Naslov
Flora Biokova – susretište sredozemnih i borealnih biljnih vrsta obogaćeno lokalnim endemima
(Flora of Mt. Biokovo – meeting place of Mediterranean and boreal plant species enriched by local endemics)

Autori
Alegro, Antun

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka - Znanstveno-stručni skup "Biokovo na razmeđi milenija: razvoj parka prirode u 21. stoljeću"/Book of abstracts - Scientific and proffesional meeting "Biokovo at the turn of the millenium-the development of Nature Park in the 21st century" / Protrka, Ksenija ; Škrabić, Hrvoje ; Srzić, Stipe - Makarska : Park prirode Biokovo, 2011, 10-11

ISBN
978-953-56909-0-0

Skup
Znanstveno-stručni skup "Biokovo na razmeđi milenija: razvoj parka prirode u 21. stoljeću"/Scientific and proffesional meeting "Biokovo at the turn of the millenium-the development of Nature Park in the 21st century"

Mjesto i datum
Makarska, Hrvatska, 17.11.2011. - 19.11.2011

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
flora; geoelementi; vegetacijski pojasi
(flora; geoelement; vegetation belts)

Sažetak
Biokovo je dio Dinarida kojim se oni najviše približuju Jadranskom moru, a s Velebitom čini najvažnije središte biljnog endemizma u Hrvatskoj. Tradicija botaničkih istraživanja ovog područja vrlo je duga. Započela je 1818. s Portenschlag – Ledermayerom i kontinuirano traje do danas. Ukupna flora područja broji oko 1400 svojti (Šilić & Šolić, 2002), dok flora užeg područja same planine ima 736 svojti prema Kušanu (1969), odnosno 1275 prema Radiću (1976). Ova uočljiva razlika ne proizlazi samo iz rezultata dodatnih istraživanja, nego je većim dijelom posljedica različitih taksonomskih pristupa. Naravno, to nepodudaranje otvara široko polje za daljnja floristička i taksonomska istraživanja. Osim što floru čini velik broj svojti, 18 ih je endemičnih ili subendemičnih za Bikovo, a 27 ih ovdje ima locus classicus. Posljedica te vrlo bogate flore i različitih staništa je izrazito bogatstvo biljnih zajednica. Naravno, nadmorska visina je glavni složeni ekološki čimbenik koji uvjetuje raspodjelu biljne raznolikosti na Biokovu. Za podnožja planine je uz sredozemne biljke značajan udio kozmopolita i neofita. Njihovo pojavljivanje posljedica je antropogenog utjecaja kojim su stvorena za njih odgovarajuća staništa. Stijene i sipari u pojasu od 600 – 1000 m nadmorske visine vrlo su specifična staništa mnogih jadranskih i dalmatinskih endema te lokalnih stenodendema. Reliktne šume crnog bora (Pinus nigra) razvijene u pojasu od 1200 – 1400 m dom su mnogih ilirskih biljnih vrsta od kojih se mnoge smatraju tercijarnim reliktima. Floru visokoplaninskih travnjaka karakterizira mješavina ilirskih, jadranskih i dalmatinskih vrsta s arkto – alpskim vrstama. Kontinentalne padine većinom su obrasle listopadnim šumama sa crnim grabom (Ostrya carpinifolia) i bukvom (Fagus sylvatica) u kojima se nalazi niz srednjoeuropskih i euroazijskih vrsta koje izostaju na primorskim padinama. Među tim šumama osobito se ističu šume jele (Abies alba) s cirkumholoarktičkim i borealnim biljnim vrstama. Takva raspodjela i sastav flore s borealnim i sredozemnim vrstama na udaljenosti od svega nekoliko stotina metara, dodatno obogaćeni brojnim endemima ističu i svjedoče o botaničkoj jedinstvenosti Biokova. The Mt. Biokovo, as a part of Dinaric Alps, is the closest to the Adriatic Sea. With the Mt. Velebit it is the most important centre of plant endemism in Croatia. The area has very long tradition of botanical research starting by Portenschlag – Ledermayer in 1818 and continuing up to present. The total flora of the area comprises about 1400 taxa (Šilić & Šolić, 2002). The flora of the narrow area of the mountain has 736 taxa according to Kušan (1969) or 1275 according to Radić (1976). This noticeable difference is outcome not only of additional research but predominantly of different taxonomic approach. However, this discrepancy opens a broad field for new floristic and taxonomic investigations. Besides high number of taxa, 18 of them are considered to be endemic or subendemic for Mt. Biokovo, and 27 taxa have their locus classicus here. Respectively, the consequence of very rich flora and different habitats is the prominent diversity of plant communities. However, the main composed ecological factor that determinates distribution of plant diversity on Mt. Biokovo is altitude. The foothills are characterised by Mediterranean plants and noticeable proportion of cosmopolitic and neophytic plants. The occurrence of last two plant groups is consequence of anthropogenic influence which resulted in habitats suitable for these plants. Rocks and screes in belt from 600 – 1000 m a.s.l. are very specific habitats of many Adriatic and Dalmatian endemics and of local stenoendemics. Relict forests of black pine (Pinus nigra) developed in belt from 1200 – 1400 m a.s.l. are home of many Illyrian plant species among which many are considered as Tertiary relicts. The flora of high mountain grasslands are characterised by mixture of Illyrian, Adriatic and Dalmatian species with Arcto-Alpine species. Continental slopes are mostly covered with deciduous forests of hop hornbeam (Ostrya carpinifolia) and beech (Fagus sylvatica) with many Central European and Euroasiatic species which can not be found on maritime slopes. Among these forests very special are fir (Abies alba) forests with circumholoarctic and boreal plant species. Such distribution and composition of flora with boreal and Mediterranean species on the distance of only few hundred metres, additionally enriched by many endemics emphasize botanical uniqueness of Mt. Biokovo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA