ࡱ> CE@AB9 &bjbj1=+l<   8: <v <S2 " ;Q=Q=Q=Q=Q=Q=Q$ U *W4aQ1 aQD0 SD0D0D0   ;QD0 ;QD0B D0:O;Q % (O;QS0SO\^W/^W;QD0 Teologija ljudske djelatnosti u GAUDIUM ET SPES ovjekov udio u oblikovanju svijeta Premda je ve u prvim redcima Knjige Postanka ovjekov rad prikazan kao sastavni dio ~ivota koji je nemogue izbjei, teoloako promialjanje ljudske djelatnosti po inje tek iza drugog svjetskog rata i do~ivljava svoj vrhunac u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes koja nastoji pokazati povezanost ljudskog rada s kraanskim pozivom. etrdeset godina razmaka, nove okolnosti i zakonitosti ljudskoga rada nameui druga ije i dodatne parametre razmialjanja zahtijevaju od teologa kriti ki osvrt. Premda je prisutna eshatoloaka perspektiva, mo~e se s pravom rei da Gaudium et Spes stavlja naglasak na stvarala ku djelatnost ovjeka, koja ide od stvaranja preko preoblikovanja do smionog planiranja. etrdeset godina poslije, Kompendij socijalnog nauka, sa~imajui teoloaka promialjanja u proteklom razdoblju, stavlja naglasak na eshatoloaku perspektivu ljudske djelatnosti. Dok je za Gaudium et Spes ovjek prvenstveno sustvaratelj, graditelj Kraljevstva Bo~jega, etrdeset godina kasnije u srediatu teoloakog promialjanja ljudske djelatnosti je ovjek sudionik u novom stvaranju. Sudioniatvo je jedini na in meuljudskih odnosa koji su sukladni otkupljenoj Bo~joj slici u ovjeku. Opcijom za ovjeka kao su-dionika uz personalisti ku i komunitarnu dimenziju, istaknuta je i njegova otvorenost ka transcendentnosti koja ostaje temeljno na elo teologije ljudske djelatnosti. I aktualna teoloaka promialjanja ljudske djelatnosti po ivaju, dakle, na trostrukom teoloakom principu koji pro~ima Pastoralnu konstituciju Gaudium et Spes: Stvaranje  Utjelovljenje/otkupljenje  Dovraenje. Klju ne rije i: Gaudium et Spes, ljudska djelatnost, sustvaratelj, sudionik, odgovornost * * * Uvod Za razliku od svih stvorenih bia, a zahvaljujui svojoj duhovnoj dimenziji, ovjek ne ~ivi samo u ovome svijetu, ato je uostalom slu aj sa svim ostalim ~ivim biima, ve se on tom svijetu postavlja su elice kao  subjekt. Ta ovjekova subjektivnost, pak, kao svoj korelat nu~no tra~i objektivnost svijeta, ato e rei da ovaj svijet za ovjeka nije tek njegov ~ivotni okolia ve i objekt njegova rada. A neato raditi i neato mijenjati zapravo su sinonimi za ljudsku djelatnost. Rad je temeljna dimenzija ljudskog postojanja na zemlji. I premda je ve u prvim redcima Knjige Postanka ovjekov rad prikazan kao sastavni dio ~ivota koji je nemogue izbjei, teoloako promialjanje ljudske djelatnosti po inje tek iza drugog svjetskog rata i do~ivljava svoj vrhunac u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes koja nastoji pokazati povezanost ljudskog rada s kraanskim pozivom. Premda je kraanski nauk o ljudskoj djelatnosti u svijetu, sa~et u Gaudium et spes, imao dugu pretpovijest bogatu filozofskim i teoloakim razmialjanjima u desetljeima koja su prethodila saborskim zasjedanjima, brojevi od 33 do 39 zapravo su prvi i najopse~niji sustavni pokuaaj crkvenog u iteljstva da o ljudskoj djelatnosti u svijetu progovori iz perspektive kraanskih istina o stvaranju, utjelovljenju, otkupljenju i kona nom dovraenju. Naspram golemih druatvenih promjena i napretka ato ga donose znanost i tehnika oci na Koncilu naglaaavaju du~nost ovjeka da uskladi svoju zemaljsku zadau izgradnje boljeg svijeta sa eshatoloakim pozivom u zajedniatvo s Bogom. U predgovoru teksta Gaudium et spes izri ito se veli da je pastoralna konstitucija Gaudium et spes sastavljena iz dogmatskog i pastoralnog dijela koji ine jednu cjelinu: Konstitucija se naziva 'pastoralnom' stoga ato na temelju doktrinarnih na ela kani iznijeti stav Crkve prema danaanjem svijetu i ljudima. Stoga nije ni prvi dio bez pastoralne nakane, ni drugi bez doktrinarne. Takav dokument, Prema N. A. An iu, jer govori o pitanjima koja zadiru u podru ja ljudskih odnosa i druatvenog razvitak, po naravi stvari sadr~i elemente privremenosti i nedore enosti pa zato zahtijeva uvijek novo promialjanje odnosa vjere prema svijetu koji se mijenja. etrdeset godina razmaka od nastanka jednog od temeljnih dokumenata Drugoga vatikanskog sabora, nove okolnosti i zakonitosti ljudskoga rada nameu druga ije i dodatne parametre razmialjanja od onih koji su prisutni u pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes. 1. Res novae ljudske djelatnosti Iako je rad prvenstveno usmjeren na objekt, on je uvijek i ovjekov ~ivotni izri aj. U radu se ovjek razvija u samome sebi. On postaje viae ovjekom. Stoga je i socijalni nauk Crkve isticao dvostruku dimenziju ljudskoga rada: objektivnu i subjektivnu. U objektivnome smislu on je skup djelatnosti, izvora, sredstava i tehnike kojima se ovjek slu~i da bi proizvodio, da bi vladao zemljom prema rije ima Knjige Postanka. U subjektivnome smislu ovjekovo je djelovanje ukoliko je dinami no bie, sposobno obavljati razne radnje koje pripadaju radnomu procesu i koje odgovaraju njegovu osobnom pozivu da se ostvari. Kao osoba, ovjek je subjekt rada. Kao osoba on izvraava razli ita djelovanja u procesu rada, i ta djelovanja, neovisno o njihovu objektivnom sadr~aju trebaju da sva slu~e ostvarenju njegove humanosti, ispunjenju zvanja koje mu je svojstveno u ime humanosti, a to je da bude osoba. O zna enju te istine govori i Gaudium et spes naro ito u prvom poglavlju koje je posveeno ovjekovu pozivu: Ta istina, koja u odreenom smislu zna i sredianju i trajnu jezgru kraanske doktrine o radu, imala je i nastavlja imati temeljno zna enje za formuliranje va~nih druatvenih problema u svim epohama. U objektivnom smislu rad je prolazni aspekt ljudskoga djelovanja, koji se neprestano mijenja u svojim na inima promjenom tehni kih, kulturnih, druatvenih i politi kih okolnosti. No, u subjektivnom smislu prikazuje se kao njegova stalna dimenzija jer ne ovisi o onome ato ovjek konkretno ostvaruje, niti od vrste djelatnosti koju obavlja, nego samo i isklju ivo od njegova dostojanstva kao osobnog bia. Subjektivnost, dakle, daje radu njegovo osobito dostojanstvo koje prije i da ga se shvaa kao jednostavnu robu ili neosobni element proizvodnog organiziranja. Rad je, dakle, actus personae, on je bitan izri aj osobe, neovisno o njegovoj manjoj ili veoj objektivnoj vrijednosti. Osoba je mjera dostojanstva rada. Stoga, subjektivna dimenzija rada mora imati prevlast nad objektivnom budui da rad potvruje duboki identitet ovjeka stvorenoga na sliku i priliku Bo~ju: Postajui sve viae gospodarom zemlje svojim radom i u vraujui, takoer radom, svoje gospodarstvo nad vidljivim svijetom, ovjek u svakom slu aju i u svakoj fazi toga procesa ostaje na crti izvornoga Stvoriteljeva plana; taj plan je nu~no i nerazdvojivo vezan uz injenicu da je ovjek, kao muako i ~ensko stvoren 'na sliku Bo~ju'. To daje vrijednost ovjekovu djelovanju u svijetu: on mu nije gospodar, nego jamac, pozvan da u svojem djelovanju odra~ava trag Onoga ija je slika. Na po etku ljudskog rada, piae Ivan Pavao II., stoji otajstvo stvaranja. Premda se ne mo~e zanemarivati va~nost objektivne sastavnice rada pod profilom njegove kvalitete, tu sastavnicu ipak treba podrediti ovjekovu ostvarenju, dakle, subjektivnoj dimenziji zahvaljujui kojoj je mogue ustvrditi da je rad postoji radi ovjeka, a ne ovjek radi rada i da cilj rada, svakog rada ato ga ljudi obavljaju  pa bila to i najskromnija slu~ba, najjednoli niji rad prema opoj ljestvici vrednovanja, dapa e, koji najviae udaljava na rub  ostaje uvijek samo ovjek. Ljudski rad ne samo da proizlazi od osobe, nego je takoer bitno odreen i usmjeren na nju. Razlika i razumijevanje odnosa izmeu objektivne i subjektivne dimenzije rada odlu ujua je za teoloako promialjanje ljudske djelatnosti. etrdeset godina nakon Gaudium et spes, pred znatnim novim stvarima - res novae - svijeta rada, Kompendij socijalnog nauka Crkve isti e prije svega potrebu da se promjene koje su u tijeku ne smatraju ne im ato se dogaa na deterministi ki na in. Odlu ujui imbenik i sudac ove slo~ene promjene je ovjek, koji mora ostati pravi protagonista svojega rada. On mo~e i mora preuzeti teret sadaanjih otkria i reorga-nizacija na kreativan i odgovoran na in, tako da ona budu na korist rastu osobe, obitelji, druatva i svekolike ljudske obitelji. To proizlazi iz subjektivne dimenzije rada, kojoj treba dati, kako nau ava socijalni nauk Crkve, prioritet jer ljudski rad proizlazi neposredno od osoba stvorenih na sliku Bo~ju i pozvanih produ~iti, jedni s drugima i jedni za druge, djelo stvaranja ovladavajui zemljom. Ljudska se osoba suo ava s pustolovinom preobrazbe stvari preko svojega rada da bi zadovoljila nu~nosti i potrebe koje su nadasve materijalne, ali to ini slijedei poticaj koji je tjera uvijek preko postignutih rezultata, u potrazi za onim ato mo~e dublje odgovoriti njezinim unutarnjim potrebama koje se ne mogu ukloniti jer su njezina narav i njezin poziv u nerazdvo-jivoj vezi s Transcendentnim. Povijesni oblici u kojima se o ituje ljudski rad mijenjaju se i potre-bno je bri~no promialjanje novih prilika rada u sadaanjem okru~enju globalizacije, u perspektivi vrednovanja prirodne sklonosti ljudi da uspostave odnose. Kompendij socijalnog nauka isti e da je univerzalnost dimenzija osobe, a ne stvari. Tehnika e moi biti instrumentalni uzrok globalizacije, ali univerzalnost ljudske obitelji njezin je posljednji uzrok. Zato i rad ima svoju univerzalnu dimenziju, jer se zasniva na ljudskoj odnosnosti. Tehnike, osobito elektroni ke, omoguile su airenje toga odnosnog aspekta rada na cijeli planet, utiskujui globalizaciji posebno ubrzani ritam. Posljednji temelj te dinamike jest ovjek koji radi, uvijek subjektivni element, a ne objektivni. Stoga takoer globalizirani rad svoje po etke vu e iz antropoloakog temelja unutarnje odnosne dimenzije rada. Hoe li ovjek svojim udjelom u oblikovanju svijeta biti sustvaratelj ili razoritelj ovisi u prvom redu u tome kako on sebe shvaa i sebe prihvaa kao subjekta, a ne o res novae svijeta rada. Jer nije svejedno shvaa li ovjek sebe kao njegovatelja i uvara svega stvorenoga, ato je zapravo prema prvotnoj Bo~joj zamisli i trebao da bude, ili pak kao despotskog i bezumnog izrabljiva a, u ato se zacijelo prometnuo. Novozavjetna Kristova poruka nastavlja starozavjetne izri aje i Kristovim dogaajem daje im kona ni cilj. Vjera u Isusa Krista ne oduzima ovjeku odgovornost za svijet, nego ga stavlja u slu~bu svijetu jer mu je on predan kao dar i zadaa. Biblijska povijest o padu prvoga ovjeka i dokinue njegove otuenosti od Boga u Isusu Kristu opominju nas na trijeznost i u e nas da spoznamo svu ambivalentnost znanstveno tehni koga napretka. Svi su ljudi usmjereni na Isusa Krista sliku O evu. U njemu je zadan temeljni pravac kraanskog obnavljanja prema mjeri punine ovjeka. Subjektivnost je, dakle, ovjeku samim Bo~jim naumom dana, a sam na in na koji e on tu svoju subjektivnost ostvarivati, nije mu dan, nego  zadan, ato e rei da to spada u njegovu zadau koju, kao i svaku drugu zadau, mo~e, li ne mora dobro obaviti. Svaka, naime zadaa spada u podru je ovjekove slobodne odluke, stvar je izbora i opredjeljenja i odatle proizlaze njezina odgovornost i moralnost. Isti ui ovjekovu subjektivnosti i njegovo sredianje mjesto u svemiru Gaudium et spes usmjerava Crkvu u pravcu moderne. Slijedei antropoloaku i antropocentri nu tematiku moderne u govoru o ljudskoj djelatnosti Gaudium et Spes ovjeka promatra prvenstveno kao sustvaratelja, kao graditelj Kraljevstva Bo~jega. Upravo taj govor o va~nosti ljudske djelatnosti u odnosu na Kraljevstvo Bo~je tra~i novo promialjanje. Nedovoljna biblijska podloga zahtijeva preispitivanje antropocentrizma i pretjeranog optimizma kojima Gaudium es Spes prilazi ljudskoj djelatnosti u svijetu kao suradnji s Bogom. Jedan od razloga za to je i podcjenjivanje druatvenog aspekta pojma da je ovjek slika Bo~ja kao i nedovoljno vrjednovanje grijeha u cijeloj postavi Konstitucije. J. Grbac vidi glavni nedostatak u injenici da se o grijehu govori u prvom poglavlju, ali ga se nikad ne stavlja u direktnu svezu s ljudskom ovozemnom aktivnoau. Pokuaat emo ukazati na neke perspektive postkoncilskog promialjanja ljudske djelatnosti u svijetu slijedei trostruki teoloaki princip koji pro~ima Pastoralnu konstituciju Gaudium et spes: Stavaranje  Otkupljenje - dovraenje. Kriti ka nadopuna mo~e i mora biti shvaena kao poticaj ili izazov koji nam i danas izvire iz koncilskih tekstova. Premda treba imati u vidu promjenjivost situacija i vremena na koje se odnose teme obraene u Pastoralnoj konstituciji, prema J. Grbca, ostat e na snazi valjanost pristupa tim problemima, drugim rije ima, ostat e uvijek aktualne metodoloake crte koje je ona promovirala. Metodologija je induktivna: polazi uvijek od analize i opisa sadaanjeg stanja ovjeka, ali je taj socioloaki dio proairen i uklopljen u tzv. expositio introductiva. Budui da subjektivnoj dimenziji rada treba dati prioritet iz tog na ela prioriteta slijedi na elo ovisnosti objektivne dimenzije ljudskoga rada o tome kako ovjek sebe shvaa, prihvaa i ostvaruje kao subjekta rada. 2. ovjek  Bo~ji sudionik Drugi vatikanski sabor, posveujui prvo poglavlje pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu dostojanstvu ljudske osobe i polazi od ovjekove stvorenosti na sliku Bo~ju. Koncilski oci pod tim pojmom prvenstveno misle na ovjekovu sposobnost da spozna i ljubi svoga Stvoritelja, na sposobnost ovjekova odnosa s Bogom. Prema L. Ladariji, koncilski oci gotovo doslovno preuzimaju nauk T. Akvinskoga o slici Bo~joj. Za sv. Tomu je razumska narav stvorena na sliku Bo~ju da bi mogla oponaaati Boga u onome ato je njemu najvlastitije, u samospoznaji i ljubavi. Tako je slika Bo~ja ovjekov prirodni izraz za spoznavanje i ljubljenje Boga (STh I, Q. 93, a.4). K tome je pridodano i ovjekovo gospodstvo nad svijetom i stvorenjem, kako bi njima upravljao i njima se slu~io slavei Boga. U pojam slika Bo~ja na kraju je uklju ena i ovjekova druatvena dimenzija; naime, da bi razvio svoje sposobnosti i ostvario svoj ~ivot, potreban mu je odnos s drugim. Ove tri zna ajke teoloake antropologije prisutne u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes isti e i J. Grbac: sposobnost ovjeka da Boga ljubi i spoznaje, odnos sa svijetom po kome ovjek kao utjelovljeni duh 'izra~ava' sebe kroz znanost i tehniku, odnos s drugima. Teoloaka antropologija u Gaudium et Spes i ovjeka i svijet promatra na dinami an na in. Bog nije stvorio stati an svijet koji ostaje u sebi uvijek isti, ve svijet koji se razvija u ovjeku i po ovjeku. A vrijednost ljudske djelatnosti po kojoj se razvija i ovjek i svijet Gaudium et Spes dovodi u direktnu vezu s planom Boga Stvoritelja. U broju 34 navedene konstitucije itamo: Za vjernike jedno je sigurno: pojedina na i kolektivan ljudska djelatnost, taj divovski napor kojim ljudi tokom vjekova nastoje da poboljaaju svoje ~ivotne uvjete, promatran sam u sebi, odgovara Bo~joj zamisli. Tim pristupom koncilska misao definitivno napuata duboko uvrije~enu koncepciju kraanske misli po kojoj je sav ljudski rad zapravo samo kazna za grijeh. Gaudium et Spes u br. 34 ~eli naglasiti kako Bo~ja providnost i stvarala ka mo ovjeka u kraanskoj misli mogu i moraju biti u uravnote~enom odnosu. Dostojanstvo ovjeka  slike Bo~je, kao najviai princip cjelokupne aktivnosti, i dostojanstvo samog ljudskog rada postaju o iti samo ako ih se gleda kao sudjelovanje u djelu Boga Stvoritelja. Kao god na prvi pogled izgledalo udno, osnovna matrica na temelju koje ovjek zauzima svoj stav u svojoj djelatnosti ipak je ona koju jedan ovjek usvaja u odnosu prema drugom ovjeku. Dakako da narav izbora vlastite subjektivnosti u odnosu prema drugom ovjeku ne mo~e biti shvatljiva bez onoga prethodnoga ovjekovog opredjeljenja u odnosu prema subjektivnosti samoga Boga. Insistirajui na druatvenoj dimenziji ovjeka G. Iammarrone dr~i kako sustavna teologija o slici Bo~joj danas treba nadvladati odreeni individualizam i ukazati viae na komunitarnu dimenziju slike Bo~je. Iz konteksta biblijskog izri aja razabire se da je ovjek stvoren od Boga kao bie sposobno za ~ivot u zajedniatvu, atoviae, ka~e se izri ito da to bie nije sposobno ~ivjeti bez zajedniatva. ovjek je svjestan te svoje relacijske naravi i svojim je slobodnim djelovanjem mo~e usmjeravati, oblikovati ili pak uniatiti. Ali nikad ne mo~e mijenjati temeljnu istinu ostvarenosti ljudskoga bia o kojoj nam papa Ivan Pavao II u svoj enciklici Redemptor hominis piae: ovjek ne mo~e ~ivjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje bie neshvatljivo, ~ivot mu ostaje liaen smisla, ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj ~ivo ne sudjeluje. O toj temeljnoj antropoloakoj istini govori i Katekizam katoli ke Crkve: Budui da je na sliku Bo~ju, ovjek kao pojedinac ima dostojanstvo osobe: on nije tek neato, nego netko. Sposoban je upoznati sebe, posjedovati se i slobodno se davati te ulaziti u zajedniatvo s drugim osobama; miloau je pak pozvan u savez sa svojim Stvoriteljem da mu odgovori u vjeri i ljubavi, i taj odgovor ne mo~e dati nitko drugi osim njega samoga. Upravo sli nost s Bogom pokazuje da su bit i postojanje ovjeka konstitutivno povezane s Bogom na najdublji na in. To je odnos koji postoji sam po sebi; dakle, koji ne dolazi neato kasnije i koji se ne pridodaje izvana. Cijeli ~ivot ovjekov pitanje je i traganje za Bogom. Taj odnos s Bogom mo~e se zanemariti ili zaboraviti, ali se nikada ne mo~e izbaciti. Ljudska osoba je osobno bie stvoreno od Boga za odnos s Njime, koje samo u odnosu mo~e ~ivjeti i izra~avati se, te koje prirodno te~i k Njemu. Povezanost izmeu Boga i ovjeka odra~ava se u dimenziji odnosa i druatvenoj dimenziji ljudske naravi. ovjek je, naime, iako stvorenje, u odnosu prema Bogu ipak subjektivno bie, koje je dobilo priliku da tu svoju subjektivnost prihvati ili kao suradniatvo ili kao suparniatvo. Bo~ja nam Objava govori da je ovjek tu svoju subjektivnost u odnosu prema Bogu ve u samom po etku postavio na krive temelje, te umjesto da bude Bo~ji suradnik po~elio je biti njegov suparnik, u emu i jest bt iskonskoga grijeha i svih daljnjih povijesnih poremeenosti ljudske subjektivnosti koje iz toga grijeha proistje u. Pa ipak, kao ato za ovjeka ostaje osnovnom zadaom da, unato  iskonskom grijehu, svoju subjektivnost u odnosu prema Bogu sam izabere i da se za nju sam opredijeli, isto tako za nj ostaje trajnom zadaom da i svoju subjektivnost u odnosu prema drugim ljudima uvijek iznova bira i sam odgovorno definira. Socijalno se nau avanje Crkve vrti uzdu~ osi uzajamnosti izmeu Boga i ovjeka: priznati Boga u svakome ovjeku i svakoga ovjeka u Bogu uvjet je istinskoga ljudskog razvoja. Rije  je, dakle, o temeljnoj antropoloakoj opciji koja se izri e na elom solidarnosti i o kojoj neposredno ovise kako druatveni i ekonomski ovjekov okolia tako i onaj prirodni. `. Marasovi usporeuje cjelokupni svijet, prirodu i druatvo s jednim golemim dioni arskim druatvom, u kome pod dionicom ne misli u prvom redu na neki kapital, ili na neke vrijednosne papire, nego na ljudski ~ivot i rad, i zaklju uje da je onda sudioniatvo jedini na in meuljudskih odnosa u kojem postoji suradnja bez mogunosti eksploatacije. I Kompendij socijalnog nauka Crkve ovjeka naziva sudionikom i isti e da druge dvije opcije (su-parniatvo i su-radniatvo) u odnosu prema vlastitoj subjektivnosti druge ljude iskoriatavaju. U sudioniatvu kao meuljudskom odnosu subjektivnost svakog pojedinog ovjeka postaje komplementarnom subjektivnosti svakoga drugoga ovjeka, pri emu je svatko svakome na korist, a da pritom nitko nikoga ne izrabljuje. Sudbina je tada zajedni ka, te osobni rast jednostavno nije zamisli bez istodobnog rasta svih ostalih, ato uostalom vrijedi i za eventualni neuspjeh, odnosno pad. Jedino ta opcija odgovara kraanskom personalizmu, na kojem se temelji cjelokupno teoloako promialjanje ljudske djelatnosti, budui da je jedino ona sukladna onomu ato je Bog htio kad je stvorio ovjeka, tj. Bo~joj slici u njemu. Bog, naime, jest stvorio ovjeka kao subjektivno bie, i u odnosu prema sebi, i u odnosu prema sveukupnom drugom stvorenju, uklju ujui i druge ljude, ali ga ni u kojem slu aju nije ~elio vidjeti kao antagonisti ko, egoisti ko i individualisti ko bie. ovjek, naime, nije individuum, nego osoba, tj. takvo bie koje, doduae, jest samostalno, pojedina no, jedinstveno, neponovljivo i sl., ali je on ujedno i takvo bie koje se bitno ostvaruje u relacijama, kako prema Bogu i drugima ljudima, tako i prema stvorenim biima openito. Te relacije, meutim, da bi bile normalne, mogu biti samo varijacije na temu ljubav i niata drugo, jer je samo ljubav izraz prave i zdrave subjektivnosti, koja, time ato sama raste, ini da istodobno raste i ona druga strana. Kraanski personalizam i te kako vodi ra una o ovjekovoj druatvenoj naravi, ali ga zbog toga nipoato ne utapa u druatvo na na in da ovjek de facto gubi svoju osobnu subjektivnost. Uz subjektivnost rada i druatvenu dimenziju, njegova otvorenost ka transcendentnosti ostaje temeljno na elo teologije ljudske djelatnosti. Sve tri dimenzije prisutne su ve i u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes. Istina, u analizi teoloakog vrednovanja ljudske djelatnosti u Gaudium et Spes nije toliko uviala potreba da se u ini most izmeu onoga ato ljudska djelatnost u Bo~jim o ima jest, prema onome kako svojom djelatnoau sudjelovati u oblikovanju svijeta i ne samo svijeta nego prije svega samoga sebe i drugih, danas je ta potreba izbila u prvi plan. Radi se o novim znakovima vremena koji zahtijevaju takva razmialjanja i koji su druga ijih od onih kada se stvarala Pastoralna konstitucija Gaudium et Spes. Osjea se potreba da postavimo granicu izmeu automatskog poistovjeivanja ljudske djelatnosti i suradnje s Bogom. Uzajamna ovisnost ekonomskog, socijalnog i ekoloakog razvoja zahtijeva odgovornost prije svega za stvorenje, odgovornost koja gleda naprijed i promjenu mialjenju s obzirom na svijest da ovjek svojim udjelom u oblikovanju svijeta mo~e biti sustvaratelj ali i razoritelj. K. Lehman poziva: ne mo~emo se viae ne obazirati na to da posljedice naaega djelovanja pogaaju budue generacije. Odgovornost se ne prote~e samo unatrag u smjeru protekle povijesti, nego se odnosi i na budunost koja le~i pred nama. Stvorenje je, to se mo~e naglasiti na prvom mjestu, dobro koje zaslu~uje najveu zaatitu. Osmialjavanje ljudskog rada i gospodarskog djelovanja u 'Gaudium et Spes' nije moglo obuhvatiti sva pitanja koja se s tim u svezi postavljaju. Pogotovo nije moglo predvidjeti sve one negativne posljedice koje mogu nastati kada se tom radu udijeli izuzetno pozitivan smisao iz kojega ovjek mo~e izvui zaklju ak da 'mo~e raditi ato ~eli jer to Bog hoe'. Glorifikacija ovjekovog rada koja potom lako prelazi u mistifikaciju efikasnosti, snage i moi, mo~e vui korijene i iz jedne jednostrane, previae optimisti ne, teologije rada. Razni problemi s kojima se danas suo avamo, poglavito oni na ekoloakom planu, nameu nam uravnote~eniji govor o smislu i vrijednosti koje ljudski rad ima u Bo~jim o ima. Uostalom, glavni prigovor na zadnji tekst tijekom 4. zasjedanja odnosio se upravo ne pretjerani optimizam kojim 'Gaudium et Spes' prilazi problemima. Jedan je od razloga za to i nedovoljno vrjednovanje grijeha u cijeloj postavi Konstitucije, zaklju uje J. Grbac. Istina, donekle se tome prisko ilo u predzadnjoj, petoj verziji teksta, dodatkom broja 37: De humana navitate a peccato corupta, no pitanje grijeha i ambivalentnosti nikada nije uspjelo pro~eti cjelokupni govor o ljudskoj djelatnosti u Gaudium et Spes. Postkoncilsko promialjanje ljudske djelatnosti na poseban e na in isticati upravo njezinu otkupiteljsku dimenziju. 3. Otkupiteljska dimenzija ljudske djelatnosti O ljudskoj djelatnosti Gaudium et spes govori, dakle, u treoj glavi prvog dijela konstitucije (br. 33-39). I dok se u brojevima 33-36 radi o objektivnom vrednovanju ovozemnih stvarnosti i ljudske djelatnosti u svjetlu teologije stvaranja, u sljedeim brojevima (br. 37-39) Pastoralne konstitucije te se vrednote promatraju pod vidom povijesti spasenja, tj. o itovanja ljudske greanosti, njezinih posljedica u ljudskoj djelatnosti i njezine potrebe za otkupljenjem. Premda grijeh nikada ne stavlja u direktnu svezu s ljudskom ovozemnom aktivnoau, prema J. Grbcu, mo~e se smatrati novinom koncilske misli naglaaavanje druatvene dimenzije grijeha koji se uspijeva uvui i djelovati u samim druatvenim strukturama. Poremeena hijerarhiji vrednota i nerazlikovanju dobra i zla o ituju posljedice grijeha u ljudskoj djelatnosti tako da pojedinci i razne skupine gledaju samo na svoje vlastite interese, a ne na interese drugih. Pa onda svijeta viae nije mjesto pravoga bratstva, a poveana mo ovjekova prijeti uniatenjem samoga ovje anstva. Dosljedno zahtjevima koncilskih otaca da se sve usmjeri na sintezu kraanske antropologije Gaudium et spes prije svega ~eli rei ato je ovjek u svjetlu Stvaranja i Otkupljenja. Krist je prikazan kao najviaa vrednota ovjeka, zajednice i ljudske djelatnosti. Rije  Bo~ja, po kojoj je sve postalo i koja je sama postala tijelo i prebivala na zemlji, uala je kao savraen ovjek u povijest svijeta i u sebi rekapitulirala. Ona nam objavljuje 'da je Bog ljubav' (1 Iv 4, 8) i ujedno nas u i da je nova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskog savraenstva pa, prema tome, i preobrazbe svijeta. Tako onima koji vjeruju donosi sigurnost da je svim ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludno nastojanje da se ostvari ope bratstvo. Za Patoralnu konstituciju Gaudium et spes ljudska djelatnost je u pashalnom misteriju dovedena do savraenstva. Ta uska povezanost antropologije i kristologije, nastojanje da se usklade perspektiva stvaranja s teologijom otkupljenja, ini jednu od temeljnih postavki cijelog dokumenta. Ljudske djelatnosti stavljene u kristoloaki kontekst posjeduju vrhunaravnu vrijednost zaato ato su sve stvari stvorene i obnovljene u Kristu i jer Kristovo otkupljenje obuhvaa sve aspekte ovozemnog ~ivota. Kristoloaka dimenzija daje novo dostojanstvo ne samo ovjeku ve i itavom kozmosu. J. Grbac isti e dva va~na elementa sinteze antropologije i kristologije u Gaudium et spes. Prvi va~an element je dovoenje svih ovozemnih stvarnosti u svezu s Kristovim utjelovljenjem, ato je ontoloaki uvjet da bi Kristova smrt i uskrsnue mogli obuhvatiti sve stvoreno. Drugi element je postavljanje ljubavi za temeljni zakoni kako usavraavanja samog ovjeka tako njegovog preobra~avanja svijeta. Ljubav je put k univerzalnom bratstvu meu ljudima koje uvelike po iva na njihovom zajedni kom radu. Misterij ovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Rije i, isti e Gaudium et spes. Krist, kao savraen ovjek u inio je moguim da ljudska narav postane izra~ajnim sredstvom trojstvenog Bo~jeg ~ivota u ovozemnim uvjetima. Samo na taj na in mogua je rekapitulacija povijesti svijeta. U tome se sastoji i najviai poziv ovjeka: svojom djelatnoau on postaje suradnik u izgradnji misti nog tijela Kristova. Zato je ljubav osnovni zakon izgradnje svijeta: u Kristu nam je dat primjer a po njegovu Duhu ovjek postaje sposobna da ispuni novi zakon ljubavi. Ljudska osoba, u sebi samoj i u svome pozivu, nadilazi obzor stvorenog svijeta, druatva i povijesti: njegovo posljednje odreenje je Bog sam, koji se objavio ljudima da bi ih pozvao i da bi ih pripustio u zajedniatvo sa sobom: ovjek ne mo~e darivati sama sebe nekom samo ljudskom projektu stvarnosti, nekom apstraktnom idealu ili la~nim utopijama. On, ukoliko je osoba, mo~e darivati samoga sebe drugoj osobi ili drugim osobama i, na kraju, Bogu koji je tvorac njegova bia i jedini koji mo~e potpuno prihvatiti njegov dar. Zbog toga razloga, otuen je ovjek onaj koji odbija da transcendira sebe samoga i da ~ivi iskustvo darivanja samoga sebe i oblikovanja autenti ne ljudske zajednice usmjerene prema njezinu posljednjem cilju ato je Bog. Otueno je ono druatvo koje u svojim oblicima druatvene organizacije, u oblicima proizvodnje i potroanje ote~ava ostvarivanje toga darivanja i oblikovanja te meuljudske solidarnosti. Istinsko i autenti no zajedniatvo meu ljudima i za Gaudium et spes je klju  svaanja odnosa izmeu ovozemne ljudske djelatnosti i vje nog kraljevstva Bo~jega. O veoj potrebi promialjanja njezine otkupiteljske i eshatoloake, etrdeset godina poslije Kompendij socijalnog nauka piae: Druatvene, gospodarske i politi ke strukture ne mogu i ne smiju instrumentalizirati ljudsku osobu, jer svaki ovjek ima slobodu usmjeravati se prema svome posljednjem odreenju. S druge strane, svako kulturno, druatveno, gospodarsko i politi ko ostvarenje  u kojemu se povijesno ostvaruje druatvenost osobe i njezino djelovanje koje mijenja svijet  mora se uvijek promialjati i u njenom aspektu relativne i provizorne stvarnosti 'jer prolazi obli je ovoga svijeta!' (1 Kor 7,31). Rije  je o eshatoloakoj relativnosti, u smislu da ovjek i svijet idu ususret zavraetku koji je ispunjenje njihova odreenja u Bogu, i o teoloakoj relativnosti, ukoliko dar Bo~ji  po kojemu e se ispuniti kona na sudbina ovje anstva i stvorenja  beskona no nadilazi ovjekove moguno-ti i o ekivanja. Bilo koje totalitaristi ko vienje druatva i bilo koja isto ovozemna ideologija napretka u suprotnosti su sa cjelovitom istinom ljudske osobe i Bo~jim planom s povijeau. No, u kapitalisti kom sustavu profit je svrha, a slobodno tr~iate metoda kojom se ta svrha posti~e. Time se ujedno odreuju i dvije temeljne druatvene vrednote, kao okosnica cjelokupnoga kapitalisti koga sustava, a to su: uvijek viae imati i to postii pobjedom drugoga. Poveanje proizvodnje i kvaliteta proizvoda pritom ima ulogu na ina kako se, uz joa neke druge na ine, toga drugoga pobjeuje. Naime, slobodno tr~iate nije poligon na kojem, kako se esto tvrdi, pobjeuje onaj tko je bolji, nego isklju ivo onaj tko je snala~ljiviji i uspjeaniji. A uspjeaniji nije onaj tko nudi bolje proizvode i bolju uslugu, nego onaj tko zna na najbolji na in plasirati, pa i uz cijenu da se pritom narodu podilazi u najbrutalnijem smislu. Budui, dakle, da je logos kapitalisti kog druatvenog sustava maksimalizacija profita, i jer se maksimalizacija profita ne mo~e postii bez maksimalizacije proizvodnje, za ato je opet potrebno maksimalno iskoriatavati energiju i prirodne resurse, civilizacija koja se temelji na kapitalisti koj logici  a to je ova naaa jedina i svima zajedni ka  u samoj je svojoj osnovi neprijateljski usmjerena prema prirodi. Isto tako, budui da je liberalizam sa sebi svojstvenim manipulacijama i potroaa kom indoktirnacijom neodvojiv od bitke za ato vei profit, kapitalisti ka logika je neprijateljski postavljena i prema ovjekovom duhovnom okoliau. Stoga se mo~e rei da je ekoloaka kriza epifenomen imanentnog logosa suvremene civilizacije s kojim ona usporedo raste, s tendencijom da ga na kraju preraste. Sve to navodi na zaklju ak da je u logosu kapitalizma neato neljudsko. To neljudsko postalo je druatveno prihvaena vrednota. Profit i liberalizam nosivi su temelj hedonizma i konzumizma, vrednota bez kojih kapitalisti ki sustav ni teoretski nije mogu. Svi smo mi svjedoci ~alosnih u inaka takvog slijepog podvrgavanja potroaa kom mentalitetu: prije svega, to je grubi materijalizam, a istodobno raa dubokim nezadovoljstvom, jer ovjek vrlo brzo shvati da  ako se ne zaatiti od poplave reklame i neprestane i zamamljive ponude proizvoda  onda ato viae posjeduje, to viae ~eli, a najdublje ~elje ostaju neispunjene i li mo~da ak i zaguaene. Industrija u~itka ide onda za sustavnim stvaranjem umjetnih potreba, kao preduvjeta mogunosti novoga u~itka. Kako je potreba stvorena na umjetan na in i sama umjetna potreba, ni u~itak koji se temelji na jednoj takvoj umjetnoj potrebi ne mo~e biti drugo doli umjetni u~itak, ato e rei neprirodan i nenormalan. Odve velika razvijenost u kojoj samo neki druatveni slojevi imaju pretjerano na raspolaganju svakovrsna materijalna dobra, lako ini ljude robovima 'posjedovanja' i neposrednog u~ivanja, bez neke druge perspektive osim gomilanja ili stalne zamjene stvari koje ve posjeduju, drugima  joa savraenijima. To je tzv. civilizacija 'potroanje' ili 'potroaa kog druatva', koja sa sobom donosi mnogo 'akarta' i 'otpadaka'. Predmet ato ga netko posjeduje, a koji je nadomjeaten savraenijim odbacuje se, ne vodei pri tom ra una o moguoj trajnoj vrijednosti ato je on ima u sebi ni o njegovoj korisnosti za drugoga, siromaanijeg ovjeka. No, na ovako umjetan na in stvorene ovjekove potrebe nije mogue zadovoljiti druga ije nego preko sve vee i vee potroanje, zbog ega je neophodno stvarati i poticati potroaa ku praksu i potroaa ki mentalitet, a on nije mogu bez brutalne eksploatacije i uniatavanja prirodnog okoliaa. Potroaa ki mentalitet, meutim, kao da zatvara krug koji je otvoren opcijom za drugog ovjeka kao su-parnika. Iz toga je lako zaklju iti da iza spomenutih nosivih vrednota kapitalisti kog druatveno-gospodarskog sustava, tj. iza hedonizma i konzumizma, kao krajnjega osmialjenja profita i tr~ianog liberalizma stoji egoizam. Moi sebi priuatiti, to je opeprihvaeni na in kako ovjek potvruje svoj druatveni status. Osnovne energije takva sustava ne le~e u racionalnom ponaaanju, nego u iracionalnim porivima. O toj iracionalnosti izrijekom govori Ivan Pavao II u enciklici Centesimus annus: Osim iracionalnog razaranja prirodnog okoliaa ovdje se moramo prisjetiti da je joa te~e razaranje ljudskog okoliaa, emu se joa uvijek ne posveuje nu~na pozornost. Dok se s pravom vodi briga, takoer mnogo manje nego ato je nu~no da se o uva prirodni 'habitat' raznih ~ivotinjskih vrsta kojima prijeti nestanak, jer se zna da svaka od njih daje poseban doprinos opem skladu na zemlji, premalo se nastoji oko toga da odr~e moralni uvjeti autenti ne 'ljudske ekologije'. Bog je ovjeku dao ne samo zemlju koju mora upotrebljavati poativajui izvornu nakanu po kojoj mu je darovana kao dobro: Bog je dao ovjeku i njega samoga, te ovjek stoga, mora poativati naravnu i moralnu strukturu kojoj je obdaren. Stoga su kraani pozvani ne samo nau avati kako je za ovjeka va~no biti, a ne imati, nego ponajprije e sa svoje strane nastojati u initi sve ato je mogue da se vrednote, imanentne kraan-skom personalizmu, kondenzirane u onome ato naziva kraanska ljubav, pretvore u - sustav. Jer bez vlastita sustava te vrednote mogu imati samo ulogu iznimke koja potvruje pravilo. Za Gaiudium et spes ovozemno ostvarivanje ljubavi je graa za nebesko kraljevstvo, ime se potvruje kontinuitet izmeu sadaanjeg i budueg, ovozemnog i nebeskog. Euharistija je za Gaudium et spes sinteza otkupiteljske i eshatoloake dimenzije ljudske djelatnosti. Povratak svega stvorenog k Bogu posredstvom ljudske djelatnosti zna i u pravom smislu rije i prihvaanje odnosa s Bogom i priznavanje uloge Boga u svakoj ljudskoj djelatnosti. Euharistija je in u kome ovjek o ituje to prihvaanje i priznanje. Povratak svega stvorenoga ka Bogu mogu je samo u Kristu a to je in posveenja koji je mogu samo u Euharistiji. Tako se u euharistiji zdru~uju dva temeljna elementa svake teologije ljudske djelatnosti: ovjekovo gospodstvo nad svim stvorenjem i njegovo darivanje u ljubavi. Time Gaiudium et spes izri e kona an cilj svake ljudske djelatnosti: povijesno ostvariti ono ato je u Euharistiji ve postalo stvarnost. 4. Eshatoloaka dimenzija ljudske djelatnosti Koncil slijedi autenti nu tradiciju kraanske misli po kojoj ovjek posjeduje osobno odrediate i cilj koji se zove vje no bla~enstvo, a priprema ga po etapa svoga ~ivota, kroz vrijeme. Zato Gaudium et spes govori o eshatoloakoj dimenziji ljudske djelatnosti. U prethodnim brojevima poglavlja posveenog ljudskoj djelatnosti koncilska teologija se bavila vrednovanjem ovozemnih stvarnosti i ovjekove djelatnosti. U 39. broju naslovljenom Novo nebo i nova zemlja Pastoralna konstitucija Gaudium et spes postavlja problem stvarne teoloake vrijednosti ovozemnih stvarnosti i ljudske djelatnosti a kada se postavi pitanje o njihovom doprinosu ovjekovu spasenju, onda se neminovno namee pitanje njihova odnosa s kraljevstvom Bo~jim. J. Grbac, isti e da se u ovom broju Gaudium et spes prelazi na teren teologije povijesti jer se ovdje zapravo donosi kona an sud o tome kakvu realnu ulogu sve ove zemaljske stvarnosti i sama ovjekova djelatnost u njima imaju u povijesti spasenja. Prema J. Grbcu, Gaudium et spes u br. 39. slijedi srednji put kojega je Y. M. Congar pokuaao pronai izmeu eshatoloake teologije i teologije utjelovljenja. Opreznost i nedore enost eshatoloake dimenzije ljudske djelatnosti u Gaudium et spes proizlazi iz injenice da ni Sveto pismo ni tradicija ne pru~aju dovoljno podataka da se pobli~e razjasni tajnovitost prisutnosti Kraljevstva Bo~jega ve sada na zemlji kao i na in na koji cijeli kozmos sudjeluje u vrhunaravnoj sudbini ovjeka. Svaki mogui kontinuitet izmeu sadaanjeg svijeta i kraljevstva Bo~jega Gaudium et spes svodi na tvrdnju kako sve prolazi osim ljubavi i njezinih djela Stoga je i E. Schillebeeckx i upozorio da izrada kompletnije eshatologije ostaje glavni zadatak za postkoncilsku teologiju koja treba odgovoriti na problem kako uskladiti i povezivati ovozemaljska ljudska nadanja i napore s nadolaskom eshatolo-akog Kraljevstva. Rije  je o problemu odnosa ovozemnog napretka sa kraljevstvom Bo~jim. Stvarna, iako u Gaudium et spes nejasno izra~ena povezanost ovjekove aktivnosti s kra-ljevstvom Bo~jim glavni je podstrek svim ljudskim ovozemnim naporima. Koncil tu ne ulazi u detaljnija objaanjenja nego samo ka~e ia ekivanje nove zemlje nipoato ne smije oslabiti, nego dapa e razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji, koje ve mo~e pru~iti neku sliku novog svijeta.. Stoga, iako treba dobro razliko-vati ovozemni napredak od porasta Kristova kraljevstva, ipak je taj napredak, ukoliko mo~e doprinijeti boljem ureenju ljudskog druatva, od velike va~nosti za Bo~je kraljevstvo. Iz tog teksta se mo~e zaklju iti da je rije  o eshatoloakom obilje~ju i subjektivne i objektivne dimenzije ljudske djelatnosti. Kako i na koji na in? Odgovor na to pitanje ostaje zadatak koji mora razjasniti danaanja postkoncilska teologija. Pitanje eshatoloake budunosti ne samo ljudskih djela nego cijelog svemira postalo je joa aktualnijim, s jedne strane, zbog razvoja ekoloake svijesti, a, s druge strane, zbog sve ja e te~nje da se ovjeka promatra kao dio stvorenoga svijeta, zajedno s ostalim stvorenjima. Stoga, mnogi suvremeni teolozi smatraju da je i materijalni svijet takoer pozvan i predvien da ue u slavu kraljevstva Bo~jega. Katekizam katoli ke Crkve temeljei svoje misli na tekstu Poslanice Rimljanima 8, 19-23 sa~eto u i da e cijeli svemir biti proslavljen zajedno s razumnim biima na kraju vremena. Pitanjima kozmi ke eshatologije u posljednje vrijeme na poseban na in se bavio njema ki teolog J. Moltmann. J. Moltmann razlu uje tri etapa Bo~jeg stvarala kog djelovanja u povijesti svijeta i prirode, a u svakoj od njih Bog djeluje druk ije. Prva etapa Bo~jeg djelovanja je stvaranje iz ni ega na po etku svijeta (cratio originalis), druga je neprestano stvaranje tijekom povijesti (creatio continua), a trea e etapa biti kona no novo stvaranje na kraju ljudske povijesti kad e Bog zauvijek uspostaviti svoje kraljevstvo (creatio nova). Evolucija kao takva vremenski doti e samo neprestano stvaranje. Stvaranje na po etku iz ni ega za sobom povla i i ideju vremena, sve je stvoreno s vremenom i u vremenu. Vrijeme se pak mo~e iskusiti samo tamo gdje se dogaa promjena. Dosljedno tomu, svijet kao sustav nije zatvoreni sustav u kojem bi sve moralo ostati tako kako je bilo na po etku, nego je otvoreni sustav gdje su razvoj i promjene vezane uz iskustvo vremena. To je jedno od temeljnih pravila ovjekova postojanja. Otvoreni sustav pak zna i da nijedno stvorenje, pa ni ovjek, nema jamstvo da e nu~no opstati zauvijek. Njegova povijest mo~e biti povijest spasenja ili povijest propasti i samouniatenja, i to joa u okvirima ovoga svijeta. Svrha stvaranja svijeta sa svim svojim stvorenjima niti je povratak na po etnu to ku niti je uniatenje, nego da bi se o itovala slava Bo~ja a ona u sebi skriva duboki smisao prema kojemu je sve ato je stvoreno bilo dobro u o ima Bo~jim, te da je Bog sve stvorio sa svrhom da stvorenju dadne udio u svom bo~anskom ~ivotu. Ta ideja slave ukorijenjena je u svijetu od prvog trenutaka njegova postojanja. Bog je sve stvorio radi svoje slave a radi svoje ljubavi sve je otkupio. ovjek je povezan s prirodom, pa bi zato bilo posve udno govoriti o ovjekovu otkupljenju i njegovoj vje noj srei bez njegova odnosa s prirodom koja mu je pomogla da to spasenje i ostvari, zaklju uje J. Moltmann. Nasuprot hamartocentri ne interpretacije povijesti spasenja J. Moltmann daje prioritet novozavjetnoj kristocentri noj interpretaciji povijesti. Svijet je stvoren ne u trenutku i vremenu, nego s trenutkom i vremenom. Zna i od samoga po etka bila je uklju ena ideja razvoja, promjena, jer trenutak i vrijeme mo~e se mjeriti samo tamo gdje su uo ljive promjene. Vremensko je stvorenje uvijek usmjereno prema budunosti, gdje e jednom postati vje no, a vje no pak tu ne zna i stanje bez vremena, nego dapa e ispunjenje vremena, u kojem e ovjek imati puninu ~ivota s Bogom. Za vremenski ozna ena stvorenja u osobnoj eshatologiji ispunjenje eshatoloakih obeanja zna i prijelaz iz ovoga u vje ni ~ivot; u povijesnoj eshatologiji prijelaz iz povijesti u vje no kraljevstvo, a u kozmi koj je eshatologiji prijelaz iz sadaanje stvarnosti stvorenja u novo stvorenje vje noga pobo~anjstvenjenja. Tako e svako ispunjenje eshatoloakih obeanja na sve tri razine zna iti neato novo (usp. Otk 21, 1-5). Meutim, to novo nebo i nova zemlja, upozorava L. Nemet, zacijelo e biti povezani sa sadaanjom zemljom i nebom, s proslavljenom materijom u uskrslom tijelu i svemu onome ato e biti uklju eno u kraljevstvo Bo~je. Biblijske se temelj te ideje nalazi u 1 Kor 15, 39-44, gdje se govori o kontinuitetu i diskontinuitetu zemaljske stvarnosti poslije uskrsnua. Na pitanje u emu e novo nebo i nova zemlja biti razli iti od postojeeg neba i zemlje J. Moltmann odgovara da e razlika biti u kakvoi Bo~je nazo nosti u svom narodu, u svijetu, u svemiru. Na po etku svijeta (usp. Post 2,2) ta se nazo nost mogla posebice iskusiti u slavljenju sabbata, dana odmora. Bog je poslije zavraenoga djela stvaranja sve blagoslovio te ostao blizak i prisutan svim svojim stvorenjima u miru i odmoru u onaj prvi subotnji dan. Stoga je teoloako promialjanje ljudske djelatnosti uvijek obuhvaalo i teologiju odmora. etrdeset godina nakon govora o ljudskoj djelatnosti u Pastoralnoj konstistuciji Gaudium et spes u zapovijedi subotnjeg po inka, Kompendij socijalnog nauka vidi vrhunac biblijskog nau avanja o radu. Rad treba cijeniti jer je izvor bogatstva ili barem pristojnih uvjeta ~ivota te je  openito gledano  djelotvorno sredstvo protiv siromaatva (usp. Izr 10,4), no ne smije se popustiti napasti da ga se obo~ava jer se u njemu ne mo~e nai posljednji i kona ni smisao ~ivota. Rad je bitan ali je Bog, a ne rad, izvor ~ivota i ovjekova svrha. ovjeku koji je povezan potrebom za radom po inak otvara perspektivu punije slobode, one vje ne Subote (usp. Heb 4,9-10). Po inak ljudima omoguuje da se sjete i da ponovno do~ive djela Bo~ja, od Stvaranja do Otkupljenja, da se sami prepoznaju njegovo djelo (usp. Ef 2,10), da zahvaljuju za vlastiti ~ivot i vlastito supostojanje u Njemu koji je njegov tvorac. Sjeanje i iskustvo subote predstavljaju utvrdu protiv robovanja radu, dragovoljnom ili nalo~enom, i protiv svakog oblika iskoriatavanja, prikrivenoga ili otvorenoga. Naime, subotni po inak  osim ato omoguuje sudjelovanje u atovanju Boga  ustanovljen je za zaatitu siromaha; on ima takoer i osloboditeljsku zadau od antisocijalnih izopa enja ljudskoga rada. Taj po inak, koji mo~e trajati i godinu dana, nala~e, naime, izvlaatenje plodova zemlje u prilog siromaanima i privremeno obustavljanje prava na vlasniatvo vlasnika zemlje. & (Izl 23, 10-11). Taj obi aj odgovara dubokoj slutnji: gomilanje dobara sa strane nekih mo~e postati otimanje dobara drugima. Trostruki teoloaki princip: stvaranje-utjelovljenje-eshatologija,, koji pro~ima Gaudium et spes ostat e temeljno na elo teoloakog promialjanja ljudske djelatnosti uz vei naglasak otkupiteljske dimenzije otajstva utjelovljenja. Isus je suboti, koju je Stari zavjet preporu io kao dan osloboenja i kojoj je  jer se poativala samo formalno  oduzeto njezino istinsko zna enje, ponovno potvrdio izvornu vrijednost: Subota je stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote! (Mk 2,27). Ozdravljenjima, koja je inio u taj dan po inka (usp. Mt 12,9-14; Mk 3,1-6; Lk 6,6-11; 13,10-17; 14,1-6), On ~eli pokazati da je subota Njegova jer je On odista Sin Bo~ji, te da je to dan u koji se treba posvetiti Bogu i drugima. Osloboditi od zla, ostvarivati bratstvo i dijeljenje zna i radu dati njegovo najplemenitije zna enje, ono koje ovje anstvu omoguuje da krene prema vje noj Suboti, u koju e po inak postati slavlje za kojim ovjek iznutra te~i. Upravo jer ovje anstvo usmjerava na iskustvo subote Boga i Njegovoga zajedni arskog ~ivota, rad na zemlji zapo inje novo stvaranje. Isus premda svoje poslanje opisuje kao djelovanje (Iv 5,17) a svoje u enike kao radnike u ~etvi Gospodnjoj, koja je ovje anstvo ato ga treba evangelizirati (Mt 9,37-38), Isus ljude pou ava da ne dopuste da ih rad zarobi, da daju prvenstvo neprolaznom blagu neba (Mt 6, 19-21), da se najprije brinu za kraljevstvo Bo~je i Njegovu pravdu (Mt 6,33). Ljudsko djelovanje obogaivanja i preobra~aja svijeta mo~e i mora na svjetlo dana dovesti savraenstva skrivena u njemu, koja u nestvorenoj Rije i imaju svoj po etak i svoj uzor. Naime, Pavlovi i Ivanovi spisi isti u trinitarnu dimenziju stvorenja i, naro ito, veze ato postoji izmeu Sina-Rije i, koji je Logos i stvorenja (usp. Iv 1,3; 1 Kor 8,6; Kol 1,15-17). Stvoren u Njemu i po Njemu, otkupljen od Njega, svijet nije slu ajna gomila ve je svemir, iji poredak ovjek mora otkriti, slijediti i dovesti do ispunjenja. U Isusu Kristu vidljivi svijet ato ga Bog stvori za ovjeka  taj svijet koji je poato je u njega uaao grijeh 'podlo~an raspadljivosti' (Rim 8,20; usp. ibid. 8, 19-22)  iznova zadobiva izvornu vezu sa samim bo~anskim izvorom Mudrosti i Ljubavi. Na taj na in, to jest stavljajui na svjetlo  u sve veem napredovanju  neistra~ivog bogatstva Kristova (Ef 3,8) u stvorenju, ljudski se rad preobra~ava u slu~enje Bo~joj veli ini. Rad, dakle, predstavlja temeljnu dimenziju ljudskoga postojanja kao sudjelovanje ne samo u djelu stvaranja, ve i otkupljenja. U tom smislu K. Lehman tvrdi: Samo polazei od priznavanja Bo~jeg djela, bit e mogue ovjekovo djelo. & Kraanin je na poseban na in pozvan na to, ljudskom druatvu pomoi kod uvje~bavanja novog na ina razmialjanja. To e uspjeti samo ako on uspije, iz vjere u Boga Stvoritelja, zadobiti nov smisao stvorenog svijeta i svoje uloge u stvo-renju. Bez te nove odgovornosti za zemlju nema budunosti obitavanja planete. U toj perspe-ktivi, rad se mo~e shvatiti kao sredstvo posveenja i prodahnjivanja zemaljskih stvarnosti Duhom Kristovim. To poslanje mo~e ostvarivati, dakle, samo onaj ovjek koji svoje osobno ostvariva-nje vidi utemeljeno na trostrukom teoloakom principu (stvaranje-utjelovljenje/otkupljenje-eshatologija) za koji je Gaudium et spes jasno istaknula da je rije  o konstitutivnoj stvarnosti koja se ne ovisi o res novae svijeta rada. Zaklju ak Najvei do svoga ~ivota ovjek provodi u radi i brizi oko stvaranja pogodnih materijalnih uvjeta za ~ivot. `toviae, esto osmialjenost ~ivota povezuje s osmialjenoau rada kojim se bavi. I premda je ve u prvim redcima Knjige Postanka ovjekov rad prikazan kao sastavni dio ~ivota koji je nemogue izbjei, teoloako promialjanje ljudske djelatnosti po inje iza drugog svjetskog rata i do~ivljava svoj vrhunac u Gaudium et spes (br. 33-39). Induktivna metoda koju je promovirala Pastoralna konstitucija Gaudium et Spes ostala je na snazi valjanosti pristupa teoloakom promialjanju ovjekova udjela u oblikovanju svijeta. Na toj uzlaznoj metodoloakoj liniji, polazei od iskustva da ovjek svojim udjelom u oblikovanju svijeta mo~e biti sustvaratelj ali i razoritelj, ukazuje se potreba za korektnom nadopunom teoloake interpretacije ljudske djelatnosti. Uzajamna ovisnost ekonomskog, socijalnog i ekoloakog razvoja zahtijeva odgovornost prije svega za stvorenje, odgovornost koja gleda naprijed i promjenu mialjenja i djelovanja s obzirom da posljedice naaega djelovanja pogaaju budue generacije. Od Konferencije Ujedinjenih naroda o okoliau i razvoju u Rio de Janeiru 1992. pojam odr~iv razvoj poprimio je sve ja e meunarodno priznanje i obvezatnost. U meuvremenu jedva se mo~e zamisliti da on, kao na elo i zahtjev, ia ezne iz druatvenih, politi kih, a takoer i teoloakih sustava koji promialjaju o ljudskoj djelatnosti. Premda je prisutna eshatoloaka perspektiva, mo~e se s pravom rei da Gaudium et Spes stavlja naglasak na stvarala ku djelatnost ovjeka, koja ide od stvaranja preko preoblikovanja do smionog planiranja. etrdeset godina poslije, Kompendij socijalnog nauka, sa~imajui teoloake interpretacije u proteklom razdoblju, stavlja naglasak na eshatoloaku perspektivu ljudske djelatnosti. Dok je za Gaudium et Spes ovjek prvenstveno sustvaratelj, graditelj Kraljevstva Bo~jega, etrdeset godina kasnije u srediatu teoloakog promialjanja ljudske djelatnosti je ovjek sudionik u novom stvaranju. Sudioniatvo je jedini na in meuljudskih odnosa koji su sukladni otkupljenoj Bo~joj slici u ovjeku. Opcijom za ovjeka kao su-dionika uz personalisti ku i komunitarnu dimenziju, istaknuta je i njegova otvorenost ka transcendentnosti koja ostaje temeljno na elo teologije ljudske djelatnosti. I aktualna teoloaka promialjanja ljudske djelatnosti po ivaju, dakle, na trostrukom teoloakom principu koji pro~ima Pastoralnu konstituciju Gaudium et Spes: Stvaranje  Otkupljenje  Dovraenje. Iz toga je jasno koliko govor o ljudskoj djelatnosti u Gaudium et spes ima sve preduvjete da joa dugo ostane temeljni okvir ne samo djelovanja Crkve u svijetu nego i teoloakog promialjanja ljudske djelatnosti.  Gaudium et spes, Pastoralna konstitucija Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu, objavljena je 7. prosinca 1965. Gaudium et spes je uspjela prevladati dotadaanje dualisti ko i antimodernisti ko su eljavanje Crkve s njezinim druatvenim kontekstom zamjenjujui ga na elom dijaloga i suradnje. Stoga se Crkva u njoj postavlja ne kao ona koja povijest prosuuje odozgo, nego ona je nastoji shvatiti odozdo, ulazei direktnim sudioniatvom u smu njenu dinamiku i ispitujui izbliza sve pozitivno i negativno u povijesnom hodu ovje anstva. Premda e Gaudium et spes ostati joa dugo temeljni okvir ne samo djelovanja Crkve u svijetu nego i teoloakog promialjanja ljudske djelatnosti, zadatak je teologije da prati povijesni razvoj ovjekovih svakodnevnih napora. Velik je i nezaobilazan doprinos tome studija J. GRBAC, Graditelji kraljevstva Bo~jega. Teologiji rada II. vatikanskog sabora, Teologija u Rijeci, Rijeka, 1996.  N. A. AN I, Kako danas itati i razumijevati Drugi vatikanski sabor, u: BS 75 (2005.), br. 3, str. 683.  IVAN PAVAO II, Laborem exercens  Radom ovjek, Dokumenti 63., KS, Zagreb, 1981., br. 9.  PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, KS, Zagreb, 2005., br. 270.  IVAN PAVAO II, Laborem exercens, br. 6.  PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 270.  Nema nikakve sumnje da ovjekov rad ima svoju eti ku vrijednost koja, bez ikakvih nejasnoa, ostaje izravno povezana s injenicom da je onaj tko ga izvraava osoba: IVAN PAVAO II, Laborem exercens, br. 6.  IVAN PAVAO II, Laborem exercens, br. 4.  Isto, br. 12.  Isto, br. 6.  Usp. PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 317.  Katekizam Katoli ke Crkve, GK, Zagreb, 1994., br. 2427.  Usp. PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 255-256.  Usp. Verantwortung wahrnehmen fr die Schpfung. Gemeinsame Erklrung des Rates der Evangelischen Kirche in Deutschland und der Deutschen Bischofskonferenz, hrsg. Vom Kirchenamt d. Evang. Kirche in Deutschland u. d. Sekretariat d. Dt. Bischofskonferenz, Gterrsloh, 1985., br. 60-62.  Kada se pedesetih godina dvadesetog stoljea ustvrdilo kako ve odavno postoji teologija rata ali ne i teologija rada, ljudskog stvaralaatva, onda je taj poziv slijedio zov vremena, rekli bismo, odgovarao je znakovima vremena. Bilo je potrebno pod svaku cijenu pokazati tu ovjekovu djelatnost u najboljem moguem svjetlu s obzirom da je kraansko promialjanje dotada bilo obilje~eno nezainteresiranoau za ovaj svijet. Iz tog mentaliteta proizlazi govor o ljudskoj djelatnosti u drugom dijelu Pastoralne konstitucije Gaudium et Spes (br. 33-39).  Naime, Pastoralna konstitucija Gaudium et Spes u broju 34 tvrdi da sva ljudska djelatnost, promatrana sama u sebi, odgovara Bo~joj zamisli, drugim rije ima, da sam po sebi razvija Stvoriteljevo djelo, da sama po sebi doprinosi povijesnom ostvarenju Bo~ji zamisli.  J. Ratzinger smatra da prvi razlog za to le~i u optimisti noj viziji svijeta i ovjeka koju je na po etku Koncila proklamirao sam papa Ivan XXIII. A drugi razlog vidi u injenici da su sastavlja i sheme bili uglavnom francuski teolozi, u ijoj teoloakoj konstrukciji grijeh ne zauzima sredianje mjesto. Usp. J. RATZINGER, Erstes Kapitel des ersten Teils, u: LThK, vol. III., str. 319-320.  J. GRBAC, Iz povijesti nastanka 'Gaudium et spes', u: akova ki vjesnik 11 (2005.), str. 875.  Ovo proizlazi iz same injenice da je drugi dio Pastoralne konstitucije Gaudium et Spes od samih po etaka bio zamialjen kao tzv. adnexi, tj. svojevrsni dodatak prvom, viae teoloakom i teoretskom dijelu: J. GRBAC, 'Gaudium et Spes' i danaanja globalizacija, u: RT  13 (2005.) br. 1., str. 4.  J. GRBAC, Graditelji Kraljevstva Bo~jega, str. 13.  Usp. A. TAMARUT, Stvoreni za ljubav, Glas Koncila, Zagreb 2005., str. 9-34.  Usp. L. F. LADARIJA, Introduzione alla antropologia teologica, Casale Monferrato (ALI), 1992., str. 60-61.  J. GRBAC, Graditelji Bo~jeg Kraljevstva, 103.  Gaudium et Spes, br. 34. Nama danas te rije i izgledaju tako jasne i same po sebi razumljive. No, kada bismo uali u dublju analizu geneze teksta, uo ili bismo koliko je bilo teako doi do takvog poimanja. Naime, ovdje se tvrdi da sva ljudska djelatnost, promatrana sama u sebi, odgovara Bo~joj zamisli, drugim rije ima, da sama po sebi razvija Stvoriteljevo djelo, doprinosi povijesnom ostvarenju Bo~jih zamisli. Za GS ovjek je sustvaratelj.  J. GRBAC, Graditelji kraljevstva Bo~jega, str. 93.  Usp. G. IAMMARRONE, L'uomo immagine di Dio. Antropologia e Cristologia, Roma, 1989., str. 93. Naae tuma enje o tome kako se danas pokuaava tuma iti smisao biblijskih rije i o ovjekovoj bogolikosti, odnosno kristolikosti, oslanja se uglavnom na katoli ke teologe njema kog i talijanskoga govornog podru ja. U tim se krugovima najdublji smisao tvrdnje da je ovjek stvoren na sliku Bo~ju gleda u ovjekovoj osobini da ~ivi kao stvorenje ili bie odnosa.  Usp- Th. SCHNEIDER  D. SATTLER, .Schpfungslehre, u: Th. SCHNEIDER, (ur.), Handbuch der Dogmatik, T. 1, Dsseldorf  Patmos, 1992., str. 223.  IVAN PAVAO II, Otkupitelj ovjeka. Redemptor hominis, KS, Zagreb, 1980., br. 10.  Katekizam Katoli ke Crkve, br. 357.  PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 110.  Usp. PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 103.  Usp. PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 263.  `. MARASOVI, }ivot s prirodom i ljudski ~ivot, u: `. MARASOVI, Demos ante portas. Crkva u Hrvatskoj pred demokratskim izazovima, CuS, Split, 2002., str. 26-27.  Usp. J. GRBAC, Graditelji kraljevstva Bo~jega, str. 232.  K. LEHMAN, Odgovornost za stvorenje, u: K. LEHMAN, Odva~no u promjenama, KS, Zagreb, 2004., str. 24.  Usp. J. GRBAC, Gaudium et Spes i dananja globalizacija, str. 8.  Usp. J. GRBAC, Graditelji kraljevstva, str. 132-144.  Gaudium et spes, br. 37.  Gaudium et spes, br. 38.  Gaudium et spes, br. 22.  Isto  Dei Verbum, br. 2.  IVAN PAVAO II., Stota godina. Centesimus annus, br. 41.  IVAN PAVAO II., Stota godina. Centesimus annus, br. 41.  PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 48.  Usp. S. BALOBON, Potreba za etikom u gospodarstvu, u: Crkva u svijetu 29 (1994) br. 1, str. 18.  Usp. PAVAO VI, Enciklika o razvitku naroda. Populorum progressio, br. 26.  Usp. IVAN PAVAO II, Otkupitelj ovjeka. Redemptor hominis, br. 16.  `. MARASOVI, }ivot s prirodom i ljudski ~ivot, str. 35-36.  IVAN PAVAO II., Socijalna skrb. Sollicitudo rei socialis, br. 28..  Isto  Usp. `. MARASOVI, }ivot s prirodom i ljudski ~ivot, str. 38-40.  IVAN PAVAO II., Stoga godiina. Centesimus annus, str. 46.  `. MARASOVI, }ivot s prirodom i ljudski ~ivot, 43.  J. GRBAC, Graditelji kraljevstva Bo~jega, 156.  Usp. A. AUER, Drites Kapitel des ersten Teils, u: LThk, vol. III., str. 391.  J. GRBAC, Graditelji kraljevstva Bo~jega, str. 161.  Glavni predstavnici eshatoloake teologije su bili L. Bouyer i J. Danilu. Oni naglaaavaju transcendentnu dimenziju kraljevstva Bo~jega i stoga izmeu njega i povijesti mo~e postojati samo totalni diskontinuitet. Na ovozemne stvarnosti i na ljudsku djelatnosti u svijetu, gleda se u svjetlu radikalnog pesimizma. Druga struja je tzv. teologija utjelovljenja koja se zasniva na shvaanju da je Krist, utjelovivai se, posvetio cijeli svijet. Njegovo utjelovljenje obuhvaa sve ovozemne vrijednosti. Stoga izmeu ovjekovog ovozemnog i nebeskog ~ivota postoji savraen kontinuitet. Usp. J. GRBAC, Graditelji kraljevstva Bo~jega, str. 161-163.  Gaudium et spes, br. 39.  Usp. E. SCHILLEBEECKX, Fede cristiana ed aspettative terrene, u: La Chiesa nel mondo contemporaneo (in coll.), Queriniana, Brescia, 1966., str. 129.  Gaudium et spes, br. 39.  Usp. M. KEHL, Und was kommt nach dem Ende?, Herder, Freiburg, 1999., str. 162. N. A. Anii i istra~ujui odjeke ekoloake krize u u iteljskim dokumentima Katoli ke crkve i njezin stav prema akutnom ekoloakom problemu te pitanju odgovornosti za sve stovreno, uo io je da se u njima ekoloaka problematika spominje tek usputno. Puno veu pozornost ugro~enosti ovjekova prirodna ekoliaa te naaoj zajedni koj odogovrnoist da ga zaatitimo i o uvamo posveuju najnoviji europsiki ekumenski skupovi. U svezi s tim posebnu pozornost privla i dokument Vijea Evangeli kih crkava u Njema koj i Njema ke biskupske konferencije o odgovornosti za stvoreno. O opairnijem prikazu tog dokumenta vidi: N. A. AN I, Na koncilskom putu. Obnova i posadaanjenje Crkve u pluralnom druatvu, CuS, Split, 2003., str. 105-124.  Usp. Katekizam katoli ke Crkve, br. 1042-1050.  Rije  je poglavito o dvije njegove knjige: Dio nella craeazine, Queriniana, Brescia, 1986., i Das Kommen Gottes, Kaiser, Mnchen, 1995.  Usp. M. KEHL, Und was kommt nach dem Ende?, Herder, Freiburg, 1999., str. 160.  Teoloaka antropologija Gaudium et Spes obilje~ena je nedovoljnim poznavanjem cijelog teoloakog zna enja pojma ovjek  slika Bo~ja. Ta injenica nakon 40 godina zahtijeva potrebu preispitivanja antropocentrizma u Gaudium et Spes koji je u sebi dobar jer je on u biti jedna prerogativa ovjeka da bude transcendentan u donosu na sva stvorenja, da slobodno upravlja svojom djelatnoau te eksplicira svoju druatvenu dimenziju. No, tom antropocentrizmu nisu postavljene jasne granice. One bi proizaale na temelju jednog razmialjanja o teologiji stvaranja: Dignitet svega materijalnog i vidljivoga ne proizlazi iz toga ato su stvari prilagoene ljudskim potrebama, ve iz njihovog bo~anskog porijekla. Ne iz injenice da se ovjek njima mo~e slu~iti, ve iz injenice da je Bog njihov tvorac. Ne iz antropoloakih, ve teoloakih motiva. Ne zato ato je svijet stvoren za ovjeka, ve zato ato je stvoren od Boga. Ne iz njegovog cilja, ve iz njegovog po etka. Svojevrsno ponovno naglaaavanje sakralnosti svijeta svakako je jedna od direktnih posljedica takvog poimanja. & Ako gledamo na stvari tako da one dobivaju vrijednost samo u odnosu na ovjeka, one bivaju degradirane. Tu le~i razlog jednog antiekoloakog mentaliteta. Istinska teologija stvaranja mijenja tu perspektivu, jer ona ne gleda u prvom redu na to ato ovjek s tim stvarima ini, niti jesu li one njemu korisne, ve na to iz kojih ruku one proizlaze i tko ih je stvorio. Umjesto naglaska na 'sve mora ovjeku slu~iti', trebalo bi naglasiti 'sve je djelo Bo~je': J. GRBAC, Gaudium et Spes i danaanja globalizacija, 6-7.  J. MOLTMANN, Das Kommen Gottes, str. 285.  Isto, str. 290-291.  L. NEMET, Kraanska eshatologija, KS, Zagreb, 2002., str. 152.  PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 258.  Isto  Isto, br. 261.  IVAN PAVAO II., Otkupitelj ovjeka. Redemptor hominis, br. 1.  Isto, br. 8.  PAPINSKO VIJEE Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 262.  K. LEHMANN, Kreatrlichkeit des Menschen als Verantwortung fr die Erde, u: Communio 1 (1978), str. 40. Citirano prema J. GRBAC, Graditelji kraljevstva, str. 241.  Katekizam Katoli ke Crkve, br. 2427; IVAN PAVAO II., Laborem exercens, br. 27. PAGE  PAGE 19 ,J*>@H^|:X0#2#%6%>%%&&Z*\*,,..(2*244x8z8>:@:>>@8@@@2D4DXFZF>KrKSSWW[[\\]]__aa\b^bcc ee4g6g>jvjkkooqqrrttLtjtBv`vwx j0JU6]CJ 5CJ\CJ\f,.<%>%%%.D:$`a$$dha$ $^`a$d^$dha$$a$$da$dz$D:>@PW [h>jvjt|Ďܗ̦vP*x0 $dhx`a$` $dh`a$ $h^a$xxxyz||02Ȅ0Ž֚֗ؗ Ȧʦ̩jܭغںP~|~8V46lPn@BTr&(HJtvn,.0202BDj  CJ6] j0JU_4P")./:9C>NT^ipq y4y|fԌzԕ$a$$dhh`a$` $h`a$ $dh`a$&~8:FfLNP,J\!^!!!""2#P#%%7&8& ))0)N)..113F3z4|4T5V5677788`AbAAACCJJ:NPR0npœ ".Z\^p ¥بڨLn j0JUCJ6]`ԕd*~2Pn \ب\ҭ2жv $V^`Va$$a$n0N F\^&vЭҭԭ$246TıBHrжҶ<vxz·ķ LbdbBº&fpr|~ '(lm}ϼټڼۼ6] j0JU`v·b|'lټJd .x$a$"@JK\zH.df,v  .~.0R.jxz2n0lH&(F~$jlx&L< j0JU6]a&jBn@^Lh]h&`#$ $V^`Va$$a$8V*BDFRnp:z.@BDL^`4LNP&0JmHnHu0J j0JU j0JU6]@ "$& $dh`a$h]h&`#$/ 01h. A!"#$%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtHNN Naslov 1$$dh@&`a$56>*\]:@: Naslov 2$$@&a$ 5CJ\6A@6 Zadani font odlomka6@6 Tekst fusnoteCJaJ6&@6 Referenca fusnoteH*:B@: Tijelo teksta$dha$2@"2 Zaglavlje  p#*)@1* Broj straniceRC@BR Uvu eno tijelo teksta$dh`a$6>@R6 Naslov$dha$ 5CJ\i [-}P<  ,!'),-../0136 8`:R<>?OAB`EILdQQT_Wl[_>adhjwkl:nsuxxyy{SsR7=ҟK^ظS  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMuR"L\kSq / ?+~JE/f GH_U)!."" #=)i)))**(*h*w**n+++3WXYZl "l &)+E23;3 8T<QAbEIfQW\\(]AadRhj?BCH"""""##$$Y&e&&&&&&++++++d,k,l,n,o,s,,,-------../!///////// 11+2,25262B234444444L5Y5555K7R7S7U7V7Z7g7l7&8-8.8081858!9(9)9+9,909:;;;; ;=>v>>S@\@]@d@FFIIKKKMMpQ|QQQQQ_RpRRRRRRR5Sd@dAdEd^dgdddYedeef ffafffffffffffffhhhhhhi"i3iyDyyy׀ڀeołăŃ̃ڄBHIMNZ ƇLJɇʇ·#+,./3HQȌɌˌ̌Ќ ٍǎȎʎˎώGTjuv &./3\eܒߒT\R^z{ǙșЙMNUɟџݟ9I:F8Jz7>˩Ωfhu||;<>}˱̱α679γس'(-ACTWjkmGM,ܹ !"$%)uvyz5<=?@D|$&'.x )Zk3:;=>B<=?FGIJN t{|~hopx&-.6RZ[]^aFMNVpwxOWXZ[^ -/3589CGLNTUWXcjuy{}(.7:;ABGMQ "#'SY"#%&*!'(0139EHS $,-019AKNTIQRTUX!&'+,2cf9@ACDHns0:;@jtuzfopz,78;<DRXadeklqw{ MTUWX\ (+,/056:;>?CFLNVov "%+-5ahiklp!()+,0JQRTUY"#&'/034ABEFIJNT\de23VZk l ~!"kl& &))++D2E233:3;3 8 8S<T<PAQAaEbEIIeQfQWW\\'](]@aAaddQhRhjj;nA^a69kn-0{~ gj03&)knsIL69 NQUX@CJMeh9<jmGJy|LOSVdgde/R;F=4nsedepVGC:\Documents and Settings\Pauli\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje GS i ovjek sustvaratelj i(li) razoritelj.asdVGrC:\Documents and Settings\Pauli\Desktop\Dogmatika\Znanstveni lanci\GS i ovjek sustvaratelj i(li) razoritelj.docVGrC:\Documents and Settings\Pauli\Desktop\Dogmatika\Znanstveni lanci\GS i ovjek sustvaratelj i(li) razoritelj.docVGC:\Documents and Settings\Pauli\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje GS i ovjek sustvaratelj i(li) razoritelj.asdVGC:\Documents and Settings\Pauli\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje GS i ovjek sustvaratelj i(li) razoritelj.asdVGxC:\Documents and Settings\Pauli\Desktop\Dogmatika\Znanstveni lanci\Teologija ljudske djelatnosti u Gaudium et spes.docVGxC:\Documents and Settings\Pauli\Desktop\Dogmatika\Znanstveni lanci\Teologija ljudske djelatnosti u Gaudium et spes.docVGxC:\Documents and Settings\Pauli\Desktop\Dogmatika\Znanstveni lanci\Teologija ljudske djelatnosti u Gaudium et spes.docVGC:\Documents and Settings\Pauli\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Teologija ljudske djelatnosti u Gaudium et spes.asdVGxC:\Documents and Settings\Pauli\Desktop\Dogmatika\Znanstveni lanci\Teologija ljudske djelatnosti u Gaudium et spes.doc 24 xD&c@ђA2@!0#1CV7JQ2G7JE)tzC``":~W ^` OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o   ^ `OJQJo( \ \ ^\ `OJQJo( ,,^,`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o ll^l`OJQJo( ^` OJPJQJ^Jo(- TT^T`OJQJo(o $$^$`OJQJo(   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo(o ^`OJQJo( dd^d`OJQJo( 44^4`OJQJo(o ^`OJQJo(88^8`OJPJQJ^Jo(- TT^T`OJQJo(o $$^$`OJQJo(   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo(o ^`OJQJo( dd^d`OJQJo( 44^4`OJQJo(o ^`OJQJo(^`o(.88^8`.L^`L.  ^ `.  ^ `.xLx^x`L.HH^H`.^`.L^`L.  ^ `o(.  ^ `.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.  ^ `.^`. L ^ `L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^` OJPJQJ^Jo(-^`o(.  ^ `.  ^ `.L^`L.dd^d`.44^4`.L^`L.^`o(.TT^T`.$L$^$`L.  ^ `.  ^ `.L^`L.dd^d`.44^4`.L^`L. A2c)tzC!0#G7CV724":~ *q*q`]n.zHzHzHzH*qzH@G@F,  &238;LST[\]yPPPP*P:P@PDPPPhPjPtPzPPPPPPPPPPL@P(P.PTPxPPPPPPPPPPPPx@PPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"1bƌf\Ƅ SZi#g!0B 2Q1VGVGOh+'0\    $ 0<DLT1ssVGGNormalVGm132Microsoft Word 9.0@@Z*/@DU&@;k՜.+,0 hp  asdfgNaZS 1 Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./12345679:;<=>?DRoot Entry F F1Table^WWordDocument1SummaryInformation(0DocumentSummaryInformation88CompObjkObjectPool    FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q