Naslov
Dedukcija i kondicionali: eksperiment s mentalnom kronometrijom
(Deduction and Conditionals: A Mental Chronometry Experiment)

Autori
Valerjev, Pavle

Izvornik
Psihologijske teme (1332-0742) 15 (2006), 1; 151-176

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
rasuđivanje ; dedukcija ; kondicionali ; mentalni modeli ; mentalna kronometrija ; funkcija uspješnosti zaključivanja
(reasoning ; deduction ; conditionals ; mental models ; mental chronometry ; effectiveness of inference function)

Sažetak
Dominantna teorija u istraživanjima ljudskoga deduktivnog mišljenja je teorija mentalnih modela (Johnson-Laird i Byrne, 1991). Pored nje postoje još dvije klase teorija koje nastoje objasniti ljudsku dedukciju: teorije formalnih pravila i teorije pravila specifičnog sadržaja. Ovo je istraživanje je pošlo od nekih osnovnih postavki teorije mentalnih modela, prvenstveno onih po kojima je, načelno, izvođenje zaključaka onoliko teško kolikim je brojem modela opterećen kognitivni sustav. Nastojala se odrediti funkcija efikasnosti rješavanja u odnosu na zadatke s različitim brojem mentalnih modela. Pored toga cilj je bio i provjera opravdanosti upotrebe vremena odgovora kao zavisne varijable pored uobičajenih proporcija ispravnih odgovora. Provedeno je istraživanje u kojem su korišteni kondicionalni zadaci s brojem potrebnih modela koji je varirao od 1 do 5. Ti su zadaci uključivali sve vrste kondicionalnih zaključaka (Modus ponens, Modus tollens), pa i one nevaljane kod klasičnih kondicionala (negacija antecendesa, afirmacija konsekvensa), različite tipove kondicionala (obični kondicional i bikondicional) te različitih sadržaja (konkretni i apstraktni). Zadatak ispitanika bio je što točnije i brže izvesti zaključak iz zadanih premisa, a pritom se mjerila točnost i vrijeme odgovora. Rezultati višestruko potvrđuju postavke teorije mentalnih modela. Kao prvo, usporedba jednostavnih Modus ponens i Modus tollens zaključaka pokazuje očekivano padanje uspješnosti za Modus tollens za obje zavisne varijable. Drugo, potvrđena i jaka pristranost rješavača da doživljavaju klasični kondicional kao bikondicional. Nadalje, rješavači su uspješniji u rješavanju zadataka s konkretnim materijalom od onih s apstraktnim. Isto tako, potvrđen je i zanimljiv efekt usmjerenosti kondicionala koji utječe na slabiju uspješnost ukoliko zaključivanje treba poći u smjeru obrnutom od temeljne kondicionalne tvrdnje. Konačno, opadanje uspješnosti izvođenja zaključaka u funkciji potrebnih mentalnih modela pokazuje značajan, gotovo linearan odnos za obje zavisne varijable – proporcije točnih odgovora i vremena odgovora uvelike ovise o broju potrebnih mentalnih modela za izvršenje zadatka. Svi dobiveni rezultati su visoko konzistentni s implikacijama teorije mentalnih modela.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA