Pregled bibliografske jedinice broj: 55633
Limitirajući faktori procesa socijalizacije u uvjetima rata i progonstva
Limitirajući faktori procesa socijalizacije u uvjetima rata i progonstva // Rehabilitation and Inclusion / Mejovšek, M. (ur.).
Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1997. str. 165-177 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 55633 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Limitirajući faktori procesa socijalizacije u uvjetima rata i progonstva
(Limitating Factors of the Socialisation Process in Conditions of War and Exsile)
Autori
Janković, Josip
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Rehabilitation and Inclusion
/ Mejovšek, M. - Zagreb : Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1997, 165-177
Skup
5.znanstveni skup Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 23.09.1997. - 26.09.1997
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
rat; prognanici; socijalizacija; limitirajući činitelji
(war; displaced people; socialization; limitating factors)
Sažetak
Rad se bavi dvama osnovnim problemima. Prvi se odnosi na opseg i dinamiku javljanja poteškoća kod djece, izazvanih ratom i progonstvom 1991-1996. godine kao faktorom koji u velikoj mjeri ograničava proces socijalizacije djece prognanika u Hrvatskoj. Drugi je problem posve metodološke prirode i odnosi se na ispitavnje kvalitete procjena osobina djece kada su procjenjivači njihove majke.
Uz sve već poznate ograničavajuće faktore zdravog razvoja i socijalizacije djece kod nas, prisutne u suvremenim uvjetima funkcioniranja malih nuklearnih obitelji, sada se javljaju i brojni vrlo intenzivni stresni doživljaji uzrokovani ratom. Pod pritiskom stresnih doživaljaja kod djece se javljaju reakcije koje majke prepoznaju u vidu brojnih simptoma, psihičkih poteškoća. Majke su, prema posebno pripremljenoj listi od 42 predložena simptoma, identificirale one koje su zapazilekod svoje djece. Ispitivanje je trajalo od travnja 1992. do rujna 1995. goine u četiri vremenske točke. Broj simptoma prema percepciji majki opada tijekom vremena, s iznimkom listopada 1993. godine. Prema samoprocjenama djece o prisutnosti poststresnih reakcija na odgovarajućoj listi nemaznačajnih promjena između prvog (siječanj 1993.)i zadnjeg (svibanj 1996.) ispitivanja.
Usporedbom procjena majki i samoprocjena djece o broju simptoma kod djece s jedne strane i procjena majki o simptomima kod djece i samoprocjena o tome kako se same osjećaju, dolazi se do spoznaje da su procjene majki u većem stupnju povezane sa samoprocjenom o vlastitom stanju nego sa samoprocjenama djece o prisutnosti poststresnih reakcija. Proizašli zaključak u skladu je s ranijim nalazima autora koji su se bavili ovim problemom (E.A., Schaugency & B.B.,Lahey; J.B.; Victor, C.F.Halverson & K.S. Wampler; J. Janković i S. Maroević).
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Pravo