Naslov
Kako reći «NE» bolesnikovu zahtjevu za propisivanjem nepotrebnog lijeka ; komunikacijske strategije liječnika obiteljske medicine
(How to say "NO" to a patient's demand for an unnecessary medication: communication strategies for GPs)

Autori
Vrcić-Keglevic, Mladenka ; Petriček, Goranka ; Murgić, Lucija

Izvornik
Pharmaca : hrvatski časopis za farmakoterapiju (0031-6857) 48 (2010); 80-84

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
propisivanje lijekova; obiteljska medicina; teška komunikacija
(drug prescription; family medicine; difficult communication)

Sažetak
Cilj ove studije je bio istražiti proces donošenja odluke kada je liječnik prisiljen odbiti zahtjeve bolesnika za propisivanjem lijeka koji nije medicinski indiciran i identificirati komunikacijske taktike koje pri tom koriste liječnici obiteljske medicine (LOM). Metoda i ispitanici: U istraživanju je korištena metoda kritičkog događaja, temeljena na opisu događaja koji se stvarno desio ispitaniku. Od ispitanika se očekivalo da opišu najzadnje iskustvio s bolesnikom koji je došao s neopravdanim zahjevom za propisivanjem lijekova, da odgovore na pitanja: Tko je bio bolesnik? Što je tražio i zašto (uključujući i skrivene razloge)? Što su oni učinili, kako su se ponašali (precizan opis postupaka)? Kako su se osjećali? Ispitanici u ovom istraživanju su bili specijalizanti obiteljske medicine na poslijediplomskom studiju u školskim godinama od 2006/7 do 2008/9. U analizi prikupljenih podataka korištena je metoda analize sadržaja, “content analiza”. Analizu podataka napravila su tri istraživača nezavisno jedan od drugoga. Rezultati: Svi ispitanici su ovu konzultaciju doživjeli kao neugodnu. Niti jedan od njih nije odbio zahtjev bolesnika prije nego što je anamnestičkim pitanjima istražio razloge zbog kojih je pacijentu potreban lijek. Klinički pregled (95.6%) i prethodno poznavanje bolesnika (75.8%) bili su sastavni dio donošenja odluke o nepropisivanju. 5% of LOM je propisalo traženi lijek, 4.7% odbilo propisati lijek bez ikakvog obrazloženja, a 85.8% nije propisalo lijek nastojeći pomiriti vlastitu odluku sa zahtjevom bolesnika nudeći informacije, obrazloženja, umirivanje bolesnika ili upućivanje na dodatne dijagnostičke pretrage ili konzultacije. Zaključak: identificirane su četiri ključne točke u donošenju odluke o nepropisivanju: 1) odluka je neugodna ; 2) odluka se donosi nakon što se istraži postoje li kliničke indikacije za traženi lijek ; 3) nakon nepropisivanja lijeka započima proces pregovaranja s bolesnikom ; 4) najčešće korištene komunikacijske taktike su bile davanje informacija i obrazloženja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA