ࡱ> Y[X[lbjbj *nΐΐ0  Wn$gH-(q#^'0Wt W :Salon izmeu situacije i revolucije Premda su Salon i Revolucija ne samo na elno suprotstavljeni, ve atoviae, meusobno isklju ivi pojmovi - ili mo~da upravo zbog toga, njihove povijesti znale su se svako toliko sresti. Zasnovan kao redovita izlo~ba lanova francuske Akademije joa u doba Starog re~ima, Salon je oduvijek bio etatisti ka institucija par excellance i kao takav nu~no na udaru Revolucije. Kada je, primjerice, nakon uspostave Pariake komune 1870. osnovano zasebno ministarstvo umjetnosti, prvi zadatak bila je upravo reforma Salona s ciljem ukidanja instance ~irija u korist nadle~nosti umjetnika. Poziv za sudjelovanje u organizaciji dobio je tada i Gustave Courbet  jedan od prvih deklarativnih umjetnika-revolucionara iji ~ivotopis uklju uje intenzivan i konfliktan osobni odnos s institucijom Salona; premda je reformu prihvatio kao korak u ~eljenom smjeru, jasno je dao do znanja da je ne smatra dovoljno radikalnom, kritizirajui upravo dr~avni paternalizam koji je Salon podrazumijevao i prema svom novom statutu, pretpostavljajui mu neodreeni oblik umjetni kog samoupravljanja. Takvih je pokuaaja, dakako, bilo ve i prije: 1863. Salon des Refuss (Salon odbijenih) osnovan je upravo kao alterativa diskriminirajuoj politici slu~beno ~iriranog Salona, a praksa e se nastaviti i poslije, rezultirajui itavim nizom otpadni kih salonskih institucija koje su do danas opstale kao izraz demokratskog pluralizma, a ija imena Nezavisnih i Jesenskih, Proljetnih i Mladih viae niti ne odzvanjaju idejom univerzalnog osloboenja umjetnosti od dr~avnih i inih drugih represivnih aparata. Odr~ivosti Salona kao diktature masa, stoga nema odviae smisla pristupati kao historijskom problemu odnosno na razini povijesnih sudbina svih revolucija, ve kao problemu na elne prirode. A na na elnoj, strukturnoj razini Salon je, naime, tek simptom demokracije openito; osnovan na po etku modernih vremena i to upravo s namjerom otvaranja umjetnosti javnom mnijenju tj. idealnim ciljem da se dobra (nekad akademska, danas moderna ili suvremena) umjetnost nametne kao autorizirani zastupnik graanstva odnosno izraz politi ke moi naroda, institucija Salona do danas utjelovljuje normu politi kog konsenzusa utemeljenog na liberalnom pluralizmu mialjenja i interesa. Podrazumijevajui druatvo kao heterogeni totalitet, Salon je tako na elno otvoren svima: sva isklju ivanja zbog kojih se neke nove generacije bune, u tom sistemu mogu biti samo privremena odnosno njihovo uklju ivanje kao jednog u nizu partikularnih identiteta tek je pitanje povijesnog vremena. Zloupotrijebimo li Badieuovu misao, dokle god se razumijeva kao situacija, Salon ne mo~e biti revolucija; dokle god se demokrati nost Salona razumijeva kao pragmati na mogunost podrobnog imenovanja elemenata skupa na koji se odnosi (u ovom slu aju, totaliteta svijeta umjetnosti), Salon ne mo~e biti revolucinarni dogaaj radikalnog preimenovanja - dogaaj koji dokida participaciju na reprezentacijskoj osnovi, ali otvara mogunost univerzalne subjektivacije u procesu otkrivanja neke nove umjetni ke istine. Jednostavnije re eno, shvaen kao revolucija, a ne situacija, Salon nema deskriptivnu nego normativnu funkciju: umjesto pasivne slike stanja odnosno pragmati ne nomenklature umjetni ke situacije u lokalnoj, nacionalnoj ili globalnoj zajednici, Salon postaje umjetni ki dogaaj koji je pokree prema neizvjesnoj budunosti. Na dvojbi izmeu sitaucije i revolucije, posrtao je, naravno, i hrvatski Salon mladih, rutinski prete~no udovoljavajui prvoj, kako uostalom i glasi tradicionalni naziv centralne izlo~be natje ajem prispjelih radova (Situacija). Pokrenut revolucionarne '68, Salon mladih trebao je odgovoriti na potrebe mlade generacije umjetnika odnosno onih koji su se smatrali zakinutim situacijom u kojoj su reprezentativne izlo~bene institucije bile rezervirane za afirmirane umjetnike. U startu pretpostavljajui negativnu interpelaciju tj. identifikaciju mladih umjetnika kao druatveno diskriminirane skupine u odnosu na povlaatenu kulturnu elitu, osnutak se Salona viae nego li kao izraz revolucionarnog bunta, doimao kao paternalisti ka gesta dr~avnog aparata koji je odlu io zbrinuti mlade umjetnike ponudivai im vlastiti Salon; kako je forma reprezentativne izlo~be (koja se odr~avala u Umjetni kom paviljonu sve do 1996.) ote~avala kvalitativnu diferencijaciju umjetnosti mladog naraataja, Salon mladih od po etka je zasjenjivao imid~ starmale revije pretendenata na druatveni status. Ve u katalogu 2. salona sudionicima je bio postavljen set pitanja o ulozi i sudbini novog salona; veina zdvojnih odgovora naglaaavala je nu~nost stanovite samoorganizacije i beskompromisnost selekcije, dajui naslutiti da stvari ne kreu u ~eljenom smjeru. U svojih etrdeset godina postojanja, unato  najboljim namjerama organizatora koji su se demokratski propisno izmjenjivali, Salon je opstajao viae kao simulakrum situacije na temelju negativne selekcije, nego li revolucionarni umjetni ki dogaaj, a eventualne otklone u potonjem pravcu mogue je nabrojiti na prste jedne ruke: na 5. Salonu, primjerice, kao izvjesna protestna gesta izlo~eni su svi prispjeli radovi bez selekcije; 6. Salon se pokuaao organizirati kao otvoreni atelijer; od 13. Salona uvedene su autorske koncepcije, ime je otvorena mogunost problemskog i kriti kog pristupa, a uslijed ega se izlo~ba proairila i na dodatne galerijske prostore, nagovijestivai mogunost izlaganja u alterantivnim okolnostima; 20. Salon jedini je izostavio Situaciju u zamjenu za isklju ivo autorske koncepcije; na 23. Salonu grupa Ego Eeast potencirala je kolektivni umjesto individualnog identiteta, uklju ivai u svoj program i stariju generaciju umjetnika; 26. ostao je jedini Salon koji je pokuaao ponuditi radikalnu alternativu formi galerijske revije radova: organiziravai izlo~bu te niz drugih kulturnih zbivanja u 5. paviljonu Zagreba kog velesajma, navukao je famu promaaenog pokuaaja koje se nije uspio osloboditi do danas, ne nadrasavai, na~alost, status eksperimenta. U tih etrdeset godina postojanja, diskurs koji pratio Salon mladih bio je uglavnom defetisti ki: ve tijekom prvih godina postojanja, veina uvodnih predgovora svodila se na slijeganje ramenima; konstatirajui pluralizam kao osnovno obilje~je umjetnosti trentuka, odraivanje reprezentativne smotre nastojalo se opravdati k,2F ,.0j ~ 9>SSx\\__aalUh -6]^JmHsHh -6]mHsHh -mHsHHJ""T>V> \ \$e&elllao demokratsko su eljevanje razli itosti. Razlog zbog kojeg se na taj na in pluralisti ki shvaena situacija nije doimala uvjerljivo niti samim prireiva ima izlo~bi, dakako, samo je temeljni paradoks pluralizma: kako beskona na diferencijacija i na elna inkluzivnost koju dopuata nomenklatura odreenog skupa nu~no po iva na nekom elementarnom isklju ivanju, ato je Salon nastojao biti otvoreniji razli itim umjetni kim izri ajima te obogatiti svoju ponudu airim spektrom kulturnih proizvoda, to je simptomatska realnost tog obilja sve dublje tonula u ponor neprikazivog. Premda su prvi Saloni uglavnom predstavljali tradicionalne umjetni ke forme (benevoletno re eno, utemeljene na notornim modernisti kim tekovinama), s vremenom je Salon mladih stvorio koncepcijske pretpostavke za uklju ivanje na elno svih postojeih umjetni kih i vizualno-kulturnih praksi: od 11. Salona mladih (1979.) natje aj se tako podijelio na tri zasebno ~irirane sekcije  jednu koja je obuhvaala slikarstvo, kiparstvo i grafiku; drugu koja je pod zajedni kim imenom medijskih istra~ivanja podrazumijevala sve od fotografije, filma i videa, preko konceptualne i performativne umjetnosti do stripa i drugih tiskovina; te treu koja je u Salon uklju ila arhitekturu i dizajn. Daljnju partikularizaciju dopustile su i ve spomenute autorske koncepcije, koje su nerijetko funkcionirale kao proteti ka nadopuna Situacije, umjesto kao mogunost da se postojee nabrajanje presje e nekom novom, revolucionarnom definicijom umjetnosti. U okviru definicije koju je dopuatala standardna shema Situacije, i medijska istra~ivanja ato ih je na 11. salonu napokon inicirao i kao predsjetnik ~irija sekcije predstavio Josip Stoai, viae nisu mogla nadrasti svoj izolirani geto; od tada pa nadalje na Salonima e se sporadi no pojavljivati autori odnosno radovi koji se ve~u uz pojam Nove umjetni ke prakse, ali oni nee promijeniti karakteristi no lice Salona, ve atoviae, straati kao otu~ni o~iljci njegovog nali ja, svjedo ei o povijesnom postojanju fenomena kojeg je Salon mladih propustio prepoznati (odnosno koji je stasao na adresama drugih izlo~benih institucija poput Galerije SC). Razlog tome opet ne le~i u matemati koj injenici tj. kvantitetu zastupljenosti odreenih umjetnika ili umjetni kih pojava, ve u pretpostavci samog koncepta: pristajui na diskurs manifestacije koja umjetnost definira prema mediju kao bitnom ontoloakom obilje~ju, Stoaieva medijska istra~ivanja, bez obzira na datum, nisu mogla imati univerzalni potencijal redefiniranja salonske umjetnosti. Jedan od rijetkih, premda ne jedinih momenata u povijesti Salona koji je uspio uspostaviti tu perspektivu, pripao je tako sintagmi Nove slike inaugurirane autorskom koncepcijom Zvonka Makovia na 14. Salonu mladih. Kao kriti ki statement koji je podrazumijevao rehabilitaciju tradicionalnog medija u kontekstu postkonceptualnog stanja umjetnosti, Nova slika imala je potencijal prevrednovanja svih elemenata skupa, ostajui, zapravo, jedan od rijetkih umjetni kih fenomena koje je Salon mladih uspio artikulirati u fazi emergencije, poravnavai domau mlade~ s internacionalnim te ajem umjetni ke suvremenosti. `to se pak starije, svojedobno izostale, generacije medijskih istra~iva a ti e, ona se na Salonu mladih mogla pojaviti tek kao simptom potisnute proalosti: budui da to nije bilo mogue u trenutku legalizacije kada je otvorena nominalna sekcija, to se napokon dogodilo tek ratne 1992. kada je na 23. Salonu nastupila grupa mladih umjetnika Ego East, koja je, pozivajui se na kontinuitet umjetni kog i svjetonazorskog opredjeljenja, u prostoru Umjetni kog paviljona uz vlastite radove izlo~ila i radove pionirskih istra~iva a medija, prekraivai ne samo kriterij dobne granice, nego upravo tabu demokrati nosti reprezentativnog uzorka ato ga ispostavlja Salon mladih. Nasotjei, dakle, zastupati sve, Salon koncipiran kao situacija, uvijek zastupa samo neke, dok neke druge isklju uje: svodei vlastite institucionalne ovlasti na pasivnu reprezentaciju hipostazirane kategorije mladih kao vida umjetni ke realnosti zadane sredinom, trenutkom i rasom, Salon tek podr~ava partikularne interese odreene druatveno-umjetni ke hegemonije kojoj odgovara status quo utemeljen na kategorijama individualnog autorstva, nacionalne pripadnosti, medijske diferenciranosti, itd. Kao reprezentativan prikaz domae umjetni ke zbilje, Salon e nu~no - umjesto kao samoorganiziran istup mladih umjetnika  djelovati kao paternalisti ka instanca davatelja konsenzualnog druatvenog mialjenja o mladima, koja se rastereuje vlastite odgovornosti pod egidom liberalnog pluralizma. Na takvom Salonu uvijek e biti mogua paradoksalna situacija u kojoj se umjetnost koja se izla~e istovremeno proziva zbog epigonstva ili nedostatne obavijeatenosti, prebacujui odgovornost na institucije akolstva ili kritike  ato je svakako urgentna tema, ali ne i izgovor za defetizam izlo~bene institucije kao ovlaatenog subjekta u definiranju umjetni kih standarda. Dilema izmeu situacije i revolucije, kao pitanje biti ili ne biti, za Salon stoga nije dilema izmeu izlagati sve ili izlagati neke, nego dilema mogu li oni koji trenutno ispunjavaju mjesto mladog hrvatskog umjetnika kao praznog ozna itelja, imati normativan karakter za sve one koji se potencijalno mogu nai na njihovom mjestu, bez obzira na dobnu, nacionalnu, kulturnu pripadnost odnosno sva pripadna obilje~ja izvan realnosti Salona. Napuatanje ideoloakog modela demokratske reprezentacije u korist anga~iranog diktiranja Umjetnosti dana, nesumnjivo podrazumijeva ne objektivnost, ve radikalnu subjektivnost Salona kao jedinstvene i neponovljive umjetni ke institucije: mogunost da se na pitanje kakvu umjetnost mladi ~ele i kakvom su je spremni u initi, ponudi subjektivan odgovor koji nee biti voen vlastitim specifi nim interesima odnosno zaviau Drugom, ve idealizmom same umjetnosti kao autenti nog izraza egalitarne utopije. (. A!"#$% ^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHD`D NormalCJOJQJ_HmH sH tHDA D Default Paragraph FontViV 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List B'B Comment ReferenceCJaJ88  Comment TextCJHH Oz0 Balloon TextCJOJQJ^JaJV/!V Oz0Balloon Text CharCJOJQJ^JaJmH sH PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 0 nll8@0(  B S  ? ,`dnqMY T _ r ~ 5 A F Q W [   !!""####$$%%&&''("(((])d)g)r)))****++m,u,,,--..//0 0#$%LNV X ''l,n,0 0$$ 0 -Oz0 0@$$x$$( 0hhh>UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial?= * Courier New5. *aTahomaACambria Math"h-f,E.(W.(W!r0d002HX $POz2!xx~Premda su salon i revolucija meusobno (teorijski, konceptualno) (ne samo suprotstavljeni nego kontradiktorni) isklju ivi pojm Ivana ManceimanceOh+'0 ,@LXh x   Premda su salon i revolucija meusobno (teorijski, konceptualno) (ne samo suprotstavljeni nego kontradiktorni) iskljuivi pojm Ivana ManceNormalimance44Microsoft Office Word@ѽ'@t@.(՜.+,0 hp|  IPUW0 Premda su salon i revolucija meusobno (teorijski, konceptualno) (ne samo suprotstavljeni nego kontradiktorni) iskljuivi pojmPremda su salon i revolucija meusobno (teorijski, konceptualno) (ne samo suprotstavljeni nego kontradiktorni) iskljuivi pojm TitleNaslov  !"#$%&'()*+,-./012345679:;<=>?@ABCDEFGIJKLMNOQRSTUVWZRoot Entry FX/\1Table8WordDocument*nSummaryInformation(HDocumentSummaryInformation8PCompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q