Naslov
Genetička struktura stanovništva kvarnerskoga otočja: analiza mitohondrijske DNA
(Genetic structure of Kvarner islanders: mitochondrial DNA analysis)

Autori
Havaš Auguštin, Dubravka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno - matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
16.12

Godina
2011

Stranica
267

Mentor
Rudan, Pavao

Ključne riječi
haplogrupe; mtDNA; genetička struktura; genetička raznolikost; genetički izolati; populacijski izolati
(haplogroups; mtDNA; genetic structure; genetic diversity; genetic isolate; island isolate)

Sažetak
Filogenetska analiza mitohondrijske DNA (mtDNA) visoke rezolucije provedena je na mtDNA uzorcima 414 ispitanika iz populacija kvarnerskih otoka Krka, Raba i Cresa, a rezultati su uspoređeni s 274 uzoraka kopnenog dijela Hrvatske i 874 uzoraka dalmatinskih otoka. Haplogrupe mtDNA određene su sekvenciranjem hipervarijabilne regije I (HVS-I) kontrolnog područja i određivanjem SNP polimorfizama kodirajuće regije. Utvrđena je visoka raznolikost haplogrupa i haplotipova na razini čitave metapopulacije kvarnerskih otoka i naselja. Ukupno je utvrđen 121 haplotip svrstan u 14 osnovnih te najmanje 41 podhaplogrupu mtDNA. Učestalost pojedinih haplogrupa značajno odstupa od prosječnih europskih populacija, uključujući i kopnenu populaciju Hrvatske. Učestalost haplogrupa i njihov sastav značajno odstupa od prosjeka na razini podotočnih izolata, odnosno kvarnerskih naselja, što je posljedica djelovanja evolucijskih sila, posebno učinka utemeljitelja i uskog grla te smanjenog toka gena. Pronalazak nespecifičnih i rijetkih europskih haplogrupa, upućuje na povremen, ali mjerljiv tok gena s veće udaljenosti. Indeks genske raznolikosti pokazuje najveću vrijednost u populaciji otoka Krka (0, 970) a najnižu u populaciji otoka Raba (0, 932) Najmanji indeks genske raznolikost među kvarnerskim naseljima pokazuju Lubenice (0, 681), a najveći Beli (1, 000). Značajan utjecaj učinka utemeljitelja na Kvarneru vidljiv je na temelju njihovih haplotipova koji obuhvaćaju od 58, 3 do 68, 7 % otočnih uzoraka, a najizraženiji je u populacijama otoka Raba i Cresa, gdje se na samo jednu liniju (U4 i U2e) odnosi preko 20 % populacije. Na području Kvarnera utvrđeni su i neki privatni haplotipovi, još nedokazani u drugim populacijama. U kontekstu istočnoga Jadrana, otoci Rab i osobito Cres, izdvojili su se na temelju mjera genetičke različitosti kao jedni od najvećih izolata ovog prostora Europe. Analiza na razini pojedinih kvarnerskih naselja potvrdila je povećanu međuotočnu od unutarotočne substrukturiranosti, naročito izraženu u endogamnim otočnim zajednicama. Filogeografski pristup upućuje na smanjen tok gena između kvarnerskih otoka. Provedeno istraživanje uokviruje sliku majčinskog genetičkog nasljeđa istočnog Jadrana i pridonosi razumijevanju migracijskih pravaca i povijesnih procesa koji su oblikovali genetičku strukturu kvarnerskih populacija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA