Naslov
Uklanjanje atrazina iz podzemnih voda
(Removal of atrazine from groundwater)

Autori
Šajinović, Barbara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Mjesto
Zagreb

Datum
23.09

Godina
2010

Stranica
101

Mentor
Sipos, Laszlo

Ključne riječi
Atrazin; adsorpcija; HPLC; organska tvar; podzemna voda
(Atrazine; adsorption; HPLC; organic matter; groundwater)

Sažetak
Atrazin je klorirani s-triazinski spoj opće poznat po svojoj širokoj primjeni kao herbicid, ali i po svojoj toksičnosti. Često se pojavljuje u površinskim i podzemnim vodama mnogih zemalja svijeta što predstavlja veliki problem. Hrvatska se također periodično susreće s tim problemom. Voda u kojoj je prisutan atrazin, ukoliko se rabi za piće, mora se prethodno obraditi radi snižavanja koncentracije atrazina ispod maksimalno dopuštene od 0, 1 µg L-1. Najčešće primjenjivane tehnike su kemijska obrada, adsorpcija i biorazgradnja. Adsorpcija na aktivirani ugljik poznata je kao najbolja dostupna tehnologija za uklanjanje atrazina iz vode. U ovom radu proučavana je adsorpcija atrazina na granulirani aktivirani ugljik (GAC) u uzorcima pripravljenim u laboratoriju u zagrebačkoj vodi, te adsorpcija na praškasti aktivirani ugljik (PAC) također u laboratorijski pripravljenim uzorcima u zagrebačkoj, osječkoj i valpovačkoj vodi. Ove su tri vode odabrane kao mediji za adsorpciju zbog različitog sadržaja organske tvari. Rezultati dobiveni proučavanjem adsorpcije na PAC pokazuju da prisutna organska tvar značajno ometa adsorpciju atrazina. Ukoliko je koncentracija adsorbensa dovoljno velika iz svih se uzoraka uspije ukloniti sav atrazin, no vrijeme trajanja adsorpcije znatno je produljeno u uzorcima pripravljenim u vodama s većom količinom organske tvari na što ukazuju niske vrijednosti kinetičkih konstanti. Kombinacijom ozonacije i adsorpcije na PAC dobiveni su bolji rezultati u gotovo svim uzorcima nego primjenom same adsorpcije uz istu količinu adsorbensa. Ukoliko je koncentracija triazinskih produkata raspada atrazina približno jednakog iznosa kao i koncentracija atrazina, njegova se adsorpcija odvija sporo i značajno je ometana pojedinim produktima oksidacije. Iz ukupnih rezultata može se zaključiti kako prethodna ozonacija uzoraka s većim sadržajem organske tvari pospješuje adsorpciju atrazina ukoliko se vremenom ozoniranja uspije uspostaviti optimalan odnos između nastalih produkata oksidacije atrazina, preostale nerazorene organske tvari i koncentracije samog atrazina.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija, Kemijsko inženjerstvo

POVEZANOST RADA