Naslov
Priznanje sudskih odluka po Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima
(Recognition of Judgments According to Regulation (EC) Nr. 44/2001 of 22. December 2000 on Jurisdiction and the Recognition and Enforcement of Judgments in Civil and Commercial Matters)

Autori
Sikirić, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Liber Amicorum Krešimir Sajko

Urednik/ci
Sikirić, Hrvoje, Bouček Vilim, Babić, Davor Adrian, Petrak, Marko

Izdavač
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2012

Raspon stranica
267-308

ISBN
978-953-270-061-9

Ključne riječi
Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, Uredba Brissel I, strana sudska odluka, priznanje stranih sudskih odluka, automatsko priznanje, priznanje kao glavno pitanje, priznanje kao prejudicijelno pitanje
(Regulation (EC) Nr. 44/2001 of 22. December 2000 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters, Brussels I, foreign judgment, recognition of foreign judgments, automatic recognition, recognition as a main issue, recognition as an incidental issue)

Sažetak
U radu se analizira koncept priznanja i postupak priznanja sudskih odluka po najvažnijem izvoru komunitariziranoga međunarodnog privatnog procesnog prava, Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (Uredba Brissel I). Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu rada obrazlaže se koncept priznanja po Uredbi Brissel I i to prvo opća pitanja vezana uz institut priznanja: teorije o priznanju, irelevantnost priznanja u trećoj državi, potreba nastupanja pravnog učinka u državi odluke, učinak ukidanja odluke čije se priznanje traži u državi odluke, opseg priznanja, tekst u kojem se odluka priznaje, trenutak priznanja te vrijeme na koje se strana odluka priznaje. Nakon toga analiziraju se pravni učinci strane odluke koji se priznanjem protežu u državu priznanja, i to: materijalna pravomoćnost, prekluzivni učinak, pravostvarajujući učinak, procesnopravni učinci prema trećima, materijalnopravni učinak – strana odluka kao pravno relevantna činjenica, teret dokaza i ovršnost. U središnjem, trećem dijelu rada detaljno se obrazlažu svaki od tri načina priznanja koje predviđa Uredba Brissel I i to: automatsko priznanje odluke bez potrebe vođenja posebnog postupka, priznanje odluke u posebnom postupku u kojem je utvrđenje da je odluka sposobna za priznanje glavno pitanje te odlučivanje o priznanju odluke kao o prethodnom pitanju kad odluka pojedinog suda u postupku koji pred tim sudom teče ovisi o priznanju odluke. Načelo automatskog priznanja (priznanje ipso iure, de plano, de plein droit) prema kojem se učinci strane sudske odluke protežu se u državu priznanja neposredno, bez potrebe vođenja posebnog postupka i donošenja odluke o priznanju, dakle bez potrebe poduzimanja bilo kakvih formalnih koraka, jedan je od kamena temeljaca europskoga pravosudnog prostora i njime se ostvaruje osnovni cilj Uredbe kako je on određen u točki 2. njene Preambule, omogućavanje „brzog i jednostavnog priznanja i ovrhe odluka“. U okviru razmatranja o posebnom postupku priznanja u kojem je utvrđenje da je strana odluka podobna za priznanje glavni predmet tog postupka, razmatraju se pojmovi „zainteresirana stranka“ i „spor“, obrazlaže mogućnost postavljanja samo zahtjeva za pozitivnim, a ne i negativnim utvrđenjem, utvrđuje da se posebni postupak za utvrđenje priznanja može pokrenuti samostalno, ali i uz zahtjev za proglašenje strane odluke ovršnom, analizira sam postupak za utvrđenje priznanja, učinak ukidanja ili preinačenja u državi odluke čije se priznanje traži na postupak priznanja te pravna priroda odluke o utvrđenju priznanja. U vezi s prejudicijelnim priznanjem ističe se razlika u terminologiji između pojedinih jezika Uredbe, analizira polje primjene te odredbe, ističe ovlast suda da ispituje razloge za odbijanje priznanja te upućuje na mutatis mutandis primjenu odredbi odjela 2. i 3. III. poglavlja Uredbe. U okviru ovog dijela rada obrazlaže se i institut djelomičnog priznanja strane odluke. U četvrtom dijelu rada razmatra se prekid postupka priznanja, i to posebno cilj radi kojeg se postupak prekida, određuje da se prekid odnosi samo na prejudicijelni postupak priznanja, obrazlaže pojam „redovnog pravnog lijeka“, analizira diskrecijsko pravo suda da prekine postupak te obrazlaže posebno pravilo za Irsku i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA