Naslov
Opažanja uz rani portretni opus Jerolima Miše
(Remarks on the Early Portraiture of Jerolim Miše)

Autori
Mance, Ivana ; Prelog, Petar

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) 35 (2011); 227-236

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Jerolim Miše; portret; hrvatsko moderno slikarstvo; secesija; ekspresionizam; Proljetni salon
(Jerolim Miše; portraiture; Croatian Modern Painting; Secession; Expressionism; Spring Salon)

Sažetak
Namjera ovoga rada jest otvoriti mogućnosti za povijesnu valorizaciju ranog portretnog opusa Jerolima Miše nastalog u razdoblju između 1914. i 1916., kao bitnog individualnog prinosa nacionalnom slikarskom modernizmu. Portreti izlagani tijekom 1916. – najprije na skupnoj, prvoj, a potom i na trećoj izložbi Hrvatskog proljetnog salona (Mišinoj samostalnoj izložbi) – izazvali su primjetan odaziv likovne kritike, pa se pažljivom analizom svih osvrta nastoji rekonstruirati povijesni horizont recepcije. Evidentno je, naime, da su Mišini portreti prepoznati kao značajan istup prema modernom slikarskom izrazu, što predstavlja dodatni argument u korist tvrdnje o njihovoj simptomatičnoj važnosti. Dosadašnji pristup tom ranom, pretežito zagubljenom opusu Jerolima Miše, iščitava se, nadalje, iz postojeće povijesnoumjetničke obrade. Razlozi eventualne distanciranosti prema afirmaciji njegovih stilskih kvaliteta prepoznaju se pritom u stavu određenog dijela hrvatske povijesti umjetnosti prema raznolikim manifestacijama ekspresionističkog izraza u hrvatskom slikarstvu. Ta se suzdržanost ponajprije odnosila na one priklone koji se ekspresionizmu približavaju sa secesijskih ishodišta, pa rani Mišini portreti predstavljaju ogledni primjer za raščlambu upravo te stilske putanje. Iz te perspektive pristupa se, dakle, analizi, tumačenju i valorizaciji likovnih i konceptualnih odrednica Mišinih portreta, koji u specifičnom spoju ikonografije kulturnih tipova i naglašenog psihologizma nude uzorak nesumnjivo blizak ekspresionstičkom modelu. S izvedbenog aspekta, upozorava se nadasve na Mišin tretman boje: uporaba čistih i otvorenih boja – nerijetko međusobno kontrastiranih (crvena, žuta, zelena) i mahom nanošenih u širokim potezima te sumarnim plohama – može protumačiti kao naglašeno ekspresivna kvaliteta. Također, uspstavlja se distinkcija između portreta iz 1914. i onih nastalih tijekom 1916. i kasnije, ukazujući na uočljive mijene u ideji i provedbi modernog portretnog slikarskog djela.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA