Naslov
Sveti Jeronim u hrvatskoj glagoljaškoj kulturi srednjega vijeka i humanizma
(Saint Jerome in the Croatian Glagolitic Culture of the Middle Ages and Humanism)

Autori
Kraft Soić, Vanda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.04

Godina
2011

Stranica
220

Mentor
Šanjek, Franjo

Ključne riječi
sv. Jeronim ; svetojeronimska tradicija ; glagoljica ; glagoljaši ; glagoljaštvo ; liturgija ; (crkveno)slavenski jezik ; kult ; pismenost ; književnost ; srednji vijek ; humanizam
(St. Jerome ; "jeromean tradition" ; glagolitic script ; glagolites ; glagolitism ; liturgy ; (Old Church) Slavonic ; cult ; literacy ; literature ; Middle Ages ; Humanism)

Sažetak
Glagoljaška je tradicija barem od 13. stoljeća častila sv. Jeronima iz Stridona (347. – 420.) kao svojega zemljaka, sunarodnjaka, autora svojega posebnog pisma, glagoljice, te kao prevoditelja Svetoga pisma i bogoslužja na njihov jezik, pa je on postao i zaštitnikom glagoljaša i njihove pismenosti. To je uvjerenje po prvi puta posvjedočeno u otpisu pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu (1248.) – kojim je implicitno odobreno pravo na glagoljicu i crkvenoslavensko bogoslužje u svim krajevima gdje su oni bili u uporabi i koji je po glagoljaštvo imao dalekosežne i bitne posljedice – i uz ovo je podijeljeno pravo ostalo tijesno povezano. To su uvjerenje iznjedrili ili hrvatski glagoljaši, da bi svoje pismo i liturgiju, kao i samo glagoljaštvo, zaštitili pred Rimom od sumnjičenja za heretičnost te od mogućih represija i zabrana, ili ga je, legaliziravši glagoljicu, začeo Rim da bi glagoljaše čvršće vezao uz Zapad. Moguće je da je pod utjecajem neke ranije predaje (Etikova Kozmografija, Hraban Mavro) do ovoga vjerovanja došlo bez neke svjesne nakane i određena cilja. Uvjerenje o Jeronimovu autorstvu glagoljice omogućavalo je, čini se, glagoljašima i Rimu uspješnu međusobnu komunikaciju. Privilegiji glagoljanja podijeljeni otpisima Inocenta IV. senjskom biskupu (1248.) i omišaljskim benediktincima (1252.), zajedno su s uvjerenjem o sv. Jeronimu kao začetniku glagoljske pismenosti – čije postojanje zasvjedočuje otpis biskupu Filipu – odigrali važnu ulogu u zaštiti i opstanku glagoljice, a tako i u očuvanju narodnog identiteta i njegove opstojnosti. Jeronimov kult u glagoljaša (no i šire) postao je, posljedično, vrlo snažan. Ovaj je svetac na mnogo načina postao zastupljen u glagoljaškoj (liturgijskoj i neliturgijskoj) književnosti rednjega vijeka i humanizma, i to kao predmet književne obrade, no i svojim djelima. Glagoljaši su poznavali, čitali, cijenili i prevodili Jeronimova djela, koja su u slavenskom prijevodu našla svoje mjesto u njihovim knjigama. Za glagoljaše je sv. Jeronim bio uzor i mjerilo njihova rada.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Filologija, Povijest

POVEZANOST RADA