ࡱ> hjg9 qbjbj.El  XXXX d_ .  $ N E \ \\\d \ \R\  x KWh^Xd / 0_ L \Ne tako davno, koncept lokalnog bila je tek jedna u nizu pozornica na kojoj su univerzalne kategorije umirale u korist kona ne pobjede partikularnog: mjesto u druatvenom tijelu na kojem sve la~ne konstrukcije poput nacije, dr~ave, klase i nadaseve druatva kao takvog, padaju poput kruke u vodu mjesnog potoka. Mjesto koje, odbacivi patronat nekog ireg skupa, otkriva diskriminatorne strategije njegovog totalizacijskog diskursa. Mjesto koje pokazuje radikalnu necjelovitost svakog drutvenog identiteta i koje svaku univerzalisti ku pretenziju odbacuje kao povijesno relativnu strategiju moi. Imajui na umu da je upravo umjetnost, odbacivai univerzalnost kao modernisti ku zabludu, postala jedno od privilegiranih mjesta partikularnog druatvenog djelovanja, uz dodatak atributa lokalnog, stvorena je dobitna kombinacija koja je trebala posvjedo iti o postojanju otpora sveopoj komodifikaciji i homogenizaciji socijalnog ~ivota. Naglaaavajui va~nost specifi nih kulturnih obilje~ja poput odjee, glazbe, jezika itd. kao autonomni kriterij druatvenog razlikovanja, formula lokalne umjetni ke prakse trebala je potvrditi da ~ivimo u svijetu koji upravo pravo na razli itost kultivira kao svoju osnovnu demokratsku ste evinu. Danas nam se nekako sve viae ini da je u tom epistemoloakom zaokretu u meuvremenu neato poalo po zlu/da smo ostali praznih ruku: kriti ki diskurs partikularnog vs. univerzalno ne samo da nije transcendirao povijesno kontingentne strategije moi, nego je i uspjeano adoptiran u hegemonijski sistem. Teako se je oteti dojmu da proliferacija razli itih kulturnih borbi i otpora - u kojoj viae niti jedno ne sanja utopiju univerzalnog ljudskog osloboenja, ve konformisti ki brani ovaj ili onaj partikularni ineteres  (da takva pluralizacija politi kog tijela, dakle, ) podr~ava status quo; da upravo politi ka stimulacija marginalnih, manjinskih, lokalnih i inih drugih lokalnih pozicija u druatvenom tijelu, ima zapravo kastracijski u inak: univerzalna va~nost svake pojedina ne prakse nevidljivim je arobnim atapiem pretvorena u razmjensku neva~nost masovno proizvedene, potroane robe. Pojednostavljeno re eno, teako se oteti dojmu da takvo gomilanje partikularnih pozicija zapravo prikriva naau nemuatost da oslovimo neato bitno. Dakako, u situaciji u kojoj nije mogue razmialjati niti o umjetnosti niti o politici upravo na razini izvanpovijesnih utopija o univerzalnom osloboenju ovjeka, zadaa bi se (barem privremeno), mo~da mogla postaviti upravo u smislu radikalne univerzalizacije svake partikularne inicijative. Na toj liniji, rekapitulacija koncepta lokalnog mogla bi smjerati pitanju: je li, naime, povijesna uloga lokalnog druatvenog subjekta doista bila tek dekonstruiranje la~nih univerzalija u korist prava na razliku? Je li se praznina koja je ostala nakon te dekonstrukcije nu~no morala ispuniti fantazmom pluralisti kog druatva koja viae ne podlije~e provjeri? Ili je lokalno ono grani no mjesto na kojem se javlja ~elja za univerzalnom pripadnoau, Ili je lokalno ono grani no mjesto ~elje koje se uvijek iznova uspostavlja kroz neuspjeh u pronala~enju odgovora na univerzalna pitanja, odgovora koja nadilaze partikularnost lokalnih interesa? Budui da oba momenta zovemo istim imenom lokalnog, razlika je doista jedva vidljiva odnosno uope mo~da izmi e reprezentaciji: objaanjavajui zna enje latinske zamjenice quodlibet odnosno njezinog krivog prijevoda na europske jezike, Giorgio Agamben piae: kojegod bie nije svejedno koje bie, nego bie takvo da nikad nije svejedno koje. /nije neva~no koje bie, nego takvo bie da uvijek jest va~no koje. (I to upravo onda kada nam to ponajmanje odgovara). Kako je ovdje temeljni ulog upravo spoj suvremene umjetnosti i lokalnog konteksta, od prioritetne je va~nosti raspoznati razlikovnost bia koje iz tog spoja nastaje. U tom smislu ini se da manifestacija Vstop prost ima sluha upravo za tu nevidljivu i ne ujnu razliku koja nastaje na srazu suvremene umjetnosti i lokalnog konteksta: bez prisile da se jedno navu e na Prokrustovu postelju drugog, Vstop prost doista dopuata da njihov dodir ostane ambivalentan (kakav jedino i mo~e biti). Kako je taj dodir nu~no obostran, u nastavku teksta valja pokuaati odgovoriti upravo na to dvosmjerno pitanje: ato, naime, umjetnost zna i za bie lokalnog, a ato lokalni kontekst za bie umjetnosti. Pri situiranju opsega pojma lokalnog, umjetni ki diskurs neminovno operira s nekim ideoloaki prepoznatljivim kodovima, ato, dakako, ne zna i da je posrijedi kalkulacija, nego tek nu~na referenca. Na in artikulacije tih opih mjesta u samim umjetni kim akcijama predstavljat e tu bitnu razliku: lokalno se nastoji uspostaviti  ne kao zrcalo o ekivanih, politi ki korektnih, ideoloaki po~eljnih identiteta, nego kao mentalni krajolik s onu stranu svake predikacije. Performans Andreje D~aku~i izveden u okviru ovogodiaenjeg Vstop prosta u tom je smislu egzemplaran: prije nego li hipokrizijska samokritika, posrijedi je vesela ironizacija svakog ideniteta koji si umialja neporecivost. Umjetnica, elegantno odjevena, aee glavnim gradskim parkom ije su travnate povraine zasijane pseim izmetom. Svaki koji uo i, ozna ava paradnom zastavicom s heraldi kim znakovljem grada Celja (Celje moje mesto), dok u galeriji, pored dokumentacije samog performansa, izla~e i reprezentativno uokvirene fotografije pseeg izmeta na snijegu. Daleko od bilo kakvog moraliziranja o ekoloakoj svijesti ili mjesnoj malograanatini, gesta Andreje D~aku~i upravo nastoji relativizirati svaku moguu poziciju  u simboli kom prostoru koji (tom gestom) otvara, nije mogue baciti kamen osude u bilo kojem smjeru, a da se baca  ne spotakne na smee ispred vlastitoga praga. Svakom tko bi ~elio moralizirati, Andreja jednostavno preporu uje peripateti ku aetnju, nudei primjer sve ano i vedro intoniranog ina nu~ne samorefleksije na itav niz tema  odnosa prema javnom prostoru, ~ivotinjama, umjetnosti, lokalnoj baatini i svim drugim stvarima kojima volimo kititi svoj privatni ili kolektivni ego. Iz istog razloga stoga nije udno da velik broj umjetni kih radova propituje lokalni idenitet upravo kroz odnos prema simboli kom kapitalu povijesti. Sve akcije Bori Zupan ia izvedene tijekom nekoliko sezona Vstop prosta tako viae ili manje direktno referiraju na tragi ni dogaaj streljanja talaca na lokaciji Starega piskra u Celju tijekom drugog svjetskog rata, a koji pukom slu ajnoau postaje autorov osobni traumatski ozna itelj, koji sublimira itav niz implicitnih, teako izgovorljivih druatvenih problema, ne nu~no u direktnoj vezi s izvornim povijesnim dogaajem. Na primjer, u akciji Danes grofje Celjski in ae vedno& iz 2000. , umjetnik se u subotnje prijepodne sa skupinom lokalnih marginalaca kojima je kao i sebi oko vrata objesio natpis Ich bin (k)ein artikl ritualno proaetao centrom grada vozei kolica sa simboli kim namirnicama (kruh, vino, meso, cigarete, prezervativi). Na o igledno prili no zapuatenom i zaraslom zakutku u~eg gradskog prostora, ponudio je na uvid prolaznicima fotokopiranu dokumentaciju sprovoda ~rtava spomenutog dogaaja, odnosno fotografije na kojima je dovoljno dobro vidljiv natpis ispisan na lijesovima ~rtava: Ich bin ein Bandit, uspostavljajui jasnu analogiju s aktualnim protestom. Nakon simboli kog skupljanja smea s okolnog prostora te simboli kog obroka, ritualna ceremonija zavraava minutom autnje (ili, prema rje ima Zupan ia, komercijalizacijom miru in tiaine) . Dakako, simboli ki u inak akcije uvelike nadilazi puku komemoraciju povijesnog dogaaja: odabirom sudionika, odabirom mjesta i vremena odnosno okolnosti izvedbe, analogijom izmeu komercijalne i ideoloake eksploatacije, itd. Zupan i podmee ~ivo tijelo lokalnog druatva te povijesno sjeanje konkretizira obilje~jima socijalnog, klasnog, politi kog, ideoloakog konflikta, prokazujui la~ni univerzalizam oficijelnih eksploatacija povijesti kao instrument politi ke moi. Odnos prema povijesti odnosno uloga tog odnosa u formiranju druatvenog identiteta danaanjice provla i se i kroz mnoge druge radove: sa starih grupnih fotografija iz autorova djetinjstva (Franc Golob) zijeva sablasna prisutnost pokopane ideologije, stvarajui drasti ni zna enjski vakuum - suo eni smo s nemogunoau upisivanja bilo kakvog pozitivnog sadr~aja, osim iste potencije neke neodreene budue inicijative. Hommage (ili bolje re eno anti-hommage) minulim povijesnim dogaajima i li nostima Andreja Perka, Maje `ubic i drugih umjetnika, ini se da dijeli stav Zupan ia i Goloba: dug mrtvima mo~emo otplatiti samo mi sami, i to isklju ivo vlastitom redefinicijom. Drugi problemski topos odnosno povod propitivanju druatvenog identiteta koji povezuje vei broj radova, odnosi se na suvremeni lokalni okolia. Kao najkriti nija to ka ispostavlja se gradski park  naizgled samorazumljiva, bezazlena javna povraina namjenjena opem dobru, postaje simptomatsko mjesto, pokazatelj razjedinjenosti prividno jedinstvenog tijela njegovih korisinika. Uz ve spomenuti performans Andreje D~aku~i , iz sezone u sezonu Vstop prosta, Franc Purg svojim akcijama nastoji upozoriti na odreene socijalne pojave koje park pretvaraju u opasno okru~enje (posebice za njaranjivije lanove zajednice poput ~ivotinja ili djece). Dakako, cilj njegovih akcija skupljanja smea i oblje~avanja kriti nih mjesta (Razbito steklo) nije stvaranje moralne panike zbog mladena ke delikvencije, nego pokuaaj da se problem izmakne pojednostavljenoj opoziciji istunaca i zabludjelih ovaca. Obla ei odjeu komunalnog radnika, Purg (poput Andreje D~aku~i ) vlastitim primjerom simboli ki poziva na po~rtvovnost i suo avanje s problemom koji se ne mo~e rjeaavati na razini samoreprezentacije lokalne zajednice. Monumentalizirajui jedan od prisutupa parku oslikanim transparentom ironi nog sadr~aja, na njegovo stanje svraa pa~nju i Adolf Mlja : groteskni, arhetipski ~enski lik u seksualno eksplicitnoj pozi aeta a zloguko poziva na ulaz u raj. Fokusirajui zapuatene zgrade u u~em gradskom tkivu Celja, Mark Po~lep pak nastoji druatvenu marginu dovesti u prostor vidljivosti. Opet, posrijedi nije pobuivanje druatvene higijene ili hipokrizijske samokritike, nego senzibilizacija kolektiva za krhki, ali potpuno autonomni svijet beskunika. Dakako, i mnogi drugi radovi koji ne isti u probleme urbanog okoliaa kao sredianju temu, rubno se doti u upravo javnog prostora kao vidljivog sjeciata druatvenih antagonizama. Joa jednu relativno autonomnu problemsku liniju iscrtavaju radovi koji iz razli itih kuteva komentiraju problem komodifikacije druatvenog ~ivota odnosno gubitak kolektivnog smisla u odreenim segmentima kulturne proizvodnje i razmjene. U akciji Sre na slikca Manje Vadla to je sredianja tema: hodajui gradskim centrom umjetnica prolaznicima nudi sreke  numerirane kupone u zamjenu za koje su mogli dobiti umjetni ku sliku pod odgovarajuim rednim brojem ukoliko bi, dakako, doali u galeriju po nju. Naizgled srodna je i akcija }eljka Opa eka: u slasti arnici u samom centru Celja dao je izraditi serije kola a i slastica ija dekoracija parafrazira umjetni ki rukopis nekolicine poznatih modernisti kih slikara (Maljevi , Picasso, Pollock, Hartung& ) te njima po astio svoje sugraane. No, dok akcija Sre na slikca zavraava intimnom atmosferom pomirenja umjetnosti i od umjetnosti otuenog kolektiva  umjetnost postaje povod dru~enju, faktor kolektivnog povezivanja u gotovo idili nu sliku egalitarnog druatva u kojem su sve razlike svedene na boje i aare na slikama sretnih dobitnika, slatki kola i }eljka Opa eka ostavljaju neato gor i ukus: potencijalni estetski i gastronomski u~itak pretvara se u prizor masovnog konzumerizma  hrane ili umjetnosti, podjednako. Kriterij univerzalne tr~iane razmjenjivosti kao dominantnog kriterija druatvene razmjene relativizira i Milena Kosec: priredivai rasprodaju osobnih stvari za koje je presudila da joj viae ne trebaju, ljubljanska umjetnica je veim dijelom zarade pokrila troakove vlastitog puta u Celje. Svojom akcijom Milena Kosec nenametljivo i duhovito degradira robno-nov anu razmjenu (osobito onu voenu maksimumom profita), prikazujui financijski gubitak kao simboli ki dobitak i obratno. Svojevrsnu rasprodaju priredila je i Irena Poto nik  ovog puta vlastitih slika, na gradskoj tr~nici, ovjeaenih kva icama na u~etu posred voa, povra i druge robe. Posrijedi je zapravo dirljivo i iskreno postavljanje pitanja o ulozi umjetnosti u lokalnom kolektivu: ponad simboli ne cijene od 100 tolara, sli ice kao da tra~e svoje mjesto u srcima ljudi koji unato  niskoj cijeni ne pronalaze razloga da postanu njihovim vlasnicima. Meutim, i itav niz drugih radova koji izravno ne adresiraju neke aktualne teme od opedruatvenog interesa, na jednako suptilan na in te~e senzibilizirati kolektiv za nevidljive razlike: na frekventne gradske lokacije Andreja D~aku~i  postavlja objekt na kota iima sli an starinskoj kameri; prolaznici koji su se odazvali zovu tajnovite kutije te zavirili u njenu unutraanjost, mogli su vidjeti ni manje ni viae nego nasmjeaeno lice novoroenog djeteta. U gradski park Nataaa Tajnik je pak postavila malu viseu improviziranu kapelicu  ali za (mrtve) golubove, a Ervin Poto nik visoko u kroanju breze drvenu figuru sv. Sebastijana. Bavei se nevidljivim, teako dostupnim, skrivenim, preauenim, radovi ispisuju qoudlibet ovoga svijeta: imenujui njegove bezimene detalje, svijetu daju lice koje upuuje nama i na koje ne mo~emo ostati ravnoduani. U radu Antona Hermana to je imenovanje svijeta bez sumnje najnevidljivije: Herman se, naime, penje u kroanje drvea gdje pou en pti jim (graditeljskim) umijeem gradi prava pravcata gnijezda. U Hermanovom izboru apsolutne, radikalne mimeze, razlika izmeu umjetnosti i ~ivota ispada iz prostora vidljivosti  mimeza se obznanjuje kao ista ljubav premu svijetu, ijem savraenstvu ne treba niata dodavati, dovoljno ga je bezuvjetno oponaaati. U akciji Estele }uti  i belgijskog umjetnika Gillesa Duviviera potencijal imenovanja nevidljivog postaje ak simboli an politi ki in: dvojac je, naime, Celjane odveo u aetnju kroz vlastiti grad pou ivai ih prepoznavati jestivo i korisno bilje. U potroaa kom druatvu gdje osjeaj permanentne oskudice raste obrnuto proporcionalno koli ini ponude, njihova akcija daje naslutiti da put u autenti no stanje obilja prolazi mimo iluzije la~nih izbora ato ih nameu tr~iate ili ideologija. Koliko god ovakava pri a o va~nosti umjetnosti za bie lokalnog, meutim, lijepo zvu ala, zaklju ak kako umjetnost ima blagotvoran utjecaj te doprinosi demokratizaciji svijesti, solidarizaciji kolektiva, te zbijanju redova u borbi protiv komercijalizacije socijalnog ~ivota  preuranjen je i opasan. Naime, takvo itanje umjetni kih radova funkcionira upravo unutar akademskog diskursa (poput ovog) odnosno unutar institucionalnih uvjeta njihovog izlaganja u galeriji, a upravo takav idealni kontekst u originalnom postavu izostaje: Vstop prost namijenjen je graanima Celja odnosno usmjeren na stvarni kontekst svakodnevnog ~ivota, a on je uvijek daleko od idealnog. Upravo na to Vstop prost i ra una: umjesto da se biu lokalnog prilazi kao jednoj od tema u svijetu umjetnosti, lokalni kontekst nastoji se uspostaviti kao korektiv same umjetni ke prakse. Na ovom mjestu pitanje o utjecaju umjetnosti na bie lokalnog mijenja smjer: ato dakle, lokalni kontekst zna i za bie umjetnosti? U takvom kontekstu, dakako, nema idealnih itanja  u njemu se umjetnost dogaa isklju ivo kao niz krivih spojeva, recipijentskih diskrepancija, ideoloaki obilje~enih preferencija, i u njemu niata ne garantira da je bilo koja pozicija politi ki korektna i neutralna. Isklju ivo takav odgovor, meutim, zna io bi povratak upravo na ono mjesto koje smo pokuaali napustiti na po etku: konstataciju da spoj lokalnog i umjetni kog nije drugo nego joa jedan u nizu (moguih) kompromisa u svijetu kulturne industrije odnosno da je umjetni ka praksa tek jedna u nizu partikularnih druatvenih inicijativa, i kao takva, ne univerzalno va~na, nego realno neva~na. (I vjerojatno, ne bismo bili u krivu.) Ne ~elimo li prihvatiti takav zaklju ak kao kona nu presudu, zna aj inicijative poput Vstop prosta treba tra~iti u perspektivi koja upravo izlazi iz okvira mogueg: susret lokalnog i umjetnosti je, naime, nemogu, a ne kompromisan odnosno mogu spoj: lokalno umjetnosti nije (samo) beskona na ravnina pogreanih itanja; lokalno umjetnosti nije mjesto na kojem se uruaavaju la~ni umjetni ki univerzalizmi; lokalno umjetnosti nije mjesto na koje se umjetnost zatvara u razlike lokalnih identiteta. Lokalno umjetnosti je viae od toga, ono je aposolutna antinomija. Lokalno umjetnosti ukazuje na nemogue razrjeaenje tog konflikta  konflikta izmeu subjekta umjetni ke prakse i bilo kojeg njegovog predikata odnosno umjetnosti i ~ivota - u svijetu partikularnih interesa, uklju ujui i one vlastite, interese same umjetnosti kao aktualne druatvene prakse; ono ukazuje na nu~no samorazlikovanje umjetnosti od nje same, na razliku o kojoj govori Agamben  da niti jedno bie, pa tako niti bie umjetnosti, nije svodivo na vlastitu partikularnost  nije svejedno koje bie, nego bie takvo da nikad nije svejedno koje. Lokalno umjetnosti je, dakle, mjesto na kojem umjetnost izlazi iz partikularnosti vlastite prakse, vlastitih identiteta, vlastitih (druatvenih) ovlasti i koncepta vlastitosti openito. Jednako tako, ono je mjesto na kojem lokalni subjekt izlazi iz vlastitih lokalnih okvira, i upravo u tome jest smisao manifestacije poput Vstop prost: on jednostavno nije instrument razlikovanja, niti bia umjetnosti niti bia lokalne zajednice, nego imaginarno mjesto njihovog nemogueg susreta, mjesto poput brodske palube sa koje maau jedno drugom dok plove prema nekoj neotkrivenoj obali.  U engleskom prijevodu citat glasi: Quodlibet ens is not being, it does not matter which, but rather being such that it always matters (G. Agamben, The coming community, Minneapolis-London, 1993.) .Bz*8V X -6-8D88MTMWW$\>\ll.JLpq6] j0JUj *0JOJQJU *OJQJ *6OJQJ]6OJQJ]OJQJ  ,&.&))V3X37>T@BBDBGGDP&RUUY_cfJpfftt|@BFHJopq ,1h. A!"#$%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH6A@6 Zadani font odlomka>'@> Referenca komentaraCJaJ:: Tekst komentaraCJaJ@@  Balloon TextCJOJQJ^JaJ6@"6 Tekst fusnoteCJaJ6&@16 Referenca fusnoteH*+qFqFXYbcG*!"!!"&'((*-/{1|1p8q8N<?EEEErF000000000000000000000000000000000000000qIfqJLpKffq EEoFrFffq EEoFrFErFMancelC:\Documents and Settings\Mance\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Vstop prost.asdMance7C:\Documents and Settings\Mance\Desktop\Vstop prost.docMance7C:\Documents and Settings\Mance\Desktop\Vstop prost.docMance7C:\Documents and Settings\Mance\Desktop\Vstop prost.docMance7C:\Documents and Settings\Mance\Desktop\Vstop prost.docMancelC:\Documents and Settings\Mance\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje Vstop prost.asdMance7C:\Documents and Settings\Mance\Desktop\Vstop prost.docMance7C:\Documents and Settings\Mance\Desktop\Vstop prost.docManceG:\Vstop prost.docLjiljanka Ciban"C:\WINDOWS\Desktop\Vstop prost.doc@44d44@FqF`` @``8` @UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :ArialABook Antiqua5& :Tahoma"1fXǘf m9zN#L!0dF?* 3QH~Ne tako davno, formula lokalnog bila je tek jedna u nizu& kona ne pobjede partikluarnog nad univerzalnim: mjesto/pozicija u ManceLjiljanka CibanZOh+'0(4DP\p     Ne tako davno, formula lokalnog bila je tek jedna u nizu konane pobjede partikluarnog nad univerzalnim: mjesto/pozicija u e tManceo ancanc Normal.dotnLjiljanka Ciban22lMicrosoft Word 9.0u@fI}<@shI@D@h m9Z՜.+,0l hp  KFKIT zF Ne tako davno, formula lokalnog bila je tek jedna u nizu konane pobjede partikluarnog nad univerzalnim: mjesto/pozicija u Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMOPQRSTUVXYZ[\]^`abcdefiRoot Entry F KWhk1TableNWordDocument.SummaryInformation(WDocumentSummaryInformation8_CompObjkObjectPool KWh KWh  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q