Naslov
Međunarodni ugovori - izvori međunarodnog privatnog prava na području Europske unije
(International Agreement as a Source of Private International Law in the European Union)

Autori
Bouček, Vilim

Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (0350-2058) 2011 (2011), 6; 1795-1836

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
međunarodni ugovori; izvori međunarodnog privatnog prava; Europska unija; Lisabonski ugovor
(convention (international agreement); sources of private international law; European Union; Treaty of Lisabon)

Sažetak
U radu se analiziraju međunarodni ugovori kao izvori međunarodnog privatnog prava na području bivše E(E)Z i Europske unije, uključujući i njihov postlisabonski pravni status. Nakon ocjene važnosti međunarodnih ugovora u međunarodnopravnoj eurointegracijskoj fazi (1958.-1999.), okosnicu rada čini prikaz međunarodnih ugovora u zajedničkopravnoj (1999.–2009.) i unijskopravnoj eurointegracijskoj fazi (2009. – 2011.) međunarodnog privatnog prava na području EU. Države članice EU načelno gube svoje ovlaštenje da autonomno sklapaju međunarodne ugovore (arg. a contrario 216. UNREU) Ovo negativno određenje ovlaštenja država članica glede sklapanja međunarodnih ugovora odnosi se i na međunarodne ugovore kao izvore mpp-a na području EU. Time se ujedno potvrđuje i pozitivno određenje ovlaštenja država članica, prema kojem “(D)države članice svoju nadležnost ostvaruju u onoj mjeri u kojoj je Unija ne ostvaruje” (čl. 2. st. 2. reč.2. UNREU). To znači da su države članice s trećima ovlaštene zaključiti međudržavni ugovor o pravnim područjima koja još uopće nisu uređena europskim pravom ili ako jesu , ne diraju u važnost toga akta. Također, države članice mogu svoju nadležnost ponovno ostvariti u onoj mjeri u kojoj je EU odlučila svoju nadležnost prestati ostvarivati (čl. 2. st. 2. reč. 3UNREU). Ako međunarodne ugovore podijelimo na europske, kojih je danas stranka EU te one međudržavne, kojih su stranke države članice EU u međusobnim odnosima kao i s trećim državama, iz hijerarhijske ljestvice izvora mpp-a na području EU razvidna je njihova pozicija. Europski ugovori nalaze se na drugom mjestu hijerarhijske ljestvice, između europskog primarnog prava i uredbi EU kao europskog sekundarnog prava, dok se povijesno potisnuti međudržavni ugovori kao unifikacijski akti nalaze iza europskih izvora, dakle, u pravilu na četvrtom mjestu. Iznimno, pak, pod određenim pretpostavkaa, posebice ako je to odrđeno pravnim aktima europskog prava ili odredbama međunarodnog (ugovornog) prava sadržanog u određenom međudržavnom ugovoru, tada međunarodni ugovori mogu imati prednost u primjeni u odnosu na određene uredbe kao izvore europskog prava. Ako se navedenoj posebnoj odlici međunarodnnih ugovora kao izvora mp-a na području EU dodaju i komunitarizacijske odlike europskog mpp-a po kojima EU na specifičan način djeluje i na međudržavne ugovore, npr. uredbama koje određuju postupak i uvjete pod kojima države članice ipak mogu, ali tek iznimno, u vlastito ime pregovaratii i sklapati međunarodne ugovore s trećim državama o specifičnim pitanjima iz određenog pravnog područja (supra pod IV.4.2.) ili npr. davanjem izričitog ovlaštenja državama članicama za sklapanje određenog međunarodnog ugovora (supra pod IV.4.3.), tada je razvidno da međunarodni ugovori kao izvori mpp-a na području EU imaju među važećim izvorima mpp-a tek komplementarnu, ali ne i nevažnu unifikacijsku ulogu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA