Naslov
Glazbenoterijska i psihološka uporišta glazboterapije
(Music-theoretical and psychological grounds of music therapy)

Autori
Rojko, Pavel

Izvornik
Tonovi (Zagreb) (0352-9711) 40 (2002); 17-27

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
muzikoterapija; glazbena pedagogija; izlječiteljska moć glazbe; profil muzikoterapeuta
(music therapy; music education; therapeutic power of music; music therapist profile)

Sažetak
Muzikoterapija, terapija glazbom, ili liječenje glazbom ima tri ishodišta. To je, prvo, uvjera u odgojne i druge, izvanglazbene „moći” glazbe koju (vjeru) zapadnoeuropska glazbena kultura baštini od starih istočnih civilizacija i od Stare Grčke. Drugo uporište muzikoterapije čine (glazbeno)fiziološka i medicinska istraživanja koja su pokazala da glazba ima neke, sasvim mjerljive učinke na čovjeka: ona može djelovati na puls i krvni tlak, na napetost mišića, na ritam i brzinu disanja, na električnu vodljivost kože. Kako su sve to ujedno i fiziološki korelati emocija, proizlazi da se takve emocije mogu glazbom i namjerno izazvati a to može imati određene zdravstvene (pozitivne kao i negativne) učinke. Treće je uporište muzikoterapije glazbenopsihološko. Glazbenopsihološka su istraživanja pokazala da ljudi relativno uniformno reagiraju na određene tipove glazbe, pripisujući im – opet relativno konzistentno – određena raspoloženja. Bilo je glazbenih psihologa koji su bili spremni liste takvih skladbi i pripisanih raspoloženja shvaćati kao recepte izravno primjenjive u praksi muzikoterapije. Analiza teorijskih uporišta muzikoterapije pokazuje da glazba ne može liječiti. Takva tvrdnja ne dovodi u pitanje muzikoterapiju nego je samo stavlja u realne okvire. A ti realni okviri znače da je muzikoterapijski postupak u svojoj biti individualan i uglavnom nepredvidiv. Stoga je glazbeni terapeut zapravo glazbeni pedagog koji mora biti u stanju muzikoterapijsku seansu kreirati na licu mjesta. Znanja i umijeća koja mu pritom trebaju, nisu specifična, muzikoterapijska znanja, nego znanja medicinska, psihologijska, glazbena i – prije svih – glazbenopedagoška.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija, Znanost o umjetnosti

Napomena
Objavljeno i u Zborniku: Umjetnost i znanost u razvoju životnog potencijala.Zagreb: Hrvatska udruga za psihosocijalnu onkologiju, 2003. (ur. Miroslav Prstačić) ISBN 953-98505-2-5 Rad se može naći i u knjizi: Rojko, P. Glazbenopedagoške teme. Zagreb: J. Zlatar, 2012.

POVEZANOST RADA