ࡱ> #`lbjbj5G5G .W-W-F&d  III8IK V"@N@N"bNbNbN=O=O=OɃ˃˃˃˃˃˃$xh! kP=O=OkPkP bNbNeueueukP bN bNɃeukPɃeueu eubN4N .uIeZ~eu]yl &0Veumeueu yu=O0mO"euOO=O=O=Os=O=O=OVkPkPkPkP d@I I   26. 10. 2010. ZM RAZVOJ HRVATSKOGA SUSTAVA OSOBNIH IMENA U ISTO NOJ HERCEGOVINI Domagoj VIDOVI Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Isto na je Hercegovina u velikoj mjeri bila neistra~ena sve do kraja proaloga stoljea iako se u njoj, ponajprije zbog njezina rubnoga polo~aja i tegobne povijesti, ua uvao najstariji hrvatski imenski sloj koji je u drugim hrvatskim krajevima (poglavito sjevernima) gotovo ia eznuo. U radu se nastoji iznijeti povijesni presjek razvoja hrvatskoga sustava osobnih imena s osobitim naglaskom na onome ato je u njemu razlikovno (o uvanje hrvatskih narodnih imena, kao ato su Stojan i Vuk, te imena svetaca kraanskoga Istoka ili kraanska imena danas uobi ajenija u srpskome sustavu osobnih imena, kao ato su Jovan, Kostadin, Lazar, Mihajlo, Mitar, Sava ili Spasoje). Klju ne rije i: toponim, antroponim, osobno ime, imenski fond, kraansko ime, sociolingvistika. 1. Uvod Prou avanje toponima i antroponima mogli bismo nazvati svojevrsnom jezikoslovnom arheologijom s obzirom na injenicu da su imena najstariji jezi ni spomenici u kojima su esto okamenjena starija jezi na stanja i u kojima se pro~imaju razli iti jezi ni sustavi. Osobna imena najstariji su hrvatski spomenici, zabilje~eni ak od VIII. stoljea, u najstarijem su sloju praslavenska baatina, a odrazi kraanskih imena u toponimiji ujedno su i prvi spomenici pokratavanja te ranih romansko-slavenskih dodira. Isto na je Hercegovina zbog svoje specifi ne povijesti veoma zanimljiva za antroponimijska istra~ivanja. Po etkom XI. stoljea ondje je osnovana Trebinjska biskupija, a samo na podru ju }upe Ravno u Popovu ua uvano je ak 8 srednjovjekovnih crkava (od kojih je 5 i danas katoli kih, a za 3 se pouzdano zna da su neko to bile, iako se u njima danas obavlja bogoslu~je po isto nome obredu). O povijesnim okolnostima zbog kojih su katolici postali manjina u isto noj Hercegovini te danas nastanjuju samo najzapadnije i najju~nije dijelove ove mikroregije dosta se pisalo, pa iznesene injenice ne treba ponavljati. Tek isti em kako je navedeni prostor ve viae stoljea rubni dio hrvatskoga narodnog prostora, a upravo je ta rubnost pridonijela o uvanju nekih drevnih jezi nih crta, opstanku nekih obi aja autohtonoga prethrvatskog stanovniatva (poput krsne slave, koju se naj eae povezuje s kultom lara i penata), vjerovanja i osobnih imena koja su u drugim hrvatskim krajevima uglavnom ia eznula. Identitet se isto nohercegova kih Hrvata zbog nekih dodirnih to aka sa susjednim srpskim zarana naaao na udaru velikosrpske propagande, ali i hrvatskoga ekskluzivnog nacionalizma po kojem sve ato nije  isto hrvatsko nije uope hrvatsko. Na primjeru razvoja sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini u ovom se radu nastoji zorno pokazati kako se ni u jezikoslovlju, kao uostalom ni uope u znanosti, ne treba povoditi za danaanjim stanjem i uvrije~enim mnijenjima, nego valja uva~avati snagu argumenata i onda kada se oni kose s ustaljenim obrascima bilo koje vrste. U radu se, na temelju odabranih povijesnih vrela, onomasti ke literature te terenskoga i arhivskoga istra~ivanja obrauju najstariji odrazi osobnih imena u isto nohercegova koj toponimiji, a potom se promatra povijesni razvoj sustava osobnih imena navedenoga podru ja te se iznose bitne jezi ne i nejezi ne (ponajprije sociolingvisti ke) injenice koje su na njega utjecale. 2. Najstariji odrazi osobnih imena u isto nohercegova koj ojkonimiji Odraz prvih romansko-hrvatskih jezi nih dodira jesu toponimi tvoreni dalmatskim pridjevom san(c)tu(s), koji se uglavnom odnose na crkve podizane uz va~nija naselja. Njihova rasprostranjenost ozna uju prostore sna~nijega slavenskog naseljavanja te pokratavanja do konca X. st. U isto noj Hercegovini nalazimo tako sljedee toponime tvorene dalmatskim pridjevom san(c)tu(s): Satulija (Sanctus Elias) u Dubljanima, Sutilija (Sanctus Elias) u grada kom zaseoku Broanac te Susvid (Sanctus Vitus) na Drijenu. Lokaliteti na kojima se nalaze navedeni toponimi arheoloaki su neistra~eni, ali dr~i se da se na vrhu planine }abe, na kojoj su i toponimi Sutilija i Ispod Sutilija, nalazila anti ka crkva. Neki povjesni ari (poput Ivice Puljia) i hidronim Svitava dr~e sanktoremom (< Sanctus Vitus 'sveti Vid'). Veoma su zanimljivi i stari ojkonimi motivirani kraanskim imenom Vid u kojima se uva betacisti ki izgovor  Bitunja i Bitomialja. Bitunja se u povijesnim vrelima spominje 1433. godine. U Lici pak nalazimo potvrdu antroponima Vitun (prema kojemu bi nastao antroponim *Bitun) ua uvanu u hidronimu Vitunj ica. U Hercegovini nalazimo joa dva toponima motivirana betacisti kim izgovorom imena svetoga Vida: oronim Bitovnja (planina nedaleko od Konjica) i ojkonim Bitunjani (zaselak u Zviroviima koji je pripadao }upi Brotnjo). Od ojkonima motiviranih imenima svetaca izdvajam joa selo Varina Gruda (usp. Varvara < Barbara) i }akovo (< }ako < Jakov) u trebinjskoj opini te }anjevica (< }an 'Ivan') kod Gacka. Osobnim imenom Morana, koje je imala slavenska bo~ica zime i smrti, motivirano je ime prijevoja i visoravni Morine u nevesinjskom kraju, a mo~da i toponim Mora u Gradcu (teako pristupa an klanac na sjevernoj strani Grada koga polja). U toponimu Mokoa (bilje~im ga u Broancu, zaseoku neumskoga Gradca) ua uvano je pak homonimno ime poganske bo~ice uzro nice kiae i mokrine, a s Velesom, Perunovim protivnikom, povezuje se oronim Vele~. Od starijih hrvatskih i opeslavenskih imena ua uvanih u ojkonimiji posebno se izdvajaju ojkonimi tvoreni antroponimnom osnovom Trb- (< *trba '~rtva'): Trebihovo (< *Trebiha; Trebiha 'Trebihovo selo'), Trebinja ('Trebinovo selo' < *Trebin *-jL i Trijebanj ('Trijebovo ili Trijebino selo' < Trb- + -o(n)/-a(n) + *-jL). Danas ia ezlim hrvatskim narodnim imenima motivirani su ojkonimi Belenii (< Belen < Beloslav), Bjelimii (< Bjelim < Bjeloslav), Bjelojevii (< Bjeloje < Bjelimir/Bjeloslav), Borut, Budisavina (< Budisav), Dobrovo (< Dobrahovo < Dobrahna < Dobromir/Dobroslav), Hodovo (< Hodoje < Hodimir/Hodislav), Hotanj (*Hota, *Hotjen), Hotovlje (usp. Hotanj), Krajkovi (< Krajko < Kranko < Hranko < Hranislav), Ljubomialje (< Ljubomialji 'Ljubomislov' < Ljubomisal), Mialjen (Mialjen < Mislav), Premialje (< Premialji 'Premislavov' < Premisal), Radimlja (< Radimlja 'Radimova' < Radim < Radimir), Rotimlja (< Rotimlja 'Rotimova' < Rotim), Slavogostii (< Slavogost), Tomialje (< Tomialji 'Tomislavov' < Tomisal; usp. Tomislav), Vranjevo Selo (< Branivoj), }itomislii (< }itomysl). Narodnim je osobnim imenom nadima koga postanja najvjerojatnije motivirano ime sela Pustipusi u opini Ljubinje. U korijenu ojkonima epelica kod Bilee ua uvan je antroponim epel koji se naj eae dovodi u svezu s poljskim apelativom czepieB 'o~eg' ili s glagolom apnuti. Dio je starijih ojkonima motiviran inojezi nim osobnim imenima koja nisu kraanska. Tako su bizantskim hibridnim imenima koji su sastavljeni od gr koga pridjeva kals 'lijep' i kraanskoga imena Juraj tvoreni ojkonimi Kalaurevii ('lijepi ur') u }uroviima i Kolojanj (< Kalojan 'lijepi Jan, Ivan') u Donjemu Hrasnu te Komanje Brdo (< Koman < Komljen < Komnen) kod Stoca. Maarskim je imenom Kia motivirano ime sela Kiaevo kod Neuma, a vlaakim imenom Huta ojkonim Hutovo. 3. Povijesni razvoj sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini 3.1. Temeljna dijakronijska podjela Dijakronijski se razvoj sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini mo~e podijeliti u tri temeljna razdoblja omeena povijesnim zbivanjima koja su u znatnoj mjeri utjecala na hrvatski antroponimijski sustav. Prvo razdoblje obuhvaa vrijeme od doseljenja do po etka XVII. stoljea. U tome razdoblju izrazito prevladavaju hrvatska narodna imena koja, po procjenama antroponomasti ara, ine ak 90% imenskoga fonda. Potkraj navedenoga razdoblja odr~ava se Tridentski sabor (1545. 1563.) nakon kojega Katoli ka crkva preporu uje da se novoroenoj djeci nadjenu kraanska imena inojezi noga (uglavnom latinskoga) postanja. U drugome razdoblju (po etak XVII. st. 1918. g.) u isto noj Hercegovini, kao i u svim hrvatskim krajevima, pod utjecajem naputaka Katoli ke crkve prevladavaju kraanska imena. Ipak, hrvatska narodna imena meu Hrvatima u isto noj Hercegovini opstaju u mnogo veoj mjeri nego drugdje, a u imenskom je fondu ua uvan i dio imena svetaca kraanskoga Istoka koji su odraz gr koga utjecaja, ato je dijelom plod negdaanje bizantske vladavine ovim prostorima, a dijelom i posljedica glagoljaakoga bogoslu~ja koje je u isto noj Hercegovini pre~ivjelo osmanlijsku okupaciju. Tree razdoblje (nakon 1918.) obilje~uje proairenje imenskoga fonda koji je u prethodnome razdoblju sveden na tridesetak muakih i tridesetak ~enskih imena. Pod utjecajem (kadato nametnutim) susjednoga srpskog antroponimijskog sustava u slu~benoj uporabi izvedena osobna imena zamjenjuju temeljna te se imenski fond proairuje i imenima u kojima se odra~avaju jezi ne zna ajke mjesnih govora. U treemu razdoblju u imenski se fond vraaju gotovo potpuno istisnuta imena hrvatskih narodnih vladara. Nakon Domovinskoga rata (1991. 1995.) dodatno se smanjuje udio hrvatskih narodnih i kraanskih imena zajedni kih katolicima i pravoslavcima, a neka su od osobnih imena svojstvenih selima koja su ostala u tzv. Republici Srpskoj (kao ato je osobno ime Sava) posve izumrla. 3.2. Prvo razdoblje razvoja hrvatskoga sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini (od doseljenja do po etka XVII. stoljea) Dvije su temeljne skupine hrvatskih osobnih imena: hrvatska narodna imena (koja su odraz praslavenske baatine) i kraanska imena (kao odraz pokratavanja i ulaska u kraanski uljudbeni krug). Prva su hrvatska narodna osobna imena potvrena joa u VIII. stoljeu. Njihov najstariji sloj ine samotvorna imena koja su se esto nadijevala kako bi djecu kojoj su davana atitila od uroka i bolesti. Jedno od naj eaih i najranije potvrenih samotvornih zaatitni kih imena osobno je ime Vuk koje je u temeljnom obliku prvi put u hrvatskome antroponimijskom sustavu potvreno 1201. u Zagrebu. Njegove su druge ina ice zabilje~ene i prije, a najstariji izvedeni lik osobnoga imena Vuk nastao mocijskom tvorbom  Uil(cana)  zabilje~en je u popisu hrvatskih hodo asnika u talijanska svetiata u drugoj polovici IX. stoljea. U skupinu rano potvrenih zaatitni kih imena spadaju i osobna imena motivirana apelativima rak i hlap, koja nalazimo u isto noj Hercegovini i susjednim krajevima. Tako je sa uvana oporuka Rakovca Pribilovia iz Neretve od 15. travnja 1429., a stari se dio sela Hutovo naziva Ra i sela ('Rakova sela'). Za dubrova kog je pak graanina 1350. primljen Petar Hlapovi iz Oaljega u ijem se priimku uva apelativ hlap. U skupinu zaatitni kih imena spadaju i osobna imena motivirana pridjevima grub (npr. Grube, Gruba , Grubiaa, Grupko) i grd (npr. Grdan). Od IX. stoljea bilje~imo slo~ena imena kao ato su Trpimir, Dr~islav ili Domagoj, od kojih su u isto nohercegova kome antroponimijskom sustavu najbolje ua uvana imena motivirana po etnom osnovom drag-, mio- i rad- kojima se naj eae pridru~uju do etne osnove -mir i -slav. U isto noj je Hercegovini zabilje~eno i osobno ime Dabi~iv ('da bi bio ~iv') koje je (kao uostalom i osobna imena }itomisal i }ivadin/}ivojin/}ivko i njihove ina ice) svojevrsna opreka poganskome ne~itku, zlu duhu koji pomuuje um. U povijesnim su vrelima zabilje~ena sljedea hrvatska narodna imena: Dragoslav (XII. st.), Hvalimir (XII. st.), Tugomir (XII. st.), Dabi~iv (1231.), Bogdan (1247.), Radoslav (1247.), Miroslav (1354.), Tvrtko (1284.), Bratislav (1285.), Dobromisa(l) (1312.), Toljen (1319.), Bogia (1342.), Vladislav (1342.), Prven (1350.), Stojislav (1350.), Milo (1352.), Dobroslav (1352.), Brajko (1363.), Miljen (1374.), Nenac (XIV. st.), Velislav (1370.), Bogoje (1376.), Stojko (1376.), Miljen (1380.), Hrvatin (1381.), Vukac (1381.), Vukan (1382.), Brato (1392.), Belislav (1393.), Stojana (1393.), Vukain (1395.), Vukosav (1395.), Vu ina (1397.), Bogi (1396.), Ratko (1396.), Vuk (XIV. st.), Milisav (1401.), Novak (1405.), Pribjeg (1406.), Vukmir (1406.), Pribisav (1409.), Stanica (1411.), Ljubiaa (1412.), Radovec (1412.), Branko (1413.), Dobrovoj (1413.), Novak (1417.), Pokrajac (1417.), Hrnjak (1418.), Krasoje (1418.), Boko (1423.), Miladin (1423.), Radat (1423.), Stanihna (1423.), Radosav (1425.), Buljat (1429.), Milorad (1436.), Obrad (1436.), Radimir (1438.), Gojsav (1444.), Radojko (1444.), Rasko (1444.), Gojko (1445.), Radonja (1459.), Brailo (1467.), Gruba  (1470.), Dosro (1475.), Rahoje (1475.), Radi  (1483.), Semorad (XV. st.)&  Od samotvornih osobnih imena i njihovih izvedenica u hrvatskome je srednjovjekovnom isto nohercegova kom antroponimijskom sustavu zabilje~eno osobno ime Vuk i njegove izvedenice (Vu ina, Vukac, Vukan, Vukaain). Meu srednjovjekovnim pak priimcima u Dubravama nalazimo priimak Turkovi koji ne treba dovoditi u svezu s etnonimom Tur in jer je osobno ime Turjak potvreno na ju~noslavenskom podru ju od XIII., a u ruskome osobno ime Tur bilje~imo od X. stoljea. Turkovii kao naselje postoje barem od 1475., Miroslau Radgostich Turchovich, ovjek Grgura Nikolia, humskoga vlastelina, spominje se 1372., a Vladislav Turkovi 1406., dakle prije turskih osvajanja. Prema tome ni priimak Turkovi ni navedena osobna imena ne smijemo dovoditi u svezu s etnonimom Tur in, nego s osobnim imenom Turko koje je motivirano apelativom tur 'bik'. Veinu slo~enih imena ine osobna imena tvorena do etnom osnovom -mir (Hvalimir, Radimir, Tugomir, Vukmir) i -s(l)av (Belislav, Bratislav, Dobroslav, Dragoslav, Gojsav, Milisav, Miroslav, Pribisav, Radosav, Radoslav, Stojislav, Velislav, Vladislav, Vukosav). Osim njih nalazimo i osobna imena tvorena do etnom osnovom -voj (Dobrovoj), -rad (Semorad 'zemlji rad, zemlji privr~en'), -misal (Dobromisal), -dan (Bogdan). U isto nohercegova kim hrvatskim srednjovjekovnim priimcima Brativojevi (< Brativoj), Budislavi (< Budislav), Dra~ivojevi (< Dra~ivoj), Miloradovi (< Milorad), Radivojevi (< Radivoj), Tihosalji (< Tihosalji 'Tihoslavov' < Tihoslav), Vladisalji (< Vladisalji 'Vladislavov' < Vladislav) i Vukosavi (< Vukosav) takoer nalazimo odraze slo~enih hrvatskih narodnih imena. Od slo~enih narodnih imena razli itim su dometcima izvedena sljedea imena: Bogi/Bogiaa/Bogoje (< Bogoslav), Boako (< Bo~idar), Brailo/Brajko/Bratoa (< Bratoslav), Buljat (< Budimir), Dobraain (< Dobroslav), Gojko (< Gojislav), Krasoje (< Krasimir), Ljubiaa (< Ljubislav/Ljubomir), Miladin/Miloa (< Miloslav), Mialjen (< Mislav), Prven (< Prvoslav), Radat/Radi /Radojko/Radonja/Ratko (< Radoslav), Rahoje (< Rahoslav), Rasko (< Rastimir/Rastislav), Stanihna (< Stanislav), Stojko (< Stojislav), Toljen (< Tolimir), Tvrtko (< Tvrdislav). U isto nohercegova kim srednjovjekovnim priimcima kao ato su Bjelojevi (< Bjeloje < Bjeloslav), Bogeti (< Bogeta < Bogo < Bogomir/Bogoslav), Bok in (< Bok in < Bogomir/Bogoslav), Boro (< Boro < Boromir), Borovi i (< Borovica < Boro < Boromir), Brankovi (< Brankovi < Brane < Branimir/Branislav), Crn evi (< Crnko < Crnomir), Dapkovi (< Dapko < Dabi~iv), Draa i (< Draako < Dra~eslav), Gojakovi (< Gojak < Gojislav), Goj ini (< Goj in < Gojko < Gojislav), Milanovi (< Milan < Mile < Miloslav), Milatovi (< Milat < Mile < Miloslav), Miliai (< Miliaa < Mile < Miloslav), Miloaevi (< Miloa < Mile < Miloslav), Mioaa (usp. Milaa < Mile < Miloslav), Radeti (< Radeta < Rade < Radomir/Radoslav), Radilovi (< Radilo < Rade < Radomir/Radoslav), Radohni (< Radohna < Radomir/Radoslav), Tranovi (< Tvrden < Tvrdislav), Vlatkovi (< Vlatko < Vladimir) itd. takoer se uvaju neka starija hrvatska narodna imena. U isto noj je Hercegovini zarana zabilje~eno i narodno ime Hrvatin etnonimskoga podrijetla te nije nicom ne- tvoreno osobno ime Nenac. Od narodnoga je imena Nemanja nastao priimak Nemanji. S obzirom na injenicu da su Nemanjii imali posjede u }itomisliima, na Pologoai pred Bijelim Virom nedaleko od Metkovia (u povijesnim se vrelima Pologoaa naziva i Nemanjicom) te da iznad Vukova klanca u Vidonjama postoji homonimni oronim, o ito je da su Nemanjii bili va~ni posjednici u srednjovjekovnoj humskoj }upi Luka. Osobno se ime Nemanja povezuje s narodnim imenom Manislav, ali i s kraanskim imenima Emanuel i Nehemija. Zanimljivo je da je osobno ime Nemanja na hrvatskome povijesnom prostoru potvreno prije negoli na srpskom (na Krku je potvreno ve u XII., u Zadru u XIII., a u Dubrovniku od XIV. st.). Prefiksalnom su pak tvorbom nastala osobna imena Obrad i Ostoja. U isto noj Hercegovini nalazimo i neka imena nadima koga postanja kao ato su Dosro (usp. dosrati), Hrnjak ('zecousti') te Novak i Pribjeg kojima se imenovalo doseljenike. Nadima koga su postanja i priimci Ku mani (< ku ma/kukma 'nadignuto perje na glavi ptice'; usp. kukmast ' upav, nepo ealjan') i Smoljanovi (< Smoljan). Udio kraanskih imena u to je vrijeme bio znatno manji. Razmjerno su rano potvrena sljedea kraanska imena: Marija (1231.), Jakov (1285.), Rokman (< Roko; 1285.), Grgur (1312.), Petar (1327.), Luka (1380.), ubran (< Ciprijan; XIV. st.), Sanko (< Sanko < Sano < Aleksandar; 1391.), Nikaa (< 1395.), Juraj (XV. st.), Ivan (1401.), ura (1415.), Marko (1423.), Matas (1423.), Maruaa (1426.), Marin (1434.), Pavao (1434.), `imun (1440.), Ivko (< Ivan; 1442.), Ale ko (< Ale < Aleksandar; 1475.), Tarah (1477.) i Stjepuaa (1488.). U isto nohercegova kim srednjovjekovnim priimcima kao ato su Klari (< Klara), Kostadini (< Kostadin < Kosta < Konstantin), Margariti (< Margarita), Marti (< Marta) i Maslardi (< Maslarda < Masle < Toma) takoer su se odrazila neka kraanska imena (i muaka i ~enska). Iako joa 1475. "viae od 90% imena bijaae domaega (slavenskoga) izvora", udio kraanskih imena u tom se razdoblju znatno poveao, ato najo itije pokazuje podatak da je osobno ime Ivan naju estalije u Poimeni nome popisu sand~aka vilajeta Hercegovine. Meu pobrojanim imenima izdvajam osobna imena Tarah te Masle/Maslarda. Prvo je osobno ime odraz atovanja gr koga svetca Tarsisa te je u ju~noj Italiji nosilo zna enje 'zabrinut, nespokojan'. Drugo se osobno ime odrazilo u veoma rano potvrenim prezimenima Masle, Masleai (potvreno od 1468.), Maslo, Maslov i Maslovi na dubrova kome podru ju te Masla/Maslarda/Maslardi u Za~ablju, a 1588. spominje se i konavoski zaselak Maslese. U makedonskome antroponimijskom sustavu postoje osobna imena Mase, Masilo, Masin, Masla, Maslaa, Maslik, Maso i Masul koja se dovode u svezu s osobnim imenima Damaskin, Maksimilijan ili Tomas, pa u njima (najvjerojatnije u kraanskome imenu Toma) treba tra~iti postanje navedenih priimaka i prezimena te pretpostaviti da je i u isto nohercegova kome antroponimijskom sustavu neko postojalo i osobno ime *Masle. Sufiks -man ua uvan je u osobnome imenu Rokman, izvedenom od kraanskog imena Roko. Priimak `imrak zabilje~en u neumskome Gradcu albanskoga je postanja. Kako su kraanska imena znatno prisutnija u drugome razdoblju razvoja hrvatskoga sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini, o njima u opairnije govoriti poslije. U isto noj su Hercegovini ua uvana i neka inojezi na osobna imena nekraanskoga postanja. Najvjerojatnije je ilirskoga postanja priimak Burmaz (usp. alb. burr madhe 'velik ovjek') po kojem je nazvana skupina sela ju~no od Stoca. Imenima rimskih bogova i careva motivirana su prezimena D~ono i Troji nastanjena u Prapratnici odnosno Hotnju u ariima na podru ju izmeu Hutova i Gradca. Osobno ime D~ono nosio je i glasoviti dubrova ki knji~evnik D~ono Palmoti te je u njemu ua uvan dalmatski odraz latinskoga imena Junius (< Juno 'Junona'). Odraz toga imena ua uvao se i u nadimku D~una koji je nosio dio Bogoja u Moaeviima u neumskoj opini. Apelativ pulji Petar Skok dovodi u svezu s dalmatskim apelativom *pullius 'pili'. Osnova pul- od najranijih je vremena uala u hrvatski antroponimijski sustav i veoma je plodna. Tako je osobno ime Puljko potvreno u Radov iima u Konavlima 1489., a prezime Pulji i danas je raaireno u okolici Stoca. ini se da su, zbog podru ja rasprostiranja antroponima tvorenih navedenom osnovom, antroponimi tvoreni osnovom pul- vlaakoga postanja. Neki autori navedena dva antroponima povezuju i s etnonimom Puljiz koji se nadijevao doseljenicima iz Pulje (Apulije), ali i niskim muakarcima jer se Talijane i u proalosti dr~alo ljudima niskoga rasta, no prednost dajem tuma enju koje prezime povezuje s osobnim imenom. U prezimenu Troji ua uvana je uspomena na rimskoga cara Trajana koga pamti i narodna predaja (U cara Trojana kozje uai!). Nadalje, u priimku Vrsaljko, koje se 1401. spominje u Gabeli, ua uvano je rimsko ime Ursus (usp. lat. ursus 'medvjed'). 3.3. Drugo razdoblje razvoja hrvatskoga sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini (od po etka XVII. stoljea do 1918. godine) U drugom su se razdoblju razvoja hrvatskoga sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini dogodile velike promjene izazvane zaklju cima Tridentskog sabora (1545. 1563.), nakon kojega Katoli ka crkva preporu uje da se novoroenoj djeci nadijevaju kraanska imena inojezi noga (uglavnom latinskoga) postanja. Primjena odredaba Tridentskog sabora u isto noj Hercegovini kasni zbog teakih prilika u kojima ~ive katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije, kojih velik broj (pogotovo u sjeveroisto nome dijelu Popova i Trebinju) prelazi na pravoslavlje. Trebinjsko-mrkanski biskupi obzirno su uvodili gregorijanski kalendar jer se ak i ta injenica koristila u svrhu airenja pravoslavlja, a utjecaj pojedinih sveenika na nadijevanje imena kratenicima (ato zbog manjka sveenstva, ato zbog drugih osobitih okolnosti) bio je manji nego u drugim hrvatskim krajevima, pa su se u isto noj Hercegovini du~e nego u veini drugih hrvatskih krajeva u imenskome fondu zadr~ala hrvatska narodna imena, a kraanska su imena postala brojnija od narodnih tek po etkom XVII. stoljea, pedesetak godina kasnije negoli u susjednom Dubrova kome primorju i Konavlima, a ak stotinjak godina kasnije nego na Peljeacu. Narodna su se imena na ovome podru ju u joa veoj mjeri ua uvala u hrvatskome prezimenskom fondu, koji uvelike odstupa od hrvatskoga prosjeka. Va~no je napomenuti da su u imenskome fondu opstala i imena svetaca zajedni ka i pravoslavcima i katolicima. Od 1708. godine u }upi Popovo u kontinuitetu se vode mati ne knjige kratenih, umrlih i vjen anih, a od 1709. u }upi Gradac kod Neuma. Te su matice, kao najstarije o uvane matice u itavoj Hercegovini, prvorazredno povijesno vrelo. Ua uvano je i nedatirano Stanje duaa }upe Gradac, dijelom iz XVIII., a dijelom iz XIX. stoljea, te stanja duaa ~upa Dubrave i Hrasno iz 1792. U razdoblju 1709. 1765. (matice su se tada vodile na latinskome jeziku) kratenicima u }upi Gradac kod Neuma nadjenuta su ukupno 32 muaka imena, od kojih je samo pet narodnih: Boako (zapisano naj eae kao Natalis, a znatno rjee Bosciza alias Natalis ili Natalis), Cvjetko (Florius), Mileta, Stanislav (Stanislaus) i Vuk (Lupus, Vuleta). Osobno ime Boako nosio je 21 kratenik, a nijedno drugo narodno ime nije nosilo viae od dvoje kratenika. Osim navedenih imena meu kumovima nalazimo i narodno ime Rade. Od 524 kratena muaka djeteta u obraenome razdoblju samo ih je 27 (5,15%) nosilo hrvatska narodna imena. Ipak, treba imati na umu injenicu da je nadijevanje imena esto ovisilo o ~upnicima koji su joa u XX. st. (poput don Mitra Papca, grada koga ~upnika 1922. 1945.) uvelike utjecali na imenski fond. Ono ato znamo iz narodne predaje i povijesnih dokumenata jest injenica da su narodno ime Vuk ~upnici naj eae mijenjali (zbog bliskozvu nosti latinskoga Lupus i latinskoga Lucas) u kraansko Luka, Miloslav (> Mile, Mileta) u Mihovil, Miho ili Mihajlo, Rafael u Rade, a Vidoslav u Vid ili Vido (za ta je imena naj eae nemogue utvrditi jesu li motivirana kraanskim imenom Vid ili narodnim Vidoslav). Da je udio narodnih imena meu isto nohercegova kim Hrvatima u XVII. stoljeu bio znatno vei nego u XVIII., svjedo e imena doseljenika iz Popova i hercegova koga dijela Za~ablja u Neretvansku krajinu, kao ato su: Bogdan, Boako, Cvita, Draako, Rade, Stojan, Vuica, Vuk, Vukaain, Vuko, Vukoja ili Vule. Narodna su se imena ua uvala i u mnogim isto nohercegova kim prezimenima (izdvajam samo najzanimljivija): Bjelosavljevi (< Bjelosavlji 'Bjelosavov' < Bjelosav), Dari evi (< Dari  < Daro < Darislav), Dragobratovi (< Dragobrat), Kitin (< Kitin < Kita), Krilaa (< Krile), Miloaevi (< Miloa < Mile < Miloslav), Nonkovi (< Nonko < Novko < Novak), Radonji (< Radonja < Radomir/Radoslav), `umanovi (< `uman). Osobna imena Kita i `uman, kojima su motivirana prezimena Kitin i `umanovi, danas su posve neprozirna. Zarana su potvreni i muako i ~ensko osobno ime Kita koja se dovode u svezu s apelativom kita 'snop cvijea'). Petar `imunovi prezime `uman povezuje s iskrivljenim njema kim likom Schuhandler, no ta motivacija vrijedi samo za sjeverne hrvatske krajeve. Milan Nosi, ije je tuma enje vjerojatnije za ju~nohrvatske krajeve, nabraja antroponime motivirane apelativom auma: `umac, `umak, `uman, `ume, `umela, `umelj, `umera, `umina, `umo, `umonja. U istome je razdoblju u }upi Gradac zabilje~eno 27 ~enskih imena meu kratenicama, od kojih je 6 narodnih: Bo~ica (Bosciza, Natalia), Jel(en)a (Ellena), Ru~a (Rosa), Stan(islav)a (Stanna, Stanislaua) i Stojka (Stoica). Meu kumama bilje~imo i narodno ime Vujana. Od 512 kratenih djevoj ica u obraenome je razdoblju njih 97 (18,95%) nosilo narodna imena. Udio narodnih imena meu imenima kratenih djevoj ica viae je nego triput vei nego meu dje acima. Uz to je kraansko ime Danijela zamijenilo narodno Danica, a kraansko ime Agata narodno Dobrila. Za ~ensko je pak osobno ime Vida (kao i za muako osobno ime Vid) nemogue utvrditi je li narodno ili kraansko. U nastavku donosim dvije tablice u kojima su pobrojana naju estalija imena kratenika u }upi Gradac 1709. 1765. Tablica 1. Naju estalija osobna imena kratenika }upe Gradac 1709. 1765. Osobno imeNositelji%Osobno imeNositelji%1.Ivan6612,609.Grgo214,012.Nikola6011,459.Boako214,013.Mato5811,0711.Josip193,634.Andrija387,2512.Ilija183,444.uro387,2512.Stjepan183,446.Vide285,3414.Martin163,057.Mihovil264,9215.Luka112,018.Petar254,7716.Marko101,91 Tablica 2. Naju estalija osobna imena kratenica }upe Gradac 1709. 1765. Osobno imeNositeljice%Osobno imeNositeljice%1.Magdalena5811,339.Ana316,052.Marija5711,139.Jelena316,053.Ivana5510,7411.Lucija214,104.Kata458,7812.Bo~ica183,525.Ana438,4013.Matija71,376.Stanislava356,8413.Stojka71,377.Janja336,4515.Danica50,987.Vida336,4515.Mara50,98 Valja napomenuti da je ~ensko osobno ime Mara u Gradcu, kao uostalom i na dubrova kome podru ju, u starijim razdobljima pokraeni lik ~enskoga osobnog imena Margarita, a tek je u novije vrijeme odraz osobnoga imena Marija. Kraanska imena u ovome razdoblju izrazito prete~u, no isto nohercegova ki fond kraanskih imena pokazuje neke osobite zna ajke. Primjerice, kraansko ime Antun u razdoblju 1709. 1765. u Gradcu je ponio samo jedan kratenik (Antun Peri iz `kripala u Dubravama), a osobno ime Frano nijedan (sic!). Vjerojatno je to posljedica injenice da je franjeva ka nazo nost u isto noj Hercegovini bila minimalna. Nadalje, u maticama su zabilje~ena i danas meu katolicima razmjerno rijetka imena kao ato su Mitar (bilje~imo i prezime Mitrovi u Cicrini, zaseoku sela Trebimlja u Popovu), Kostadin (bilje~imo prezime Koji u Ravnom, a prezime Kostadinovi neko su nosili Bjelopere na Dubravici u Gradcu), Lazar i Laza (bilje~imo i prezimena Laki i Lazarevi), Mihajlo (prezime Mihajlovi neko su nosili hutovski Konjevodi), Sava i Savica, Spasoje (< Spas), Teodozije (po kojemu su prezime dobili Toaii), pa ak i Jovan (bilje~imo i prezimena Jovi i Jovanovi). Sociolingvisti ki je svakako najzanimljivije osobno ime Jovan koje se obi no  a kao ato emo pokazati, posve neutemeljeno  povezuje isklju ivo s pravoslavljem. Naime, u hrvatskim primorskim krajevima (poglavito na otocima) osobno je ime Jovan sa svojim ina icama ustaljeno barem nekoliko stoljea. Postanje hrvatskoga osobnog imena Jovan i njegovih ina ica u primorskim akavskim krajevima posve je prozirno. Veina akavskih govora ne poznaje fonem  te ga u posuenicama zamjenjuje s j (npr. jardin < tal. giardino, vijaj < tal. viaggio). Tako je od talijanskoga imena Giovanni nastalo akavsko Jovan te brojne njegove ina ice i ~enska osobna imena nastala mocijskom tvorbom (npr. Jovanin, Jovanina, Jovo, Jova, Jovanka), kao i homonimni osobni nadimci. Navedena su osobna imena talijanskoga postanja u XX. stoljeu bila veoma esta na mnogim otocima (primjerice Bra u), no danas su im nositelji isklju ivo starci, ato je posljedica ratnih sukoba na ovim prostorima i homonimije sa srpskim likom. Vjerojatno je akavskim posredstvom osobno ime Jovan dospjelo i u Makar kod Makarske, u kojem ga bilje~imo 1475., a vjerojatno su akavsko-atokavski (ato teritorijalni, ato knji~evni) dodiri utjecali na itav niz prezimena na dubrova kome podru ju motiviranih istim imenom i njegovim ina icama (na Peljeacu tako bilje~imo prezimena Jovica, Jovi i Jovo, a u Konavlima uz navedena nalazimo joa i prezimena Jovan i Jovi i). Isto je muako osobno ime moglo ui u hrvatski antroponimijski sustav i posredstvom dalmatskoga (za to zasad nemamo izravnih dokaza, no potvrena dalmatska imena D~ovo, }ovan i Juvan ukazuju na to da ni tu mogunost ne treba posve odbaciti). U Popovu i Za~ablju katolici nose prezimena Jovi i Jovanovi, a u Neretvanskoj krajini Jovica. `toviae, u Vidu i danas viae nositelja osobnog imena Ivo nosi osobni nadimak Jovo. Uz to kao mleta ke nadarenike u Za~ablju i Popovu 1694. nalazimo Jovana Rodina, a 1695. Jovana Bokana, nositelje prezimena koja su bila i jesu katoli ka. U maticama }upe Gradac (kod Neuma) nalazimo upise dvojice Jovana: 1722. Jovana Kreaia, a oko 1745. Jovana Gustina. Zanimljivo je pritom da se osobno ime Jovan javlja na grada kome i hutovskome podru ju (ondje je zabilje~en i toponim Jovin tor), koje je narodnosno i vjerski homogeno, a ne primjerice u Popovu u kojemu je ~ivio znatan broj pravoslavaca. U isto noj Hercegovini bilje~imo prezimena motivirana osobnim imenom Ivan u pravoslavaca (npr. Ivaniaevi u Poljicima; osobno je pak ime Ivan kod pravoslavaca i u Gacku i u XX. stoljeu, a meu nevesinjskim iseljenicima u Crnoj Gori nalazimo obitelj Ivovi). U De anskoj su hrisovulji, jednome od prvih srpskih antroponimijskih spomenika, zabilje~eni sljedei odrazi osobnoga imena Ivan: 20=L, 20=uH, 20=L:o, 20=LHa, 20=LFL i 2oje. Zanimljivo je da u tom srednjovjekovnom srpskom spomeniku nije nijednom zabilje~eno (sic!) osobno ime Jovan ili koja njegova ina ica, a zabilje~eni su albanski (onL) i romanski (a=) odrazi kraanskoga imena Ivan. Osobno ime Ivan i njegove ina ice bilje~imo do XVIII. stoljeu na itavome podru ju koje su naselili Srbi, a danas ga je osobno ime Jovan u dobroj mjeri potisnulo iz svih srpskih krajeva, ak u veoj mjeri u onim krajevima u kojima je neko bilo naj eae (poput isto ne Hercegovine i dijelova Crne Gore, gdje se to dogodilo da bi se istaknula vjerska razlika). Osobno ime Jovan, nastalo od gr koga , osim pravoslavaca nose i hrvatski grkokatolici ( ak ga i danas nalazimo u grkokatolika raseljenih iz Kri aka kod Drniaa). Danas osobno ime Jovan uistinu u H (, . > D z | < > F H J f h d `b~rrfr~[hJHhJHCJaJh?hp6CJaJh?hk6CJaJh}6CJaJh^6CJaJh?hwq6CJaJh?hn6CJaJh?hL+6CJaJh?h,76CJaJ hQlhQlh?hJHh,7CJaJhJHhJHCJaJh?h?5CJaJh ]f5CJaJh?5CJaJ (, . `b"$4$jX"Z""() $dha$gd2$dh`a$gd $dha$gd $dha$gdp$ dha$gdp dhgd> $dha$gd?$ dha$gd,7Pjb "ntv8: (,RV.0ػشح؟ؒ؋؇؇؀ hb{hL+h hb{h}jhb{h,70JU hb{h - hb{hr hrhr hb{hV[hb{h,7B*ph hb{h9hL+ hb{ht hb{h,7hJHh> CJaJhJHhkCJaJhJHh,7CJaJ0  ~VXj"`bhhjnvx|. 0 .!pKCJaJ!jhb{h,70JCJUaJh CJaJhy% h,7CJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJhy% CJaJhb{hTVCJaJ#,,,,,, ---*-,-4-6-D-H-J-T------...".*.,.<.p........곤™rg\hb{h\)CJaJhb{ht?CJaJ!jhh,70JCJUaJhb{hrCJaJhrhrCJaJhb{h9?CJaJhhB*CJaJphhh9?B*CJaJphhQlh,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJhb{hUCJaJ$()J-<@@0AxACNFJPPQ2Sf\Z`$dh`a$gd3$dh`a$gd3 $dha$gd\$dh`a$gd+_5 $dha$gd+_5 $dha$gdb{$dh`a$gd2$dh`a$gd2./V/\///////// 00011R1d11111222 2"2$2&2\222&32343·ꕍ|qf[hb{h?8CJaJhb{hUCJaJhhy CJaJ!jhh9?0JCJUaJhS zCJaJhS zh46CJaJhb{h9?CJaJhS zh,7CJaJhQlh,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJhb{h,76CJaJhb{hlCJaJhb{h,7CJaJhb{h\)CJaJ#43F3Z3l3n3p3x33333334 444,4n4444455,5<5>5@5F5f5l555555566 666646:6H6L6\6^6`6f66666666667 7 777 7(7.7׭hQlh,7CJaJhb{h?8CJaJhL+6CJaJhb{hUCJaJ!jhb{h,70JCJUaJhb{h,7CJaJhb{h,76CJaJD.7:7>7@7B7T7`7l7p7777777808D8H8Z8\8j8p8|8~888888888899,969<9J9P9b9h9z999999999999:&:4:B:R:V:t:z::::::::n;;hlYh,76CJaJhL+6CJaJ!jhb{h,70JCJUaJhb{h,7CJaJhb{h,76CJaJG;;;;;;;;;&<0<<<<<<<=.>0>:>P>r>t>>>>>>>??&?v??????? @@:@H@@@@@@عععح؜ؔعؔععععععععععع!jhQlh,70JCJUaJhS zCJaJ!jhb{h,70JCJUaJh(w h,76CJaJhb{h,76CJaJhL+CJaJhb{h\CJaJhb{h,7CJaJhQlh,7CJaJ!jh(hh9?0JCJUaJ0@@@@:AvAxAAACCFFFF2GpGrHHMNO PPPPQQQQQQQR0SS׻׳׳׫נה׈|sj|bhb{CJaJh}6CJaJh^6CJaJhb?hn6CJaJhb?h,76CJaJhb{h,76CJaJhS zhS zCJaJh+_5CJaJhnCJaJhyCJaJh}CJaJhh,76CJaJhb{h,7CJaJh^CJaJh2h,7CJaJh2h,7CJaJ#SSSSSSS TTTfUlUtU|UDVFVVVVV4WDWFWLWWWXXnXpXXXXXXXXXXXjYnYYYYYYYxhS zhS zCJaJh3CJaJh3h,7CJaJhICJaJhQlh,7CJaJhQlh,76CJaJh tCJaJhb{h,76CJaJh CJaJhb{h?CJaJ!jhb{h,70JCJUaJhb{h,7CJaJh?CJaJ/YZZ Z.Z8Z:ZdJd\dddfdld|ddddddddde"e2eDeTefeteeeeeeeeeffff(f-f7f?fHfNfWf_fifpfzfffffffffffffffffg ggh h h,h>hJh^hjh|hh\h,76h\ hb{h,7hb{h,76Z|hhhhhhhhhhhii jjj$j(j2j6jDjjjjj4kBkfktkkkl l$l&llll4m6mZm\mmmmmnnnnnno"o,o.oJo^ooooooooooopppppp.p0pDpFpZphOthW}h0!d hFZhFZh `jhb{h,70JUh\ hb{h,7hb{h,76OZ`hȀ.fTN||$ dha$gdb{$ dh`a$gdr $dh`a$gdwUC $dha$gdwUC $dha$gd<$dh`a$gd<$dh`a$gd<$dh`a$gdBG$dh`a$gdFZZp\ppprppppppppppppppp q q q"q2q4q6q8qLq\qqqqqqqqq.r:rsNsTsnstssssssssssst ttvLvRv`vdvvvvvvvvvvvwwww(w,w>wDwTwXwjwpwwwwwwwwwwwx xx xfxlx|xxxxxxxxxxxyyy&y,y>yByRyXyfyjyzyyyzhb{h,76 hb{h,7hFZ hb{hFZhW}h jhb{h,70JURz(z.zTzZzjzpzzzzzz{ {{.{4{H{N{{{{{{{| |(|.|@|F|d|j|z|||||||||}4}:}N}T}}}}}}}}}~"~6~<~j~p~|~~~~~~,2rv "(JVXjp hb{hW}jhb{h,70JU hb{h,7hb{h,76Wp>NȁҁցւĄƄ4DFH~LV`dԆ܆ ·އ:FR`dt:LRhƉ&(dj  hb{h <jhb{h,70JUh < hb{hr hrhr hBGh,7hb{h,76 hb{h,7M*4HV\dfhxЋދ<>RdrƌЌ .@J^hzčԍڍ.@PRΎ܎jhb{h,70JUhb{h]6h <h]6B*phhOthOt6 hOth,7hb{hk6h <hb{h,76 hb{h,7GHNdj|@FܑhjlnʒԒܒVX^npz~Ɣʔؔܔ&Z•ЕҕԕPX\hlvz–$h h <h,7jhb{h,70JUh < hb{h < hb{h,7hb{h,76Q$(BJTVXZ—  (`lșԙ|œ؜ʝԝڝĞʞjh<h,7CJaJhS zCJaJhb{h(w CJaJh<CJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJh <h}h^ hOth,7 h <h,7 h<h,7jh<h,70JUhb{h,76 hb{h,74jl ,ҠԠ"$4FHV`|,:Ģʢ ޣf(*DPRTJZh<CJaJhb{h]6CJaJh(w CJaJhCJaJhb{h*>CJaJhb{h]CJaJhb{h(w CJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJ9Z\^ҧާ$fhjxܨ ,prtjlXZhjlv|ʯ̯JRhܴ܋{phb{h(w CJaJh}CJaJh^CJaJhb{hd@CJaJh}6CJaJh^6CJaJh&Vh(w 6CJaJh&Vh,76CJaJh=+CJaJh,7CJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJh(w CJaJ,hj*,.FHxƴDN 0f~ض޶ BHd㲧㓇wwlhb{hMhCJaJhRoCJaJhwUCCJaJhwUCh^Dg6CJaJhwUCh,76CJaJh CJaJhb{h^DgCJaJh^Dgh^DgCJaJhb{hRoCJaJh(w CJaJh^CJaJhb{hwUCCJaJhb{h,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJ'dfrtHP`ftxƹȹʹιԹع<DFHbdn"$DX^ؾ$,.02BJRVbjx|!jhb{h,70JCJUaJhb{hMhCJaJhMhh,7CJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJhMhCJaJI¿ҿؿ޿HPZ\v"$&( 8Vfj$28BF\bνhMhh,7CJaJ!jhMhh,70JCJUaJhwUCh,7CJaJh^CJaJhMhCJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJFb*.DJTt|(*<HBD "&04>BJNZ^jnz~hMhh,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJhOth,7CJaJhOthOtCJaJhOtCJaJhwUCCJaJhb{h,7CJaJhb{h,76CJaJANP $8@NP\8BDJfv4<tz&Ϻ⶯ϟhb{h^Dg6hb{hs6 hb{hb{hs hr h,7 hb{h?#G h?#Gh,7hb{h,76h?#G hb{h^Dg hb{h,7hb{h,76CJaJhMhh,7CJaJ>&HJLNPR`hz`j(,0J@Jѿܺƪƪџѿ hOthOt hOth,7hOth,7CJaJhOthOtCJaJh?#GCJaJhb{h^Dg6 h0S6 hb{h,7hJHh?#GCJaJhJHh,7CJaJ hb{hsjh?#Gh,70JU h?#Gh,7hb{h,762NPRh| $$Ifa$$ dha$gdb{ kd$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP $$Ifa$kd?$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP ".4> $$Ifa$>@kd~$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP@FPVbjv| $$Ifa$kd$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP $$Ifa$kd$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP  $$Ifa$kd;$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP$.4>FTZd $$Ifa$dfkdz$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapPfl| $$Ifa$kd$$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP $$Ifa$kd $$Iflִ  <&!Ut> t6    44 lapP $$Ifa$ $dha$gd,7$a$gd,7kd7 $$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapP(.8>H $$Ifa$HJkdv $$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapPJP^dpv $$Ifa$kd $$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapP $$Ifa$kd$$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapP ( $$Ifa$(*kd3$$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapP*08>HP^bl $$Ifa$lnkdr$$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapPnt $$Ifa$kd$$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapP $$Ifa$kd$$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapP(0:>H $$Ifa$HJkd/$$Iflִ  </!Hq5 t6    44 lapPJL *شXZ.v xx $dha$gdb{$dh`a$gd- $dha$gd$ $dha$gd$$dh`a$gd$$dh`a$gd $dh`a$gdM$dh`a$gdM$ dh`a$gdr $a$gdb{ 2<>RXZ$6npz ".4lvz  *NPvz`l* RVbp~h4a hb{hMhQlhS zh4ah,76jhb{h,70JUhb{h,76jhOt0JU hb{h,7 hb{h4aH0< (*,FP68FN^8DH hMh,7jh4ah,70JUh^jhb{h,70JU h_ h,7h4ahb{h,76OJQJhb{h,7OJQJhM hb{h,7hb{h,76A^np:Djz \fv~FJ$ "DJTVXhh,76hb{h,76OJQJ h^hMhb{h,7OJQJ h4ah,7jhb{h,70JU hb{h^Dgjh4ah,70JUhb{h,76 hb{h,7h4a>XZ &2:D *hr@fhjr$4NZpܙޙ <>ƛ֛Ĺh=ZwCJaJ!jhb{h,70JCJUaJUh4aCJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJhb{h,76OJQJh4ajhb{h,70JU h4ah,7h^ hb{h,7hMhb{h,766rvatskoj u velikoj mjeri razlikuje pravoslavce i grkokatolike od rimokatolika, no, kao ato smo vidjeli, to nije vrijedilo za pojedina povijesna razdoblja ni za sve hrvatske krajeve, a ni danas ne vrijedi u potpunosti. Iako je Ivan Popovi estou osobnog imena Ivan dr~ao znakom da je  kod Ju~nih Slovena vizantisko pravoslavlje imalo vodeu ulogu, za kojom je rimska crkva o igledno zaostajala , stanje na terenu (nazo nost romanskih odraza sveta kog imena Ivan na Kosovu, toponim Sutivan u crnogorskome dijelu Sand~aka i pojava osobnog imena Jovan u hrvatskome antroponimijskom sustavu ve u XV. st.) mnogo je slo~enije. Zanimljivo je da su u Makedoniji u XV. st. zabilje~ena osobna imena Jype, Jype:, Jyp8Fa i Jyp:o, ato baca posve novo svjetlo ne samo na podru je rasprostiranja osobnih imena ur(a) i Juraj motiviranih sveta kim imenom Juraj, nego i svih drugih  doraskolnih odraza sveta kih imena. Uostalom, jadranska je obala nekoliko stoljea bila pod svjetovnom bizantskom, a crkvenom rimskom vlaau, pa se ta podvojenost morala odraziti na onimiju itavoga podru ja koje se naalo na razmeu kraanskoga Istoka i Zapada, te stoga latinska osobna imena na kraanskome Istoku i bizantska na Zapadu nisu slu aj, nego pravilo, pa prilikom odreivanja je li koji antroponim Jovan hrvatski ili srpski moramo u obzir uzeti mjesto i vrijeme u kojemu se javlja. Naj eae ak ni ti podatci nisu dostatni za ranija povijesna razdoblja, ali su po esto izvorom manipulacija. Tako Konstantin Jire ek govori o nizu dalmatinskih svetaca iji su se kultovi u srednjem vijeku proairili  posredstvom vizantinskog pravoslavlja . Jedan bi od tih kultova, po Jire ekovu mialjenju, bio i kult svetoga Vlaha, svetca koji se u Dubrovniku atuje od druge polovice X. st., dakle gotovo stotinu godina prije crkvenoga raskola. Od ostalih zanimljivih kraanskih imena ua uvanih u isto nohercegova kim prezimenima isti em osobno ime Bronza (< Ambrozije) koje se spominje u dubrova kim srednjovjekovnim ispravama, a u Topolome ga nalazimo 1691. te je odraz (kao uostalom i osobnom ime Vlaho te neka osobna ime romanskoga postanja) dubrova koga utjecaja. Prezimena pak Curi i urevi motivirana su kraanskim imenom Juraj, no izvori su im razli iti. Osobna imena Cura, Curi i Curko dalmatskoga su postanja. Cure je esto neslu~beno ime ili osobni nadimak na dalmatinskim otocima. U prezimenu urevi ua uvalo se osobno ime ur(a) koje je nastalo neposredno od gr kog imena Gergios, od kojega su nastala i gore navedena osobna imena Cura, Cure, Curi i Curko, ali i sve ina ice osobnoga imena Juraj kojima su tvorena brojna hrvatska prezimena, meu kojima je i prezime Jurkovi. Dalmatskoga je postanja i prezime Ud~enija (< Eugenius) iz Dobroga Dola. Osobno ime Piro, nastalo prema kraanskome imenu Petar, potvreno je u XIII. i XIV. stoljeu u Dubrovniku, a u XV. stoljeu ondje nalazimo i osobno ime Pirko koje Petar Skok takoer dr~i moguim dalmatskim pre~itkom. Boako Pirija (< Pirija < Piro) iz Stoca spominje se pak 1637., tako da je mogue da su Pirii sa stola koga podru ja predturski rod. Vjerojatno je dalmatskoga postanja i osobno ime Guste (< lat. Augustus), 1669. potvreno na Trebimlji, od kojega je nastalo prezime Gustin na Zelenikovcu. Prezime Menalo (< Menalo < Meno) najvjerojatnije je nastalo od ina ice kraanskoga imena Dominik. Sli noga su postanja hrvatska prezimena Men eti i Menac te crnogorsko Mini. Kraansko ime Dominik odrazilo se i u prezimenima Dominikovi i Dominkovi u susjednim krajevima. Menali su se prethodno prezivali Repeaa te su svi Repeae u Hrasnu promijenili (menali, kako ka~e pu ko tuma enje) prezime u Menalo jer je dio obitelji preaao na islam. Prezime `ili Tomo Mareti dr~i ina icom osobnoga imena `iako koje je nastalo ukratanjem hrvatskoga korijena aiaati, kojim su tvorena osobna imena `iako, `iaoje, i pohrvaenoga lika germanskoga osobnog imena Siegismund  `iamundo  koje je u ju~nohrvatske mjesne govore (ponajprije dubrova ki) doalo posredstvom talijanskoga. Osobna pak imena Jozep i Jozepka odraz su uspomene na u narodu omiljenoga austrijskog cara Franza Josepha (1848. 1916.). 3.3. Tree razdoblje razvoja hrvatskoga sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini (nakon 1918. godine) Tree razdoblje (1918. 1991.) obilje~ava proairenje imenskoga fonda, koji je u prethodnome razdoblju sveden na tridesetak muakih i tridesetak ~enskih imena. Tako je u }upi Gradac u opini Neum broj muakih osobnih imena s 32 u razdoblju 1709. 1765. porastao na ak 114 u razdoblju 1950. 2008., a ~enskih s 30 na 122. Bilje~im ak 26 muakih i 19 ~enskih osobnih imena koje su ponijela samo dva nositelja te 42 muaka i ak 63 ~enska osobna imena koje je ponio samo jedan nositelj. Pod utjecajem (kadato nametnutim) susjednoga srpskog antroponimijskog sustava u slu~benu uporabu ulaze izvedena i hipokoristi na osobna imena koja djelomice zamjenjuju ili ak potpuno istiskuju temeljna osobna imena. Tako se meu kratenicima 1950. 2008. ne nalazi nijedan Petar, a ime Pero drugo je po u estalosti u }upi Gradac u neumskoj opini; bilje~imo etiri kratenika koji nose ime Andro, a samo je jedan Andrija; otprilike je podjednak broj Joza i Josipa te Ivana i Ivica. U imenski je fond nakon Drugoga svjetskog rata uaao, pogotovo u fond ~enskih osobnih imena, i itav niz pomodnih imena razli itoga postanja, od kraanskih imena preuzetih iz razli itih europskih jezika (npr. Antonio, Antonija, Bernard, Georg, Jozefina, Marina, Mario, Mateo, Miaela, Monika, Tin, Toni) do pomodnih imena nekraanskoga postanja (Dario, Elvis, Elza, Lara, Olga). Imenski je fond proairen i nekim dvorje nim imenima (Dragica Mila, Karmela Maja, Nedjeljka Stana, Rade Vukaain, Stojan Anelko). U treemu su razdoblju ponovno o~ivljena neka narodna imena (kao ato su Blago, Dragan, Ljuba, Milan, Mirjana, Mirko, Mladen, Nada, Nedjeljka, Sreko, Vidoslavka, Vlado, Zdravka, Zora), a u imenski su fond uala i neka kraanska imena koja u ranijim razdobljima nisu bila prisutna u mjesnome sustavu osobnih imena (primjerice Ante, Jeronim ili Marina). U treemu se razdoblju u imenski fond vraaju gotovo potpuno istisnuta imena hrvatskih narodnih vladara: nekima je poticaj bila 1000. obljetnica Tomislavove krunidbe (Kreaimir, Tomislav), a neka su se pojavila s osnivanjem neovisne hrvatske dr~ave (Domagoj). Domovinski je rat utjecao i na dodatno smanjivanje udjela hrvatskih narodnih i kraanskih imena istovjetnih srpskima (ipak osobna imena Boja, Lazar, Mihajlo, Mitar, Rade, Spasoje, Stoja, Stojan, Vujana i Vuko opstaju u isto nohercegova kom sustavu osobnih imena do danas), a neka su od osobnih imena svojstvena selima (kao ato je osobno ime Sava u danas od Hrvata posve napuatenim Dubljanima) koja su ostala u tzv. Republici Srpskoj posve izumrla. Nadalje, u ovome razdoblju bilje~imo i osobna imena u kojima se odra~avaju jezi ne zna ajke mjesnih ijekavskih govora kao ato su eto, etko, Nea, Neeljko, Neeljka, Neo, `epan, `epica ili `epo, a u neslu~benoj su uporabi i osobna imena koja se kose s fonoloakim sustavom hrvatskoga standardnog jezika (npr. Zeto 'Sveto'). Va~no je napomenuti i da se nakon boanja ko-hrvatskih sukoba u Dubrave doselio velik broj hrvatskih izbjeglica iz opine Konjic, iji je imenski fond poprili no razli it od isto nohercegova koga, o ijem e se utjecaju na mjesni imenski fond tek naknadno moi govoriti. U nastavku donosim dvije tablice s podatcima o najbrojnijim osobnim imenima kratenika i kratenica u }upi Gradac 1950. 2008. Tablica 3. Naju estalija osobna imena kratenika u }upi Gradac 1950. 2008. Osobno imeNositelji%Osobno imeNositelji%1.Ivan306,519.Bo~o122,602.Pero286,0710.Marko112,393.Ivica214,5611.uro102,174.Mato204,3412.Vlado91,955.Ante183,9013.Mario81,746.Jozo153,2513.Milan81,746.Nikola153,2513.Stjepan81,748.Josip143,0413.Tomislav81,74 Meu 16 naju estalijih imena kratenika uala su imena Ante, Mario, Milan, Tomislav i Vlado. Osobna imena Bo~o, Ivica, Jozo i Pero ina ice su temeljnih imena Bo~idar, Ivan, Josip i Petar te ih stoga ne mo~emo smatrati novoau u imenskome fondu. Osobna imena Andrija, Grgo, Ilija, Luka i Mihovil viae nisu meu naju estalijima, no sva su potvrena u grada kome imenskom fondu. Ako izvedene likove pribrojimo temeljnima, onda su odrazi osobnoga imena Ivan uvjerljivo najbrojniji (nosi ih 55 kratenika), potom slijede odrazi osobnoga imena Nikola (30), Josip (29), Petar (28), Mato (24), Ante i Bo~o (23), ura/Juraj (15)& Na taj je na in razlika izmeu stanja u XVIII. i XX./XXI. stoljeu znatno manje izra~ena. Tablica 4. Naju estalija osobna imena kratenica u }upi Gradac 1950. 2008. Osobno imeNositeljice%Osobno imeNositeljice%1.Mara256,489.Ru~a102,592.Ana225,7010.Mirjana92,333.Marija164,1511.Anica82,084.Janja143,6311.Danica82,085.Marica112,8511.Zora82,085.Marina112,8512.Bo~ana71,815.Mira112,8512.Nada71,815.Nedjeljka112,8512.Ru~ica71,81 U fondu ~enskih imena nastupile su vee promjene. Unutar 16 naju estalijih ~enskih imena ak je 7 novih: Marina, Mira, Mirjana, Nedjeljka, Ru~a, Ru~ica i Zora. Osobna imena Anica, Bo~ana i Marica ina ice su imena Ana, Bo~ica i Marija koje nalazimo i u ranijem razdoblju. Neko naju estalije osobno ime Magdalena nije ponijela nijedna kratenica, dok su u XVIII. stoljeu obilno potvrena osobna imena Ana, Ivana, Jelena, Kata, Lucija, Matija, Stanislava i Stojka i dalje ~iva, ali nisu tako esta. Uzmemo li u obzir sve odraze pojedinih temeljnih imena, Marija je i dalje naju estalije ~ensko ime (57 nositeljica), slijede imena Ana (41), Miroslava (20), Ivana (19), Ru~a (17), Bo~ica i Nedjeljka (15), Janja (14), Danica (13), Marina (11)& Iz navedenih je podataka razvidno da je hrvatski sustav osobnih imena u isto noj Hercegovini, svim promjenama unato , poprili no konzervativniji od sustava osobnih imena u drugim hrvatskim krajevima, osobito uzmemo li u obzir injenicu da je, zbog toga ato su ~upske matice itavo XVIII. st. voene na latinskome jeziku, temeljne likove pojedinih osobnih imena za starija razdoblja mogue samo pretpostaviti. 4. Zaklju ak Isto na je Hercegovina zbog svoje specifi ne povijesti veoma zanimljiva za antroponomasti ka istra~ivanja. U ovome se radu obrauje razvoj hrvatskoga sustava osobnih imena na tom podru ju. U prvome su dijelu izneseni podatci o najstarijim odrazima osobnih imena u toponimiji (poglavito onima tvorenim dalmatskim pridjevom sanctu 'sveti'), a u drugome se daje povijesni presjek razvoja sustava osobnih imena, koji se mo~e podijeliti na tri razdoblja: prvo od doseljenja do po etka XVIII. stoljea, drugo od po etka XVIII. stoljea do 1918. i tree nakon 1918. U isto noj su Hercegovini ua uvana, u veoj mjeri nego drugdje, stara hrvatska narodna imena (npr. Rade, Stojan, Vuk), ali i neka kraanska imena koja su danas uobi ajenija kod pravoslavaca (npr. Jovan, Kostadin, Lazar, Mihajlo, Mitar, Sava ili Spasoje). Sociolingvisti ki su najzanimljiviji odrazi osobnoga imena Jovan, koje joa u XVIII. st. bilje~imo u isklju ivo katoli koj }upi Gradac. U radu se donose i podatci o brojnosti pojedinih osobnih imena meu kratenicima u dvama razli itim povijesnim razdobljima: 1709. 1765. i 1950. 2008. Izneseni su podatci uvelike razli iti od prosje nih na hrvatskome povijesnom prostoru, a u velikoj mjeri odudaraju (primjerice u razmjerno slaboj i kasno zabilje~enoj prisutnosti odraza kraanskog imena Antun i nepostojanju osobnoga imena Frano) i od onih zabilje~enih u zapadnoj Hercegovini. Na primjeru razvoja hrvatskoga sustava osobnih imena u isto noj Hercegovini zorno se pokazuje kako se ni u jezikoslovlju, kao ni u historiografiji, ne treba povoditi za suvremenim stanjem i uvrije~enim mnijenjima, nego za argumentima i injenicama. Isto na je Hercegovina tako prostor velikih sli nosti, ali i iskonskih razlika izmeu Hrvata i Srba, te je kao takva zavrijedila veu pozornost hrvatske znanstvene javnosti. Domagoj Vidovi THE DEVELOPMENT OF THE SYSTEM OF PERSONAL NAMES IN EASTERN HERZEGOVINA Eastern Herzegovina is due to its specific history very interesting for anthroponomastic research. In this paper the development of Croatian system of personal names in this area is analyzed. In the first part of the paper the oldest reflections of personal names in toponimy are analyzed (especially those formed by the Dalmat adjective sanctu 'saint') and in the second the historical overview of the development of personal name system is given. In eastern Herzegovina old Croatian folk names have been preserved to a greater extent (e.g. Rade, Stojan, Vuk) than in other areas, but some Christian names which are common among the Orthodox (e.g. Jovan, Kostadin, Lazar, Mihajlo, Mitar, Sava, Spasoje). Sociolinguistic most interesting are the reflections of the personal name Jovan which was even in the 18th century recorded exclusively in the Catholic Parish of Gradac. The data on the number of personal names among the baptized children in two different historical periods: from 1709 to 1765 and from 1950 to 2008 are given. Key words: toponim, anthroponimy, personal name, fund of names, Christian name, sociolinguistics.  Usp. Nikaa MATIJI, Pero PAVLOVI,  Obnova sakralnih objekata }upe Ravno s posebnim osvrtom na obnovu kapelice Bla~ene Gospe od Karmela , Dubljani: Humski zbornik, 10, Ravno 2006., 57.-66.  Ponajprije se to odnosi na govor isto nohercegova kih Hrvata koji je ijekavski, kao i govor isto nohercegova kih Boanjaka i Srba. U srednjoj su pak i zapadnoj Bosni te zapadnoj Hercegovini (gdje srpskoga ~ivlja gotovo da i nema) i Dalmatinskoj zagori (gdje ne ~ive Boanjaci) Boanjaci i Hrvati velikom veinom ikavci, a Srbi ijekavci. Mnogi se ( ak i jezikoslovci) povode za tom logikom te je primjenjuju i na isto nu Hercegovinu, u kojoj ona ne vrijedi. injenica koja zaprepaauje jest da je i velik dio Hrvata iz zapadne Hercegovine, po kazivanju hrvatskoga ~ivlja iz Hutova i Ravna, tek za vrijeme Domovinskog rata postao svjestan da Hrvati ~ive i  pro Neretve iznenaeno ugledavai katoli ke kalendare u kuama svojih domaina. Sociologu Darku Josipoviu zahvaljujem ato me uputio na nazive inkluzivni i ekskluzivni nacionalizam.  Petar `IMUNOVI, Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Zagreb 2005., 123.  Mihajlo DINI, Humsko-trebinjska vlastela, Beograd 1987., 191.  Priimak Bitojevi nalazimo 1439. u Bosni (Konstantin JIRE EK, Spomenici srpski 11, Beograd 1892., 81).  Postoje i druk ija izvoenja toponima Bitovnja (usp. Danijel ALERI,  Oronim Bitovnja i srodni toponimi , Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, br. 3, Zagreb 1977., 21.-31.  U Zviroviima je zabilje~eno prezime Bitunjanin. Budui da je rije  o ogranku roda Dani i, koji potje e iz Radetia, zaseoka u ariima kod neumskoga Gradca, lako je mogue da su se Dani ii u nekom razdoblju preselili iz Radetia u Bitunju pa potom u Zvirovie.  Iako osobno ime *}ak koje bi bilo dalmatski odraz kraanskoga imena Jakov nije potvreno, Petar Skok navodi apelativ d~akabina u Dubrovniku, koji se izvodi od latinskoga lika imena Jacobus (Petar SKOK, Etimologijski rje nik hrvatskoga ili srpskog jezika (dalje: SKOK), sv. 3., Zagreb 1971.-1974., 750.). Mandi spominje Radivoja }akovia koji je u inio neki prijestup u popovskim Poljicima 1455. godine. }akovo se pak u povijesnim vrelima spominje od 1420. (Nikola MANDI STUDO, Srpske porodice vojvodstva svetog Save, Gacko 2000., 358.). Ne smijemo posve isklju iti mogunost da je ime sela mogue izvoditi i od apelativa ~akan ('akon'; usp. akovo) ili da je doalo do razjedna ivanja pa bi se ime sela moglo povezati s kakvom bliskozvu nom osnovom (primjerice ~uk- < lat. junceus).  Na Morinama je za vrijeme jakih vjetrova i snjegova bilo lako zalutati, a dogaalo se i da pastiri ondje umru od hladnoe.  Mo~da se i ojkonim Mukuaina u popovskome selu Ravno takoer mo~e povezati s imenom spomenute slavenske bo~ice (usp. Mokoaica).  Usp. P. `IMUNOVI, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Zagreb 2009., 343. i Radoslav KATI I, Litterarum studia, Zagreb 1998., 305. Toponim Vele~ mogao bi se izvoditi i od osnove vel- 'velik' i sufiksa -e~.  Rije  je o danaanjemu Bihovu u neposrednome susjedstvu Trebinja (Rje nik hrvatskoga ili srpskog jezika (dalje: ARj), sv. 1., Zagreb 1880.-1976., 578.).  Ostoja Beleni iz Popova spominje se 1371. (Savo PUJI,  Iz trebinjske toponimije  porijeklo ojkonima , Tribunia, br. 10, Trebinje 2003., 143.).  Na to rodno ime nisam naiaao u povijesnim vrelima, no osobno ime Bjeloje potvreno je u hrvatskoj antroponimiji, a u XV. st. u Konavlima nalazimo viae imena motiviranih osobnim imenom Bjelomir/Bjeloslav (Biloa, Bjeladin, Bjelan itd.); usp. Niko KAPETANI, Nenad VEKARI, Konavoski rodovi A G, Zagreb  Dubrovnik 2002., 12.). Od istoga je imena tvoreno ime B(j)elen, od kojega se izvodi i ojkonim Belenii.  To je osobno ime potvreno u slovenskome antroponimijskom sustavu, ali kako su ina ice imena Borimir/Borislav vrlo este u hrvatskim krajevima, mogue je da je osobno ime Borut neko bilo ~ivo i u hrvatskome antroponimijskom sustavu. Sufiks -ut viae nije plodan u hercegova koj antroponimiji, no ipak ga nalazimo u prezimenima kao ato su Bogut, Bulut, Radut itd.  U dokumentima je zabilje~en lik Dobrahovo (1658. ~eni se Mijo Glavini de Dobrahouo de Gradaz; Marijan SIVRI, Migracije iz Hercegovine na dubrova ko podru je (1667. 1808.): Humski zbornik, 6, Dubrovnik  Mostar 2003., 232.). Pu ka etimologija povezuje ojkonim s apelativom dub (stanovnici okolnih dobranjskih i vidonjskih naselja zaselak zovu Dubrovo).  Sufiksi -ahJna/ -ihJna /-ohJna neko su bili plodni na krajnjemu hrvatskom jugu. Tako je 1422. u Metkoviu zabilje~eno osobno ime Stanihna (Stanichna Sladinovich; Ivan JURI, Spomendani iz proalosti Donjeg Poneretavlja, Metkovi 1996., 27.), a u Kuni na Peljeacu od 1610. ~ivi obitelj Palihni (< Palihna; N. VEKARI, Peljeaki rodovi (L }), Dubrovnik 1996., 126.).  Godine 1470. spominje se u Dubrovniku knez Radivoj Hodivojevi (Tomislav ANELI,  Srednjovjekovna ~upa Dubrave , Srednjovjekovne humske ~upe, Mostar 1999., 195.).  Bezlaj ojkonim Hotanj u Hercegovini dovodi u svezu s *o-tJnL 'pregrada', ne odbacujui posve mogunost da je motiviran pridjevom *Hotan izvedenim od nepotvrenog antroponima (France BEZLAJ, Zbrani jezikoslovni spisi I., Ljubljana 2003., 47.). Osobno ime Hotilo nalazimo u De anskoj hrisovulji iz XIV. st. (Milica GRKOVI, Imena u de anskim hrisovuljama, Novi Sad 1983., 210.), u bjeloruskome i eakom antroponimijskom sustavu zabilje~eno je osobno ime Hoten, a u poljskome Hotko (I. M. }ELEZNJAK, O erk serbohrvatskogo antroponimi eskogo slavoobrazovanija, Kijev 1969., 16., 46.).  Iz Stoca su u Dubrovnik prije 1380. pristigli Mialjenovii, iji je rodona elnik bio martolog Mialjen zvani Ru~ica (Mislien di Martolo cognominato Ruxica; T. ANELI,  Srednjovjekovna ~upa Dubrave , 198.). Ojkonim Ljubljenica ne bih pak povezivao s osobnim imenom Ljubljen, nego bih ga, zbog polo~aja sela nedaleko od vodotoka, vezao za korijen ljub- 'bara, blato, prostor uz vodotok' (usp. P. `IMUNOVI, Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, 104.).  Prezime Rotim bilje~imo i danas kod Hrvata na jablani kome i mostarskom podru ju te u Rami.  Povjesni ari dr~e da ime sela potje e od osobnoga imena Branivoj ili priimka Branivojevi, koji su nosili potomci humskoga kneza Andrije u XIV. stoljeu. Uistinu je u maticama vjen anih }upe Gradac nekoliko puta zapisano Branjevo Selo.  U onomasti koj su literaturi zabilje~ena osobna imena sli ne tvorbe kao ato su Kozoder, Vatavuk, Vrtiprah itd. (Tomo MARETI,  O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba , Rad JAZU, br. 82, Zagreb 1886., 84.)  F. BEZLAJ, Zbrani jezikoslovni spisi II., Ljubljana 2003., 888. U Dobranjama postoji toponim epelice, a i ojkonim Tu epi vjerojatno potje e od iste osnove.  Osobno ime Kalaur zabilje~eno je u De anskim hrisovuljama iz XIV. st., a Marko Kalaurevi iz Vlaha }urovia spominje se joa 1436. (Ljubo SPARAVALO,  Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na podru ju `ume trebinjske , Tribunia, br. 5, Trebinje 1979., 73.) Zanimljivo je da je i makrotoponim }urovii nastao prema osobnome imenu Juraj. Naime, }uro je hrvatsko osobno ime nastalo prema dalmatskome odrazu latinskoga Georgius.  Zabilje~ena su ~enska osobna imena Komna i Komnenija (T. MARETI,  O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba , Rad JAZU, br. 82, Zagreb 1886., 84.), a rod Komnenovi nahodimo u Poplatu, Gali iima i Veli anima.  Ivanova bilje~i imena Huta i Hutin koja povezuje s arumunjskim apelativom hut 'sokol' (Olga IVANOVA, Makedonski antroponomastikon, Skopje 2006., 468.).  P. `IMUNOVI, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, 143.  ARj, sv. 21., 610.  Isto, 614.  M. SIVRI,  Srednjovjekovna humska ~upa Luka , Srednjovjekovne humske ~upe, Mostar 1999., 113.  Priimci su svojevrsna praprezimena, razmjerno postojani i nasljedni dijelovi imenske formule, mahom patronimskoga podrijetla, koji su se esto prometali u prezimena.  P. `IMUNOVI, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, 144.  Kao izvor su mi poslu~ila sljedea djela: Pavao ANELI, M. SIVRI, T. ANELI, Srednjovjekovne humske ~upe; Mostar 1999.; ARj, Zagreb 1880.-1976; `efik BE`LAGI, Steci  kultura i umjetnost, Sarajevo 1982.; M. DINI, Humsko-trebinjska vlastela; K. JIRE EK, Spomenici srpski 11; Vlajko PALAVESTRA,  Etnoloako-folkloristi ke studije u Neumu i okolini , Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, br. 14, Sarajevo 1953.; Ilija SINDIK, Dubrovnik i okolina, Beograd 1923.; M. SIVRI, Migracije iz Hercegovine na dubrova ko podru je; Marko VEGO, Naselja srednjovjekovne bosanske dr~ave, Sarajevo 1957.; M. VEGO, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, sv. 1.-3., Sarajevo 1993. Za potrebe ovoga lanka tra~io sam reprezentativni uzorak, a za buduu bi izradbu povijesnoga rje nika osobnih imena bilo potrebno uz svako ime staviti i izvor.  I. M. }ELEZNJAK, O erk serbohrvatskogo antroponimi eskogo slavoobrazovanija, 41.-42.  M. DINI, Humsko-trebinjska vlastela, 45.  Ivica PULJI, Stanislav VUKOREP,  Naaa prezimena  korijeni i razvoj , Hutovo, Mostar 1994., 321.  Korijenom tur- motivirani su i mnogi hrvatski toponimi, npr. Turija (kod Vrgorca), Turjaci (kod Sinja) i Turopolje.  Domagoj VIDOVI,  Grada ka prezimena , }upa Gradac  Humski zbornik 12, Gradac 2009., 199.-200.; ISTI,  Postanje dubravskih i hraaanjskih prezimena u 18. stoljeu , Stola ko kulturno proljee, br. 7, Stolac 2009., 148.  Usporedi prethodnu biljeaku.  ARj, sv. 7., 896.  D. VIDOVI,  Postanje dubravskih i hraaanjskih prezimena , 148.  Osobna imena Smol i, Smole, Smoli, Smolko, Smolkovi, Smolj, Smolja, Smoljan, Smoljana, Smoljanovi i Smoljka Tomo Mareti dr~i nadima kima u zna enju  ne ist, umrljan, kakova djeca ve jesu te ih dovodi u svezu s apelativom smola (T. MARETI,  O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba , Rad JAZU, br. 81., Zagreb 1885., 100.).  Usp. biljeaku 31.  Mate `IMUNDI,  Nepoznata imena dijela isto ne Hercegovine u popisu 1475. 1477. , Folia onomastica Croatica, br. 4, Zagreb 1995., 143.  Usp. Ahmed S. ALI I, Poimeni ni popis sand~aka vilajeta Hercegovine, Sarajevo 1985.  N. KAPETANI, N. VEKARI, Konavoski rodovi H Pe, 295.  O. IVANOVA, Makedonski antroponomastikon, 278.-279.  Dalmatski je autohtoni romanski jezik kojim je govorilo romansko i romanizirano stanovniatvo na jadranskoj obali. Imao je viae narje ja, od kojih je jedno raguzejsko, kojim se u Dubrovniku govorilo do XV. stoljea.  SKOK, sv. 3., 72.  N. KAPETANI, N. VEKARI, Konavoski rodovi A G, 21.  Naselja na obalama rijeka kadato su nazivana po slavenskome bogu Triglavu koji se na ju~noslavenskim prostorima zvao i Trojanom. Kraanstvo je atovanje Trojanovo prilagodila atovanju Svetoga Trojstva. (Usp. S. PUJI,  Iz trebinjske toponimije  porijeklo ojkonima , 158.-159.) Tako su u Vidonjama, selu u dalmatinskome dijelu Za~ablja, koje se do po etka XVIII. stoljea nalazilo pod nadle~noau trebinjskih biskupa, zaselak Troja(no)vina uz rje icu Mislinu pojedini ~upnici nazivali Troilo.  Petar Vrsalji spominje se 1702. kao posjednik u dobranjskom zaseoku Sankovii (Milan GLIBOTA, Povijest Donje Neretve i prvi mleta ki katastri, Zadar 2006., 156.), a u Srijete~u, isto nohercegova kome selu koje pripada }upi Donje Hrasno, a koje je neko bilo dijelom }upe Dobranje, postoji zdenac Vrsaljkuaa. Po predaji su se Vrsaljke odselili u Ravne kotare.  M. SIVRI,  Srednjovjekovna humska ~upa Luka , 95.  Popravoslavljivanje neko katoli koga isto nohercegova kog puka po elo je joa u XII. st., a sna~nije je zahvatilo tzv. Gornju Hercegovinu. Iz povijesnih vrela saznajemo da se katoli anstvo i u tim krajevima odr~alo joa nekoliko stoljea. Tako kapucin fra Bernardin Pomazani 1530. svjedo i o tome kako je u nekome selu izmeu Bilee i Gacka susretao negdaanje  latine te kako su ga ~ene u samome Gacku molile da im blagoslovi vjerske predmete (Bazilije PAND}I, De diocesi Tribuniensi et Mercanensi, Rim 1959., 31.). U Popovu je pak popravoslavljivanje bilo sna~no i u XVII. stoljeu. Biskup Dominik Andrijaaevi 1627. izvjeatava kako je 360 obitelji iz Popova prealo na pravoslavlje, a kako vjernici iz Dubrava i Podvele~ja (250 obitelji) nisu ve 10-12 godina vidjeli katoli koga sveenika. U Dra evu i Dubljanima na pravoslavlje je prealo ak 60, a u }uroviima iznad Rijeke dubrova ke 15 obitelji 1645. godine (Krunoslav DRAGANOVI, Massenuebertritte von Katholiken zur  Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Tuerkenherrschaft, Rim 1937., 27.-28.). O razlozima prelaska na pravoslavlje katoli koga puka u isto noj Hercegovini postoji opairna literatura, pa u radu isti em samo osnovne injenice jer su i one utjecale na razvoj hrvatskoga sustava osobnih imena u obraenome podru ju.  Ante KOMADINA,  Interkonfesionalni odnosi na podru ju Trebinjske biskupije , Tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988., 131.  N. VEKARI, Peljeaki rodovi (A K), Dubrovnik 1995., 10.  Va~no je spomenuti da jedan dio pravoslavnih rodova u isto noj Heregovini (npr. Glavani i Jakaii u Dubljanima) slavi Malu Gospojinu kao krsnu slavu i da je atovanje Bogorodice u tom kraju mnogo izra~enije nego u veini drugih pravoslavnih krajeva, ato takoer upuuje na negdaanje vjersko jedinstvo u ovim krajevima.  Navedeno se stanje duaa sastoji od dva dijela: prvo koje je nastalo u prvoj polovici XVIII. st. (vidimo to po upisu Nikole Jaraka koji se, sudei po upisima iz matica, prije 1727. s Trebimlje preselio u Gradac), te drugo koje je nastalo nakon 1803., nakon smrti don Mate Bogoja.  Autor ovoga rada transliterirao je upise iz mati nih knjiga kratenih, vjen anih i umrlih za itavo XVIII. stoljee.  Kapetani i Vekari bilje~e sli nu pojavu u Konavlima (N. KAPETANI, N. VEKARI, Konavoski rodovi A G, 10.), u kojima se potomcima nositelja narodnoga imena Vuko nadijevalo kraansko ime Luka, te na Peljeacu (N. VEKARI, Peljeaki rodovi /A K/, 10.)  Prema M. GLIBOTA, Povijest Donje Neretve i prvi mleta ki katastri, 127.-140.  ARj, sv. 6., 15.  P. `IMUNOVI, Hrvatska prezimena, Zagreb 2006., 314.  Milan NOSI, Prezimena zapadne Hercegovine, Zagreb 1998., 237.  Podatci su navedeni prema podatcima iz Matice kratenih 1709. 1845.  Mati na knjiga kratenih }upe Gradac, }upni ured Uznesenja Bla~ene Djevice Marije, Gradac, sv. 1., str. 40.  Valja ipak napomenuti da na stola kome podru ju bilje~imo i nadimak nastao prema neslu~benome osobnom ime Hanto (< Anto), no osobno ime Frano ili koju od njegovih izvedenica u }upi Gradac kod Neuma ne nalazimo ni u XX. stoljeu! S druge strane kod pravoslavaca u Berkoviima nalazimo prezime ntunovi, a kako je sv. Antun Padovanski ~ivio 1195. 1231. (a teako je povjerovati da je prezime odraz atovanja sv. Antuna Egipatskog jer potvrde kraanskoga imena Antun u srpskome antroponimijskom sustavu ne nalazimo u De anskim hrisovuljama, a u Hrvata prve potvrde nalazimo od 1278.; K. JIRE EK,  Romani u gradovima srednjovjekovne Dalmacije tokom srednjega veka , Zbornik Konstantina Jire eka, br. 2, Beograd 1962., 145.), jasno je da je prezime odraz katoli ke prisutnosti i u dijelovima isto ne Hercegovine u kojima danas nema katolika.  Miroslav UJDUROVI, Stanovniatvo Makarskog primorja 15. 19. st., Gradac 1999., 34.  Jovi i je ujedno i najstarije prezime motivirano nekom ina icom osobnoga imena Jovan te ga u Konavlima nalazimo od 1628. godine (N. KAPETANI, N. VEKARI, Konavoski rodovi H Pe, 40.).  Bogumil HRABAK,  Zemljiane parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu, Za~ablju i Trebinju po etkom Morejskog rata , Tribunia, br. 5, Trebinje 1985., 34., 38.  Matica vjen anih }upe Gradac 1720. 1830., 3.  Stanje duaa }upe Gradac, }upni ured Uznesenja Bla~ene Djevice Marije, str. 38. Za dataciju usp. biljeaku 56. Da su se osobna imena Jovan i Ivan u grada koj ~upi razlikovala potvruje injenica da je u selu Zelenikovac, u kojemu su ~ivjeli i ~ive Gustini, istodobno ~ivjele i obitelji Ivana Gustina i Jovana Gustina.  M. GRKOVI, Imena u de anskim hrisovuljama, 181.-182.  Imamo li na umu da je Srpska pravoslavna crkva usvojila itav niz latinskih crkvenih naziva (kao ato su kum ili oltar) zbog katoli ke prisutnosti u Raakoj (o emu zorno svjedo i podatak da je Stefan Nemanja kraten u Ribnici po latinskome obredu; K. JIRE EK, Jovan RADONI, Istorija Srba, Beograd 1981., 148.), taj nas podatak i ne treba uditi.  Ivan POPOVI,  Hriaanska gr ka onomastika u Hrvata , Zbornik radova SANU, br. 59, Beograd 1958., 78.  O. IVANOVA, Makedonski antroponomastikon, 193.  Usp. D. VIDOVI,  Prilog prou avanju odraza sveta kog imena Juraj u hrvatskoj antroponimiji , Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, br. 33, 431.-447.  I. POPOVI,  Hriaanska gr ka onomastika u Hrvata , 77.  I. PULJI, S. VUKOREP,  Naaa prezimena  korijeni i razvoj , 32.  Romansko *ge, *gy vjerojatno se isprva odrazilo kao dz (bilje~imo tako nadimak Dzorko na Trebimlji u Popovu, a istoga je postanja i nadimak D~oro zabilje~en u istome selu), a kako se glas dz defonemizirao, zamijenjen je svojim bezvu nim parnjakom  c. Predaja po kojoj su u Veljoj Medi ~ivjela tri brata: jedan bio lijep kao cura pa od njega nastali Curii, drugi bio lak na nogama pa od njega nastali Lakii, a trei bio probisvijet i nakon mnogo lutanja vratio se kui te pri ao da je dospio do Bender-grada i po njemu ga prozvali, svjedo i o snazi i dovitljivosti pu ke predaje, no pri tuma enju prezimena nije nam od prevelike pomoi. Prezime Curi, kako rekosmo, dovodimo u vezu s kraanskim imenom Juraj, prezime Laki s kraanskim imenom Lazar, a prezime Bender s turcizmom bender 'sluga, rob; sljedbenik'.  SKOK, sv. 2., 650.  S. VUKOREP,  Neka ia ezla dubravska prezimena , 300 godina }upe Dubrave: Humski zbornik 9, Aladinii 2006, 153.  I. PULJI, S. VUKOREP,  Naaa prezimena  korijeni i razvoj , 292.  Pripadnici roda Repeaa iseljeni u Metkovi zadr~ali su staro prezime. Ondje se spominju od 1742. godine (Mile VIDOVI, Don Radovan Jerkovi  ~ivot i djelo, Metkovi 2000., 266.).  T. MARETI,  O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba , Rad JAZU, br. 81., Zagreb 1885., 100.  Na podatcima zahvaljujem Anti ereku i Ivici Puljiu koji su izraivali rodoslovna stabla za grada ke rodove na temelju kojih sam crpio podatke za ovaj rad.     PAGE  PAGE 22 ֛BN&*hpt~ܝ>NR^ΞОڠܠܢޢ\^NP "$hb{h4aCJaJ!jhb{h,70JCJUaJh^CJaJh=ZwCJaJ!jhQlh,70JCJUaJhb{hMCJaJ!jh4ah,70JCJUaJh4aCJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJ5$ʧ֧ا*4Шڨ2<֪<LNP«ʫ̫ثܫ,8ĬԬ.4Dfhjx̭֭حڭHLn~Įhb{hi>CJaJh7dh,7CJaJhb{h,76CJaJ!jhb{h,70JCJUaJhi>CJaJhb{h,7CJaJIĮƮ>X̯د&(*4@r"v޲&>BXȳֳ &2@Jjlش 㲪hb{h,76 hb{h,7hb{hi>CJaJh h,7CJaJhi>CJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJ? JVµĵ zZd*,.0P\x~|ȼȼԢԓԋԀuhb{h= tCJaJhb{h^DgCJaJh_ CJaJhy$h,7B*CJaJphhb{CJaJh}6CJaJh^6CJaJhy$h_ 6CJaJhy$h,76CJaJhb{h,7CJaJh_ hb{h,76 hb{h,7jhb{h,70JU)D¾<Bdn024LZ^nr\fhtv "<>^`z~0:>JLXZhb{h,76CJaJhb{h^DgCJaJhb{h_ CJaJh^CJaJh_ CJaJhb{h,7CJaJ!jhb{h,70JCJUaJFZfhxz 8(04BJX\^l,.P^bdt|~DPh$CJaJh h CJaJh CJaJh}CJaJh^CJaJhb{h,7CJaJhb{h,76CJaJJ 02<>LN^frX`ZhtvXZd "$2:LTbj|ᰙhy$h,7B*CJaJphhJHhICJaJhJHh,7CJaJhb{h^Dg6CJaJhb{hsCJaJhb{h^DgCJaJh0!dCJaJhICJaJhb{hICJaJhb{h,76CJaJhb{h,7CJaJh^CJaJ2 "$:NRTj~ $$Ifa$gd7l~ $$Ifa$$If $dha$gdb{ kdn$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapP $$Ifa$$Ifkd$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapP  $$Ifa$$If.6rzBFJ"*,8<FJ\`jn *6@ $0:FPT^ļļļļļļļļļļļļļļļļļļļļļļļļļ hkRh,7hb{h,76 hb{h,7h B*CJaJphhy$hy$B*CJaJphhy$h,7B*CJaJphhJHh,7CJaJG  kd$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapP $.6@FP $$Ifa$$IfPRkd1$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapPRXbhrz $$Ifa$$Ifkdp$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapP $$Ifa$$Ifkd$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapP $$Ifa$$Ifkd$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapP$28BJZ^h $$Ifa$$Ifhjkd-$$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapPjp| $$Ifa$$Ifkdl $$Iflִ  <'!{Y{< t6    44 lapPBD &>B $$Ifa$$If $dha$gdb{$dh`a$gdkRdhgd,7 ^jBD&<dj6>\b .4X`~:@RθΰΰθθθθθθθθθΥhb{h-Y=CJaJhb{h,7CJaJh CJaJh h,7CJaJhJHhLK,CJaJhJHh,7CJaJ hLK,6hb{h^Dg6 hb{hJh4Uhb{h,76 hb{h,7;BDkd!$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapPDJTZdjtz $$Ifa$$Ifkd"$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP $$Ifa$$Ifkd)$$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP $$Ifa$$Ifkdh%$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP&,6>LPZ $$Ifa$$IfZ\kd&$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP\bpv $$Ifa$$Ifkd'$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP $$Ifa$$Ifkd%)$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP ", $$Ifa$$If,.kdd*$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP.4HNX`nr| $$Ifa$$If|~kd+$$Iflִ  <(!s; t6    44 lapP~J|~.z $dha$gdb{ $dha$gdy$ $dha$gdb{$dh`a$gd* $dha$gdx $dha$gd[$dh`a$gd[$dh`a$gd1 $dha$gdb{R^bjn|~*04BFT^nDN jr~ $0>FHxh}CJaJh^CJaJh ^CJaJh ^h,7CJaJhb{h,7CJaJhb{h,76CJaJJ6>r&,|&:JTV*X^hZdlv»hb{h,76h0!dhxh}h^h^Dg hb{h,7hb{hb{CJaJh[CJaJh ^CJaJh}CJaJh^CJaJhb{h,7CJaJh?oCJaJ>vxz24.NP* "tv02x*lnǿhL+mH sH hb{h,76mH sH hb{h,7mH sH hb{hb{mH sH hy$mH sH  hb{hb{h,7hQlh}h^h0!d hb{h^Dgh^Dg hb{h,7hb{h,76hx7JLNPR$dhTVX|NPźzumhWh~6 h~6jh~0JUh5h~B*phhneh~6h~ hneh~jhneh~0JUhb{hJmH sH hb{hb{mH sH h,7mH sH hb{mH sH hb{h,7H*mH sH hb{h,76mH sH hb{h,7mH sH hOmH sH *PVzL   "!$%|*..$a$gdY$a$gd$a$gdx{C$a$gdx{C$a$gd5$a$gd~ $dha$gd,7PRz| L N      $               L\v>B(:>j*brt^høhneh~6CJaJhneh~CJaJ!jhneh~0JCJUaJhh~B*phh~jhneh~0JU hneh~hneh~6Df>@prxf<"$| @RZ \ x $!*!!!!!!!!!"""" #$#&#hneh~^Jhneh~OJQJhneh~6OJQJh~jhneh~0JUhneh~6 hneh~K&#|##$$$($D$n$$$J%L%%%%%%%&&\&j&&'Z'\'n'z'''''''(<(v((((z)))))H*|*~*h++++, ,,,B,,,2->---..".....00h *h~6B*phhh~6B*phh~jhneh~0JUhneh~6 hneh~hneh~^Jhneh~6^JF.0X23689J:t::P;<=CPDDpE\FHTH|HIKKLM$a$gdc4$a$gdZ#$a$gd\$a$gd)$a$gdY000H1V1X1h1j1~111 222X2Z2r2~223&3B3P3333334.4z4445V5Z5j55566@6R6\666666@7L7P7b7~777777888888F9P9~9999:<:J:L:t:v:x::::::::hh~6B*phh~hneh~6jhneh~0JU hneh~S:&;P;R;<<<<======>> >0>L>P>>>>>>>>>?6?8?:?b????@@F@H@d@@@@@ AIJINIZI^IpItI~IIIIIIIIIIII8JFJJJJJTKVKZKjKKKKKK*LhLtLvLzLLLLMpMMMMM hOth~jhOth~0JUh~jhneh~0JUhneh~6 hneh~PMNnN PHPPTdWWbccf6h"ikkkJllVm0ntfu$a$gdPA.$a$gdo,$a$gdY<$a$gdQ+J$a$gdO%$a$gd|rMNNNVNnNpNNOO P"PHPJPPPPPhRlRRRRRTTTTRUUVVdWfWWWWWW0YJYdZZZZp[[]]&_2_r____``bb$bbbbbcc,cVcccffh~6mH sH hneh~6mH sH h=+h~B*phh ]fh~5CJ aJ h~hneh~6jhneh~0JU hneh~Gf6h8h"i$iii`jhjjjjk k kkkk>k@kkkkkkk lJlLlhllllll mmVmXmZmm.n0n2nooo"o|ppqq6rbrrrsZs^ssttttt>ufuhujuzu vvvvvvhXh~B*ph h h~jh~0JUh~ h~6hneh~6jhneh~0JU hneh~Kfuv,xx{v{,~~^" 4 ܋"$(*.0$a$gd-$a$gd~^$a$gdX$a$gdPA.vwwwww,x.x0xjxxxxxx$yyyyy{{"{^{v{x{}},~.~N~~~~~~~P^`Ȁ̀"$RVāʁЁJXĂЂ$*p. h h~hneh~B*ph h~6jhneh~0JUhneh~6 hneh~h~N.8rȇև  46RTHLڊ *܋ދ $&*,0268DFHLNZ\ᱩȟ h~0Jjh~0JUjhFUhFh~B*CJ aJ ph h h~h~jhneh~0JUhneh~6 hneh~hneh~B*phhneh~6B*ph9046HJLdfhjl $dha$gd,7h]hgdJ &`#$gd>  \`bdhjlhb{h,7mH sH hFh~ h~0Jjh~0JUhO0JmHnHu,1h. A!"#$% =$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555U555t5>5#v#v#vU#v#v#vt#v>#v:Vl t6555U555t5>5/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pP=$$If!vh555H555q555#v#v#vH#v#v#vq#v5#v:Vl t6555H555q555/ pPC$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t6,55{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh55{5Y555{5<5#v#v{#vY#v#v#v{#v<#v:Vl t655{5Y555{5<5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP=$$If!vh555555s5;5#v#v#v#v#v#vs#v;#v:Vl t6555555s5;5/ pP@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List@&@@ ,7Footnote ReferenceH*>@> ,7 Footnote TextCJaJ4 @4 JFooter  9r .)@!. J Page NumberB'@1B JHComment ReferenceCJaJ<@B< JH Comment TextCJaJ@j@AB@ JHComment Subject5\H@bH JH Balloon TextCJOJQJ^JaJ+ N9l .G>Fu^D%"'(()* 12g33P4i7<E@AAC?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWT W = i:O_#J})"""##c$$$$-&A&&!'Y''h(|((* ,?,X112Z3s44536F6}667p7: ;;n<<=>n??@@@,A]DrDD(EEFFFF Sc01i , - r wVW'\![$\$$%3*-, 1=@AJPPHQVdXbeeaebecenexeze{eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeef f fffff#f$f'f,f/f4f8f@fCfHfIfLfQfTfYf]fdfgflfmfpfxf{ffffffffffffffffffffggggggg)g5g7g8g;gEgHgNgQgVgYg^g_gbgiglgrgug|ggggggggggggggggggggggggggggggggghh hhhhhh#h&h+h/h6h8h=h>hAhFhIhNhRhWhYh^h_h`h?il(z^78Ęǘ̘ϘԘ՘ؘݘ #&+/57<=@EHMQWY^_bgjosy{řǙ̙͙Ιޜߜ$',/458<?DHPRWX[bejntv{|ÝƝ͝Н՝ٝ ")+012 թ֩שة/78Y/Watr=׺kpԿC0WEmI,9BuF 0rd)L:z ~X P`7upI ~x000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000F@000@000@000@000@0@0@0@0@0@000 %%%(b"$'),.43.7;@SY^,c|hZp^uzp$jZhdb&X֛$Į Z^RvP&#0:*FMfv.\lGHIJKLMSbuvwxz{|~()Z`N>@dfHJ(*lnHJ   PRhjBDZ\,.|~.Mfu0lNOPQRTUVWXYZ[\]^_`acdefghijklmnopqrsty}j !(!!8@0(  B S  ?|}}}~/*.B/9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplaceC*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter db 60, a ProductID2233333&363>3&.GQv9B~Ŵʹ8@CJV_twصҷ׷<Ijqgoֹ̹׹ݹ!$9;U[ *BJT\%-9>@HJPռټbijrW\^cejžɾϾʿѿ߿bklwx#'mr5>?K`l)5QU6>IUbl}&.ck0:hm~ bn /45?@Hkp +56@28BJmxLTeo4@*4OY(2v{09 #VX/6ou#XbTY&-[airRSbc/1h i + - q r vwUW&'[!\!Z$\$$$%%2*3*,,-, 1 1==@@AAJJPPGQHQVVcXdXbbee`ecemenewexeze{eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeefff f f fffffffff"f$f&f'f+f,f.f/f3f4f7f8f?f@fBfCfGfIfKfLfPfQfSfTfXfYf\f]fcfdfffgfkfmfofpfwfxfzf{fffffffffffffffffffffffffffgggggggg(g)g4g5g7g8g:g;gDgEgGgHgMgNgPgQgUgVgXgYg]g_gagbghgigkglgqgrgtgug{g|g~gggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggghhhh h hhhhhhh"h#h%h&h*h+h.h/h5h6hh@hAhEhFhHhIhMhNhQhRhVhWh]h`h>i?ill'z(z]^68ØĘƘǘ˘̘ΘϘӘ՘טؘܘݘߘ "#%&*+./45;=?@DEGHLMPQVW]_abfgijnorsxyęř˙Ιݜ#$&'+,./3578;<>?CDGHOPVXZ[abdeijmnstz|~ÝŝƝ̝͝ϝНԝ՝؝ٝߝ !"()/2 ԩX[.1VY`csvqt<?ֺٺjmorӿֿBE/2VYDG loHK+.8;ADtwEH"/2qtcf(+KN9<y| }WZ OR_b 69tw orHK }wz - r P\!cw\!"L#$%%c& (())E+-, 113<==#?A BCDEFIJgK M^MM9NLPPPzRhSUVsWW|XYZ^ZN^`bbsc8dd#exe{eefffggg5gNhQhRhWh`hijm'nnooprtu1uBu0v(zz~JL^EƌAHBCd8CMQosř͙)D9DHjn!")2A$*| ة8a~g=]WEI"F)Lqf#z I7u ~33HNU[@FMS6GN'nz^_xy RGO_0IatnF_ o (w > _ y% V y !{ 7WRot?Gt W}Yk*>]TaO%H r !a"Z#G%\)* *\M*T*L+LK,o, -PA.A35+_56946'W7GO; <O=-Y=B/>7>i>b?@wUCx{C?#GHJHQ+J>pK LGlLO{PIsQkR`fST4TJmT4UU&VTVoVXlYFZV[ ^[ ^n^~^C_ `)u`_Zc0!d7d0enef ]f^Dg(hMhkQlmlpSp=q}Pqwq|r= t tOt=ZwS zszb{<{'f{[}~~7l~BG\7 e\}?opK=+-O< ~rD#:EWh)xx#Tg%=loY<D c4j1 #xNMw.Y[<6y{Fo9?P,7w]??P)s4sy$zJv?\r+xU^ d@N?FmI0S$iPRXGQ-93h2}3?@8lMnEck1v4a$?8SIbecenexeze{eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeef f fffff#f$f'f,f/f4f8f@fCfHfIfLfQfTfYf]fdfgflfmfpfxf{ffffffffffffffffgggggg)g5g7g8g;gEgHgNgQgVgYg^g_gbgiglgrgug|ggggggggggggggggggggggggggggggggghh hhhhhh#h&h+h/h6h8h=h>hAhFhIhNhRhWhYh^h_hĘǘ̘ϘԘ՘ؘݘ #&+/57<=@EHMQWY^_bgjosy{řǙ̙͙ߜ$',/458<?DHPRWX[bejntv{|ÝƝ͝Н՝ٝ ")+01O@' #$&)*+,-./012489;<=BCDEGILMNOPWXYZ_`abegmnopuvxz  &(*.02468:<@NPTZ\^`@d@hjlpxz~UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5j00IHJJ5& zaTahoma"1 6&f>Y<Y<!4dAA2qHP ?H2=RAZVOJ HRVATSKOG SUSTAVA OSOBNIH IMENA U ISTO NOJ HERCEGOVINI DjelatniknameOh+'0 ( 8D d p |@RAZVOJ HRVATSKOG SUSTAVA OSOBNIH IMENA U ISTONOJ HERCEGOVINI DjelatnikNormalname25Microsoft Office Word@l,@ft@B u՜.+,0@ hp  " Hrvatski institut za povijest<YA >RAZVOJ HRVATSKOG SUSTAVA OSOBNIH IMENA U ISTONOJ HERCEGOVINI Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F.uData ,1TableWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q