Naslov
Zlatko Šulentić (1893 – 1971): kritička retrospektiva
(Zlatko Šulentić (1893 – 1971): A critical Retrospective)

Autori
Reberski, Ivanka

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Umjetnički paviljon u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2011

Stranica
112

ISBN
978-953-6890-44-6

Ključne riječi
Zlatko Šulentić; slikarstvo; 20.stoljeće; ekspresionizam; magični realizam; koloristička ekspresija; krajolik; portret i autoportret; sakralno slikarstvo
(Zlatko Šulentić; painting; 20th century; expressionism; magical realism; landscape; portrait; selfportrait; sacral painting)

Sažetak
Iako djelo slikara Zlatka Šulentića (Glina, 1893. – Zagreb, 1971.) nije neobrađena tema, neka su mu djela odavna već antologijski nezaobilazna, u turbulentnoj smjeni suvremenih tendencija i novih medija nezasluženo je potisnuto u sjenu. Novo diskurzivno sagledavanje i revalorizacija cjelokupnog doprinosa ovom je interpretacijom potvrdilo i dodatno ekspliciralo njegovu posve nestandardnu i iznimno vitalnu slikarsku osobnost kojom je izgrađivao svoju stilsku autonomnost. Još kao srednjoškolac podučavao se u slikarstvu kod R. Auera privatno i u Školi za umjetnost i obrt u Zagrebu. Studije slikarstva i povijesti umjetnosti nastavlja 1911. u Münchenu, a 1914. u Parizu. Kasnije, putujući zamljama Europe i Dalekog Istoka, Brazila i Argentine, vraćao se inspirativno bogatiji, a slikarskim izričajem još uvjerljivije svoj. U hrvatskoj likovnoj orbiti Šulentić se pojavio u međuprostoru između Kraljevića i Račića te Proljetnog salona, predstavivši se odmah neočekivano zrelim ostvarenjima. S antologijskim djelom Čovjek sa crvenom bradom, već je 1916. godine, u okviru Proljetnog salona najavio ekspresionističku epohu. U trećem desetljeću svojom blagom naravi intervenirao je svojstvenim omekšanjima u čvrsti plastični stil novih realizama dvadesetih, u kojemu se približio magičnorealističkoj dojmljivosti, ali i neoklasičnoj čistoći forme. I u kasnim godinama znao je odgovoriti izazovima likovnog moderniteta. Kad je pedesetih godina krenuo je u nova okušavanja kultiviranim je iskustvom kromatske izražajnosti sažeo elementarnu svojstvenost krajolika u sublimnu metaforu prostora i bilo kojeg drugog motiva. Znao je učiniti umjetnost blagu i poetičnu, a kad mu je to odgovaralo – snažnu i ekspresivnu. Profinjenom paletom zgušnjavao je prikaz do sublimne vizije, pa ta kasna koloristička ekspresija postaje njegova najautentičnija stilska paradigma zaustavljena – na korak do apstrakcije. U kasnim godinama života nastala su njegova kapitalna djela sakralnog opusa: 1953. monumentalna freska u Mariji Bistrici, do danas najznačajnije poslijeratno djelo zidnog slikarstva na području sjeverozapadne Hrvatske, a od 1963. do 1968. radio je veliki ciklus sakralnih slika u crkvi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. I u tom segmentu nije se podredio zahtjevima naručitelja već je u rukopisu ostao jednako prepoznatljiv i ekspresivan. Odavna smatran "slikarskom konstantom", Šulentić je u pravom smislu slikar kontinuiteta, klasičnih tema: portreta i pejzaža, slikar očovječenog krajolika i ljudskih duša, koji je svojim formiranim pogledom i pouzdanim senzibilitetom za boju, formu i harmoniju, zanesen motivom premošćivao stilske slojeve što ih je donosilo novo vrijeme znajući pritom očuvati svoju izražajnu osobnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA