Naslov
Ž. Škoberne, Budinjak: kneževski tumul, Zagreb, 1999.

Autori
Potrebica, Hrvoje

Izvornik
Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva (1330-3783) XXXII (2000), 1; 106-110

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prikaz, stručni

Ključne riječi
Škoberne; halštat; tumul; Budinjak; kneževski grob; situla; kaciga
(Škoberne; Hallstatt; tumulus; Budinjak; princely grave; situla; helmet)

Sažetak
ŽELIMIR ŠKOBERNE, BUDINJAK: KNEŽEVSKI TUMUL, Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1999., 154 str., 83 fotografije, 20 tabli. Iako ovo izdanje prati izložbu pod istim nazivom otvorenu u Muzeju grada Zagreba 15. studenog 1999., ne možemo ga smatrati katalogom u klasičnom smislu. Riječ je o opširnijem izdanju koje predstavlja tumul 139, temu spomenute izložbe, u kontekstu dosad postignutih rezultata istraživanja halštatske nekropole na Budinjaku. U skladu s tim knjiga je podijeljena na tri osnovne cjeline. Knjiga počinje Uvodom koji otvara istoimenu cjelinu. U tom poglavlju autor daje kratak ali cjelovit pregled svih zemljopisnih obilježja Žumberka: od reljefa, preko geomorfološke strukture i rudne podloge, do klime, vegetacijskog pokrova i faune. Slijedeće poglavlje je Pregled prapovijesnih istraživanja na Žumberku koje nakon kratkog povijesnog uvoda donosi detaljan popis svih dosad utvrđenih prapovijesnih nalazišta s tamo nađenim arheološkim materijalom i navodima pripadajuće literature. Poglavlje završava osvrtom na znakovitu toponomastiku tog prostora. Ovom prilikom treba dodati da autor samu nekropolu sustavno istražuje još od 1984., a tumul 139 istražen je tijekom sezona 1993. i 1994. Slijedi Željezno doba koje je vrlo kratki uvod u navedeno prapovijesno razdoblje u kojem autor navodi i razloge ovakvog pristupa izloženoj građi. Središnje poglavlje ove cjeline pod naslovom Gradina i nekropola na Budinjaku cjelovito nam oslikava nalazište donoseći prikaz položaja i opis naselja i nekropole. Autor opisuje i način iskopavanja, te donosi određene ideje koje su se pojavile kao rezultat zapažanja tijekom istraživanja nalazišta. Osnovno polazište za sva razmatranja je analiza načina ukopa na toj nekropoli koje dijeli na 10 različitih tipova. Na temelju ustanovljenih tipova, njihove povezanosti s pripadajućim materijalom i odnosa sa susjednim regijama, autor stvara osnovnu relativno kronološku strukturu za dalja istraživanja. Središnja cjelina knjige svakako je Kneževski tumul 139 u kojoj autor donosi prikaz tumula i analizu materijala koji je u njemu pronađen. U navedenom tumulu pronađeno je sedam grobova koji su označeni redom istraživanja. Unutar grobnih cjelina dana je analiza svakog nalaza s tim da se detaljna razmatranja odnose na tipove koji su datacijski ili tipološki relevantni za pojedinu cjelinu. Posebna pažnja posvećena je grobu 6 u kojem je pored ostalih nalaza otkrivena i keramička situla s brončanim aplikacijama i prstenastim atašama, konjska oprema podunavskog porijekla i zdjelasta kaciga. Detaljnu analizu sva tri spomenuta nalaza prate table komparativnog materijala, karte rasprostiranja i rekonstrukcije mogućeg izgleda. Detaljnije je obrađen i grob 7, središnji i najstariji grob ovog tumula. Zajednička karakteristika svih grobova je iznimno loša sačuvanost, odnosno nedostatak organskih nalaza poput kostiju ili drveta. Razlog za to leži u nepovoljnom sastavu tla. Središnji nalaz iz ovog tumula svakako je zdjelasta kaciga kojoj je posvećeno i najviše pažnje. Na tridesetak stranica autor analizira pojavu zdjelastih kaciga na čitavom području njihovog rasprostiranja i analizira pojedine primjerke u kontekstu cjelina u kojima su nađeni. Tehnološkom usporedbom spomenutih nalaza autor dolazi do podjele ovog tipa kaciga na sedam grupa među kojima se izdvaja grupa Budinjak. Podjela se osniva na oblikovanju i izradi tjemene ploče i trna. Na kraju razmatranja o kneževskom grobu, u zasebnom poglavlju, objavljeni su i rezultati analize bronce zdjelaste kacige iz tumula 139. Objašnjava se vrlo složen postupak izračunavanja originalnih omjera sastojaka u brončanoj leguri iz produkata procesa korozije metala na koji utječe mnoštvo faktora. U ovom slučaju radi se o omjerima: oko 70% bakra, oko 17% kositra i oko 13% ostalih metala koji su kao prateći sadržani u rudama bakra i kositra. Autor spomenute analize je D. Ankner iz Römisch-Germanisches Zentralmuseum-a u Meinzu. Restauracija i konzervacija vrijednih metalnih nalaza iz ovog tumula također je načinjena u ovoj prestižnoj ustanovi pod nadzorom dr. Markusa Egga s kojim autor surađuje već niz godina. Dr. Egg je uz prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić bio i stručni recenzent publikacije. Ovu cjelinu zaključuje pregled relevantne literature. Poslijednja cjelina je zapravo detaljan katalog grobova s opisom i mjerama svih nalaza popraćen s dvadeset tabli crteža grobova i pripadajućeg materijala. Vizualna dimenzija ove knjige čini njenu posebnu vrijednost. Osnova toga svakako je mnoštvo uglavnom izvrsnih fotografija koje na nezamjenjiv način ilustriraju ključne dijelove teksta. Time nas autor uvodi u konkretno okruženje nalazišta i gotovo opipljivog arheološkog materijala kojeg donosi rekonstruiranog ali i u izvornom obliku. U spomenutu kategoriju ubrajamo i dvije satelitske fotografije koje daju posebnu plastičnost podacima koji su na njih superponirani i prikaz digitalizirane karte nalazišta. Tu je još i nekoliko karata, shematskih prikaza, planova i tablica koje možemo pribrojiti brojnim crtežima komparativnog materijala i već spomenutim tablama materijala iz samog tumula 139. Zasluge za to pripadaju crtačima među kojima se izdvajaju Morena Želja Želle i Miljenko Gregl. I ovom prilikom Miljenko Gregl je načinio nekoliko vrlo uspješnih rekonstrukcija kakve smo već iz ruke istog autora vidjeli u nekim našim publikacijama. On je zaslužan i za moderno, zanimljivo i iznad svega kvalitetno uređenje ovog izdanja. Treba svakako spomenuti i činjenicu da je knjiga tiskana dvojezično s engleskim prijevodom Barbare Smith-Demo koji u paralelnom stupcu prati hrvatski tekst. Time knjiga dobiva novu dimenziju i postaje u potpunosti pristupačna i laka za praćenje širokoj međunarodnoj publici koja svakako ima interesa za materijal s naših prostora. Ovakav pristup publikaciji materijala konceptualno je na tragu sličnih izdanja iz susjedne Slovenije. To se pogotovo odnosi na izdanja iz Novog Mesta koja na sličan način, prikazima pojedinih tumula, donose materijal u određenoj mjeri srodan materijalu s Budinjaka. Međutim, mora se primjetiti da u odnosu na spomenuta izdanja, ova knjiga djeluje opremljenije i potpunije. U svakom slučaju ovo izdanje, koje služi na čast autoru i nakladniku, postavlja nove standarde u publikaciji cjelina arheološkog materijala s pojedinih nalazišta. Svojom promptnošću i kvalitetom teksta i opreme trebalo bi biti primjer kojem će težiti svaki arheolog koji znanstveno i odgovorno pristupa obradi bilo kojeg većeg i kompleksnijeg nalazišta kakvo je zasigurno nekropola na Budinjaku. Samim time zaslužuje svoje mjesto u biblioteci i onih arheologa kojima starije željezno doba nije neposredni predmet proučavanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA