ࡱ> Ubjbjss 1n~ & cc'''8_d<'Q<"!!!vr$:::::::$I=?H::!! <000!!:0:00R(9:!K'/d::!<0Q<::f3A 03A<:3A: 0::0Q<3A ): Zabrana uskrate (odbijanja) suenja (sudovanja, pravosua) i prava izmeu slobodnopravnoga pokreta i Niklasa Luhmanna izvorni znanstveni rad Zoran Pokrovac* Abstract Autor polazi od toga da je na elo zabrane uskrate suenja opeprihvaeno pravno na elo, da je prvu zakonsku formulaciju do~ivjelo u l. 4 francuskoga Code Civil te da je u slijedeih stotinjak godina postepeno postajalo jednom od juristi kih samorazumljivosti. Protei e cijelo stoljee dok slobodnopravno odn. Kantorowiczevo dokazivanje teze o svenazo nosti pravnih praznina lanu 4 Code Civil ne priskrbi negativnu slavu interpretirajui ga kao  monumentalni izraz dogme o potpunosti zakona. Proi e joa osamdesetak godina prije nego ato zabrana uskrate suenja do~ivi utjecajniju teorijskopravnu interpretaciju i to zahvaljujui Niklasu Luhmannu koji zabranu odbijanja suenja dovodi u vezu s nastankom novovjekog materijalnog civilnog prava koje je mialjeno kao neovisno od procesa, a jam i pravnu zaatitu za sve navodne zahtjeve. Zabrana uskrate suenja omoguava da svaki zamislivi zahtjev doe pred sudca. Za to nema boljeg dokaza od injenice da se sudovi u naj eaim  graanskim - postupcima bave i trebaju baviti i tu~bama i tu~benim zahtjevima koji su ve prima facie meritorno neosnovani i za koje ve prima facie nema pravnog interesa  nepostojanje pravnog interesa sud smije i mo~e utvrditi tek nakon ato se je pozabavio nekom tu~bom! U nastavku se autor osvre na odjeke ove problematike u novijoj povijesti ex-jugoslavenske i hrvatske teorije prava. Zaklju no se konstatira da je teorijskopravno obuhvaanje ove problematike u nas tek na po etku i da je dogmatskopravna obrada na ela zabrane uskrate prava i suenja potpuno izostala. Klju ne rije i: zabrana uskrate (odbijanja) suenja (sudovanja, pravosua), slobodnopravni pokret, Hermann Kantorowicz, Niklas Luhmann, sudstvo, sudac I. Zabrana uskrate suenja izmeu prve formulacije i samorazumljivosti Kako sam bio glavni  krivac odabira teme Simpozija Zabrana uskrate pravosua i prava, koji je kombinirao historijskopravni i teorijskopravni pristup temi  u nadi da e oba iz toga profitirati  ta se kombinaciju primjenjuje i u ovom tekstu, koji se oslanja na moje istra~ivanje slobodnopravnoga pokreta s kraja osamdesetih i po etka devedesetih godina proalog stoljea. ini se da nakon Simpozija ne bi trebalo biti dileme oko toga da je danas na elo zabrane uskrate (odbijanja) suenja (pravosua) opeprihvaeno pravno na elo i da je  kako je podsjetio i Heinz Mohnhaupt  prvu zakonsku formulaciju do~ivjelo u lanu 4 francuskoga Code Civil:  Sudac koji bi odbio suditi izgovarajui se autnjom, nejasnoom ili nedostatnoau zakona, treba biti gonjen zbog uskrate izricanja pravde . Izgleda da je ta odredba u slijedeih stotinjak godina postepeno padala u zaborav odn. postajala jednom od onih juristi kih samorazumljivosti o ijem se podrijetlu i izvornoj funkciji viae skoro nitko nije pitao. Protei e cijelo jedno stoljee dok slobodnopravno odn. Kantorowiczevo dokazivanje teze o svenazo nosti pravnih praznina, izgubivai iz vida povijesni kontekst nastanka te odredbe, lanu 4 Code Civil ne priskrbi negativnu slavu interpretirajui ga - 1906. godine u slavnom pamfletu Der Kampf um die Rechtswissenschaft - kao  monumentalni izraz dogme o potpunosti zakona /Lckenlosigkeit des Gesetzes/. U buri reakcija na Kantorowiczev Kampf um die Rechtswissenschaft u drugom e planu ostati iste godine, dakle paralelno, ali s istom namjerom, objavljeni lanak  Rechtswissenschaft als Rechtsschpfung. Ein Beitrag zum juristischen Methodenstreit Gustava Radbrucha, drugog va~nog za etnika slobodnopravnoga pokreta, u asopisu Archiv fr Sozialwissenschaft und Sozialpolitik. Vjerojatno najjasnije slobodnopravne uvide u dalekose~nost principa zabrane uskrate suenja mo~emo nai baa u tom Radbruchovu lanku, u kojem potanko objaanjava zbog ega je praksa, upravo zato da bi udovoljila principu zabrane uskrate suenja,  stalno bila pravostvarala ka - tako Radbruch 1907. interpretira vlastito stajaliate iz 1906. godine. Vratimo se Hermannu Kantorowiczu. On, dakle, lan 4 Code Civil interpretira kao  monumentalni izraz dogme o potpunosti zakona. A baa je kao na dlanu le~alo da se je upravo taj lan moglo interpretirati i u prilog slobodnopravne teze o lakunoznosti /Lckenhaftigkeit/ prava. Moglo se je npr. pozvati na obrazlo~enje Portalisa, jednog od tvoraca Code civila, koji je apsurdnom dr~ao ideju da bi zakonodavac mogao predvidjeti sve slu ajeve koji e doi pred sudca. Istina, Kantorowicz e baa to i u initi, ali tek 1925. godine, kada u Aus der Vorgeschichte der Freirechtslehre (22 i d.), istra~ujui povijest nastanka lana 4, iznosi novu tezu - da su povijest njegova nastanka i kasnija interpretacija najslavniji trenuci povijesti slobodnopravne nauke:  Njegovo je dakle zna enje uistinu epohalno, samo u druga ijem smislu, nego ato je dosad esto predmnijevano: na mjesto utopijskog ideala potpunog zakonodavstva stupa prakti ni cilj njegova sudskog upotpunjavanja; sudac viae nije alatka zakonodavca, ve njegov pomonik, pa ako pri tom ostaje i sluga, ipak je istodobno, baa u smislu prirodnog prava, sluga pravednosti . Utoliko je jedan va~ni kasniji Kantorowiczev kriti ar  Paul Koschaker - u pravu, ali samo kad stariju Kantorowiczevu interpretaciju Code Civil smatra pogreanom, jer odredba l. 4 ne sadr~i priznanje o nepostojanju praznina u zakonu, ve, dapa e, pretpostavlja egzistenciju pravnih praznina, koje sudac treba popuniti ne prema uputi viae instance (a to zna i ponajprije zakonodavca, prim. Z. P.), ve sam, u pravostvarala kom istuma enju iz duha zakona. U novijoj metodologijskoj literaturi sli no mialjenje iznosi i Fikentscher, dodajui da l. 4 (kao temelj za priznanje pravnih praznina) otvara prostor za uvoenje pravnih na ela u suda ko odlu ivanje. U filozofiji prava sli no glediate zastupa npr. Radbruch, a u teoriji zakonodavstva npr. Peter Noll, prema kojem pravilo iz l. 1 `vicarskog graanskog zakonika o sudcu kao zakonodavcu rezultira ve iz l. 4 Code Civil. U prilog predlo~ene interpretacije ide i uglavnom zanemarena okolnost da je l. 4, iako naizgled prije procesnopravnoga karaktera, sadr~an u graanskom zakoniku, a ne u Zakoniku o graanskom postupku (Code de procdure civile) koji je donesen 1806. odn. tri godine kasnije. Naime, bez zabrane uskrate suenja sudac bi i dalje bio osuen na odbijanje svakog zahtjeva koji ne u~iva izri itu zaatitu ili na obraanje zakonodavcu (ili nekom drugom tijelu) radi popune praznine i otklanjanja nejasnoa. Takva je obveza za francuske sudce, u duhu postrevolucionarnoga nepovjerenja naspram sudaca, doista i va~ila (od 1790.), ali se ini da sudovi obraanje zakonodavcu ipak nikad nisu ozbiljno prakticirali. U duhu teorije o podjeli vlasti, ve je l. 5 zabranio sudcima da odluke donose u obliku openito va~eeg propisa. Ukupno je na dobitku ipak bilo pravosue, jer je, s jedne strane, time definitivno uklonjena pravosudna funkcija predstavni kih tijela (tzv. parlements), a, s druge, unato  intenciji lana da se zabrani suda ko stvaranje prava, doalo je do upravo suprotnog procesa. Zato npr. stoljee kasnije doneseni BGB ne sadr~i istu ili bar sli nu odredbu - zabrana uskrate suenja u meuvremenu je postala sama po sebi razumljiva, ato i omoguava da u prvi plan izbije bitka da takvim postane i ideja o suda kom stvaranje prava koja kulminira sa slobodnopravnim pokretom, uo i Prvog svjetskog rata. II. Niklas Luhmann ili  Kona no se sva pravna prisila na odlu ivanje sa~ima u zabrani uskrate suenja Proi e joa osamdesetak godina od nastanka slobodnopravnoga pokreta prije nego ato zabrana uskrate suenja do~ivi utjecajniju teorijskopravnu interpretaciju i to zahvaljujui Niklasu Luhmannu. Luhmann razvija teoriju pozitivnoga prava ne polazei od uobi ajenoga razlikovanja zakonodavstva i sudstva, ve od razlikovanja centra i periferije (u kojem je to razlikovanje inkorporirano). Ishodiate njegove teorije je  neosporena injenica, da pravni sistem samo sudove prisiljava na odlu ivanje (...). Na temelju ovoga pravila sudovi tvore centar pravnog sistema. Sve drugo, uklju ujui i zakonodavstvo, jest periferija. (...) Kona no se sva pravna prisila na odlu ivanje sa~ima u zabrani uskrate suenja . Pozivajui se upravo na jednog slavnog slobodnopravnjaka, na Eugena Ehrlicha  a to je i jedino spominjanje nekog slobodnopravnjaka u mjerodavnom Luhmannovu lanku, Luhmann zabranu odbijanja suenja dovodi u vezu s nastankom novovjekog materijalnog civilnog prava koje je mialjeno kao neovisno od procesa, a jam i pravnu zaatitu za sve navodne zahtjeve. Tomu je kasnije pridodana i tzv. generalna klauzula pravne zaatite protiv upravnih akata. Tek time  po Luhmannu - zabrana uskrate suenja dobiva danaanji domet, te postaje smisleno polo~aj sudova odreivati polazei od nje. Rije  je o onoj karakteristici modernoga prava, koju zabrana uskrate suenja ima u vidu, a Luhmann je definira kao nemogunost da se u pravnom sistemu anticipira ono do ega je nekom stalo, a ime se pravni sistem mora baviti. Zabrana uskrate suenja omoguava da svaki zamislivi zahtjev doe pred sudca. Za to nema boljeg dokaza od injenice da se sudovi u naj eaim  graanskim - postupcima bave i trebaju baviti i tu~bama i tu~benim zahtjevima koji su ve prima facie meritorno neosnovani i za koje ve prima facie nema pravnog interesa  nepostojanje pravnog interesa sud smije i mo~e utvrditi tek nakon ato se je pozabavio nekom tu~bom! U Luhmannovoj koncepciji bitno je to da samo sud treba odgovoriti na svaki zahtjev za zaatitu prava (tu~bu). Imajui u vidu da i u kaznenom postupku va~i isto, a kategorija pravnog interesa u njemu nema skoro nikakvoga zna enja, onda se mo~e rei da Luhmannovo ishodiate ima openitu pravnoteorijsku upotrebljivost. Ono ne podrazumijeva da postoji apstraktno pravo na tu~bu neovisno o subjektivnom pravu, niti dovodi u pitanje zna enje pravnog interesa u pravnim porecima i sudskim postupcima koji ga poznaju. S obzirom na to da zabrana uskrate suenja omoguava da svaki zamislivi zahtjev doe pred sudca, onda je nerealisti ki o ekivati da zakonodavstvo za svaki zahtjev ima pripremljeni odgovor ili da bi takav odgovor u razdobljima izrazite druatvene dinamike moglo nuditi  jedinstvo tradicionalnog obi ajnog prava i zakona. Velika kontroverza oko pitanja lakunoznost ili zatvorenost (odnosno potpunost) prava, koja kulminaciju dose~e upravo u slobodnopravnom pokretu i s njime, a traje do sedamdesetih godina 20. stoljea, u Luhmannovoj teoriji pozitivnoga prava nalazi kompromisno razrjeaenje, koje preautno integrira rezultate slobodnopravne kritike. Luhmann naime tvrdi da pravni sistem  radi utoliko operativno zatvoren, koliko mora reproducirati samo vlastite operacije; ali on je utoliko, upravo na temelju ovoga svojstva, sistem otvoren okolini, jer mora biti spreman reagirati na pobude svake vrste, ukoliko oni samo dobiju pravnu formu. Tako zabrana uskrate suenja jam i otvorenost kroz zatvorenost . U slobodnopravnom pokretu te~iate je, ini se, bilo na otvorenosti, a iz uvida u nu~nost reagiranja na potpuno nepredvidive poticaje izvla ene su razne konzekvence. Npr. glede suda kog djelovanja insistira se da se novi poticaji ne siluju logi ko-konstruktivnim metodama, kako bi se ono novo podvelo pod stara rjeaenja - to je  tajna razumijevanja neprestano ponavljanoga slobodnopravnoga zahtjeva da se vodi ra una o potrebama ~ivota, odnosno figure  ~ivota koja sa slobodnopravnim pokretom prodire u teoriju prava. Insistiranje na sociologizaciji i psihologizaciji pravoznanstva /Rechtswissenschaft/ i juristi koga obrazovanja samo je daljnja, izvedena konzekvenca. Sociologizacija i psihologizacija trebale su podii razinu juristi ke kompetencije pri savladavanju novih pobuda odnosno  ~ivota , jer slobodnopravnjacima postaje jasno da ~ivot pred sudce ne dolazi samo zakonodavnim posredovanjem, odnosno zakonodavnom predkontrolom. Zato ni sloboda juriste nije eliminirana zakonodavnim stvaranjem ili obi ajnim nastajanja prava, ni ustavnopravnim ili procesnopravnim normama o suda kom odlu ivanju. Slobodnopravnjacima postaje takoer jasno da otvorenost nije  jedna vrsta imperfekcije, nedovoljnog zaptivanja /Abdichtung/, nesprije ivog defekta ; dapa e, otvorenost je neato ato treba podr~avati i odr~avati. Utoliko bi se vjerojatno i slobodnopravnjaci danas suglasili s tezom da  nema praznina u pravu, ve samo zakonski nereguliranih problema o kojima treba odlu iti kako ka~e Luhmann. III. Odjeci u novijoj povijesti ex-jugoslavenske i hrvatske teorije prava Ova problematike imala je odjeka i u novijoj povijesti ex-jugoslavenske i hrvatske teorije prava. Tako npr. Mihajlo Dika u Pravo na tu~bu. Prilog u enju o ulozi procesa u ostvarivanju pravnog poretka piae:  (...) ve u XVIII i po etkom XIX stoljea javljaju se nove (...) tendencije (...) koje je karakteriziralo pojimanje privatnog prava kao sistema subjektivnog prava i isklju enja procesa (premda je on prema svom cilju joa uvijek smatran instrumentom zaatite privatnog prava) iz tog sistema (17, kurziv Z. P.) u kojoj je npr. specijalno prikazan razvitak u Francuskoj (v. 89 i d.). U duhu Luhmannova tuma enja moglo bi rei da je upravo spomenuto isklju enje oja alo instrumentalnu ulogu procesnoga prava. U tuzemnoj  klasi noj opoj teoriji prava ova je problematika neobjaanjeno zanemarena, kao ato se i ina e zanemaruju proceduralne dimenzije prava. Npr. u u Hrvatskoj desetljeima koriatenome ud~beniku za teoriju prava Struktura prava (1. dio, Zagreb : Liber, 41974) Berislava Peria se ona dodiruje u poglavlju o subjektivnom pravu, pa se ini kao da  mehanizam ostvarivanja subjektivnog prava uvijek ovisi od postojanja subjektivnog prava, tj. da  tu~beno pravo ovisi o postojanju  subjektivnog prava (79). U emu je pak razlika  zahtjeva za ostvarenje i  tu~benoga prava nije objaanjeno. U joa utjecajnijem beogradskom ud~beniku Radomira D. Lukia Uvod u pravo (Beograd, 1974) pravu na tu~bu posveuje se etrnaest redaka ud~benika koji bi studente prava trebao uvesti u pravo. Tu itamo da se  pravo na tu~bu (...) mo~e shvatiti kao posebno pravno ovlaaenje, koje ne postoji samostalno nego kao neka vrsta pripatka uz neko od ostalih ovlaaenja (273, kurziv Z. P.). Anketiranjem studenata ustanovio sam da je u primjerku najutjecajnijeg hrvatskog ud~benika za graansko parni no procesno pravo, djelu S. Triva/Velimir Belajec/Mihajlo Dika Graansko parni no procesno pravo, u studentskoj itaonici jednog naaeg pravnog fakulteta poglavlje  4 Zahtjev za pru~anje pravne zaatite - pravozaatitni zahtjev vidljivo ozna eno  NE TREBA , a sudei po istoi stranica 15-20 viae je nego nedvojbeno da taj dio studenti redovito preska u. U kasnijem izdanju istoga ud~benika iz 2004. godine stvarno kazalo ne bilje~i pojmove uskrate odn. zabrane uskrate suenja ni bilo koji ekvivalentni pojam. Sve do pojave spomenutoga Dikina rada stanje nije bilo puno bolje ni u drugim disciplinama, o emu se vrlo iscrpan prikaz nalazi upravo u Dike (155-184). Glediate sli no onima iz (ope) teorije prava zastupljeno je i u ud~beni koj literaturi iz graanskog procesnog prava, pa se vjerojatno smije tvrditi da je najraairenije meu tuzemnim pravnicima. Tako npr. Triva (15) piae da  teorija apstraktnog prava na tu~bu, u svojim ekstremnim izvodima, zastupa stajaliate o radikalnoj odvojenosti pravozaatitnoga ovlaatenja od graanskopravnih ovlaatenja parni nih stranaka, negirajui njihovu uzajamnu uvjetovanost . S obzirom na to da moderno graansko pravo i po iva na  apstraktnom pravu na tu~bu , odvojenom od  graanskopravnih ovlaatenja , odnosno baa na rascjepu  izmeu subjektivnih graanskopravnih ovlaatenja i procesnopravnih ovlaatenja za tra~enje njihove pravne zaatite , nije jasno zaato bi i kako (ta)  teorija apstraktnog prava na tu~bu, u svojim ekstremnim izvodima istodobno bila i  izraz ekstremnih etatisti kih shvaanja koja  zanemaruje zna enje privatnog, individualnog interesa u ostvarivanju pravne zaatite (15). Pitanje o smislu pravozaatitnoga zahtjeva, koji, po Trivi,  suvremena shvaanja (a u njih izgleda ne pripada  teorija apstraktnog prava na tu~bu ) vide u  realizaciji subjektivnih graanskih prava mo~e se i treba odvojiti od pitanja o na inu njegova funkcioniranja. Nejasnoama pridonosi i to ato Triva  civilisti ku teoriju o pravnoj prirodi zahtjeva za pru~anje pravne zaatite izla~e bez navoenja relevantnih autora, uz vremenski vrlo neprecizno situiranje -  stadij liberalnog kapitalizma - a ipak ju vezuje uz u enje da  ovlaatenje na tra~enje pravne zaatite nema (...) samostalne egzistencije izvan odreenog graanskopravnog odnosa (15), iako baa u doba liberalnog kapitalizma nastaje teorija koju naziva  teorijom apstraktnog prava na tu~bu ! IV. Plodonosnost Luhmannove teze o centralnom polo~aju sudova Vratimo se Luhmannu. Luhmannova teza o centralnom polo~aju sudova, te na njoj graena teorija pozitivnoga prava, otvara i mogunost novoga pristupa jednom va~nom metodi kom pitanju. Radi se o tzv. hermeneuti kom krugu, tj. o problemu koji sadr~i i pitanje o na inu na koji sudac spoznaje da je neki slu aj potrebno regulirati /Regelungsbedrftigkeit/. Tako npr. problem hermeneuti koga kruga postavlja Rottleuthner; on ak pitanje o tome kad se neki slu aj pojavljuje kao slu aj koji je potrebno rijeaiti, dr~i prvim od sredianjih pitanja primjene prava (v. 33). Meutim isti problem mo~e biti postavljen i iz drugih perspektiva. Npr. u hrvatskoj integralnoj teoriji prava Viskovi ga postavlja kao problem tzv. kriterija prednormativnog odnosa, ali bez razlikovanja zakonodavne i suda ke perspektive pri odlu ivanju o potrebi reguliranja. Odgovor iz perspektive Luhmannove teorije izgleda gotovo trivijalno: svaki slu aj koji, udovoljavajui procesnopravnim predpostavkama, dospije pred sudca jest slu aj kojeg je potrebno regulirati, tj. rijeaiti. Usput napomenimo da Rottleuthnerova teza da prije toga slu aj mora proi  predpolje pravosua , biti pripremljen u juristi koj terminologiji i dobiti kontradiktorni oblik ne va~i openito. Rottleuthner vjerojatno ima u vidu kontinentalnoeuropski model kaznenog postupka, s pripadnom va~nom ulogom policije i dr~avnog odvjetniatva. Upravo to ato je dospio pred sudca, razlog je njegova reguliranja (rjeaavanja), koje mo~e sezati od manje ili viae jednostavnoga odbacivanja tu~be zbog nepostojanja predpostavki za tzv. meritorno odlu ivanje (npr. res iudicata) pa do kompliciranoga popunjavanja pravnih praznina suda kim stvaranjem odn. tzv.  daljnjim razvijanjem /Fortentwicklung/ prava. Ako nema mehani ke jurisprudencije, suda ko pravo jest nu~nost. Taj, ve slobodnopravni zaklju ak, Luhmann reafirmira neato suzdr~anije:  Da bi uspostavili nova pravila odlu ivanja te testirali njihovu konzistentnost s va~eim pravom, sudovi moraju, htjeli oni to ili ne, osjeali se ili ne pravnopoliti ki motivirani, interpretirati, konstruirati i po potrebi razlikovati (kako se ka~e u common lawu) . Izbjegavajui slobodnopravnjacima omiljeni izraz stvaranje prava, Luhmann radije govori o razvijanju prava, isti ui da se danas openito priznaje da zakonodavstvo suda ko razvijanje prava ne mo~e ni anticipirati, ni samo izvesti, pa ni sprije iti.  Ono nastaje iz zabrane uskrate suenja . Luhmann to naziva temeljnom normom sudbenosti koja se mo~e  shvatiti kao paradoks preoblikovanja prisile u slobodu. Tko je prinuen na odlu ivanje i joa na obrazlaganje odluke, mora polagati pravo na slobodu koja je za to nu~na (ib., kurziv Z. P.). Kao ato je poznato Luhmann je svoj lanak iz 1990. o polo~aju sudova u pravnom sistemu  Die Stellung der Gerichte im Rechtssystem kasnije integrirao u njegovo za teoriju prava kona no djelo Das Recht der Gesellschaft iz 1993. i to u istoimeno sedmo poglavlje. Mislim da se mo~e rei da je ono, ne samo po mjestu gdje je plasirano, ako ne sredianje, onda bar jedno od dva sredianja poglavlja zajedno s poglavljem o evoluciji prava. Time problematika zabrane uskrate pravosua postaje centralna u jednoj od utjecajnih teorija prava posljednjih petnaestak godina. V. Na elo zabrane uskrate pravosua i hrvatska perspektiva  dva primjera Kako je i teorijskopravno obuhvaanje ove problematike u nas tek na po etku, ne udi da je dogmatskopravna obrada na ela zabrane uskrate prava i suenja potpuno izostala, ini se i u privatnom i u javnom pravu. Kada jednog dana zapo ne, a" $ @ B F Z \ p BP6,.BV R!!"Ÿxfff#jh,Z0JCJUaJmHsHh,Z56CJaJmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsH%h,Z6CJOJQJ^JaJmHsHh,ZCJaJmHsHh,Z6CJaJmHsHh,Z5CJaJmHsHh,Z0JmHsHh,Z\mHsHh,Z6mHsHh,ZmHsHh,Z5mHsH(" $ D F X Z & $f]f^a$$fd]f^a$ $f]f^a$ f]f^ $f]f^a$$ 8dh]a$]$]a$BDF0r'7BBBlCnCpCFOV(j*j,jjjj|]$]a$$]a$]""$.%0%2%&'''V(j()))))**++,*,D,F,l,n,j--.(.00f1n1x111163n33333 4D4F455P6R67777,9\9r======>>?,?.?0??@@@^@d@@FABh,Z]mHsHh,Z6]mHsH#jh,Z0JCJUaJmHsHh,ZmHsHh,Z6mHsHNBBBBhClCEFFHGRHHHHVKXKlLnLMzM|M~MfNBOPPQ0QXQZQxQQQQ8RBRRRdSfS UU&[.[[h^j^4h6hhh$j&j,jjkRlTlmmnn׺׺׺׺ױױ׺ױױױױץױל׺׺׺׺ױh,Z]mHsHh,ZB*mHphsHh,Z6mHsH#jh,Z0JCJUaJmHsHh,Z6]mHsHh,ZmHsHh,Z5]mHsHh,Z56]mHsHh,Z5mHsH=nzq|q r*r^r`rsjsvuu*wTw~wwRyyyyJ|X|d||FX̂:Ԇ@JZ\rrtГ&4Hf*,R̠ "֢ >&Uh,Z5mHsHh,Z6]mHsHh,ZH*mHsHh,Z6mHsH#jh,Z0JCJUaJmHsHh,ZmHsHK "$Z|~BJ]J $Jd]Ja$ $d]a$$d]^a$$]a$ nadati se je da bi i Simpozij Zabrana uskrate pravosua i prava tome mogao pripomoi, suo it e se ponekad s gotovo bizarnom isprepletenoau davne pravne proalosti i kompleksnoau jednog razvijenog druatva kao ato je i hrvatsko. Kako je u njemu openita pojava ograni ene zakonodavne sposobnosti reguliranja vjerojatno joa sna~nije izra~ena nego u znatno razvijenijem europskom okru~enju, a na elo zabrane uskrate prava i suenja u njima va~i jednako, pravna se dogmatika kad-tad mora na sebi primjeren na in pozabaviti ovim na elom kao jednom od pretpostavki valjane obrade nepreglednog mora suda koga prava koje dnevno nastaje i uslijed va~enja tog na ela. Taj rad na sreu ne mora po eti ab ovo. Ne samo inozemne kolege, ve i domae, treba podsjeati da je Republika Hrvatska nekadaanje podru ju va~enja OGZ-a. OGZ je na elno zabranio samovlast /Eigenmacht/ i samopomo. Stoga ve 19 OGZ sadr~i garanciju pravne zaatite. Jedna danaanja interpretacija ka~e:  Ako netko osjea da se treba pravno ~aliti, mo~e se  tako 19  svojom ~albom obratiti sudovima odn. vlastima. Na drugoj strani sudci su obvezni (!) odlu iti o (civilno)pravnim ~albama i takvu odluku ne smiju izbjei (zabrana uskrate prava) jer im ve koncepcija popunjavanja praznina 7 OGZ-a omoguava ak i onda odlu iti kad zakon ne sadr~i nikakvu regulaciju, dakle kad ima praznina. Prema tome, izmeu 7 und 19 OGZ-a postoji (...) unutraanja funkcionalna povezanost: s jedne strane zahtjev dr~ave za jam enjem prava sa suda kom non-liquet-zabranom ili zabranom uskrate prava, a s druge strane zabrana samopomoi i sile za graanina koji tra~i pravo. Ovo Martinisovo genijalno pravnofunkcionalno povezivanje  koje nisu poznavali ni prusko Ope zemaljsko pravo, ni francuski Code Civil  ve sadr~i protopravnodr~avne crte . Kako smo danas u Republici Hrvatskoj, nakon zasebnog kodificiranja stvarnog, obveznog, nasljednog i nekih drugih dijelova graanskog prava, ostali bez kodifikacije opeg djela graanskoga prava, ini se da se mora poi od toga da opi dio OGZ-a djelomice va~i i dalje. Dakako, ako nije stavljen izvan snage opim djelom neke zasebne graanskopravne kodifikacije. Utoliko se joa uvijek  bar na graanskopravnom podru ju - vjerojatno mo~emo sna~no osloniti na austrijsku pravnu dogmatiku i kad je rije  o na elu zabrane uskrate prava i suenja. Tako ni na ovom podru je ini se nije mogue izbjei potrebu stalnog dijaloga historije prava, teorije prava i pravne dogmatike. To se mo~e pokazati na joa jednom bolnom mjestu hrvatske pravne prakse  na tzv. autenti nom ili vjerodostojnom tuma enju koje se izgleda u nas javlja na svim razinama donoaenje opih pravnih akata  od Sabora do opinskih skupatina. O njemu je na Simpoziju govorila i Marija Krileti:  Premda Ustav ne poznaje ustanovu vjerodostojnog tuma enja zakona, takva tuma enja koja daje Hrvatski sabor prihvaena su u sudskoj praksi i praksi Ustavnog suda. Smisao takvog tuma enja nalazi se u tome da se zakon protuma i na jedan na in i to onako kako ga je zamislio zakonodavac kad je oblikovao pravne norme kojima je uredio odreeni pravni odnos, tj. da se nedvojbeno izrazi zakonodav eva volja glede cilja i smisla zakona. Ta tuma enja imaju povratnu snagu ato zna i da, ako se zakon, koji se protuma io ve primijenio u praksi, ima se primjena, ako je potrebno uskladiti s tuma enjem. Meutim, vjerodostojno tuma enje zakona suprotno je ustavnoj zabrani retroaktivnosti zakona, ime se stvara pravna nesigurnost. Suprotno ustavnom na elu trodiobe vlasti i vladavine prava uskrauje se sudovima mogunost interpretiranja zakona i utje e na sudske postupke koji su u tijeku. Iako va~an, argument da  Ustav ne poznaje ustanovu vjerodostojnog tuma enja zakona ovdje ne mo~e biti odlu an. Na drugom smo mjestu pokazali da je i formula  vezanost na zakon i sama postala predmet juristi ke interpretacije te da u domaoj jurisprudenciji postoje o igledna nerazumijevanja te okolnosti, vidljiva u nepoljuljanoj naivnoj vjeri da se metodi ka pitanja suda kog odlu ivanja mogu i moraju rijeaiti zakonodavno. Ustav ne poznaje ni mnoge druge  ustanove odn. metode tuma enja, a da to uope ne utje e na njihovu prihvaenost, kao ato su i tzv. vjerodostojna  tuma enja koja daje Hrvatski sabor prihvaena (...) u sudskoj praksi i praksi Ustavnog suda . Nesporno je da vjerodostojna tuma enja zakona mogu stvarati  pravnu nesigurnost , kao i mnoga druga tuma enja, pa ni to ne mo~e biti odlu ujui argument protiv vjerodostojnog tuma enja. Iako ne sasvim precizan, odlu an bi trebao biti argument da se  suprotno ustavnom na elu trodiobe vlasti i vladavine prava uskrauje (...) sudovima mogunost interpretiranja zakona i utje e na sudske postupke koji su u tijeku odn. da si jedan moderni parlament prisvaja jednu predmodernu funkciju sa svim rizicima koje to nosi sa sobom, posebice retroaktivnog va~enja zakona i utjecanja na sudske postupke koji su u tijeku! Koliko mi je poznato nema statistike autenti nih tuma enja, ni njihove sistematske analize, ali njihova raairenost mo~e se preliminarno smatrati dokazom opeprihvaenosti glediata o njihovoj neproblemati nosti. Pretra~ujui Narodne novine od 1998. do danas naaao sam trinaest autenti nih tuma enja, veinom zakona, ali i uredaba i raznih odluka. U istom je razdoblju odbijeno pet tra~enja autenti nog tuma enja. ini se da ak postoji tendencija porasta broja autenti nih tuma enja, jer sam u razdoblju od 1992. do 1997. pronaaao samo jedno autenti no tuma enje i to iz 1992. godine. Do podataka o broju autenti nih tuma enja brojnih normotvoraca iji se pravni akti ne objavljuju u Narodnim novinama vrlo je teako doi. Ona su zapravo hrvatski joa ~ivui oblik rfr lgislatif odn. rezervacije interpretacije za normotvorca! O problemati nosti rfr lgislatif, ak i u sistemima jedinstva vlasti, pisao je u nas joa 1989. I. Padjen. Pozivom na brojne historijskopravne radove Luhmann je pokazao da se ve krajem 18. stoljea zakonodavac odrekao rezervacije interpretacije (rfr lgislatif), koja je dotad smatrana nu~nom, te da je tek to omoguilo da se od sudova zahtijeva da sami rjeaavaju sve slu ajeve koji se nau pred njima. ini se da je to pobjedonosni hod na ela zabrane uskrate prava i pravosua koji je u Hrvatskoj negdje zapeo. Treba naglasiti da se praksa autenti nih tuma enja u Hrvatskoj bavi i centralnim pitanjima gospodarskog ~ivota kakvo je npr. bilo jedno nedavno tuma enje odredaba o ra unanju zateznih kamata koje je vjerojatno dovelo do retroaktivne primjene zakona upravo na podru ju gdje bi pravna sigurnost vjerojatno trebala biti najviaa vrijednost. Ako je to no da je  uspon i propast vezujueg zakonskog tuma enja /Aufstieg und Niedergang der bindenden Gesetzesauslegung/ (...) fenomen sveeuropskog karaktera , onda bismo u Hrvatskoj morali otvoriti diskusiju i o praksi autenti nih tuma enja. Rukopis dovraen u travnju 2007. godine Das Justiz- und Rechtsverweigerungsverbot zwischen der Freirechtsbewegung und Niklas Luhmann Zusammenfassung Der Verfasser geht davon aus, dass der Grundsatz des Justizverweigerungsverbotes heute ein allgemein geltender Rechtsgrundsatz ist, der zum ersten mal in Artikel 4 des franzsischen Code Civil gesetzlich formuliert wurde sowie dass dieser in den nchsten ca. 100 Jahren stufenweise in Vergessenheit geraten ist bzw. zu einer von jenen juristischen Selbstverstndlichkeiten geworden ist, ber deren Herkunft und ursprngliche Funktion fast sich niemand mehr gefragt hat. Es sollte ein ganzes Jahrhundert vergehen bevor die freirechtliche bzw. Kantorowiczs Beweisfhrung der These ber die Allgegenwrtigkeit von Rechtslcken dem Artikel 4 Code Civil durch seine Interpretation als einen  monumentalen Ausdruck des Dogma ber die Lckenlosigkeit des Gesetzes, ohne seinen Entstehungskontext zu bercksichtigen, einen negativen Ruhm besorgt hat. Die deutlichsten freirechtlichen Einsichten ber die Tragweite des Grundsatzes des Justizverweigerungsverbotes sind in Gustav Radbruchs Artikel  Rechtswissenschaft als Rechtsschpfung. Ein Beitrag zum juristischen Methodenstreit (1906) zu finden. Es wird gezeigt, dass Kantorowicz  allerdings erst 1925, in Aus der Vorgeschichte der Freirechtslehre, als er sich mit der Entstehungsgeschichte des Artikels 4 Code Civil beschftigt hat  eine neue These vorgelegt hat  dass seine Entstehungsgeschichte und sptere Interpretation die ruhmreichsten Augenblicke der Geschichte des Freirechtslehre sind. Zu Gunsten der vorgeschlagenen Interpretation geht auch der zu meist vernachlssigte Umstand, dass sich der Artikel 4  obwohl er scheinbar eher einen prozessrechtlichen Charakter hat  in einem materiellrechtlichen Gesetzbuch findet und nicht in einer Zivilprozessordnung bzw. nicht im Code de procdure civile. Ohne Justizverweigerungsverbot wre der Richter weiterhin dazu verurteilt, jeden Anspruch, der keinen ausdrcklichen Schutz geniet, abzulehnen oder sich an den Gesetzgeber (oder ein anderes Organ) zur Lckenfllung und zur Beseitigung von Unklarheiten zu wenden. Eine solche Pflicht  im Geiste des postrevolutionren Mistrauens gegenber den Richtern  hatten die franzsischen Richter (ab 1790) tatschlich, aber es scheint, dass die Richter trotzdem sich nie ernstzunehmend an den Gesetzgeber gewandt haben. Deswegen hat z. B. das etwa ein Jahrhundert spter verabschiedete BGB keine gleiche oder mindestens hnliche Vorschrift  das Justizverweigerungsverbot war in der Zwischenzeit selbstverstndlich geworden, was ermglicht, dass nun der Kampf in den Vordergrund tritt, dass auch die Idee der richterlichen Rechtschpfung  die mit der Freirechtsbewegung am Vorabend des Ersten Weltkrieges kulminiert  selbstverstndlich wird. Es werden noch ca. achtzig Jahre von der Entstehung der Freirechtsbewegung verstreichen bevor das Justizverweigerungsverbot Dank Niklas Luhmann eine einflussreiche rechtstheoretische Interpretation erlebt. Luhmann entwickelt die Theorie des positiven Rechts ohne von der gewhnlichen Unterscheidung Gesetzgebung/Justiz auszugehen, sondern von der Unterscheidung Zentrum/Periferie. Der Ausgangspunkt seiner Theorie ist  die unbestrittene Tatsache, da das Rechtssystem allein die Gerichte unter Entscheidungszwang setzt. Auf Grund dieser Regel bilden Gerichte das Zentrum des Rechtssystems. Alles andere, eingeschlossen Gesetzgebung, ist Peripherie. (...) Letztlich resmiert sich aller rechtlicher Entscheidungszwang im Verbot der Justizverweigerung . Luhmann bringt das Justizverweigerungsverbot in Verbindung mit der Entstehung eines als prozeunabhngig gedachten materiellen Zivilrechts im bergang zur Neuzeit, das fr alle vermeintliche Rechtsansprche Rechtsschutz gewhrt. Dazu kommt spter noch die sogenannte  Generalklausel fr den Rechtsschutz gegen Verwaltungsakte. Nach Luhmann gewinnt erst damit das Verbot der Justizverweigerung seine moderne Tragweite und erst damit wird es sinnvoll, die Stellung der Gerichte im Rechtssystem vom Verbot der Justizverweigerung her zu bestimmen. Es handelt sich um jene Charakteristik des modernen Rechts, die das Verbot der Justizverweigerung vor Augen hat und Luhmann sie als Unmglichkeit bezeichnet, im Rechtssystem zu antizipieren, mit welchen Anliegen es sich zu befassen hat. Das Justizverweigerungsverbot ermglicht, da jeder denkbare Anspruch vor dem Richter kommt. Dafr gibt es keinen besseren Beweis, als die Tatsache, das die Gerichte sich in den hufigsten  zivilrechtlichen  Verfahren mit Klagen und Klageansprchen befassen und befassen sollen, die bereits prima facie meritorisch unbegrndet sind und fr die bereits prima facie kein Rechtsinteresse besteht  erst nachdem es sich mit einer Klage befasst hat, kann und darf ein Gericht das Fehlen des Rechtsinteresses feststellen. In der Luhmann schen Konzeption entscheidend ist, dass nur das Gericht auf den jeden Rechtsschutzanspruch ( Klage ) antworten soll. Schlsselwrter: Justizverweigerung, Rechtsverweigerung, Freirechtsbewegung, Hermann Kantorowicz, Niklas Luhmann, Justiz, Richter * Prof. dr. sc., Pravni fakultet Sveu iliata u Splitu, Katedra za teoriju prava i dr~ave; Max-Planck-Institut fr europische Rechtsgeschichte, Frankfurt/M.  V. Zoran Pokrovac, Hermann Ulrich Kantorowicz i slobodnopravni pokret (doktorska disertacija; mentor: prof. dr. sc. Nikola Viskovi; Pravni fakultet Sveu iliata u Splitu), Split, 1995, 426 str.  V. njegov tekst u ovom zborniku.  O zabrani uskrate pravosua kao samorazumljivosti koja postoji odavno govori i Marie Theres Fgen,  Schrittmacher des Rechts. Anmerkungen zum Justiz- und Rechtsverweigerungsverbot , u: Heinrich Honsell i dr. (ur.), Privatrecht und Methode. Festschrift fr Ernst A. Kramer, Basel/Genf/Mnchen, 2004, str. 13, bez preciziranja od kada i gdje to va~i.  22 Archiv fr Sozialwissenschaft und Sozialpolitik, str. 355-370.   Literaturbericht Rechtsphilosophie , 27 Zeitschrift fr die gesamte Strafrechtswissenschaft (1907), 241-255, str. 244.  Vidi Fgen, o. c., str. 15.  Hermann Kantorowicz, Aus der Vorgeschichte der Freirechtslehre, Mannheim : Bensheimer, 1925, str. 28-29, istakao Z. P.  Paul Koschaker, Europa und das rmische Recht, Mnchen/Berlin : Beck, 21953, str. 186, kurziv Z. P.; v. i str. 184-185.  Wolfgang Fikentscher, Methoden des Rechts in vergleichender Darstellung. Bd. II Anglo-amerikanischer Rechtskreis, Tbingen : Mohr, 1975., str. 549.  Gustav Radbruch, Rechtsphilosophie (hrsg. v. E. Wolf u. P. Schneider), Stuttgart : Koehler, 81973, str. 207.  Peter Noll, Gesetzgebungslehre, Reinbek bei Hamburg : Rowohlt, 1973, str. 49.  Opairnije Murad Ferid, Das Franzsische Zivilrecht, t. 1-2, Frankfurt na Majni/Berlin : Metzner, 1971, str. 159-160.  Ferid, o. c., str. 116, 159.  Ferid, o. c., str. 180.  Niklas Luhmann,  Die Stellung der Gerichte im Rechtssystem , 21 Rechtstheorie (1990), str. 459-473, 467, kurziv Z. P.  U ex-jugoslavenskoj literaturi za ovaj problem relevantan je rad Slavice Krnete,  Evolucija pojma zahtjev i njegov odnos prema subjektivnom pravu , 23 Godianjak Pravnog Fakulteta u Sarajevu (1975), str. 297-310.  Tome se mo~e dodati uvoenje upravnog sudstva i sudskog ispitivanje va~enja pravnih propisa (tzv. Normenkontrole); njihovo svoenje na zadau koja krajem 19. stoljea pripada sudcu - zadau ispravne interpretacije prava (v. recenziju Malte Dieelhorsta knjige Jana Schrdera, Gesetzesauslegung und Gesetzesumgehung. Das Umgehungsgeschft in der rechtswissenschaftlichen Doktrin von der Sptaufklrung bis zum Nationalsozialismus, Paderborn : Schningh, 1985, in: 186 Archiv fr die civilistische Praxis (1986) 5, 526-528 /526/) ne objaanjava zaato sudcima pripada ta zadaa. O raspravama o odnosu sudstva i uprave u njema kim zemljama u 19. st. i njihovim konzekvencama za sliku sudca v. posebice detaljno u Regina Ogorek, Richterknig oder Subsumtionsautomat? Zur Justiztheorie im 19. Jahrhundert, Frankfurt am Main : Klostermann, 1986., str. 280-367.  O razlikama izmeu sudbene i zakonodavne obveze odlu ivanja, koju Luhmann ne tematizira, v. Noll. o. c., str. 50.  Uvjerljiv prikaz, bez spominjanja zabrane uskrate suenja, u S. Triva, M. Dika, Graansko parni no procesno pravo, Zagreb, 2004, 7. izd., str. 143.  Luhmann, o. c., str. 467.  Ib.  Ista se pojava iz druge perspektive, one filozofijske hermeneutike, mo~e interpretirati u svjetlu  kona nog ishoda hermeneuti kih diskusija: povijesnost samog razumijevanja, a ne nedostatnost metoda, jest ona koja svom tuma enju daje cilj i mjerilo vremena (v. H. Anton,  Deutung , in: Historisches Wrterbuch der Philospohie /hrsg. v. J. Ritter u. K. Grnder/, t. 2, str. 158).  Luhmann, o. c., str. 468.  Zagreb, 1977.  V. Nikola Viskovi,  Proceduralni aspekt prava , Anali Pravnog fakulteta u Beogradu (1985) 5-6, str. 540-547.  Zagreb, 61986.  Hubert Rottleuthner, Richterliches Handeln. Zur Kritik der juristischen Dogmatik, Frankfurt/M. : Athenum, 1973, str. 9.  V. Nikola Viskovi, Pojam prava. Prilog integralnoj teoriji prava, Split : Logos, 21981, str. 83-84.  Rottleuthner, o. c., str. 149.  Luhmann, o. c., str. 468. O problemu razlikovanja u precedentnoj doktrini v. za ameri ko pravo npr. standardni opis u Allana E. Farnswortha, Uvod u pravni sistem Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava, Beograd : Savremena administracija, 1973, str. 52 i d. iz kojeg je o ito da i on polazi od modela primjene, iako je blizak stavu da je tradicija nametnula fikciju da se pri  razlikovanju ne radi o stvarala kom  ukidanju starijeg pravila. Otprilike tako Fikentscher za englesko pravo:  (...) iz respekta pred doktrinom stare decisis puno se radije razlikuje novi slu aj od starog, nego da se glatko izjavi, da se pravilo, prema kojem je stari slu aj odlu en, dr~i nepravilnim (str. 2, 96-97, s uputama na daljnju literaturu). S obzirom na to da je House of Lords tehniku razlikovanja razvio do  visokog stupnja ingenijalnosti , slobodnopravnjaci bi sigurno na to rekli, da je onda lako  bilo mogue da u moderno doba House of Lords gotovo nijedan presedan nije promijenio (str. 107).  Luhmann, o. c., str. 469.  Treba podsjetiti i na to da je temeljna norma sudbenosti redovito praena dopunjujuim na elom iura novit curia, koje  ini se - nakon kodifikacija dobiva zna enje sasvim obrnuto u odnosu na dotadaanje. Ono se naime prije kodifikacija odnosilo na recepirano, dakle strano pravo, a ne na domae pravo (v. Kommentar zum Allgemeinen brgerlichen Gesetzbuch, hrsg. v. H. Klang, Erster Band/Erster Halbband, Wien : sterreichische Staatsdruckerei, 1933, str. 3; Dragomir Stoj evi/Ante Romac, Dicta et regulae iuris, Beograd : Savremena administracija, 41984, ne bilje~e izvor te izreke). Zabranu non liquet Noll dr~i temeljnom normom suda kog postavljanja prava (o. c., str. 49). Noll formulu non liquet izjedna ava s uskratom suenja, iako ona u suvremenim procesnim pravima ne zna i uskratu suenja, ve se njome ozna ava situacija u kojoj injeni no stanje nije jasno pa sud (u civilnom postupku), prema pravilima o teretu dokazivanja, odlu uje protiv stranke koja neato treba dokazati (sud  nije u stanju formirati uvjerenje o sadr~aju injeni ne osnove spore po pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza /Siniaa Triva, Graansko procesno pravo. I Parni no procesno pravo, Zagreb : Narodne novine, 21972, str. 99/). U rimskom pravu sud odnosno jurisdikcioni magistrat bio je ovlaaten otkloniti suenje kad utvrdi da nema izri ite norme koja regulira sporni predmet (actio denegare) (v. Marijan Horvat, Rimsko pravo, Zagreb : `kolska knjiga, 71973, str. 345), pa je actio denegare adekvatniji naziv za uskratu suenja.  Bernd Rthers, Rechtsdogmatik und Rechtspolitik unter dem Einflu des Richterrechts (v. http://www.google.de/search?q=cache:ChK0At-C9MUJ:www.irp.uni-trier.de/15_Ruethers.pdf+Rechtsverweigerungsverbot&hl=de&lr=lang_de).   Tko misli, da je uvrijeen u svom pravu, prosto mu je tu~iti se oblasti po zakonima ustanovljenoj (OGZ, 19, citat po Pravila graanskih zakonika /prir. Mihajlo Vukovi/, Zagreb : `kolska knjiga, 1961, str. 27).  V. http://www2.uibk.ac.at/zivilrecht/buch/kap3_0.xml?section=1;section-view=true  U tom smislu i Nikola Gavella, Osobna prava, I. dio, Zagreb, 2000, str. 24-25, a u vezi osobnih prava.  V. Z. Pokrovac, Hermann Ulrich Kantorowicz i slobodnopravni pokret (doktorska disertacija; mentor: prof. dr. sc. Nikola Viskovi; Pravni fakultet Sveu iliata u Splitu), Split, 1995, poglavlje 7.6.1.  Vezanost zakonom versus metodi ke i interpretacijske neovisnosti .  Ivan Padjen,  Struktura pravne politi ke odgovornosti , 33 Naae teme (1989) 5, str. 1150-1182, 1171-1172.  U Pruskoj je rfr lgislatif uveden Opim zemaljskim pravom (ALR) (viae o tome v. Franz W. Jerusalem, Der Staat. Ein Beitrag zur Staatslehre, Jena : Fischer, 1935, str. 178).  Luhmann, o. c., str. 459-473. Ferid, o. c., str. 160, to objaanjava kao ubla~avanje apsolutnosti principa podjele vlasti. O nepovjerenju  prema stru nim pravnicima i negativnom odnosu  prema dogmati koj jurisprudenciji kao uzrocima nastanaka legalnog tuma enja zakona, za koje se takoer ka~e da je u 19. st. gotovo nestalo, u domaoj literaturi v. Feodor Taranovski, Enciklopedija prava, Beograd : Geca Kon, 1923, str. 249-250.  Kratko i informativno, s uputama na noviju relevantnu literaturu, prikazuje F.-R. Grabau,  Der Gesetzgeber als Normeninterpret. Vom Aufstieg und Niedergang der bindenden Gesetzesauslegung , 23 Rechtstheorie (1992) 3, str. 343-354.     PAGE  PAGE 11 &(jvln^h.0""Vl>Zr@PR,.8Lʷʷʟʷʷʷʷʷʊwʊʟʊʟʟʟ%h,ZCJOJQJ]^JaJmHsH(h,Z6CJOJQJ]^JaJmHsH/jh,Z0JCJOJQJU^JaJmHsH%h,Z6CJOJQJ^JaJmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsHh,Z6mHsHh,ZmHsH#jh,Z0JCJUaJmHsH. .B6rdXb $ a$$a$$da$$a$ $d]a$ f]f^$J]Ja$J]JL T LF  4NT @B.Ͻh,Z5CJNHaJmHsHh,Z5CJ\aJmHsHh,Z5CJaJmHsH$h,Z0J5OJQJ\^JmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsHh,ZCJaJmHsHh,Z5mHsHh,Z6]mHsHh,Z6mHsHh,ZmHsH1.0X"BD68rtdfXZ<@խխ՛՛խoխ՛%h,ZCJH*OJQJ^JaJmHsHh,Z6CJaJmHsHh,ZCJaJmHsH#jh,Z0JCJUaJmHsH%h,Z6CJOJQJ^JaJmHsH(h,Z6CJOJQJ]^JaJmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsH/jh,Z0JCJOJQJU^JaJmHsH(@Bbd~  4 l   .!0!b!d!!!!"R"T"##$$.&^''')@***++<,~,,,,,- -J//0μμμμμμμμμμμuh,Z6CJaJmHsH#jh,Z0JCJUaJmHsH(h,Z6CJOJQJ]^JaJmHsH%h,Z6CJOJQJ^JaJmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsH/jh,Z0JCJOJQJU^JaJmHsHh,ZCJaJmHsHh,ZCJH*aJmHsH.  .!b!R"$*+,,-0<0\0<1^1T2"3d3;F;GHJJ $7$8$H$a$$a$$ a$$da$00<0>0\0^001<1>1P1R1^1`112T2V22222"3$3d3f344;;F;H;<(<<=^=j=խ՚՚խ՚Ո|m|`|mh,Z6CJaJmHsHh,Z6CJ]aJmHsHh,ZCJaJmHsH#jh,Z0JCJUaJmHsH%h,Z6CJOJQJ^JaJmHsH%h,ZCJH*OJQJ^JaJmHsH(h,Z6CJOJQJ]^JaJmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsH/jh,Z0JCJOJQJU^JaJmHsH%j==>?H????@@p@@@DhDDDE F6FNFFFFFG GHHIJJJJ2K4KtKKL|%h,Z6CJOJQJ^JaJmHsH/jh,Z0JCJOJQJU^JaJmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsH#jh,Z0JCJUaJmHsHh,ZCJH*aJmHsHh,Z6CJaJmHsHh,Z6CJ]aJmHsHh,ZCJaJmHsH&J2KLNN\PSUUUUUUUUUUUUUUUUU&`#$$a$$da$ $x]xa$LL(LLMMN NNNNNNNO6OFOtOOP\P^PHR|RDSjSSS>UBUDU^UUӽӨӐ~i~i~~i~i~V~~i~V~~i~i~%h,Z6CJOJQJ^JaJmHsH(h,Z6CJOJQJ]^JaJmHsH"h,ZCJOJQJ^JaJmHsH/jh,Z0JCJOJQJU^JaJmHsH(h,Z56CJOJQJ^JaJmHsH+h,Z56CJOJQJ]^JaJmHsH%h,Z5CJOJQJ^JaJmHsH2jh,Z0J5CJOJQJU^JaJmHsH UUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU"h,ZCJOJQJ^JaJmHsHhr0JmHnHu h,Z0Jjh,Z0JUjh,ZUh,ZUU $d]a$/ 01h/ =!"#$% ^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmH sH tH ZZ  Heading 1$$7$8$@&a$5CJ\aJmHsHtHvv  Heading 2$$d@7$8$@&^`&5CJOJQJ\^JaJmHsHtHV@V  Heading 3$<@&5CJOJQJ\^JaJDA`D Default Paragraph FontViV 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List H&@H Footnote Reference CJEHaJX@X  Footnote Textd@CJOJQJ^JaJmHsHJJ AYSd@^SCJOJQJ^JaJmHsH2>@"2 Title$a$5\4@24 Header  p#.)@A.  Page NumberVPRV  Body Text 2dx7$8$CJaJmH sH tH`Ua`  Hyperlink5567>*CJOJQJS*Y(\]^JaJo(ph3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]  ["( x !6""$4+0Z01)248CDFqJKLR6T WX_fghwj  !"#$%&'()a'8H~/^ h $40rL4 n %%%%%("Bn&L.@0j=LUUTWXY JUUUVZ !(! !8@0(  B S  ? _Toc346873548 _Toc347208692 _Toc348183438 _Toc348250751˛˛˛˛ jkk k!k)k.k@kUkdkjksktkxkyk~kkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkllll'l1l2lm?mEmJmPmQm\m]memfmkmpm~mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm nnnn!n"n*n6n:n]nanbnhnin{n|n~nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnoo o!o%o&o(o0o9o:oAooooooooooooooooooopp&p;p@pHpVpaphplpmpqprpwpxppppppppppppppppppq q q qqqq)q*q8q9q=q>qBqGqIqJqOqPq_q`qgqiqmqnqrqwq~qqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqrrrrrrr!r&rDrHrIrbrcrgrlrsrtr}r~rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrs s sss s#s$s/s0s3s4s@sAsCsDsJsLsPsQsWsXs_seskspssssssssssssssssssssssstt t ttttt!t"t$t%t(t5tw?wBwGwUwVw]w^wgwmwzw{wwwwwwwwwwwwwwwwwwwwwwwxx x xxx&x+x8x:x?x@xFxHxVxWxcxexhxixsx{xxxxxxxxxxxxxxxxxxxy y y yyy)y*y/y4yDyEyNyOyZy[yfyjyrysyvywy~yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyz z zzz"z$z(z1z8z9z=z>zCzHzNzSzezfzkztz}zzzzzzzzzzzzzzzzzzz{{{ {{{{#{({0{1{7{A{G{L{^{_{b{c{h{y{|{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{||||||||&|'|/|0|3|8|?|@|E|G|L|M|Q|U|[|\|d|e|k|u|}||||||||||||||||||||||}}}}&}'}2}3}7}D}K}X}\}]}l}m}t}w}{}|}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}~~~~~~ ~"~&~'~*~/~6~7~:~;~>~E~Y~\~a~d~m~n~r~v~~~~~~~~~~~~~~ȟɟɟ˟˟̟̟Οϟџҟԟ՟~ɟɟ˟˟̟̟Οϟџҟԟ՟=--~~~e~.ݍql ǟɟɟ˟˟̟̟Οϟџҟԟ՟ |D(=}~n\NVzDjCZX ( Bp$OSB蒞^`.^`.^`.^`. ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(hh^h`. hh^h`OJQJo(^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.t^`to(.^`OJPJQJo(-pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. SBBp$~}| ]"tR=       ,Zr~~@j~jj   "'*+235=>LOP```"`*`,`.`0`@`F`H`L`V`@`^`l`n`r`````UnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialACambria Math"1hFF5l @l @!0d~~2qXZ $Pr2!xx}Taj e lanZato za uuje da upravo Kantorowicz, u ~aru dokazivanja teze o postojanju pravnih praznina, gubi iz vida povijesnizoran_pokrovacIvan<         Oh+'0(< LX x   Taj e lanZato zauuje da upravo Kantorowicz, u aru dokazivanja teze o postojanju pravnih praznina, gubi iz vida povijesnizoran_pokrovac Normal.dotmIvan2Microsoft Office Word@F#@=j@jK@jK l՜.+,0x hp  WHaarmann Hemmelrath@~ Taj e lanZato zauuje da upravo Kantorowicz, u aru dokazivanja teze o postojanju pravnih praznina, gubi iz vida povijesni Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F#KData 1TableoAWordDocument1nSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q