Pregled bibliografske jedinice broj: 564310
O rodbinskome nazivlju u turskom i hrvatskom jeziku
O rodbinskome nazivlju u turskom i hrvatskom jeziku // Hrvatske Indije 3 / Zdravka Matišić i dr. (ur.).
Zagreb: Odjel za orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva, 2010. str. 47-61
CROSBI ID: 564310 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
O rodbinskome nazivlju u turskom i hrvatskom jeziku
(Kinship Terms in Turkish and Croatian)
Autori
Čaušević, Ekrem
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Hrvatske Indije 3
Urednik/ci
Zdravka Matišić i dr.
Izdavač
Odjel za orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva
Grad
Zagreb
Godina
2010
Raspon stranica
47-61
ISBN
9789532960242
Ključne riječi
turski, hrvatski, rodbinsko nazivlje
(Turkish, Croatian, Kinship Terms in Turkish and Croatian)
Sažetak
Promjene u sustavu rodbinskoga nazivlja u hrvatskome standardnom jeziku, u kojemu su izvorni nazivi svak, svastika, djever, zaova, šurjak, pašanac i jetrva gotovo potisnuti njemačkim posuđenicama šogor i šogorica, a semantičko polje naziva zet (zet:šogor) zbog interferencije s posuđenicom šogor(ica) reducirano na značenje "kćerkin muž u odnosu na njezine roditelje", otežavaju usvajanje turskoga leksika kojim se označava nekrvno srodstvo. Nazivlje za oznaku srodstva po krvnoj ili bračnoj vezi izrazito je diferencirano u turskome jeziku (i) zbog velikoga značenja koje se u tradicionalnoj i istočnoj kulturi pridaje društvenim i rodbinskim vezama. Poteškoće u usvajanju rodbinskoga nazivlja u turskome jeziku javljaju se i zbog toga što je model na kojemu se temelji sustav rodbinskih naziva dosta različit u odnosu na hrvatski. Turski je naime sačuvao kognatski model koji u obitelji naglašava obje linije srodstva – i po ocu, i po majci, pa stoga taj jezik ima posebne nazive za veze prema djedu, baki i tetkama ne samo s očeve, nego i s majčine strane. Hrvatski je pak tu distinkciju sačuvao samo u nazivima za strica i ujaka. Kontrastivno je relevantno napomenuti i to da turski razlikuje najbliže krvne srodnike po izravnoj silaznoj liniji: starijega i mlađeg brata, odnosno stariju i mlađu sestru. Što se pak spola tiče, on se u turskome dodatno eksplicira leksemima erkek ("muško") i kız ("žensko") u slučajevima kad izvornim govornicima prirodni spol nije samorazumljiv, kao kod riječi torun "unuk i unuka". Zanimljivo je napomenuti da se kod naziva za starijega brata (ağabey) i sestru (abla) dodatno ne eksplicira spol, dok je to za mlađega brata i sestru (kardeş) to nužno ako izvorni govornik posebno želi naglasiti radi li se o bratu ili sestri.
Izvorni jezik
Hrvatski