ࡱ> xzwؒbjbjss 7S?x  8?[Yww"ttt$Q |9tttttPPPtPtPPPT`P)0YPo!o!Po!PPttPttttttttYtttto!ttttttttt :Dr.sc. Ivan Padjen, redoviti profesor Pravni fakultet Sveu iliata u Rijeci IZVORI PRAVA PO PRIJEDLOZIMA PROMJENA USTAVA RH 2009.( izvorni znanstveni rad Vladin prijedlog (Prijedlog odluke o pristupanju promjeni Ustava RH, s Prijedlogom nacrta promjene Ustava RH; 1.listopada 2009.) i Oporbeni prijedlog (Zoran Milanovi i 51 zastupnik Hrvatskog sabora, Prijedlog odluke o pristupanju promjeni Ustava RH s Prijedlogom nacrta promjene Ustava RH; 16.listopada 2009.) sadr~e, mogue bez znanja predlaga a, kopernikanski obrat u formalnim izvorima hrvatskoga pravnog poretka. No, joa ne i u materijalnima. Dosadaanje ustavno ureenje formalnih izvora prava Ustav Republike Hrvatske do sada je propisivao izvore prava prvenstveno slijedeim odredbama: l. 5. (1)U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. (2) Svatko je du~an dr~ati se Ustava i zakona i poativani pravni poredak Republike Hrvatske. l. 117. st. 3 Sudovi sude na temelju Ustava i zakona; l. 80., po kojemu Hrvatski sabor donosi Ustav, zakone, dr~avni prora un itd.; l. 86., o referendumu; l. 87., o delegaciji zakonodavne nadle~nosti od Sabora Vladi; l. 140. Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio untarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na na in koji su njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava. Korisno je uo iti da su ve po dosadaanjem Ustavu RH, usprkos njegovom lanku 5., meunarodni ugovori iz njegovoga lanka 140., bili po svojoj pravnoj snazi iznad Ustava. Da je to tako pokazuje injenica da je Republika Hrvatska sukcesijom, tj. nasljedstvom po meunarodnom pravu, postala strankom niza meunarodnih ugovora zaklju enih od Jugoslavije. Ustavnim zakonom o suradnji s Meunarodnime kaznenim sudom iz (NN 32/96) ureuje se izvraavanje obveza koje za Republiku Hrvatsku proizlaze ne neposredno iz meunarodnog ugovora, naime, Povelje Ujedinjenih nacija, nego iz odluka organa organizacije uspostavljene tim ugovorom, naime, iz Rezolucije Vijea sigurnosti br. 827. (1993), Statuta te Pravila o postupku i dokazima Meunarodnoga kaznenog suda. Usprkos tome ato je ve po dosadaanjem Ustavu RH meunarodno pravo u veoma airokom opsegu bilo dijelom unutarnjega hrvatskoga pravnog poretka, hrvatski sudovi, osim Ustavnog suda  koji ionako nije pravi sud - izbjegavaju primjenu meunarodnih ugovora koji ispunjavaju sve uvjete iz l. 140. Ustava RH. Hrvatski pravni poredak temelji se, usprkos Ustavu te usprkos teoriji prava koja se njeguje na svima hrvatskima pravnim fakultetima, na legalizmu. To je u enje da se pravo sastoji samo od dr~avnih zakona, da zakoni samo iznimno trebaju tuma enje, da su sudske presude samo konkretizacija zakona, da su upravni akti takva konkretizacija s pravnom snagom samo iznimno, a ina e nisu izvor prava niti meu strankama, baa kao niti pravni poslovi, da se ustav razlikuje od zakona samo po izvoru, da graani prema dr~avi nemaju prava nego samo du~nosti. Snaga legalizma vidi se ponajbolje u injenici da je stalna sudska praksa izvor prava  ali samo za sud a ne i za stranke pred sudom i druge graane. To je ostatak tzv. revolucionarne zakonitosti  to nije bezakonja  promulgirane jugoslavenskim Zakonom o neva~nosti pravnih propisa donesenih prije 6.IV. 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. l. FNRJ 86/46), koji je, donekle razbla~en, prenesen kao hrvatski Zakon o na inu primjene pravih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91). Sudac se, kako to ka~e profesor Jakaa Barbi, dr~i to ki i zareza zakona koje su stavili lektori Vladinog ureda za zakonodavstvo. No to vrijedi samo dotle dok ne treba djelovati stvarala ki, za ato se brine sudac evidenti ar sudske prakse, koji mijenja odluke sudaca svojega odjela. Uslijed toga je po~eljno da bude blizak predsjedniku suda a time i partiji na vlasti. Nije po~eljno da sudska praksa bude objavjivana. Tako se sudska praksa, prije pritiska Europske Unije da Vrhovni sud RH objavi svoju praksu, objavljivala krajnje selektivno, i to ponajviae od sudaca koji su, po zakonima o sudovima, bili ovlaateni komercijalno objavljivati svoje sudske presude. Iako najvei hrvatski opinski sud ve godinama ima zbirku od sada 25.000 uglavnom anonimiziranih graanskih presuda koje su bile predmetom ocjene jednoga ili dva viaa suda, a predsjednik Vrhovnog suda RH je joa prije tri godine obeao da e poduzeti mjere da se i ona objavi, do sada nije napravljen niti korak u tom pravcu. Iako airok krug interesenata ima po Zakonu o pravu na pristup informacijama pravo na uvid u, meu ostalim, sudske spise, po sudskom poslovniku, niti stranka u sudskom postupku nema pravo da joj se izda ovjerena fotokopija s popisom sadr~aja dossiera njezinog predmeta pa se tra~enje takve fotokopije dr~i malne uvredom suda. Legalizam se vidi i u pravnoj bezvrijednosti pravomonog upravnog rjeaenja kojim se propisuje da dr~ava treba graaninu isplatiti odreeni iznos novca, primjerice, po Zakonu o obnovi. Ako ne sadr~i izri iti nalog dr~avi da isplati dugovani iznos, rjeaenje ne sadr~i pravo graanina na isplatu pa je neovraivo. Legalizam se vidi izbjegavanju tuma enja prava. Tako suci autke prihvaaju vjerodostojna tuma enja koja izdaje saborski odbor, iako znaju da je rije  o protuustavnom retroaktivnom zakonodavstvu i presizanju u sudsku nadle~nost. Pri donoaenju Zakona o sudovima suci su zahtijevali da se zakonom to no propiau izvori hrvatskog prava, zato da ne bi trebali tuma iti propise o izvorima  kao da Zakon o sudovima ne trebaju tuma iti. Posebni je izdanak legalizma tajnost sudskih spisa. Niti stranka u sudskom postupku, nekmoli netko tko nije stranka a ima pravo da bude informiran po Zakonu o pravu na pristup informacijama, po sudskom poslovniku, koji donosi Ministar pravosua, nema pravo na to da dobije od suda ovjereni preslik spisa (dossiera) s ovjerenim popisom sadr~aja spisa predmeta u kojemu je stranka, ak niti onda kad je u spisu primijetio da je u njemu neka isprava koja spisu ne pripada (jer je u spis pogreano ulo~ena iako pripada drugom predmetu) . `toviae ak niti stranka u postupku nema pravo da u uredovno vrijeme sudske pisarnice razgleda spis ako je spis kod suca koji vodi predmet ili ako sudac ne dopusti razgledavanje spisa. Nije izdanak legalizma nego pogreano protuma ene sigurnosti sudaca da nitko, dakle ne samo graanin nego ponekad niti odvjetnik, ne mo~e dobiti od pravosudne policije dopuatenje da ue u zgradu suda i prisustvuje sudskoj raspravi, koja je po zakonima o sudskim postupcima javna, ako ne poka~e poziv na tu raspravu. Napokon, u sustavu tajnog prava javnosti nisu dostupni podaci o tom kako koji sudac sudi, pa ak niti koliko je a~uran, jer esto nisu javna niti mjerila o tom koliko i kakvih predmeta sudac treba rijeaiti u odreenoj jedinici vremena. Prijedlozi za promjenu Ustava Po l. 10. Vladinog prijedloga nacrta, l. 117. st. 3. Ustava treba da glasi: Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, meunarodnih ugovora i drugih va~eih izvora prava. l. 14. Oporbenog prijedloga nacrta ima prakti no isto zna enje. Po l. 12. Vladinog prijedloga nacrta, a i po l. 16. Oporbenog prijedloga, l. 120. Ustava mijenja se tako da glasi: Suda ka du~nost povjerava se osobno sucima. Razlozi Vladinog prijedloga uz l. 117 navode da sudovi treba da sude na temelju znatno veeg broja pravih izvora od onih koji su trenuta no navedeni u va~eim ustavnim oredbama. Rije 'prava' uklju uje i pravo EU, te sudovima daje ustavnu osnovu da ga izravno primjenjuju. U izvore prava EU ubrajaju se ne samo Osniva ki ugovori, ve i sekundarno pravo EU, tj. ... uredbe, direktive, odluke i dr. te praksa Europskog suda. Najva~nije od svega, ovim izmjenama ne uspostavlja se hijerarhija pravnih izvora. Joa va~nije od primjene prava EU, predlo~ene promjene Ustava odredbom drugi ili ini va~ei izvori prava u kontekstu meunarodnih ugovora zahtijeva od sudova da primjenjuju ne samo meunarodne ugovore nego i ostale izvore univerzalnoga meunarodnog prava, a to su prije     p ;;\?^???HP__`za|aaaaapftigi_i_i_iSihGh"O6CJaJhGCJaJUhGh"OCJaJhGh"O6CJaJhGh"O5CJ aJ hGh"Ohuh"O5CJaJ huh"O huhXhhhX6hh6hXh5CJ aJ hX5CJ aJ ! jhXhX0J5CJ aJ hXhX5CJ aJ hGhXhX5L   Vf"l!/2n5 ;`gd"O $`a$gdX ;=\?^???tABFtQbRTnWRY[h_aaaa*dx|6ҍԍ`gd"O svega oni navedeni u l. 38. Statuta meunarodnog suda, naime, meunarodni obi aj, kao dokaz ope prakse prihvaene kao pravo i opa na ela prava, priznata od civiliziranih naroda. Uvoenje cjelokupnoga meunarodnog prava u hrvatski unutarnji pravni poredak ima, meu ostalim, slijedee posljedice: prvo, hrvatsko pravo postaje u cijelosti podreeno ne samo pravu EU i pravu Vijea Evrope, nego i univerzalnome meunarodnom pravu, ato zna i da hrvatsko pravo postaje naprosto malim podreenim dijelom svjetskog prava; drugo, hrvatski suci ne samo da trebaju tuma iti izvore prava nego trebaju prije svega protuma iti hijerarhijske odnose izmeu pojedinih izvora svjetskog prava, tj. meunarodnog prava, prava EU, prava Vijea Evrope, i hrvatskog prava, te izmeu tih izvora napraviti obrazlo~en izbor, koji podlije~e, u krajnjoj instanci, ocjeni Evropskog suda, Evropskog suda za ljudska prava i, mo~da, nekoga meunarodnog suda ili tribunala; tree, hrvatski suci trebaju tuma iti izvore svjetskog prava svjetski, tj. u skladu sa svrhama i sistematikom prava, a ne viae u skladu sa zarezima i to kama koje su hrvatskim pravnim propisima dodali lektori Vladinog ureda za zakonodavstvo; etvrto, u hrvatsko se pravo uvodi neovisnost ne viae sudova nego sudaca, kojima viae nitko osim viaeg suda ne mo~e mijenjati odluke, a kad odlu uju kolegijalno imaju pravo da napiau pojedina no ili izdvojeno mialjenje, koje je razli ito od mialjenja veine lanova suda kog kolegija, te pravo da to mialjenje bude primjereno objavljeno; peto, s obzirom na to da su hrvatski suci ti koji prvenstveno primijenjuju svjetsko pravo svojim strankama, svi spisi hrvatskih sudova trebaju biti dostupni u cijelosti strankama kojih se neposredno ti u te drugim osobama koje imaju opravdani interes da te spise prou e i o njima informiraju javnost, a barem drugostupanjske suda ke odluke, uklju iv pojedina na i izdvojena mialjenja, trebaju biti, primjereno anonimizirane dostupne svakom. Po svemu sudei, u Ustav RH treba unijeti, prvo, odredbe o javnosti sudskih presuda, spisa i rasprava u svim slu ajevima osim onima u kojima meunarodno pravo dopuata ograni enja ljudskih prava i, drugo, o sustavnoj i slu~benoj objavi upravnih odluka veeg zna enja. (3.400) Subjektivni materijalni izvori prava Pitanje koje netom izlo~eni zaklju ci nameu, po naravi je stvari slijedee: da li su hrvatsko du~nosnici hrvatskog pravosua, kao - kako ih pravna doktrina naziva  materijalni subjektivni izvori prava, spremni za provedbu formalnih izvora prava predvienih prijedlozima za promjenu Ustava. Vjerojatno je najva~niji problem kaznenog pravosua tu~iteljska diskrecija, tj. pravo dr~avnog odvjetnika (javnog tu~itelja, prosekutora) da kazneno goni ili ne goni (zahtjevom da policija ili drugi organ prikupi dokaze ili zahtjevom da se otvori istraga ili podizanjem optu~nice ili sl.). (585+3.400=4000) Kontinentalnoevropski dr~avni odvjetnici desetljeima su tvrdili da gone po na elu zakonitosti (legaliteta), tj. da gone kad god su ispunjeni zakonski uvjeti za gonjenje, a ne po na elu svrsishodnosti (oportuniteta), tj. da gone kad oni sami ocijene da je progon u javnom interesu. Po istom obrascu, kontinentalnoevropski dr~avni odvjetnici su desetljeima s prezirom govorili o svojim kolegama u angloameri kim pravnim porecima, koji ne samo da nisu tvrdili da gone po na elu zakonitosti nego su razvili pravno prihvaenu praksu stvaranja nagodbi s osumnji enicima (plea bargaining), po na elu teretit u te za manje kazneno djelo pod uvjetom da ga priznaa pa ne moram dokazivati te~e kazneno djelo za koje imam indicije ali ne i dokaze da si ga po inio. U meuvremenu su vodei kontinentalnoevropski pravni poreci prihvatili da je nagaanje s osumnji enicima, a time i tu~iteljska diskrecija, neizbje~ni dio kaznenog pravosua. No joa je raairena fikcija stroge zakonitosti, pa se stoga prijedlozi za ureenje dr~avnog odvjetniatva kreu u rasponu od njegove potpune samostalnosti do njegovog potpunog podvrgavanja ministarstvu pravosua.Samo se po sebi razumije da dr~avno odvjetniatvo, potpuno neovisno o tom u kojoj mjeri vrai diskreciju, treba biti u ato je mogue veoj mjeri organizacijski i funkcionalno samostalno. Diskreciju dr~avnog odvjetniatva mogue je pravno usmjeravati na dva na ina. Prvo, i vlada i oporba predla~u, vjerojatno pod evropskim utjecajem, da se sudovanje daje u nadle~nost osobno sucima: Meutim niti jedan prijedlog ne sadr~i mnogo va~niju odredbu apo uzoru na nadle~nost talijanskoga dr~avnog odvjetniatva, a to je da se svakome dr~avnom odvjetniku (republi kom, ~upanijskom, opinskom), uklju iv svakoga od njihovih zamjenika, daje samostalna nadle~nost za kazneni progon u tom smislu da svaki od njih samostalno odlu uje da li e progon pokrenuti, nastaviti ili od njega odustati te da niti jedan nadreeni ne mo~e donijeti niti jednu od tih odluka i ne mo~e predmet uzeti sebi ili ga prenijeti nekome drugome dr~avnom odvjetniku. Drugo, nitko ne predla~e, iako je taj prijedlog bio iznesen na Savjetu SDP-a prije viae od deset godina, da se uvede organ za nadzor Dr~avnog odvjetniatva s prvenstvenom nadle~noau da istra~uje i pravno ocjenjuje slu ajeve koje Dr~avno odvjetniatvo nije gonilo.(1.005+4000=5.000) Drugi je problem obrazovanost hrvatskih pravosudnih du~nosnika, tj. sudaca i dr~avnih odvjetnika.(100+5.000=5.100) lanak 15. vladinog prijedloga i lanak 19. oporbenog prijedloga predviaju da Dr~avno sudbeno vijee sudjeluje u osposobljavanju i usavraavanju sudaca i drugoga pravosudnog osoblja. Iz toga je zaklju iti da e Dr~avno sudbeno vijee zakonom dobiti nadle~nost da upravlja Pravosudnom akademijom RH, koja treba biti glavnom ustanovom za osposobljavanje i usavraavanje sudaca. Samo se po sebi razumije da treba da suci samostalno (jednako vrijedi za dr~avne odvjetnike) imaju isklju ivu nadle~nost da propisuju i da, putem Pravosudne akademije, osposobljavaju i usavraavaju suce. Meutim, da bi suci mogli imati takvu nadle~nost trebaju imati odgovarajuu predsuda ku i suda ku naobrazbu. Prvo, mnogi suci nisu tijekom dodiplomskog studija prava stekli zadovoljavajuu naobrazbu iz graanskog prava. Do im su studenti prava po etkom 1960.-ih godina savladavali gradivo iz tog predmeta opsega oko 4.000 stranica, od sredine 1960.-ih pa do kraja 1990.-ih taj se ispit mogao spremiti po ud~beniku za viau akolu od oko 300 do 500 stranica.(340+5.100=5.440). Neznanje je nesumnjivo jedan od va~nih uzroka sporosti hrvatskoga graanskog pravosua. Stoga Vlada RH treba poduzeti mjere da ato vei broj graanskih sudaca upiae, pohaaa i zavrai specijalisti ki studij graanskog prava na nekome od pravnih fakulteta. Drugo, gotov niti jedan sudac nije tijekom dodiplomskog studija stekao bilo kakvu naobrazbu iz prava evropskih integracija, tj. Vijea Evrope i Evropske Unije. (160+5.440=5.600) Stoga Vlada RH treba poduzeti mjere da ato vei broj sudaca upiae, pohaaa i zavrai specijalisti ki studij evropskog prava na nekome od pravnih fakulteta. Tree, ako ih je u Hrvatskoj ikada bilo, danas nema sudaca koji znaju podu avati kako se sudi. (100+5.600=5.700) Danas suci koji nisu stekli niti znanstvenu niti prakti nu naobrazbu iz Evropskog prava, nego su o njemu neato malo nau ili, ali su pohaali nastavu iz metodike i didaktike kao da e biti nastavnici osnovne akole, podu avaju prava evropskih integracija svoje joa manje i to tako da im dr~e predavanja ex cathedra, ato je danas ispod razine sveu ilianih nastavnika, nekmoli nastavnika vjeatina kakvima bi barem suci trebali biti u svojoj suda koj akoli. Hrvatski sabor i Vlada RH, no takoer i svi pravosudni du~nosnici, uz pomo sveu ilianih profesora prava, trebaju hitno poduzeti mjere da se hrvatski suci, prije nego po ustavnim promjenama steknu samostalnost u vlastitom osposobljavanju i usavraavanju do-obrazuju u samom pravu na na in primjeren dananjoj pravnoj profesiji. (325+5.700=6.025=3.35). ( Prinos strucno-znanstvenom skupu Upravno-politi ki sustav i ustavne promjene RH na pragu pristupa EU (organizatori: Pravni fakultet Split, Splitsko-dalmatinska ~upanija, Grad Split i Sveu iliate u Splitu; Split: Pravni fakultet u Splitu, 22. svibnja 2010.); objavljeno kao  Izvori prava po prijedlozima Ustava RH 2009 (izvorni znanstveni lanak), u O. Cvitan (ur.), Ustavne promjene Republike Hrvatske i Europska Unija: Zbornik radova, znanstveni skup (Split: Pravni fakultet Sveu iliata u Splitu, 2010),. 13-18.     PAGE  PAGE 5 ( Ivan Padjen, Izvori prava po prijedlozima za promjenu Ustava RH (10.05.2010.) pfvfxfffkkpxxxxxxyyyyy6ց Nrf$Ѝҍԍ֍؍ڍ܏ƺƧƛthXhXCJaJhX jhXhX0JhGh ^5CJaJhGh"O5CJaJhGCJaJhH-h"OCJaJhGh"O6CJaJhGh"OCJaJhuh"O6CJaJhuh"OCJaJhuCJaJhH-CJaJhuCJaJ-ԍ֍*ΒВҒԒ֒ؒgd"Oh]hgd"O &`#$gd"OgdXgdX܏dޑ "$&(*,.JȒʒ̒ΒВҒԒ֒ؒǶݤݎقhGh ^5CJaJ h^eLhX hChXhXCJaJhChXCJaJ jhXh0JmHnHu hX0JjhX0JUjh8#EUh8#EhXhXhXCJaJhkhk6CJaJhkCJaJ*5 01h:pG. A!"#$7% ^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ "ONormalCJ_HaJmHsHtHDA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List 4@4 "OHeader  p#.)@. "O Page Number4 4 XFooter  p#>@"> X Footnote TextCJaJ@&@1@ XFootnote ReferenceH*PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] A A uuuwwzpf܏ؒ%JL ;ԍؒ&'K  z!!8@0(  B S  ?KLghgig h ababghe$f$E(G(L(M(((%)()-)1)V)W)**++++++,,--003344444444@5A5D5E5P5R56677S9T9\9^9a9b9o9p9m:o:;;;;<<9?S?U?v?w?H@@@[A[A]A]A^A^A`AaAcAdAfAgAAAAAAAAAAAAA%&JLXYTU*+cd  jk` a ]^[\!!"!!!t"u"$$%%b&c&((.)1)U)W)|*}*446688n:o:;;==P?S?U?WA[A[A]A]A^A^A`AaAcAdAfAgA|A}AAAAALY')1)9?P?Q?R?S?V@WA[A[A]A]A^A^A`AaAcAdAfAgAAA9?O?R?[A[A]A]A^A^A`AaAcAdAfAgAAA XFk8#E"O ^{GH-ewuS?U?@R?R?R?R?4h A 6PUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialA$BCambria Math"1SFSFs 5 rs 5 rQ54d3?3?2QHX ?2!xx(3) Izgradnja vladavine pravakorisnikIvanOh+'0Px    $08@H (3) Izgradnja vladavine prava korisnik Normal.dotmIvan2Microsoft Office Word@G@KS@KSs 5՜.+,0 hp|  r 3? (3) Izgradnja vladavine prava Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMOPQRSTUWXYZ[\]^_`abcdefhijklmnpqrstuvyRoot Entry FdT{Data N1TableVo!WordDocument7SummaryInformation(gDocumentSummaryInformation8oCompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q