Naslov
Suhopolje-Kliškovac. Od mjestopisa do arheološke spoznaje.
(Suhopolje-Kliškovac. From the Toponym to the Archaeological Congnition.)

Autori
Tomičić, Željko ; Jelinčić, Kristina

Izvornik
Institut za arheologiju, deplijan izložbe Suhopolje-Kliškovac. Od mjestopisa do arheološke spoznaje.

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, katalog

Godina
2012

Ključne riječi
Suhopolje; Kliškovac; groblje; crkva; srednji vijek; Podravina; Bijelo brdo
(Suhopolje; Kliškovac; cemetery; church; Middle Ages; Podravina; Bijelo brdo)

Sažetak
Toponimi su sami po sebi značajni jer u sebi nose važne obavijesti o položaju kojeg označavaju. Tako je i u slučaju toponima Kliškovac koji je dao naslutiti postojanje crkve i naselja. Slučajni nalaz s početka 20. st. – brončana karika sa S petljom, pronađena u usjeku željezničke pruge na lokalitetu Suhopolje–Kliškovac, upozorio je na postojanje srednjovjekovnog lokaliteta s obilježjima bjelobrdske kulture. Taj je nalaz zajedno sa činjenicom što je pronađen na položaju koji nosi zanimljivi toponim potaknuo brojna pitanja, a zatim i istraživanje. Uvid u povijesna zbivanja i izvore donose nam veći broj različitih i vrlo zanimljivih podataka o širem području Suhopolja i Virovitice, međutim nijedan od njih ne može se dovesti u neupitnu vezu s lokalitetom Suhopolje–Kliškovac. Kako je u arheološkim istraživanjima pronađeno groblje od 11. do kraja 15. i crkva iz 15. st. postavlja se pitanje kojem je naselju to groblje pripadalo, kako se ono zvalo i kome je posvećena crkva koja je pronađena prilikom iskopavanja. U blizini Suhopolja postojala je crkva sv. Andrije koja se spominje 1257. g. dok je crkva s lokaliteta Suhopolje–Kliškovac sagrađena u 15. st. To ne isključuje mogućnost da je na njenom mjestu ili u neposrednoj blizini postojala starija crkva koja bi odgovarala crkvi sv. Andrije iz izvora. Precizan odgovor na to morat će dati neka nova povijesna i arheološka istraživanja. Dovoljan je pogled na topografsku kartu i smještaj Kliškovca kako bi se shvatilo koliko je povoljan položaj koji je u srednjem vijeku ovdje odabran za život. Riječ je o dva brežuljka: na južnom su istraživanjima otkriveni crkva i groblje, a na sjevernom se na temelju površinskih nalaza pretpostavlja postojanje naselja. Na površini od oko 1 ha provedena su geofizikalna istraživanja koja su otkrila veliki broj arheološki perspektivnih mjesta. Južno od željezničke pruge geofizikalnim istraživanjima dobiveni su rezultati prema kojima se i na tom mjestu može nalaziti arhitektura, koja bi prema rezultatima mogla izgledati kao i ona pronađena sjeverno od pruge, na mjestu crkve. Raspored mogućih zidova otkrivenih u geofizikalnim istraživanjima, njihov odnos prema crkvi i groblju postavljaju pitanje je li ta arhitektura bila u direktnoj vezi sa crkvom, odnosno je li tu možda riječ o samostanu? To je također još jedno od pitanja koja su petogodišnjim multidisciplinarnim istraživanjima postavljena i traže odgovor u budućim iskopavanjima. Prije nego što su započela sama iskopavanja 2005. godine, pregledan je teren gdje je uočeno kako se arheološki lokalitet prostire na površini od oko 3 ha. Površinski nalazi kao i oni pronađeni u istraživanjima zajedno pokrivaju razdoblje od 11. do 18. st. Sustavnim istraživanjem otkriveno je groblje gdje se obavljalo pokopavanje od 11. do kraja 15. st., zatim crkva gotičkih stilskih obilježja iz 15. st. te slojevi i objekti 16. i 17. st. Površinski nalazi keramike na sjevernom brežuljku na kojem se pretpostavlja postojanje naselja datirani su od 13. do 14. i od 17. do 18. st. Ispod humusa otkriveni su slojevi 16. i 17. stoljeća kao i jedan stambeni poluukopani objekt s ognjištem iz 16. st. Ispod njih definirano je 145 grobova svrstanih u tri horizonta. Najstariji horizont I datiran je od početka 11. st. do 1250. godine i njemu pripadaju grobovi u kojima je pronađen nakit s obilježjima bjelobrdske kulture. U srednjem horizontu II datiranom od 1250. g. do 1400. godine, takvog nakita nema. I i II horizont stariji su od crkve, odnosno crkva je presjekla većinu grobova tih horizonata. Najmlađi horizont III pripada 15. stoljeću i istovremen je crkvi koja je podignuta početkom 15. st. Stratigrafskim odnosima i višebrojnim radiokarbonskim analizama utvrđeno je kako pokopavanje na ovom groblju prestaje krajem 15. st. odnosno barem na dijelu groblja koje je istraženo u vremenu od 2005. do 2009. godine. Iako se iz toponima Kliškovac sasvim jasno moglo iščitati da se na ovom položaju nalazi crkva, istraživački tim je bio ugodno iznenađen što je pronašao crkvu čije se sjećanje očuvalo u toponimu. Istražena površina nije mogla biti velika zbog izrazito složene stratigrafske slike i kompleksnog preslojavanja grobova što je zahtijevalo polagano i strpljivo iskopavanje na maloj površini. Upravo zbog te relativno malo istražene površine (122 m²) kada se uzme u obzir veličina lokaliteta (3 ha), bilo je s jedne strane teško očekivati da ćemo upravo u našoj sondi otkriti crkvu. S druge strane mudro odabran položaj za istraživanje, na najvišoj koti južnog i višeg koničnog brežuljka, pokazao se kao izvrstan izbor jer je upravo na tom mjestu bila podignuta crkva. Nažalost, nju je kao i dio groblja presjekla pruga te je tom prilikom zauvijek izbrisan njezin cjelovit tlocrt. Ono što su istraživanja uspjela otrgnuti iz zaborava je to da je crkva podignuta početkom 15. stoljeća i da je korištena tijekom cijelog 15. st., imala je gotička stilska obilježja što je vidljivo iz kamene plastike, a imala je barem djelomično bijelu žbuku sa crvenim slikanjem. Također smo saznali da je stradala u požaru nakon čega je djelomično razgrađena. Njezino razaranje se vjerojatno dogodilo nakon sredine 16. st. Antropološka analiza osteološkog materijala s ovog lokaliteta pokazala je kako je život ovdje pokopanih ljudi bio prilično težak. Pojave uočene na ostacima kostiju pokazuju nisku razinu higijenskih uvjeta, oralne higijene, nekvalitetne ishrane, prisutnost anemije i zaraznih bolesti te međuljudskog nasilja. Ipak, dio stanovnika je posjedovao nakit i pokopan je s novcem što nam govori da je dio stanovnika imao viši društveni i imovinski status. Da nije riječ o beznačajnom malom selu sa siromašnom crkvom govori i ne baš česti nalaz brončanog okova za korice knjige izvrsne izrade iz 15. st. Prva pomisao o lokalitetu nakon prvog nalaza brončane karike sa S petljom na početku 20. st. mogla bi biti da je Suhopolje–Kliškovac jednostavan srednjovjekovni lokalitet s bjelobrdskim grobljem, međutim nakon provedenih istraživanja postalo je jasno da je riječ o znatno bogatijem i kompleksnijem lokalitetu, s crkvom i grobljem koje u kontinuitetu funkcionira od 11. do kraja 15. st. Niz postavljenih pitanja dobio je odgovore, a saznali smo i brojne činjenice koje nismo ni naslućivali prije početka istraživanja 2005. godine. Međutim, kao i uvijek, postavljena su i brojna nova pitanja koja će ostati neodgovorena do nekih novih istraživanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA