Naslov
Divanimo, dakle postojimo
(We talk, therefore we are)

Autori
Blažević, Vera

Izvornik
Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima (0354-0979) Br. 28 (2011); 167-204

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
divan; Matija Antun Relković; Satir iliti divji čovik; Joza Ivakić; Vinkovački divan; tema; forma; žanr; namjena; recipijent; jezik
(divan (cro. interview/conversation); Matija Antun Relković; Satir iliti divji čovik; Joza Ivakić; Vinkovački divan; theme; form; genre; purpose; recipient; language)

Sažetak
U ovom se radu motri utjecaj divana kao zbiljskoga fenomena na temu, formu, žanr, namjenu, recipijenta, jezik i realizirani medij dvaju odabranih literarnih predložaka, Satira iliti divjega čovika Matije Antuna Relkovića (prvo izdanje iz 1762., a drugo iz 1779. godine) i Vinkovačkoga divana Joze Ivakića (feljtona koji su 1910. i 1911. godine objavljivani u vinkovačkom tjedniku Svjetlost). U uvodnom se dijelu pobliže određuje pojam divan, a odabranim autorima i djelima pristupa se s književnopovijesnoga aspekta. Lokalizacijom istaknutih predložaka razvidnim postaje da prosvjetiteljsko 18. stoljeće uvjetuje moralnu osudu, a gdjegdje i strogu zabranu divana (Babogredske zapovijedi), dok je preporodno, romantičarsko 19. stoljeće, s pojačanim interesom za narodnom građom i običajima, pridonijelo literarnom oslobađanju divana, isprva u Kozarčevim djelima (Đuka Begović), a najviše u dramama (Inoče, Majstorica Ruža) i feljtonima (Vinkovački divan) Joze Ivakića. Središnji dio rada predstavlja usporednu analizu Relkovićeva i Ivakićeva divana u kojoj se uočava najveći stupanj sličnosti na području forme (divan) i namjene (oporavak zaostale Slavonije, uzdizanje nacionalne svijesti i ponosa), dok razine teme (divan, ali u kontekstu moralne osude turskih skula i nizanja primjera vrloga življenja u Satiru nasuprot ismijavanju i satiričnom osvrtu na osobitosti vinkovačkoga kraja u Vinkovačkom divanu), recipijenta (neobrazovani slavonski puk ; dihotomija ruralno-urbano) i jezika (zajedničke osobitosti slavonske ikavice ; naddijalekatska usmjerenost Satira i zavičajni govor Ivakićevih divandžija, bać' Andre i bać' Gjuke) pokazuju zastupljenost sličnosti dvaju analiziranih književnih predložaka, ali i nezanemarivih različitosti. Najmanji stupanj sličnosti uočava se na izdvojenoj razini žanra (Satir kao didaktično djelo s elementima satiričke i bukoličke poezije, Vinkovački divan kao publicističko djelo, dijalogizirani feljton).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA