Naslov
DJELOVANJE RONJENJA SA STLAĈENIM ZRAKOM NA POJAVLJIVANJE MJEHURIĆA INERTNOG PLINA U REKREACIJSKIH RONILACA I OSOBA S KRONIĈNOM OZLJEDOM KRALJEŠNIĈKE MOŢDINE
(Effect of scuba diving on appearance of gas bubbles in recreational divers and persons with chronic spinal cord injury)

Autori
Glavaš, Duška

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
08.06

Godina
2010

Stranica
85

Mentor
Dujić, Željko

Ključne riječi
ronjenje; dekompresijska bolest; plinski mjehurići; ultrazvuk; ronioci s tjelesnim oštećenjem; sialil-Lewis-x; endotelna disfunkcija; monociti
(diving; decompression sickness; gas bubbles; ultrasound; handicapped divers; sialil-Lewis-x; endothelial dysfunction; monocyte)

Sažetak
7.1. Ispitivanje sigurnosti Bühlmannovih dekompresijskih tablica Bühlmannove dekompresijske tablice smatraju se posebno pouzdanim u prevenciji dekompresijske bolesti (DB) radi vremena dekompresije koje je duţe u usporedbi s drugim tablicama. Cilj istraţivanja je bio provjeriti sigurnost Bühlmannovih tablica. U istraţivanju je sudjelovalo 14 zdravih, iskusnih rekreacijskih ronilaca muškog spola. Ultrazvuĉnim ureĊajem je promatrana prisutnost mjehurića inertnog plina u desnom srcu nakon izlaganja tlaku u barokomori i ronjenja u moru. U oba postupka su profili ronjenja bili graniĉni u smislu sigurnosti po korištenim tablicama. Pri "plitkom ronjenju" (24 m tijekom 70 min), medijan stupnja mjehurića nakon izlaganja tlaku u barokomori je bio "0", a nakon ronjenja u moru je iznosio "2" (P=0, 67). Kod "dubokog ronjenja" (54 m tijekom 20 min), medijan stupnja mjehurića nakon izlaganja tlaku u barokomori je bio "0", a nakon ronjenja u moru je iznosio "3" (P=0, 38). Pri "plitkom ronjenju", srednji stupanj mjehurića je nakon izlaganja tlaku u barokomori iznosio 0, 1 mjehurića/cm², a nakon ronjenja u moru 1, 4 mjehurića/cm², što je relativno povećanje od 140%, pri ĉemu je razlika bila statistiĉki visoko znaĉajna (P=0, 0001). Pri "dubokom ronjenju", srednji stupanj mjehurića nakon izlaganja tlaku u barokomori je iznosio 0, 1 mjehurića/cm², a nakon ronjenja u moru 2, 4 mjehurića/cm², što je relativno povećanje od 240%, a razlika je takoĊer bila statistiĉki visoko znaĉajna (P<0, 0001). Vjerojatnost nastanka DB (P-DB) koja je iznosila 6% do 9% nakon izlaganja tlaku u barokomori, povećala se i iznosila je 19% do 28% nakon ronjenja u moru. Kako bilo, tijekom istraţivanja nisu zabiljeţeni simptomi ni znaci DB. Ronjenje u moru na granici sigurnosti Bühlmannovih tablica povezano je s visokim stupnjem mjehurića, što moţe rezultirati većim rizikom od nastanka DB ĉak i bez manifestne bolesti. 7.2. Istraţivanje uĉinaka ronjenja u osoba s paraplegijom Pratili smo stvaranje venskih mjehurića nakon ronjenja u moru u osoba (n=6) s kroniĉnom ozljedom kralješniĉke moţdine (SCI) i tjelesno zdravih (n=7) ronilaca (C) kako bi se procijenila P-DB. Venski mjehurići plina promatrali su se ultrazvukom 40 min nakon izranjanja. P-DB je odreĊivana biljeţenjem profila ronjenja, uz uporabu modela po Gerthu. Ronioci su ronili dva puta svakog od tri dana eksperimenta, koristeći prilagoĊene Bühlmannove dekompresijske tablice. Srednja P-DB za sva ronjenja je u skupini SCI iznosila 0, 51±0, 2%, a u skupini C 0, 64±0, 27%, pri ĉemu je P-DB kod drugih ronjenja u danu bila veća (skupina SCI: prvo ronjenje 0, 52±0, 26% ; drugo ronjenje 0, 77±0, 23%, odnosno skupina C: prvo ronjenje 0, 43±0, 18% ; drugo ronjenje 0, 60±0, 20%). Usporedbom vrijednosti izmeĊu skupina te prvih i drugih ronjenja nisu naĊene statistiĉki znaĉajne razlike. Broj mjehurića je u obje skupine tijekom tri dana ronjenja bio nizak i iznosio od 0, 0 do 0, 10 mjehurića/cm². P-DB je u ronilaca s paraplegijom bila pri vrijednostima za uobiĉajeno rekreacijsko ronjenje, što znaĉi da je korišteni ronilaĉki profil bio siguran. 7.3. Utjecaj ronjenja sa stlaĉenim zrakom na hematološke i biokemijske parametre Akutna arterijska endotelna disfunkcija nakon ronjenja ĉesto se javlja bez vidljivih promjena u endotelnom podruĉju, što ukazuje na mogućnost biokemijskog porijekla. Budući da su granulocitni i monocitni antigeni prepoznati kao ligandi endotelnih selektina, provjeravana je njihova osjetljivost kao biljega promijenjene vazodilatacije nakon ronjenja. Protoĉnom citometrijom su odreĊivani biljezi CD15 i CD15s na mononuklearnim stanicama periferne krvi u osam ronilaca i to 30 min prije i 50 min nakon samo jednog ronjenja na 54 m dubine, u trajanju od 20 min. Broj plinskih mjehurića u desnom srcu pratio se ultrazvuĉnim ureĊajem. Mjehurići su zabiljeţeni u svih ronilaca (1, 9±1, 9 mjehurića/cm²). Postotak CD15+ monocita iznosio je 38, 4±19, 3 prije ronjenja, dok se nakon ronjenja povećao na 67, 3±34, 2 (P=0, 0044). Postotak "velikih" CD15s+ monocita iznosio je 3, 2±1, 4 prije ronjenja, a 6, 7±4, 0 nakon ronjenja (P=0, 0195). Poslije ronjenja, ukupni broj monocita bio je povećan, premda ne i statistiĉki znaĉajno, dok se ukupni broj granulocita povećao za 61%. Nije zabiljeţena znaĉajna korelacija izmeĊu stvaranja mjehurića i CD15+ monocita (r=-0, 56 ; P=0, 17), kao ni izmeĊu stvaranja mjehurića i CD15s+ monocita (r=0, 43 ; P=0, 29). Biokemijske promjene nakon scuba ronjenja primarno se oĉituju aktiviranjem postojećih monocita, a manje povećanjem njihova broja tijekom akutne endotelne disfunkcije.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

POVEZANOST RADA