Naslov
Hrvatska književna historiografija o smješnicama
(Croatian literary historiography on smješnice)

Autori
Šundalić, Zlata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Krležini dani u Osijeku 2010. / Hećimović, Branko - Zagreb : Osijek : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ; Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku ; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2011, 31-53

ISBN
978-953-154-101-5

Skup
Kreležini dani u Osijeku 2010. - Naši i strani povjesničari hrvatske drame i kazališta, teatrolozi i kritičari, Prvi dio ; U spomen Nikoli Batušiću

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 06.12.2010. - 09.12.2010

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
hrvatske povijesti književnosti; smješnice; književna tradicija; autorstvo; vrijeme nastanka; smijeh; svakodnevica
(Croatian history of literature; smješnice; literary tradition; authorship; time of origin; laughter; everyday life)

Sažetak
U središtu pozornosti ovoga rada nalaze se anonimne hrvatske komedije u prozi iz druge polovice 17. stoljeća, tzv. smješnice (njih deset: Jerko Škripalo, Džono Funkjelica, Sin vjerenik jedne matere, Mada, Starac Klimoje, Ljubovnici, Lukrecija ili Trojo, Šimun Dundurilo, Beno Poplesija, Pijero Muzuvijer) te njihova smještenost i interpretacija u povijestima stare hrvatske književnosti. Rad je četverodijelno strukturiran (1. Kako je započela priča o smješnicama, 2. Hrvatska književna historiografija o smješnicama, 2.1. Komedija u prozi / smješnica / ridiculosa / bufonarija, 2.2. Autorstvo, 2.3. Vrijeme nastanka / izvođenja, 2.4. Književna tradicija, 3. Kako bi se mogla nastaviti, 4. Kako bi se mogla završiti) i ima priložen popis korištene literature. Hrvatska je književna historiografija svojim pozornim čitanjem smješnica pokazala da tristo i nešto više godina nakon njihova nastanka sva pitanja nisu dobila odgovarajuće odgovore: od početnog žanrovskog određenja komedija u prozi stiglo se do smješnica i ridiculosa, početna konkretna imena pisaca zamijenio je kolektivan autor, za neke se još ni danas ne zna kada su nastale ili kada su prvi puta izvedene, a elementi različitih književnih tradicija (eruditna komedija, komedija dell'arte, hrvatska književna dramska tradicija) isprepleteni s konkretnom dubrovačkom svakodnevicom rezultirali su autohtonim književnim oblikom. Zaključak rada svodi se na sljedeće: 1. od deset smješnica, koliko ih danas poznaje hrvatska povijest književnosti, jedna je još uvijek samo rukopisna i to ona o kojoj imamo točan podatak o njezinu izvođenju (Sin vjerenik jedne matere) ; 2. od deset smješnica Ljubovnici su bili prva objavljena smješnica ; 3. Ljubovnici su doživjeli najveći broj izdanja (pet, ako se uzme u obzir samostalno objavljena uloga Dotura Prokupija iz Ljubovnika, i to: godine 1918. Petar Kolendić objavljuje već spomenutu ulogu dotura Prokupija, cjelovit tekst Ljubovnika objavljuje Petar Karlić 1921. godine, zatim Marko Fotez 1967, Branko Hećimović 1988, Frano Čale 1994. godine) i izvođenja ; 4. književni su povjesničari najčešće isticali upravo Ljubovnike kao vrijedan komediografski tekst iz stare hrvatske književnosti ; i 5. smješnica Lukrecija ili Trojo posljednja je objavljena smješnica. Kao mogući završetak priče o smješnicama nameće se sljedeće: svih deset smješnica učiniti dostupnima široj čitateljskoj javnosti (u latiničkom izdanju i na jednome mjestu u obliku monografije) i o njima govoriti na temelju onoga što one jesu, a ne na temelju svega onoga što one nisu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA