Naslov
Izostanak ustavnog sudovanja u pravnom sustavu Ujedinjenih naroda: primjer uskrate pravosuđa
(The Absence of the Constitutional Jurisprudence in the Legal System of the United Nations: the Example of the Denial of Judiciary)

Autori
Lapaš, Davorin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zabrana uskrate pravosuđa - Justiz und Rechtsverweigerungsverbot / Pokrovac, Z. ; Padjen, I. - Split : Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, 2010, 195-216

Skup
XI. hrvatsko-njemački pravnički simpozij: Zabrana uskrate pravosuđa - Justiz und Rechtsverweigerungsverbot

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 27.04.2007. - 28.04.2007

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
uskrata pravosuđa; međunarodno pravo; pravo Ujedinjenih naroda; međunarodne organizacije
(the denial of judiciary; international law; the law of the United Nations; international organizations)

Sažetak
Rad se bavi pitanjem tzv. „uskrate pravosuđa“ u međunarodnom pravu, prvenstveno u pravu Ujedinjenih naroda i to kroz izostanak kontrole usklađenosti akata i djelovanja organa te organizacije s njezinim temeljnim ustavnim aktom Poveljom. Dok je u unutrašnjim pravnim porecima kontrola ustavnosti akata državnih organa gotovo općeprihvaćena, pitanje “ustavnosti” akata međunarodnih organizacija u međunarodnom je pravu i danas predmet mnogih dvojbi, kako teorijskih, tako i onih posve praktične naravi. Horizontalna, nehijerarhijska struktura međunarodnog poretka, naime, rijetko je spremna prihvatiti, čak i na razini pravnog podsustava kakvog tvori pravo neke međunarodne organizacije, mogućnost postojanja vlasti nadređene njegovim subjektima, u prvom redu državama. Najveća zapreka konceptu kontrole “ustavnosti” u sustavu neke međunarodne organizacije stoga su gotovo bez iznimke njezine države članice, ili preciznije rečeno, međusobni odnosi njihovih snaga i interesa. Povelja Ujedinjenih naroda, kao uostalom ni “ustavi” većine drugih međunarodnih organizacija tako u pravilu ne predviđaju mogućnost takve kontrole, ostavljajući često svakom pojedinom organu organizacije da, djelujući kao iudex in causa sua, sam prosuđuje opseg svoje nadležnosti povjerene mu “ustavom” organizacije, kao i uopće “ustavnost” svojih akata. Takvo stanje stvari u međunarodnoj je praksi, posebice s obzirom na djelovanje Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, otvorilo brojna pitanja: mogu li uopće Ujedinjeni narodi, ili npr. Vijeće sigurnosti kao njihov organ, djelovati ultra vires, budući da o svojoj nadležnosti sami prosuđuju, a ova je Poveljom opet toliko široko određena da se ponekad doima kao neograničena, prepuštena konsenzusu političkih volja „velikih sila“. Rad zastupa i obrazlaže pozitivan odgovor na ta pitanja analizirajući začetke kontrole usklađenosti djelovanja organa međunarodnih organizacija s njihovim konstitutivnim aktima, prvenstveno u okviru Ujedinjenih naroda, ali i drugih međunarodnih organizacija, te njihov značaj za mogući budući razvoj tzv. „kontrole ustavnosti“ u pravu međunarodnih organizacija općenito. Rad je posebno značajan jer autor, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i akte analizira važno pitanje koje ni u našoj pa ni u svjetskoj literaturi nije dovoljno proučeno.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA