ࡱ> ce^_`ab#`bjbjmm =/j[֏6nZ   5558N56t U66(666777SSSSSSS$VhDY;SI 77777;S 66UHHH7 6 6SH7SHH H66 Ϩ5O98HIRU0UH:ZG:ZH:Z Hh 77H77777;S;SGZ777U7777   )5   5    Dr. sc. DIJANA JAKOVAC-LOZI, redoviti profesor Pravnog fakulteta u Splitu prosudbe europskog suda za ljudska prava temeljene na dosezima suvremenih dokaznih sredstava u paternitetskim postupcima Quod non est, confirmari non potest. Ono ega nema ne mo~e se ni dokazati. (Latinska izreka) Autorica u ovom radu analizira osam presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima se odlu uje o utvrivanju i osporavanju roditeljstva, konkretno, o instva. Rije  je o slu ajevima novijeg datuma u kojima je Sud zauzeo stajaliate da je povrijeeno pravo na poatovanje privatnog i obiteljskog ~ivota ( l. 8. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Uz razradu stavova Europskog suda o dosezima odredbe l. 8. Konvencije u paternitetskim predmetima, autorica istra~uje i izvanbra no roditeljstvo u svjetlu obiteljskog ~ivota, a s aspekta svih sudionika tog odnosa. Cjelokupni rad pro~et je zna ajem kojeg ima najsuvremenije i najsofisticiranije dokazno sredstvo koriateno u paternitetskim postupcima - DNA testiranje. Uz neprikosnovene prednosti koje ovo dokazno sredstvo ima, isto, posredno otvara i neke dvojbe: pitanje dopustivosti DNA testiranja nad preminulim osobama; ne/dopustivosti prisilnog testiranja; ne/mogunosti osporavanja dokazne vrijednosti rezultata DNA testiranja; pitanje vremenskog ograni enja za utvrivanje o instva sudskim putem, te nemogunosti pojedinaca (roenih prije stupanja na snagu novijih propisa) da ostvare pravnu potvrdu istine o instva, unato  provedenim DNA testiranjima; takoer, i ne/mogunosti osporavanja jednom priznatog o instva na temelju novih dokaza ostvarenih DNA analizom koja isklju uje o instvo, te davanje u pojedinim predmetima prednosti krvnoj u odnosu na DNA ekspertizu. Klju ne rije i: pravo na poatovanje privatnog i obiteljskog ~ivota, paternitetski postupci, Europski sud za ljudska prava, DNA testiranje 1. Uvodna rije  1. Europsku konvenciju za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) ne bi bilo ispravno promatrati isklju ivo kao pravni instrument. Za poznavanje Konvencije potrebno je poznavati sudsku praksu kao njen va~an dio i to ne samo zbog aezdesetogodianjeg vijeka postojanja i bogatstva protokola donesenih uz nju, ve zbog va~nosti samih slu ajeva koji prate promjene u raznim segmentima ~ivota, pa tako i u onom najva~nijem - obiteljskom ~ivotu. Kada Konvenciji pripiaemo atribuciju ~ivueg mehanizma, svjesni smo va~nosti konvencijske prilagodbe novonastalim situacijama (i to upravo kroz sudsku praksu), te dinami nog pristupa u rjeaavanju slu ajeva koji su rezultat suvremenih datosti. Jedna od njih su i dostignua na planu genetskog testiranja koja mo~emo nazvati revolucionarnim dostignuima jer uklanjaju i najmanje sjenke sumnje na roditeljstvo. Tu osjetljivu, iznimno va~nu, rekli bismo, bazi nu sferu obiteljskog ~ivota pretvaraju iz mo~ebitne u stvarnu, istinsku, dokazivu. Na primjeru nekolicine predmeta novijeg datuma (v. infra, 5.) o kojima je rjeaavao Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Sud) mo~emo razmatrati kako rjeaenja koje nam pru~a jedno od najsuvremenijih genetskih testiranja (DNA metoda) na polju utvrivanja i osporavanja roditeljstva, tako i dvojbe koje ponekad otvaraju okolnosti tijesno vezane uz spomenutu metodu. Takvu lepezu slu ajeva i zanimljivosti promatramo u slu~bi zaatite prava ovjeka na privatni i obiteljski ~ivot, a kojeg propisuje odredba l. 8. Konvencije. 2. Istina, genetska testiranja su predmet interesa i nekih drugih dokumenata koji zavrjeuju barem osvrt. Jedan od njih je i Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini koja, izmeu ostalog, sadr~i i ope pravilo temeljem kojeg se mora dobiti pristanak za sve medicinske intervencije ( l. 10. st. 1. Konvencije). Ova odredba mo~e biti relevantna za genetske testove roditeljstva (kako kod utvrivanja/osporavanja o instva/maj instva, tako i u slu aju potrebe pojedinca da bude siguran glede neke nasljedne bolesti). Nadalje, kao rezultat XXVII Kolokvija o europskom pravu, s temom "Pravni problemi koji se ti u roditeljstva", odr~anog na Malti 1997. godine, sa injeno je opse~no izvjeae koje sadr~i na ela koja se odnose na utvrivanje podrijetla i pravne posljedice istoga. Takva nastojanja su rezultirala Bijelim papirom o na elima koja se odnose na utvrivanje roditeljstva i njegove pravne posljedice. Tih dvadesetdevet na ela, iako nemaju obveznopravni status, ipak mogu poslu~iti kao svojevrsne smjernice dr~avama lanicama VE za izradu nacrta novih zakonskih propisa koji se ti u ove materije. Primjerice, na elo 14. Bijelog papira poziva dr~ave lanice VE da u ine raspolo~ivima nove medicinske i genetske tehnike kao i informacije koje se ti u utvrivanja i osporavanja roditeljstva. U ovom radu te~iate je stavljeno isklju ivo na Europsku konvenciju za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 2. Stav Europskog suda za ljudska prava o domaaaju odredbe l. 8. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava u paternitetskim predmetima 3. Kada je godine 1950. donesena Europska konvencija za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dvije velike ideje koje su dugo vremena nosile predznak utopijskog, dobile su svoje obrise: ideja o ljudskim pravima i ideja o jedinstvu Europe. Danas su to ve za~ivljene i uvelike ostvarene ideje, koje su, istina, na putu svog ostvarenja mijenjale svoje vizure i snagu u inkovitosti. Tijelo kojem pripada klju na uloga na putu ostvarenja, Konvencijom utemeljenih graanskih i politi kih prava, kao i sloboda svakog pojedinca, jest Europski sud za ljudska prava. Njegova uloga je osobito osjetljiva u podru ju obiteljskog prava gdje dr~ave stranke Konvencije u~ivaju visok stupanj autonomije. To nije, tijela Konvencije im priznaju tzv. slobodu procjene (margin of appreciation) kako bi obiteljskopravne odnose mogle urediti na na in koji bi odgovarao njihovoj tradiciji i kulturnoj ste evini. 4. Za potrebe ovog rada razmatrat emo isklju ivo dosege odredbe l. 8. Konvencije koji se odnose na poatovanje privatnog i obiteljskog ~ivota. Rije  je o dvostrukoj konvencijskoj zaatiti privatnog i obiteljskog ~ivota (zaatiuje privatnost i obiteljske odnose i ograni ava javne vlasti pri mijeaanju u obiteljski ~ivot). To nije, odredba l. 8. st. 1. propisuje da "svatko ima pravo na poatovanje svoga privatnog i obiteljskog ~ivota, doma i dopisivanja", ato na odreeni na in predstavlja jamstvo, kako djeci za ostvarenjem njihovog prava na saznanje istine o podrijetlu, na obiteljski ~ivot i stjecanje svih pripadajuih im prava po toj osnovi, tako i odraslim osobama za stjecanje ili pak prestanak roditeljstva spram odreenog djeteta. Naprosto, jam i obiteljski ~ivot u kojem neznanje ili tek predmnijeva ustupaju mjesto istini, istini temeljenoj na rezultatima suvremenih znanstvenih metoda koje ne ostavljaju prostora dvojbi. Nadalje, odredbom l. 8. st. 2. Konvencije propisano je: "Javna vlast se nee mijeaati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom druatvu nu~no radi interesa dr~avne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprje avanja nereda ili zlo ina, radi zaatite zdravlja ili morala ili radi zaatite prava i sloboda drugih". Dakle, cilj je zaatititi pojedinca od arbitrarnog mijeaanja javne vlasti u njegov privatni i obiteljski ~ivot. Meutim, u tuma enju sadr~aja te odredbe izmeu dr~ava postoje velike razlike, ovisno o potrebama i nacionalnim izvorima. 5. Ponajprije, treba kazati kako ne postoji definicija privatnog ~ivota i privatnosti. No, u teorijskim razmatranjima privatnost se opisuje kao "pretpostavka da pojedinci trebaju imati podru je samostalnog razvoja, meusobnog djelovanja i slobode, 'privatnu sferu' sa ili bez interakcija s drugima, slobodnu od dr~avne intervencije i slobodnu od prekomjerne samoinicijativne intervencije od strane drugih nepozvanih pojedinaca". Privatnost bi obuhvaala razli ita podru ja, no, za potrebe ovog rada od zna aja bi, prioritetno, bilo podru je identiteta pojedinca. To podru je zaatite i uvanja identiteta (koje se nalazi u samom srediatu zaatite privatnost), promatrano u svjetlu sudske prakse, obuhvaalo bi, primjerice, pristup informacijama o vlastitom podrijetlu, ograni avanje pristupa osobnim informacijama, spolni, rodni identitet, identitet kao lana druatvene skupine, javnu sferu privatnih odnosa i ime. Naravno da se ova podru ja ponekad preklapaju. U tom kontekstu, zadr~at emo se na pitanju pristupa informacijama o vlastitom podrijetlu, pri emu se posebno zanimljivim ine pojedini slu ajevi iz prakse Suda: primjerice, slu aj Mikuli v. Croatia  u kojem je podnositeljica zahtjeva htjela utvrditi svoj pravni odnos s 'prirodnim' ocem kako bi ustanovila bioloaku istinu. Sli no kao i u predmetu Gaskin v. United Kingdom, ona nije mogla otkriti istinu o tom va~nom aspektu njenog osobnog identiteta, a niti prinuditi navodnog oca da dade svoj uzorak DNK. Dakle, postojala je izravna veza izmeu utvrivanja o instva i privatnog ~ivota (osobnog identiteta) podnositeljice zahtjeva. Sukladno tome "& Sud je & s povrede prava na zaatitu obiteljskog ~ivota krenuo ispitivati je li doalo do povrede prava poatovanja na privatni ~ivot. Pri tome je istaknuo kako privatni ~ivot podrazumijeva tjelesni i psihi ki integritet osobe te ponekad mo~e obuhvatiti oblike tjelesnog i druatvenog identiteta pojedinca. Poatovanje 'privatnog ~ivota' mora takoer u odreenoj mjeri obuhvatiti pravo na uspostavljanje odnosa s drugim ljudskim biima". Sud je zauzeo stav kako su hrvatski sudovi doveli podnositeljicu zahtjeva u stanje produ~ene nesigurnosti glede njenog osobnog identiteta, te su time propustili osigurati njena prava koja proizilaze iz l. 8. Konvencije. Suprotno gore spomenutim slu ajevima, u predmetu Odivre v. France podnositeljica zahtjeva ga. Odivre je navela kako su odredbe francuskog zakonodavstva koje onemoguavaju uspostavljanje veze djeteta s bioloakom majkom (u slu aju anonimnog poroda - poroda pod X) protivne odredbama l. 8. Konvencije, kao i l. 14. (zabrana diskriminacije). Ga. Odivre je iskoristila sva pravna sredstva tra~ei da joj se odlukom suda omogui uvid u arhive bolnice i mati nog ureda. Smatrala je da joj je uskratom prava na uvid povrijeeno temeljno ljudsko pravo na identitet koje se temelji na saznanju injenica o podrijetlu i bioloakim srodnicima. Istaknula je i to da je Francuska onemoguila ostvarivanje njezina prava na privatni ~ivot onemoguavajui uspostavljanje bioloakog maj instva jer je njezina majka izri ito zahtijevala da se porod i upis u mati nu knjigu roenih obave "pod X". Sud je zauzeo stajaliate da se radilo o sukobu dvaju suprotstavljenih interesa: interesa osobe na puni razvitak vlastite osobnosti i interesa majke da raajui anonimno u zdravstvenoj ustanovi djetetu podari zdrav ~ivot. Sud se ipak veinom glasova priklonio stajaliatu da se va~nijim dr~i zaatita interesa majke, jer se time sprje ava vraenje ilegalnih poba aja i edomorstava. No, u vremenskom intervalu od podnoaenja zahtjeva Sudu do donoaenja odluke, dogodio se i zamjetan pomak u francuskom pravnom sustavu i to 22. sije nja 2002. godine, a koji omoguuje djetetu pristup podacima o bioloakom podrijetlu. Sud je tako zaklju io da nije bilo povrede l. 8. Konvencije, a niti l. 14. Naime, ga. Odivre nije bila diskriminirana, niti uskraena u roditeljstvu jer je sve sadr~aje roditeljstva dobila u posvojiteljskoj obitelji. 6. Odredba l. 8. Konvencije stavlja obiteljski ~ivot u srediate privatne sfere ovjeka u kojoj se pretpostavlja njegovo slobodno odvijanje pod zaatitom dr~ave, a praksa Suda nam konstantno ukazuje na kompleksnu prirodu prava na poatovanje obiteljskog ~ivota i "& va~nost postizanja pravedne ravnote~e u sukobu interesa pojedinaca i zajednice kao cjeline." Neodreenost samog pojma "obitelj" u Konvenciji ekstenzivira mogunost primjene tog instrumenta u razli itim situacijama (utvrivanja djetetova podrijetla, odr~avanja susreta i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem i drugim osobama s kojima postoji bliska povezanost, skrb nad djetetom, transeksualizam, homoseksualne zajednice i sl.). Paradigmu obiteljskog ~ivota za Sud predstavljaju u prvom redu, bra ni drugovi i njihova djeca. Bitno je da je brak zakonit i da nije fiktivan, pa e obiteljski ~ivot postojati neovisno o tome ima li u tom braku djece ili ne. U takvim predmetima Sud e uvijek rado 'pronai' osnovu obiteljskog ~ivota ak ako bra ni drugovi i nisu ~ivjeli zajedno (v. predmete: Berrehab v. Netherlands; Abdulaziz, Cabales and Balkandali v. United Kingdom). No, interpretacija l. 8. Konvencije koja je imala revolucionarni karakter na daljnji razvoj obiteljskog prava, a ponovljena je kasnije u nizu odluka, jest ona koju nalazimo u predmetu Marckx v. Belgium. Ista ukazuje da obiteljski ~ivot ima aire zna enje od puke primjene brakom nastalog obiteljskog ~ivota, a ato je sukladno pretpostavci da je Konvencija '~ivi instrument', dinami an mehanizam ije se odredbe moraju tuma iti u svjetlu suvremenih prilika. Naime, l. 8. Konvencije ne svodi se samo na obvezu dr~ava lanica da se suzdr~avaju od mijeaanja u privatni i obiteljski ~ivot pojedinca, ve uklju uje i pozitivne obveze s ciljem osiguranja poatovanja obiteljskog ~ivota. To zna i da kada dr~ava svojim pravnim poretkom odreuje re~im primjenjiv na neke obiteljske veze, kao ato su, konkretno u ovom slu aju, veze neudane majke i njezinog djeteta, mora postupati na na in koji omoguava tim osobama da vode normalan obiteljski ~ivot. Poatovanje obiteljskog ~ivota tako bi zna ilo postojanje odgovarajuih jamstava u domaem pravnom poretku koja omoguavaju integraciju djeteta u njegovu obitelj od trenutka roenja. Sud je bio mialjenja kako dr~ava ima na raspolaganju razli ita sredstva, ali zakon koji ne udovoljava ovom zahtjevu vrijea st. 1. l. 8. Konvencije i isklju uje uope potrebu razmatranja zahtjeva u odnosu na st. 2. istog lanka. Prema praksi Suda, razlikovanje je diskriminatorno ako "nema objektivnog i razumnog opravdanja", odnosno, ako nema "legitimni cilj" ili ako "ne postoji proporcionalnost primijenjenih sredstava i cilja kojem se te~ilo". Kada postupa s ciljem omoguavanja normalnog razvoja obiteljskog ~ivota neudane majke i njezinog djeteta, dr~ava lanica mora izbjegavati diskriminaciju po osnovi roenja. Sud je, rjeaavajui u predmetima Marckx v. Belgium, Johnston and others v. Ireland kao i u nekim drugim slu ajevima pridonio uklanjaju diskriminatornog pristupa i tretmana izvanbra ne djece u praksi pojedinih pravnih sustava. Navedeni slu ajevi su trasirali put daljnjeg evoluiranja principa poativanja tih temeljnih ljudskih prava izvanbra ne djece. 7. Iz prakse Suda je razvidno da brak nije nu~an za u~ivanje prava na poatovanje obiteljskog ~ivota. Ista priznaje i de facto obiteljske veze izmeu jednog muakarca i jedne ~ene onda kada se tom odnosu mo~e pripisati karakter 'stabilnog odnosa', neovisno je li rije  o odnosu izvan braka ili o izvanbra noj zajednici. U potonjem slu aju, izvanbra ni drugovi bi trebali dokazati postojanje de facto obiteljske veze, a ista bi ovisila o prirodi njihovog odnosa, o tome da li stranke stvarno i ~ive zajedno, o vremenskom trajanju veze, o njenom intenzitetu i istinskoj upuenosti jednog na drugog (npr. postojanje zajedni kog djeteta). 8. Zasigurno je najkontroverznije podru je utvrivanja postojanja obiteljske veze podru je odnosa izvanbra nih o eva i djece. Kad je rije  o izvanbra nom o instvu, Sud je, rjeaavajui u pojedinim predmetima (npr. u predmetu B. v. United Kingdom), iznio svoje tuma enje o postojanju razli itih kategorija izvanbra nih o eva, od onih koji ne priznaju svoje o instvo ili su indiferentni spram svog statusa, do onih koji s djetetom imaju 'odnos koji se ne razlikuje od uobi ajenog odnosa utemeljenog na obiteljskoj zajednici'. O evi mogu priskrbiti standard obiteljskog ~ivota na dva na ina: 1. tako da doista skrbe za dijete, u pravom smislu te rije i. To nu~no ne zahtijeva da otac ~ivi s djetetom, ali mora uklju ivati odreene vrste kontakata s djetetom i skrbi za dijete (v. predmet Sderbck v. Sweden; Boughanemi v. France; Yousef v. The Netherlands); te, 2. ukoliko je do za ea djeteta doalo za vrijeme odr~avanja jednog obvezujueg odnosa (npr. ako je otac bio zaru en s majkom ili je bio u izvanbra noj vezi u vrijeme za ea djeteta, to e rezultirati obiteljskim ~ivotom s djetetom (v. Keegan v. Ireland; Kroon and others v. The Netherlands; Sahin v. Germany, Sommerfeld v. Germany). Dakle, ako bi za ee djeteta uslijedilo kao rezultat jednog usputnog, neformalnog odnosa (v. supra, Mikuli v. Croatia) i ako se muakarac nije obvezao zna ajnije u estvovati u brizi i skrbi za dijete, on nee biti tretiran (s aspekta dosadaanje prakse Suda) kao osoba koja mo~e polagati pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota s djetetom. U prilog tome svjedo e brojni slu ajevi u kojima se radilo o donorima sjemena koji su u datom trenutku donirajui sjeme pomogli nekom heteroseksualnom ili homoseksualnom paru da potpomognutom oplodnjom realiziraju svoju ~elju za roditeljstvom, no izvjesno vrijeme nakon roenja djeteta isticali su svoje pravo na obiteljski ~ivot s djetetom. 9. Kao sudionike obiteljskog ~ivota odredba l. 8. Konvencije podrazumijeva osim bra nih i izvanbra ne drugove, takoer brau i sestre, ujake i neake, unuke i bake/djedove, te udomitelje i udomljene osobe/. Dakle, u poimanju obiteljskog ~ivota Sud se ne ograni ava na bra ne drugove i odnose nastale krvnim srodstvom (usp.: X, Y and Z v. United Kingdom). Ipak, odnosi koji viae odstupaju od paradigme obiteljskog ~ivota, zahtijevaju i viae dokaza koji bi upuivali na to kako je meu strankama, u socijalno-emocionalnom smislu, postojao jedan zaista blizak odnos. Npr. u predmetu Boyle v. United Kingdom, (v. supra, biljeaka 32), Sud je odnos ujaka i neaka procijenio kao obiteljski odnos jer je ujak dokazao kako je za dijete odistinski predstavljao o insku figuru. 10. Danas smo svjedoci da se druatvo kree u smjeru prihaanja netipi nih obitelji kao tipi nih. Sama neodreenost pojma obiteljski ~ivot, potreba za tuma enjem istog sukladno vremenu u kojem se ~ivi, te nu~nost poativanja na ela nediskriminacije, neminovno vodi airenju pojma obitelji, a samim tim i prava na poatovanje obiteljskog ~ivota. Neato ato se do ju er tretiralo marginalnom formom obiteljskog ~ivota, sada poprima nove dimenzije koje nedvojbeno govore u prilog sve fleksibilnije interpretacije konvencijskih odredaba. Suvremeni obiteljskopravni sustavi idu za tim da se priznaju sve raznolikiji obiteljski odnosi jer je jasno kako sva djeca ne ~ive, a niti e ~ivjeti u tradicionalnoj, na braku utemeljnoj obitelji. No, ide se i dalje, tako da je danas otvoreni predmet rasprava u stru nim krugovima, pa tako i Komisije za europsko obiteljsko pravo (Commission on European family law -CEFL) koja u kontekstu izrade Na ela europskoga obiteljskog prava radi i na pitanju roditeljske odgovornosti (Principles of European Family Law Regarding Parental Responsibilities), iznala~enju pravih odgovora na pitanja: tko su odrasle osobe koje bi bile nositelji roditeljske skrbi u odnosu na dijete? Treba li svim bioloakim roditeljima automatski priznati roditeljsku skrb u odnosu na dijete? Treba li partneru bioloakog roditelja, neovisno jesu li u braku ili ne, zakonom priznati odnos roditeljstva, uklju ujui prava i odgovornosti u odnosu na dijete? Je li dovoljno za moderne sustave tek priznati mogunost dodjele roditeljske skrbi airem krugu osoba od samih bioloakih roditelja i time smatrati stvar rijeaenom? Naravno, takva pitanja koja nameu suvremeni druatveni tijekovi, i za konvencijsku odredbu l. 8., predstavljaju iskuaenja kroz koja mora prolaziti, a kroz koja se ona (barem za sada) potvruje kao ~ivi mehanizam i instrument zaatite temeljnog ljudskog prava na poatovanje privatnog i obiteljskog ~ivota. 3. Izvanbra no roditeljstvo i obiteljski ~ivot razmatrani s aspekta svih sudionika tog odnosa 11. Usporeujui odnose na relaciji izvanbra ni otac - majka - dijete, u prosudbi sadr~aja i zna aja tih odnosa kroz sudsku praksu brojnih europskih zemalja, dolazimo do zaklju ka da su pristupi sudova iznimno razli iti: 1. po ev od onih koji smatraju kako majke trudnoom i raanjem iskazuju odnos koji zavrjeuje zaatitu, konkretno, i Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok o inski odnosi sa njihovom djecom mogu biti tako mali i bezna ajni, da ih nije opravdano automatski zaatititi; 2. pa do onih koji smatraju da se na taj na in uspostavlja svojevrsni oblik rodne diskriminacije, i da raanje samo po sebi nije opravdanje za stav da majka, ali ne i otac, zaslu~uje zaatitu prava na obiteljski ~ivot s djetetom. 12. No, osvrnimo se prethodno, tek ovlaa, na na ine ustanovljavanja maj instva i o instva. Glede mogunosti ustanovljavanja maj instva, od odluke donesene u predmetu Marckx v. Belgium (v. supra) jasno je da odreivanje maj instva mora biti posljedica pravila mater semper certa est uz naznaku imena majke u matici (registru) roenih. Dr~ave lanice Vijea Europe istovjetno definiraju majku kao ~enu koja je rodila dijete neovisno o bra nom statusu, ali i neovisno o genetskoj vezi s djetetom, iako potonje nije uvijek izri ito zakonski regulirano. Rijetka su zakonodavstva u Europi koja poznaju pravo na anonimni poroaj. Rije  je o francuskom, talijanskom i luksemburakom zakonodavstvu. Najpoznatiji slu aj o kojem je rjeaavao Europski sud za ljudska prava, a ticao se anonimnog poroaja i njegovih posljedica je slu aj Odivre v. France (v. supra). O ekivano, eti ki stavovi o prihvatljivosti prava na anonimni poroaj potpuno su podijeljeni. Idu od onih koji u dualitetu zaatite prava na saznanje podrijetla i zaatite ~ivota (koji mo~e biti ugro~en poba ajem, edomorstovom i sl.), preferiraju potonje kao najveu vrijednost, do onih koji ukazuju na neprihvatljivost stava da dijete kad doe na svijet ne ~ivi sa svojim roditeljima, te da eti ku dvojbu - treba li zaatiti pravo djeteta na saznanje vlastitog podrijetla ili pak majku koja je u stanju hormonalnog disbalansa i stresa - treba razrijeaiti na na in da se prioritetno zaatiti pravo djeteta na saznanje podrijetla (kao jedno od temeljnih prava djeteta). Osim ustanovljavanja maj instva kao posljedice pravila mater semper certa est uz naznaku imena majke u matici (registru) roenih, postoji mogunost utvrivanja istog joa na dva na ina: priznanjem i sudskom presudom. 13. I o instvo se mo~e temeljiti na pretpostavci. Rimsko pravo je utvrdilo presumpciju da se ocem djeteta smatra mu~ njegove majke (pater vero est quem nuptiae demonstrant - otac je onaj na koga ukazuje brak), dok se ne doka~e suprotno. Neovisno o tome ostvaruje li muakarac zajednicu ~ivota s majkom djeteta ili ne, smatrat e se ocem djeteta im je s njom u braku (u svezi s tim vidi predmet Berrehab v. The Netherlands). Naravno, to o instvo, zasnovano na braku majke, neovisno je od genetskih faktora. Isti se uzimaju u obzir tek kod osporavanja takvog o instva. Pri tome je nu~no ukazati na stav Suda prema kojem se pravilo o presumpciji o instva smatra protivno odredbi l. 8. Konvencije kad god nije u suglasju s bioloakom istinom o instva (v. Kroon and others v. The Netherlands). Nadalje, u brojnim zakonodavstvima bra ni status imaju i djeca roena nakon prestanka braka ali u odreenom vremenskom roku od prestanka braka, te uz ispunjenje dodatnih uvjeta koji se ti u uglavnom na ina prestanka braka. Razlike u primjeni presumpcije se javljaju u slu ajevima rastave ili razvoda mu~a od majke u vrijeme roenja djeteta (npr. Danska i Norveaka u tom slu aju ne primjenjuju ovu presumpciju) ili njegove smrti prije roenja djeteta. Ukoliko se o instvo ne mo~e zasnovati na osnovi pravne predmnijeve postoji mogunost da se uspostavi na osnovi priznanja ili, pak, da se utvrdi sudskom presudom. Dr~ave lanice Vijea Europe primjenjuju sli na rjeaenja u odnosu na utvrivanje o instva izvanbra no roenog djeteta, u smislu da se muakarac koji je priznao o instvo ili ije je o instvo utvreno sudskim putem zakonski smatra ocem djeteta. Priznanje o instva se u veini slu ajeva mo~e dati tek nakon roenja djeteta. Veina jurisdikcija dopuata osporavanje o instva u sudskom postupku (iako je u Bugarskoj i Finskoj to pravo ograni eno). Kada su u pitanju djeca roena nakon postupka potpomognute oplodnje, prevladava rjeaenje prema kojem se donor sjemena zakonski ne smatra ocem ve mu~ majke koji je dao pristanak na postupak. Sli no vrijedi, iako nije uvijek izri ito regulirano, i za muakoga izvanbra nog druga. Pravne posljedice koriatenja sjemena nakon smrti muakarca izvan su obuhvata postojeih meunarodnih instrumenata; neke dr~ave izri ito zabranjuju takvu praksu, dok neke (npr. Ujedinjenog Kraljevstvo) dopuataju mogunost uspostave o instva u takvim slu ajevima, ali bez priznavanja nasljednih prava (barem kad je rije  o Ujedinjenom Kraljevstvu). 14. Glede pravnog polo~aja djeteta, mali broj dr~ava je joa uvijek zadr~ao razli iti pristup tom pitanju ovisno o bra nom statusu roditelja u vrijeme djetetova roenja. Pojedine dr~ave joa uvijek etiketiraju djecu kao 'zakonitu' i 'nezakonitu' (Austrija, Engleska i Wales, Gr ka), iako u svima djeca postaju zakonita naknadnim sklapanjem braka roditelja, a razlike u polo~aju su minimalne. Konvencija za zaatitu ljudskih prava, kao i neki drugi meunarodni instrumenti izri ito zabranjuje diskriminaciju po osnovi roenja. Pravo djeteta da zna svoje podrijetlo, pravo djeteta na identitet nedovoljno je razvijen koncept u dr~avama Vijea Europe. Tako je zaklju io prof. Nigel Lowe, radei sredinom 2009. godine Izvjeae upueno Odboru stru njaka za obiteljsko pravo, a na temelju Studije o pravima i pravnom polo~aju djece odgajane u razli itim oblicima bra nih i nebra nih partnerstava i kohabitacija. Takoer, to pravo djeteta nije izri ito definirano ni u praksi Europskog suda za ljudska prava. Naime, iako je priznato da je mogunost utvrivanja pojedinosti o identitetu obuhvaena l. 8. Konvencije, to pravo mora biti u ravnote~i s pravima i interesima treih osoba, a potonji ponekad mogu i prevladati. Tek nekoliko dr~ava izri ito jam e pravo djetetu da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje podrijetlo. U veini dr~ava posvojena djeca imaju pravo pristupa podacima o svom podrijetlu, a u odnosu na potpomognutu oplodnju, bez obzira na anonimnost donora sjemena, odraslo dijete ima pravo na informacije 'genetskog karaktera'. Kako smo ve istaknuli, razli iti pravni sustavi predviaju i razli ite na ine utvrivanja kako bra nog, tako i izvanbra nog o instva, no ono na ato je potrebno posebno ukazati jest to da niti u jednom europskom pravu ne bi smjela postojati osnova koja bi opravdavala pravnu diferencijaciju glede nasljeivanja i uzdr~avanja, a koja bi se temeljila na injenici izvanbra nog roenja djeteta. U prilog tome govore i odredbe l. 6. i 9. Europske konvencije o pravnom statusu izvanbra no roene djece (1975), ali i praksa Europskog suda za ljudska prava. Naime, odlu ujui u predmetu Mazurek v. France Sud je zauzeo stav kako je nedopustivo staviti dvojicu polubrae u razli iti polo~aj u odnosu na ostavatinu njihove majke i to iz razloga ato je jedan od polubrae roen u preljubni kom odnosu njihove majke. Sud je bio mialjenja kako dijete roeno u takvom odnosu ne smije trpjeti posljedice takvih okolnosti za koje ne mo~e biti odgovorno. No, glede konkretno odredbe l. 8. Konvencije za zaatitu ljudskih prava i prakse Suda, vidjeli smo ve tko se sve smatra sudionikom obiteljskog ~ivota (v. supra, 2.). Ali promatrajui ovu sintagmu u odnosu na oca (s naglaskom na izvanbra nom o instvu), majku i dijete, mo~emo kazati sljedee: da bi se uope moglo govoriti o obiteljskom ~ivotu mora postojati izmeu, podvla imo, zainteresiranih osoba jedna istinska zajednica, koja se mo~e dokazati na osnovi razli itih okolnosti (zajednice ~ivota, osobnih kontakata, materijalne pomoi i sl.). Postojanje isklju ivo bioloake poveznice nije dostatno da se zaklju i kako postoji obiteljski ~ivot. Ovakav zahtjev se ne postavlja bra nim drugovima i njihovoj djeci roenoj u tom braku. Sve te osobe imaju od po etka ipso iure odnos koji konstituira obiteljski ~ivot sukladno l. 8. Konvencije. Meutim, izmeu osoba koje nisu u braku, postojanje zajednice ~ivota mo~e biti opi uvjet za konstituiranje obiteljskog ~ivota, premda izuzetno ostali faktori mogu takoer biti dovoljni za postojanje de facto obiteljskih odnosa. Dijete koje se rodi iz izvanbra nog odnosa je dovoljno za konstituiranje jednog obiteljskog odnosa i ono se od roenja u cijelosti integrira u tu obitelj.  15. Profesor A. Bainham, eminentni znanstvenik i stru njak na polju obiteljskog prava, ponaosob odnosa roditelja i djece, esto naglaaava kako se pravo na zaatitu obiteljskog ~ivota mora sagledavati iz razli itih uglova, iz uglova svih sudionika roditeljskog odnosa. To potkrijepljuje tvrdnjom kako se, iz perspektive djeteta promatrano, donor sjemena mo~e tretirati dijelom djetetove obitelji (navodi za primjer predmet X, Y and Z v. United Kingdom). No, na pitanje ato je otac (u ovom slu aju, donor sjemena) poduzeo i kako je utjecao na 'odlu ivanje' hoe li stei ili ne pravo na obiteljski ~ivot, mo~e se zrelo procjenjivati slu aj. Bainham se dalje pita, treba li dijete izgubiti pravo na obiteljski ~ivot s ocem zbog nedostatka o evog interesa za takvim ~ivotom? Ni u pravnoj teoriji, a niti u tekstovima meunarodnih konvencija ne postoje apsolutni pojmovi tipa roditeljskih ili 'o inskih' prava koji bi bili slobodni od bilo kakvih du~nosti, ve isti nu~no korespondiraju odreenim obvezama, interesima dr~ave i jednakim (ljudskim) pravima majke i djeteta. Koliko slu ajevi u praksi mogu poprimiti razli itu dimenziju ovisno o uglu iz kojeg se promatraju, a sukladno tendenciji ekstenziviranja pojma obiteljski ~ivot, pronalizimo i u predmetu Olsson v. Sweden (No. 1) (1988) u kojem je dijete izmjeateno od roditelja i smjeateno kod udomitelja. Sud je smatrao da je smjeatanjem djeteta kod udomitelja prekraeno roditeljsko pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota. Meutim, to je diskutabilno sa stajaliata djeteta i njegovog vienja udomitelja koji su tijekom vremena postali dijelom njegove obitelji, to nije, postali su mu kao roditelji. Povratak njegovim roditeljima zna io bi, u takvim okolnostima, povredu djetetovih prava na poatovanje obiteljskog ~ivota s njegovim udomiteljima. injenica, odnos roditeljstva, koji podrazumijeva najmanje tri sudionika tog odnosa, mo~e biti vrlo slo~en ponekad i upitan, ali ne i nerjeaiv, ukoliko nam je najbolji interes djeteta konstantna vodilja. 4. DNK - suvremena znanstvena metoda koriatena kao dokazno sredstvo u sporovima o podrijetlu djeteta 16. Kako je predmet ovog rada praksa Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na utvrivanje (osporavanje) roditeljstva, nu~no se namee bavljenje najsofisticiranjom znanstvenom metodom koja za potrebe ovih postupaka ima zna aj dokaznog sredstva. Nu~no je ukazati na nezamislivost ovih postupaka bez koriatenja prednosti kojima DNA metoda raspola~e u odnosu na neka druga dokazna sredstva, ali isto tako i na dvojbe koje ona posredno otvara (primjerice, pitanje dopuatenosti DNA testiranja nad preminulim osobama; ne/dopustivosti prisilnog testiranja; ne/mogunosti osporavanja dokazne vrijednosti rezultata DNA testiranja; pitanje vremenskog ograni enja za utvrivanje o instva sudskim putem, te nemogunosti pojedinaca /roenih prije stupanja na snagu novijih propisa/ da ostvare pravnu potvrdu istine o instva, unato  provedenim DNA testiranjima; takoer, i nemogunosti osporavanja jednom priznatog o instva na temelju novih dokaza ostvarenih DNA analizom koja isklju uje o instvo; davanje u pojedinim predmetima prednosti krvnoj u odnosu na DNA ekspertizu i td., /v. infra, 5./). 17. Medicinska vjeata enja su od presudnog zna enja u sporovima o podrijetlu djeteta, neovisno o kojem je sporu rije  (utvrivanju ili osporavanju maj instva, odnosno o instva). Meu nekolicinom raspolo~ivih metoda koje su plod suvremenih bio-medicinskih i tehni kih znanosti, najnovija ali i najpouzdanija metoda je DNA metoda. DNA vjeata enja bioloakog materijala (uzoraka krvi, sjemena, tkiva i organa, kostiju i zubi, kose, dlaka i noktiju, sline, mokrae i drugih tjelesnih izlu evina) nisu samo od va~nosti kod sporova o podrijetlu djeteta, ve i kod otkrivanja i dokazivanja u eaa odreene osobe pri izvraenju kaznenog djela, kod eliminacije nevino osumnji enih, kao i za identifikaciju nepoznatih osoba i leaeva. U sporovima o podrijetlu djeteta usporeuju se i analiziraju DNA iz uzorka tkiva (obi no krvi) i to djeteta, majke i navodnog oca. Ova metoda se zasniva na neponovljivoj genetskoj konstituciji svakog ovjeka (izuzev jednojaj anih blizanaca). Gen je osnovna jedinica koja nosi nasljedne ljudske osobine, a osnovni biokemijski sadr~aj svakog gena ini dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) ije molekule upravljaju strukturom i funkcijama svakog pojedinog dijela tijela. U svim stanicama ljudskog organizma molekule DNA i genetska informacija koju nose ponavljaju se na istovjetan na in i u istovjetnim sekvencama. Ukupan potencijal nasljednih osobina (genetskih informacija) jednog organizma koji se prenosi na potomstvo naziva se genom. Prednost DNA analize u odnosu na druge dokazne metode je u tome ato se drugim metodama analiziraju obilje~ja koja su genetski produkti, dok ova metoda analizira samu nasljednu tvar, tj. DNA. Stoga je kod isticanja prednosti DNA metode u usporedbi s drugim metodama nu~no kazati kako je ovdje rije  o kvalitativnom skoku, a ne o poboljaanju postojeih klasi nih metoda. Takoer, prednost je i u mogunosti analize minimalnih koli ina bioloakih tragova nakon duljeg vremena. Tehnika uzimanja DNA otiska sastoji se u odreenim predradnjama koje se odvijaju u nekoliko faza, a koje za rezultat imaju DNA otisak u obliku koji podsijea na grafi ki kod koriaten za serijsko obilje~avanje proizvoda na tr~iatu, a koji jasno i vizualno jednostavno pokazuje podudarnost odnosno nepodudarnost ispitivanih bioloakih uzoraka. Kako svaki ovjek nasljeuje osnovne bioloake karakteristike od svojih roditelja kombiniranjem prema Mendelovim pravilima, svaki fragment DNA otiska koji nije nasljeen od jednog roditelja, mora biti pronaen u DNA otisku drugog roditelja. To nije, svaki fragment DNA otiska koji nije nasljeen od majke, mo~e potjecati samo od stvarnog bioloakog oca djeteta, te e se analizom njegovog DNA otiska moi sa sigurnoau utvrditi je li njegov genetski profil odgovara to no u onom dijelu fragmenta DNA otiska djeteta koji ne potje e od majke./ 18. Ovom metodom, ijom se nezamjenjivoau i brojnim prednostima koristimo posljednjih dvadeset i viae godina, za odreenog muakarca se mo~e prakti no dokazati da jest otac konkretnog djeteta. U tom slu aju se mora raditi o vrlo visokom postotku vjerojatnosti koji (prema meunarodnim kriterijima) prelazi 99,73%. Glede obveze stranaka da se odazovu pozivu na ovakva vjeata enja, diljem Europe postoje razli ita stajaliata: pri tome pojedina zakonodavstva predviaju ak i prinudno obavljanje testiranja (npr. Njema ka /unato  zakonskim izmjenama na planu utvrivanja roditeljstva u posljednje dvije godine, ostala je i dalje na stajaliatu dopustivosti prinudnog testiranja/, `vedska, Gr ka), dok veina pravnih sustava isklju uje primjenu bilo kakve prinude jer bi to predstavljalo zadiranje u tjelesni integritet pojedinca. U potonjem slu aju, naravno, stranke nisu du~ne odazvati se pozivu za vjeata enje, ak ni onda kada je takav zahvat posve bezopasan po njihov ~ivot i zdravlje. Meutim, takvo neodazivanje stranaka postupku vjeata enja, sud cijeni slobodno, u vezi s ostalim dokazima, te na osnovi rezultata cjelokupnog postupka. Uz okolnost neodazivanja izvoenju medicinske ekspertize, od sudova se o ekuje da s krajnjom odlu noau i ozbiljnoau cijene i tretiraju takvu okolnost kao izvjesnu pretpostavku o roditeljstvu. Pravo djeteta na saznanje njegova podrijetla jedno je od temeljnih prava djeteta zajam eno brojnim meunarodnim dokumentima i potrebno ga je zaatititi raspolo~ivim sredstvima, a kako navodnog oca (ili majku) djeteta nije mogue prisiliti na podvrgavanje postupku utvrivanja bioloake istine, jedino raspolo~ivo sredstvo jest - takvo ponaaanje tuma iti kao okolnost koja govori u prilog usvajanja tu~benog zahtjeva. 5. Utvrivanje /osporavanje/ o instva u presudama Europskog suda za ljudska prava s naglaskom na pitanjima koja otvara i odgovorima koje daje primjena DNA metode 5.1. Presuda u slu aju Jggi v. Switzerland donesena 13. listopada 2006. (zahtjev broj 58757/00) 5.1.1. injeni no stanje 17. U slu aju Jggi v. Switzerland podnositelju zahtjeva nije bilo dopuateno provesti DNA testiranje tkiva umrle osobe, a radi utvrivanja o instva. Stoga, zahtjev se odnosio na povredu l. 8. Konvencije. Podnositelj zahtjeva je bio avicarski dr~avljanin, roen 1939. godine. Neposredno prije njegovog roenja skrbnik postavljen od strane nadle~nih tijela podnio je tu~bu protiv A.H. kao navodnog oca, tra~ei utvrivanje o instva i plaanje doprinosa na ime uzdr~avanja. Prvostupanjski sud je 1948. godine odbio spomenuti zahtjev. Prilikom prijave podnositeljeva roenja njegova majka je navela A.H. kao oca djeteta. Podnositelj zahtjeva je djetinjstvo proveo u udomiteljstvu, a majka ga je kao devetnaestogodianjaka obavijestila da mu je A.H. otac. Gospodin Jggi je u svom zahtjevu naveo kako je s A.H. odr~avao redovite kontakte, kako mu je donosio poklone, a do njegove punoljetnosti davao mu je mjese no i nov ani iznos u protuvrijednosti 6.40 . Obitelj A.H. je odbacila takve navode, a A.H. se odbijao podvrgnuti testovima radi utvrivanja o instva. Podnositelj zahtjeva je 1997. godine neuspjeano tra~io od Sveu ilianog instituta za forenziku u Genevi provoenje privatnog testa radi utvrivanja o instva. Te iste godine platio je i pozamaaan nov ani iznos na ime zakupa grobnice za A.H. do 2016. godine. 5.1.2. Mjerodavno domae pravo 18. Godine 1999. gospodin Jggi je zatra~io reviziju presude iz 1948. godine, te provoenje DNA testiranja posmrtnih ostataka A.H. No, prvostupanjski sud je odbio njegov zahtjev, kao i drugostupanjski sud i to iz razloga nemogunosti utvrenja o instva bez izmjene podataka u registru roenih, umrlih i vjen anih. Po ocjeni spomenutog suda, podnositelj nema pravo tra~iti takav ispravak zbog izmjena Graanskog zakonika iz 1976. godine (u daljnjem tekstu: Gz) kojima je ukinut exceptio plurium constupratorum, obrana kojom se mogao poslu~iti navodni otac u slu aju tu~be radi utvrivanja o instva. Podnositeljev zahtjev za revizijom odnosio se na presudu iz 1948. godine, u kojoj je navedeni prigovor iskoriaten u korist A.H. Prije 1978. godine (kada je izmijenjeni Gz stupio na snagu), nezakonita djeca koja su na dan 1. sije nja 1978. godine bila mlaa od deset godina imala su mogunost konverzije zahtjeva za uzdr~avanje u graansku parnicu tj. tu~bu radi utvrivanja o instva ukoliko je bio istaknut prigovor exceptio plurium. Izmijenjeni Gz to viae ne dopuata. S ozbirom na navedenu okolnost, taj sud je ocijenio da podnositelj zahtjeva, ak i da mu je presudom iz 1948. godine dosueno uzdr~avanje, ne bi viae imao pravo tra~iti ispravak podataka u registru i to zbog izmjene zakona, te injenice da je roen viae od deset godina prije isteka prijelaznog razdoblja izmeu starog i novog zakona. 19. Vrhovni sud je u prosincu 1999. godine odbio podnositeljev zahtjev uz obrazlo~enje da je podnositelj, tada u dobi od aezdeset godina, imao mogunost razviti svoju li nost bez obzira na neizvjesnost u pogledu identiteta njegova bioloakog oca, te da medicinski nije utvreno da je zbog te neizvjesnosti nastala ateta po njegovo psiho-fizi ko zdravlje. Pored toga, za podnositelja zahtjeva ne bi mogle nastati nikakve posljedice graanskopravne naravi koje bi opravdale poduzimanje tra~ene mjere. 5.1.3. Utvrenje Suda 20. Europski sud za ljudska prava smatra da osobe koje nastoje utvrditi svoje podrijetlo imaju vitalni interes, zaatien Konvencijom, za dobivanjem informacija potrebnih da bi otkrile istinu o tom va~nom aspektu njihova osobnog identiteta. Meutim, potreba zaatite treih osoba mo~e isklju iti mogunost da se iste prisili na podvrgavanje bilo kakvom medicinskom testu, osobito DNA testu. Stoga, Sud mora odvagnuti suprotstavljene interese, i to pravo podnositelja da otkrije svoje podrijetlo nasuprot pravu treih osoba na nepovredivost tijela pokojnika, prava na poativanje mira pokojnika i javnog interesa za zaatitom pravne sigurnosti. Sud smatra da interes pojedinca da utvrdi svoje podrijetlo ne nestaje s godinama. K tome, podnositelj zahtjeva je uvijek pokazivao interes za utvrivanjem 'o eva' identiteta i cijeli svoj ~ivot je pokuaavao doi do relevantnih informacija u tom smislu. Takve okolnosti povla e za sobom moralnu i psihi ku patnju, iako ista nije medicinski potvrena. Jednom rje ju, interes za saznanjem istine o podrijetlu ne umanjuje duh starosti, protek vremena, baa naprotiv, kako to i Sud sugerira. 21. Nadalje, Sud smatra da za protivljenje DNA testiranju, kao relativno neinvazivnoj mjeri, obitelj A.H. nije navela nikakve vjerske ili filozofske razloge. tovie, da podnositelj zahtjeva nije obnovio zakup grobnice A.H., mir pokojnika i nepovredivost njegovih posmrtnih ostataka bi bila nepovratno naruena jo 1997. godine. U svakom slu aju njegovo tijelo bit e ekshumirano 2016. godine kada istekne zakup grobnice. Dakle, pravo na po ivanje u miru u~iva samo privremenu zaatitu. Pored navedenog, Sud isti e kako privatni ~ivot pokojne osobe od koje bi trebalo uzeti DNA uzorak ne bi bio naruaen s obzirom da bi se to dogaalo nakon njezine smrti. Kona no, Sud navodi kako zaatita pravne sigurnosti sama za sebe ne mo~e biti dovoljna da bi opravdala liaavanje podnositelja zahtjeva njegova prava da utvrdi svoje podrijetlo. 22. Sukladno iznesenom, Sud smatra da `vicarska nije osigurala poatovanje prava podnositelja zahtjeva na privatni i obiteljski ~ivot, te da je povrijeen l. 8. Konvencije. Naime, Sud u ovom slu aju nije propustio istaknuti da l. 8. Konvencije osim negativne obveze suzdr~avanja od zadiranja u obiteljski ~ivot pojedinca, uklju uje i pozitivne obveze za dr~avu radi osiguranja poatovanja obiteljskog ~ivota. Pritom je teako utvrditi granicu izmeu pozitivnih i negativnih obveza, a osim toga, dr~ave u tom podru ju imaju i odreenu slobodu odlu ivanja, ato se posebno odnosi na odabir sredstava kojima e osigurati poativanje l. 8. Konvencije u sferi odnosa meu pojedincima. Osoba koja tra~i utvrivanje identiteta svojih predaka ima vitalni interes, zaatien Konvencijom, ali istovremeno se mora uzeti u obzir da zaatita treih osoba mo~e onemoguiti da ih se prisili na bilo kakav medicinski test, uklju ujui i DNA. U tom slu aju Sud mora utvrditi je li ostvarena ravnote~a meu suprotstavljenim interesima, odnosno, jesu li ograni enja u utvrivanju identiteta razmjerna legitimnom cilju koji se ~eli postii, odnosno, ona ne smiju biti proizvoljna. Kao primjer je naveden predmet Znamenskaya v. Russia u kojemu majci nije bilo dopuateno osporavati bra no o instvo svog mrtvoroenog djeteta uz obrazlo~enje da se mjerodavni propisi odnose isklju ivo na ~ivu djecu, a da mrtvo dijete ionako nema nikakvih graanskih prava. U tom slu aju Sud je ocijenio kako prevladavanje pravne predmnijeve nad bioloakom i druatvenom realnoau, suprotno ~eljama zainteresiranih osoba, predstavlja povredu l. 8. Konvencije. 23. Ina e, u pojedinim pravnim sustavima priznato je sudsko utvrivanje o instva post mortem. Primjerice, postupak ekshumacije je sredstvo za utvrivanje o instva u sudskoj praksi Nizozemske, Njema ke i Portugala. U Francuskoj je potrebno da je navodni otac za ~ivota izrazio pristanak na DNA testiranje. U Republici Hrvatskoj, ukoliko je umro muakarac koji je navodni otac djeteta smru je prestala njegova pravna, poslovna i procesna sposobnost, pa isti ne mo~e biti tu~en u takvom postupku. No, kako bi se zaatitilo pravo djeteta na saznanje podrijetla, tu~bu je mogue podnijeti protiv muakar evih nasljednika, a isti mogu biti odreeni na temelju zakonskog ili oporu nog nasljeivanja, ali mogu biti i nu~ni nasljednici. Ako zakonskim ili oporu nim nasljednicima budu proglaaeni bliski srodnici umrloga, medicinske metode vjeata enja ukazivat e vjerojatno na odreeni stupanj podudarnosti krvnog srodstva djeteta i muakarca. Meutim, ako su ostavinskim rjeaenjem za nasljednike proglaaene osobe nesrodne ostavitelju ili pak pravne osobe (neka zaklada, udruga i sl.), medicinska vjeata enja e podrazumijevati nu~nost ekshumacije i DNA analize (osim ako je umrli kremiran). Tu~itelj (dijete, majka ili centar za socijalnu skrb) ima na raspolaganju poprili no kratke rokove u kojima mo~e podnijeti tu~bu za utvrivanje o instva, a ato se opravdava "teakoama u dokazivanju relevantnih injenica i okolnosti te u provoenju medicinskih vjeata enja viae godina nakon smrti osobe ije se o instvo treba utvrditi". 5.2./5.3. Presude donesene u slu ajevima Grnmark v. Finland (zahtjev br. 17038/04) i Backlund v. Finland (zahtjev br. 36498/05) dana 6. srpnja 2010. godine 5.2.1./5.3.1. injeni no stanje 24. U slu aju Grnmark v. Finland, kao i u slu aju Backlund v. Finland rije  je o povredi l. 8. Konvencije zbog vremenskog ograni enja za utvrivanje o instva sudskim putem. Oboje podnositelja zahtjeva smatra da su propisanim rokovima za utvrivanje o instva djece roene prije stupanja na snagu Zakona o o instvu (Paternity Act) povrijeena njihova prava zajam ena l. 8. Konvencije i to zato jer nisu mogli ostvariti pravnu potvrdu o instva, unato  potvrdnim DNA testovima. Podnositelji zahtjeva su, u oba slu aja, finski dr~avljani, roeni izvan braka - Grnmark 1968. godine, a Backlund 1937. godine. Zahtjevi podnositelja za utvrivanjem o instva odbijeni su pred domaim sudovima temeljem odredaba Zakona o o instvu iz 1975. godine prema kojemu se paternitetski spor u odnosu na dijete roeno prije stupanja na snagu tog Zakona mogao pokrenuti u roku od pet godina, prije listopada 1981. godine, s tim da se takav postupak nije mogao pokrenuti nakon smrti navodnog oca. To je, izmeu ostalog, zna ilo da se podnositelji nee smatrati zakonskim nasljednicima svojih o eva. 25. Gospoa Grnmark je tek nakon smrti svog oca R.J. 1999. godine saznala da ju on nikada nije zakonski priznao. Kako je sve do njene punoljetnosti pridonosio za njeno uzdr~avanje, ona i njezina majka su bile uvjerene da je o instvo utvreno sudskom odlukom kojom je on bio obvezan na plaanje uzdr~avanja. U postupku koji je 2000. godine pokrenula protiv o evog zakonskog nasljednika, svoje polusestre, sud je nalo~io DNA testiranje kojim je s 99,8% vjerojatnosti utvreno da je R.J. njezin otac. Sud je ocijenio da odredba Zakona o o instvu u odnosu na smrt oca viae nije relevantna s obzirom na dostupnost DNA testiranja. Unato  tome, odbio je zahtjev podnositeljice zato ato je protekao propisani rok. Vrhovni sud je 2003. godine potvrdio tu odluku. 26. Gospodin Backlund je 2002. godine zatra~io utvrivanje o instva N.S., muakarca kojeg su on i njegova majka uvijek smatrali ocem podnositelja zahtjeva, a koji je bio pod skrbniatvom od 2000. godine. Sud je nalo~io DNA testiranje kojim je s 99,4% vjerojatnosti utvreno da je N.S. bioloaki otac podnositelja zahtjeva. Meutim, sud je ocijenio da je zahtjev podnesen nakon isteka propisanog roka. Podnositelj se ~alio, navodei da je sudska odluka jedini na in za utvrivanje njegova o instva, s obzirom na to da je zdravstveno stanje N.S. takvo da on viae ne mo~e dati pravno valjano priznanje o instva. Vrhovni sud je odbio ~albu. 5.2.2./5.3.2. Mjerodavno domae pravo 27. Na najkrai mogui na in izlo~it emo pregled mjerodavnog domaeg prava (u oba predmeta). a) Ustav Finske u l. 6. jam i svima jednakost pred zakonom i zabranjuje svaki oblik diskriminacije. Odredbom l. 21. svakome je zajam eno pravo da o njegovom zahtjevu odlu i zakonom ustanovljen sud. Sud e dati prednost ustavnim odredbama kada su zakonske odredbe u suprotnosti s Ustavom ( l. 106.); b) prema l. 20. Zakona o djeci roenoj izvan braka izvanbra no dijete ima oca ako je muakarac priznao o instvo, ali se o instvo nije moglo utvrivati protiv volje tog muakarca. Prema l. 24. takav tu~enik se smatrao osobom koja je vjerojatni obveznik uzdr~avanja za dijete ukoliko je imao spolni odnos s djetetovom majkom u kriti nom vremenu za ea. Meutim, takva tu~ba se mogla odbaciti ako je bilo o ito da dijete nije za eto kao rezultat tog spolnog odnosa. Budui da su izvanbra na djeca bila u znatno loaijem polo~aju od bra ne djece, bilo je nu~no zajam iti jednakost sve djece pred zakonom. To je i bio osnovni cilj Zakona o o instvu iz 1975. godine ijim stupanjem na snagu je prestao va~iti Zakon iz 1922. godine. lankom 2. Zakona o o instvu propisano je da se ono utvruje priznanjem i sudskom odlukom. Dijete mo~e pokrenuti postupak za utvrivanje o instva ( l. 22.); c) Zakonom o primjeni Zakona o o instvu predvieno je da se Zakon o o instvu primjenjuje i na djecu roenu prije stupanja na snagu tog Zakona, osim ako je izri ito druga ije propisano ( l. 4.). Ta su djeca mogla pokrenuti postupak radi utvrivanja o instva u roku od pet godina od stupanja na snagu tog Zakona, s tim da se postupak nikako nije mogao pokrenuti ako je navodni otac umro. Prema l. 5. istog Zakona, ako je muakarac sukladno Zakonu o djeci roenoj izvan braka, a na temelju pravomone presude, bio obvezan plaati za uzdr~avanje djeteta roenog izvan braka koje nije imalo status priznatog djeteta, na utvrivanje o instva i ostvarenje djetetova prava da bude sasluaano primjenjivat e se l. 6. i 7. ovoga Zakona. Navedeni lanci Zakona o primjeni Zakona o o instvu propisuju da e slu~bena osoba zadu~ena za dobrobit djece poduzeti mjere predviene Zakonom o o instvu ako dijete roeno prije stupanja na snagu tog Zakona nije navrailo petnaest godina ~ivota, a majka ili skrbnik djeteta tako zahtijevaju. Nakon ato muakarac prizna o instvo, odredbe l. 5. st. 2., l. 20. st. 1. i l. 21. Zakona o o instvu primjenjivat e se na du~nost slu~bene osobe da poduzme odgovarajue mjere radi ispitivanja o instva i izvraenja priznanja o instva. Dijete ili njegov skrbnik e imati pravo zahtijevati utvrivanje o instva sukladno Zakonu o o instvu. Slu~bena osoba nee biti ovlaaena na ostvarivanje djetetova prava da bude sasluaano bez posebnog odobrenja. Postupak radi utvrivanja o instva mora se pokrenuti u roku od pet godina od stupanja na snagu Zakona o o instvu. Takav postupak se uope ne mo~e pokrenuti ako je muakarac umro. Iz dokumenata nastalih u postupku donoaenja Zakona o o instvu (npr. Izvjeaa Odbora za pravne poslove) proizlazi da je zahtjev pravne sigurnosti bio glavni razlog postavljenim ograni enjima. Stupanje na snagu tog Zakona otvorilo je mogunost pokretanja postupka koja nije postojala u vrijeme kada su djeca u pitanju bila za eta. Zakonodavac je smatrao da pravna sigurnosti navodnih o eva zahtijeva brzo uklanjanje neizvjesnosti glede moguih zahtjeva protiv njih. Isklju enje mogunosti pokretanja postupka zbog smrti opravdano je time ato u takvim slu ajevima obi no viae nije mogue pribaviti dovoljno dokaza o o instvu doti nog muakarca. 28. Vrhovni sud je u viae navrata u praksi utvrdio kako se petogodianji rok ima strogo primjenjivati. Iznimka je bio slu aj kada se najprije moralo osporiti o instvo mu~a majke pa bi dijete ostalo bez utvrenog o instva zbog stroge primjene propisanog roka. U predmetu koji je predstavljao presedan u ovom podru ju (KKO 1982-II-165) Vrhovni sud je zauzeo stajaliate da petogodianji rok propisan l. 7. st. 2. Zakona o primjeni Zakona o o instvu nije takav da bi se mogao produ~iti putem izvanrednih pravnih lijekova. 5.2.3./5.3.3. Utvrenje Suda 29. Sud dopuata da, u odreenim okolnostima, postavljanje rokova za pokretanje paternitetskih sporova mo~e biti opravdano interesom pravne sigurnosti i interesom djeteta. Meutim, primjena takvih pravila ne smije sprje avati stranke u koriatenju dostupnih pravnih sredstava. Iako ne postoji jedinstven pristup sudskom utvrivanju o instva na europskoj razini, primjetna je tendencija k veoj zaatiti prava djeteta na utvrivanje njegovih roditeljskih veza. Finski Zakon o o instvu na prikladan na in atiti interese djece roene izvan braka priznate od svojih o eva, djece roene nakon stupanja na snagu tog Zakona i one roene prije toga koja su pokrenula paternitetski spor unutar propisanog roka. Meutim, Finska svojim zakonodavstvom nije predvidjela nikakve mogunosti za osobe u situaciji kakva je bila situacija podnositelja zahtjeva. 30. Kada je ga. Grnmark ve odrasla i saznala za neutvreno o instvo, propisani rok je ve istekao i ostala je bez mogunosti utvrivanja o instva bez obzira na to ato realno nije mogla pokrenuti sudski postupak u propisanom roku. Sud ne prihvaa strogo propisani rok zastare koji te e bez obzira na djetetovu mogunost da pribavi potrebne dokaze. Neprihvatljivo je za Sud to ato je dr~ava dopustila da pravna ograni enja prevladaju nad bioloakim injenicama, i to na temelju apsolutnog karaktera propisanog roka, bez obzira na to ato su podnositelji zahtjeva podnijeli rezultate DNA testiranja kao dokaz. Pored toga, domae pravo ne predvia nijedno drugo pravno sredstvo kojim bi podnositelji mogli ostvariti svoja prava. Iz presude Vrhovnog suda u predmetu Grnmark vidljivo je da je opim interesima i interesima R.J. i njegove obitelji dana vea va~nost nego pravu podnositeljice na pravno utvreno podrijetlo od oca. 31. U predmetu Backlund domai sudovi nisu ni pokuaali ostvariti ravnote~u suprotstavljenih interesa. Sud opravdano smatra da takvo strogo ograni avanje prava na pokretanje postupka radi utvrivanja o instva sudskim putem nije proporcionalno cilju o uvanja pravne sigurnosti. Tako strogom primjenom rokova, bez obzira na okolnosti konkretnog slu aja, povrijeena je sama bit prava na poatovanje privatnog ~ivota pojedinca zajam enog l. 8. Konvencije. 5.4. Presuda u slu aju Kalacheva v. Russia donesena 7. svibnja 2009. godine (zahtjev br. 3451/05) 5.4.1. injeni no stanje 32. U slu aju Kalacheva v. Russia zahtjev se odnosi na povredu l. 8. Konvencije na atetu podnositeljice zahtjeva jer su domai sudovi propustili utvrditi o instvo njezine keri unato  rezultatima DNA testa. Podnositeljica zahtjeva je ruska dr~avljanka, roena 1978. godine. Kao majka izvanbra nog djeteta (roenog 2003. godine) pokrenula je sudski postupak protiv gosp. A. i zatra~ila utvrivanje o instva i plaanje uzdr~avanja. Po nalogu suda u prosincu 2003. godine provedeno je DNA testiranje i utvreno o instvo tu~enika s vjerojatnoau od 99,99%. Meutim, tu~enik je uspio osporiti valjanost testiranja zbog nepravilnog ozna avanja omotnice s uzrcima krvi pa je sud u lipnju 2004. godine ocijenio test neprihvatljivim dokazom i odbio zahtjev podnositeljice u cijelosti bez da je nalo~io novi DNA test. Gospoa Kalacheva je bezuspjeano ulo~ila ~albu. Viai sud je ocijenio kako stru no mialjenje ne obvezuje sud te da, u konkretnom slu aju, DNA testiranje provedeno uz pogreake u proceduri, nije bilo podr~ano drugim dokazima. 5.4.2. Mjerodavno domae pravo. 33. Glede mjerodavnog domaeg prava i prakse, prema l. 37. Zakona o parni nom postupku Ruske Federacije (koji je na snazi od 1. velja e 2003. godine) prava i interese maloljetnika u sudskim postupcima atite njihovi zakonski zastupnici - roditelji, posvojitelji ili skrbnici. lanak 67. propisuje da e sud dokaze procijenjivati u povjerenju, na temelju sveobuhvatnog, detaljnog i nepristranog pregleda svih dokaza u predmetu. Nijednom dokazu nije unaprijed odreena dokazna vrijednost. Stru no mialjenje ne obvezuje sud i ocijenit e u skladu s navedenim pravilima iz l. 67. Ako se sud ne sla~e sa stru nim mialjenjem, obrazlo~it e razloge za to u odluci koju donese ( l. 86. st. 3.). U slu aju sumnje u to nost ili razumnost stru nog mialjenja, sud mo~e zatra~iti drugo mialjenje od drugih stru njaka ( l. 87. st. 2.). 34. Prema odredbi l. 49. Obiteljskog zakona Ruske Federacije od 29. prosinca 1995. godine (Ce<e9=K9 :>45:A $, na snazi od 1. o~ujka 1996. godine) ako se dijete rodi roditeljima koji nisu u braku i nema zajedni ke izjave ili izjave djetetova oca, o instvo djeteta utvrdit e se u sudskom postupku na zahtjev bilo kojega od roditelja, skrbnika ili samog djeteta koje takav zahtjev mo~e postaviti nakon punoljetnosti. U takvim postupcima sud e uzeti u obzir sve dokaze kojima se sa sigurnoau utvruje o instvo djeteta. 35. Rezolucija br. 9. Sjednice Vrhovnog suda Ruske Federacije od 25. listopada 1996. godine o primjeni Obiteljskog zakona RF od strane sudova u predmetima u svezi s o instvom i uzdr~avanjem propisuje da radi utvrivanja o instva sud mo~e, ako je to potrebno, nalo~iti forenzi ko ispitivanje. Prema l. 86. st. 3. Zakona o parni nom postupku stru no mialjenje o djetetovu pretku, uklju ujui i DNA test, je dokaz kojeg treba razmotriti zajedno s ostalim dokazima ( l. 6. Rezolucije). 5.4.3. Utvrenje Suda 36. Europski sud za ljudska prava u ovom slu aju ukazuje na injenicu da je podnositeljica bila jedini zakonski zastupnik svog djeteta, pa je za nju bilo od vitalnog interesa utvrivanje o instva djeteta sudskim putem. Stoga, po mialjenju Suda, utvrivanje o instva njezinog djeteta je pitanje obuhvaeno "privatnim ~ivotom" u smislu l. 8. Konvencije. Priznanje od strane bioloakog oca, osim financijskih i emocionalnih u inaka, mo~e za podnositeljicu biti va~no i sa stajaliata njenog druatvenog polo~aja, njezine obiteljske povijesti bolesti, te ostalih prava i du~nosti izmeu bioloake majke, bioloakog oca i djeteta. Domai sudovi su u konkretnom slu aju trebali razrijeaiti sukob izmeu suprotstavljenih interesa podnositeljice, kao majke izvanbra nog djeteta, te navodnog oca. Sud smatra da je za postizanje tog cilja, odnosno, razrjeaenje spora u najboljem interesu djeteta, bilo nu~no provesti DNA testiranje, s obzirom da je to jedina znanstvena metoda kojom se to no mo~e utvrditi o instvo. Domai sud je trebao u veoj mjeri voditi ra una o najboljem interesu djeteta, a taj interes je zahtijevao nedvojbeni odgovor na pitanje o o instvu. To je pitanje moglo biti rijeaeno samo DNA testom, pa je ponavljanje istog bilo nu~no. Naime, kako su rezultati prvog DNA testa proglaaeni neprihvatljivima, trebalo je odrediti novi test. Iako je podnositeljica zahtjeva propustila sama zatra~iti drugi test, domai sudovi su imali ovlast odrediti drugo vjeata enje zbog sumnje u to nost prethodno provedenog, ato je bilo u skladu s va~eim domaim propisima. Osobito je to bilo va~no u ovom slu aju gdje je za kraenje pravila o proceduri pohrane uzoraka odgovorna dr~avna ustanova. S obzirom na gore navedeno, Sud je zaklju io kako je u konkretnom slu aju povrijeen l. 8. Konvencije. 5.5. Presuda u slu aju Paulk v. Slovakia donesena 10. listopada 2006. godine /kona na 10. sije nja 2007. godine/ (zahtjev br. 10699/05) 5.5.1. injeni no stanje 37. Podnositelj zahtjeva gosp. Paulk poziva se na nepostojanje pravne mogunosti osporavanja o instva, odnosno, na povredu l. 8., l. 14. i l. 6. st. 1. Konvencije. Gosp. Paulk je 2004. godine pokuaao pokrenuti postupak radi osporavanja o instva utvrenog 1970. godine i to na temelju novih dokaza u vidu DNA analize koja dokazuje da on nije otac djeteta. Dr~avno odvjetniatvo ga je obavijestilo da oni nemaju ovlast tra~iti od suda da ponovno odlu uje o pitanjima koja se smatraju res judicata. Nakon toga je podnositelj zahtjeva podnio ustavnu tu~bu zbog toga ato, prema Zakonu o parni nom postupku i Obiteljskom zakonu nema na raspolaganju pravno sredstvo kojim bi otklonio nepodudarnost izmeu njegovog pravnog polo~aja i stvarnog stanja. Takoer, nadle~na tijela su propustila poduzeti pozitivne mjere radi zaatite njegovih prava zbog ega je on pogreano utvren ocem djeteta i kao takav upisan u razli itim javnim ispravama i upisnicima. To je utjecalo na njegov identitet, a nema mogunosti razjaanjavanja situacije. 5.5.2. Mjerodavno domae pravo 38. Prema Obiteljskom zakonu u l. 51. presumira se o instvo mu~a majke ukoliko je dijete roeno tijekom braka ili tristo dana od prestanka braka. U ostalim slu ajevima se o instvo djeteta utvruje na temelju zajedni ke izjave oba roditelja ( l. 52.). Takoer, ako o instvo nije utvreno na temelju prethodno navedenih pravila, dijete ili majka mogu pokrenuti postupak radi utvrivanja o instva sudskom odlukom. U tom slu aju presumira se o instvo muakarca koji je odr~avao odnose s majkom u razdoblju od 180. do 300. dana prije roenja djeteta, osim ako postoje ozbiljni razlozi za isklju enje njegova o instva ( l. 54.). Mu~ majke mo~e osporavati o instvo u roku od aest mjeseci od saznanja za roenje djeteta ( l. 57.). Isto tako majka mo~e osporavati o instvo svog mu~a u roku od aest mjeseci od roenja djeteta ( l. 59.). O instvo utvreno zajedni kom izjavom roditelja mogu osporavati muakarac ili majka u roku od aest mjeseci od roenja djeteta ili davanja izjave, ovisno o tome ato je bilo kasnije. Muakarac u tom slu aju mo~e osporavati o instvo samo ako raspola~e dokazima koji isklju uju njegovo o instvo ( l. 61.). Nakon isteka roka od aest mjeseci o instvo mo~e osporavati joa jedino dr~avni odvjetnik, ako je to u javnom interesu ( l. 62.). Prema Obiteljskom zakonu, nakon isteka propisanog roka za roditelje, dijete mo~e osporavati o instvo, ali samo ako je to u njegovom interesu ili ako je barem jedan od roditelja ~iv ( l. 96.). 39. Zakonom o parni nom postupku je propisano da presuda koja je uredno dostavljena i protiv koje se viae ne mo~e ulo~iti ~alba kona na je i obvezujua. Kada je o predmetu donesena odluka koja je postala kona na i obvezujua, o predmetu se ne mo~e ponovno odlu ivati ( l. 159. st. 1. i 3.). Stranka u parni nom postupku mo~e osporavati kona nu i obvezujuu odluku podnoaenjem zahtjeva za ponovnim pokretanjem postupka: a) ako sazna za injenice, odluke ili dokaze koje nije mogla ranije iznijeti bez svoje krivnje, a koji mogu dovesti do odluke povoljnije za nju; b) ako je mogue razmotriti dokaze koji se ranije nisu mogli ispitati, a koji mogu dovesti do povoljnije odluke; c) ako je odluka protiv stranke donesena kao rezultat kaznenog djela po injenog od strane suda; d) ako je Europski sud za ljudska prava utvrdio da su osporavanom odlukom ili u postupku koji je toj odluci prethodio povrijeena ljudska prava ili temeljne slobode stranke, da su zbog te povrede nastupile ozbiljne posljedice koje nisu prikladno ubla~ene pravi nom naknadom ( l. 228. st. 1.). Zahtjev za preotvaranjem postupka mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od kada je stranka saznala ili je bila u mogunosti pozvati se na neki od temelja za takav zahtjev. Nakon isteka tri godine od kona nosti odluke zahtjev za p<ND   D F H 8 : rT bd(*ȿȷȷȷȳȳȷȷȷȬĝĝ hFL6hFLjhFL0JUh+hyhw hVhVhN hV56hr$hVhG huN|6h0"huN| hyGhyGhyG hyGh_hRg hRg6 h_6h"zh[( h$KH h0"KH3` " F H : *"'-./$2dhgd;mdhgd;mdhgd;m $dha$gd;m $da$gdRg dh`gd;m$dh`a$gd;m$dh`a$gd;m*0F#H$J$L$''''''L)***115856<7777899=`@4B6BBBBB$C8CEEEEEE,KPKRKTK~LLjh+OhFL0JU h+OhFLh+OhFL6h fhFL6hxhFL6hhFL6h JhFL6hT7hFL6h+?hFL6h"^hFL6jhFL0J6UhoS:hFL6jhFL0JU hFL6hFL4$26l=8BFS`a,dfHjzƃ^nH"pt($dhgd;mdhgd;mLLR\T~TTT\a^a`aaac*cVcbcdc(d*dfff gg hi*ii@jBjHjPjkkkkkkkl"lm6m8m:mww6xBxXx\xxxzzV{ûûû h)=chFLh>3hFL6jh[hFL0JUjh[hFL0J6Uh[hFL6 h[hFLh2hFL6h JhFL6 hFhFL hFL6jhFL0JUhFLjhFL0J6U8V{~{{{||||}.}0}2}}}2Pn*Ѕ$&\"@bd‰nXZ:<ln.R ,.h$ZhFL6 hhFLhyohFL6 hhFLjhlzhFL0JUjhFL0JUjhFL0J6UhhFL6hFL hFL6D.0$(>TVГ,.b`b.t~ԛ֛R ģ4Dln֫ܫ(Tlnp. h*nhFLh\\hFL6 h\\hFLhfhFL6 h *hFLjhFL0J6UhV[hFL6hdhFL6jhFL0JUhOWhFL6 hFL6hFL h$ZhFL=.0JL԰.06>Hdv¸κnp8: bd,dfβΫɟɟΕΕΕΕΕΕ΍ΕΕhWhFL6jhFL0JUjhFL0J6U heDhFLhhFL6h\\hFL6 hFhFL hFL6hFL h'hFLh{MehFL5jhD0JU h\\hFLjh\\hFL0JU7  0xRTlr~(6846t JL     "$68pr4#heQhFL6hrK&hFL6 h|hFLh1hFL6 hiahFLjhFL0JUh!mhFL6hiahFL6jhFL0J6U hFL6hPTkhFL6hFL@08$ @($&&'T/T1V11<n@p@@Edhgd_Kdhgddhgd;mdhgd;m4#6#&J&r&&&','T'- -V1111N5599p@@@hIjI&YPYRY ]8]^^VhXhhhi,iiiiijj:jBj`j&lHlJlhljl2nBn^rħĠĘħ hKhFLhL}hFL6hchFL6 hchFLjhFL0J6Uh_KhFL6] hFL6] hFL6 h}EhFLh}#hFL6hhFL6]hnUhFL6 hnUhFLhFLjhFL0JU6EZHlI,MO6Q~\^ZhiinFr,x }"}n}ntFJTV$&dhgd#?dhgddhgd;mdhgd;m^rnr"}l}n}.~:~H~J~jtVB*:< `bftvܿhzhFL6h=qhFL6h'ohFL6] hFL6 hnUhFLh#?hFL6] h(hFLh9hFL5jhFL0J6U hL}hFLjhFL0JUhL}hFL6hhFL6] hFL6]hFL hKhFL2&dF<HdhgdEgdEdhgd'odhgd;mdhgd;mv*DF~n&b%%%%%%%%&\&`&&&&&-----|0~0:6f6j66h>FhFL6 h>FhFLUh^JhEhFL6]jhFL0JU hp]\6h5hp]\ hFL6h'ohFL6] hFL6]hFLCF*bd"%&&(---R0:6<6j6Z>@dhgd;mdhgd;mdhgdEreotvaranjem postupka mogue je postaviti u slu ajevima navedenim u l. 228. st. 1. pod (a), (v. supra) (pod uvjetom da je osporavana odluka bila utemeljena na odluci u kaznenom postupku koja je u meuvremenu prestala va~iti), (c) ili (d). Rok za podnoaenje zahtjeva ne mo~e se produ~avati ( l. 230. st. 2. Zakona o parni nom postupku). 40. Prema Graanskom zakoniku Slova ke predak mo~e iznaslijediti potomka iz bilo kojeg razloga predvienog u l. 469.a st. 1. Navedeno uklju uje situacije u kojima potomak: a) suprotno dobrim obi ajima ne pru~a pretku potrebnu pomo u slu aju bolesti, starosti ili drugim ozbiljnim okolnostima; b) kontinuirano nije pokazivao interes za pretka; c) proglaaen je krivim i osuen zbog namjernog kaznenog djela na najmanje godinu dana zatvora; d ) ako trajno ~ivi neurednim ~ivotom. 5.5.3. Utvrenje Suda 41. Europski sud za ljudska prava uva~ava zahtjev pravne sigurnosti obiteljskih veza i zaatite djetetovih interesa, ali isti e kako podnositeljeva ker ima gotovo etrdeset godina, ima vlastitu obitelj i ne ovisi o podnositelju zahtjeva. Opi interes zaatite njezinih interesa u tom trenutku je izgubio dosta od svoje va~nosti. Osim toga, ona je sama inicirala DNA testiranje i nije se protivila osporavanju o instva. S obzirom na to, nepostojanje mogunosti usklaivanja pravnog polo~aja podnositelja zahtjeva i bioloake realnosti bilo je protivno ~eljama zainteresiranih osoba i nikome od njih nije koristilo. Zaklju ak Suda je da su domaa tijela propustila osigurati poativanje podnositeljeva prava na poatovanje njegova privatnog ~ivota, ime je povrijeen l. 8. Konvencije. U slu ajevima presumiranog o instva roditelji imaju mogunost pravnim putem osporavati o instvo, ali domae pravo nije predvialo takvu mogunost u specifi nim okolnostima u kojima se nalazio podnositelj zahtjeva. Zaklju ak Suda je da nije ostvarena ravnote~a izmeu svrhe propisa i primijenjenih sredstava, ime je povrijeen l. 14. zajedno s l. 8. Konvencije. 5.6. Presuda u slu aju Tavli v. Turkey donesena 9. studenoga 2006. godine /kona na 9. velja e 2007. godine/ (zahtjev br. 11449/02) 5.6.1. injeni no stanje 42. Podnositelj zahtjeva, gospodin Tavli, smatrao je da je povrijeeno njegovo pravo na privatni i obiteljski ~ivot u smislu l. 8. Konvencije zbog toga ato, unato . znanstvenim dokazima, nije mogao sudskim putem osporiti o instvo djeteta svoje bivae supruge. Rije  je o turskom dr~avljaninu roenom 1962. godine, koji ~ivi u Njema koj. U rujnu 1981. godine, nedugo nakon ato je njegova supruga rodila, podnio je zahtjev radi osporavanja presumiranog bra nog o instva djeteta. Sud je odbio njegov zahtjev na temelju rezultata krvnog testa kojim je utvreno da je podnositelj zahtjeva djetetov otac. U o~ujku 1999. godine podvrgnuo se DNA testu kojim je utvreno da nije otac djeteta. Unato  tome, nije mogao ostvariti ispravak ranije sudske odluke, jer su sudovi ocijenili kako znanstveni napredak ne mo~e biti temelj za ponovno voenje postupka prema Zakonu o parni nom postupku. 5.6.2. Mjerodavno domae pravo 43. Zakon o parni nom postupku ( l. 445. st. 1.) propisuje da se nakon pravomonosti presude ponovno otvaranje postupka mo~e tra~iti ako je nakon donoaenja presude pronaena potvrda ili dokument koji nije bio dostupan tijekom postupka zbog viae sile ili zbog postupaka strane u iju korist je donesena odluka. 44. Graanski zakonik u l. 285. postavlja presumpciju o o instvu maj inog mu~a ako je dijete roeno u braku ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Mu~ majke mo~e podnijeti tu~bu protiv majke i djeteta radi osporavanja svog o instva ( l. 286.). Ako je dijete roeno u braku, tu~itelj mora dokazati da nije otac. Smatra se da je dijete roeno u braku ako je roeno najmanje sto osamdeset dana nakon sklapanja braka ili najkasnije tristo dana od prestanka braka ( l. 287.). Mu~ majke mo~e podnijeti tu~bu u roku od godine dana od saznanja za roenje djeteta, ili od saznanja da nije otac djeteta, ili od saznanja da je majka imala spolni odnos s drugim muakarcem u vrijeme za ea, a u svakom slu aju u roku od pet godina od roenja djeteta ( l. 288.). 5.6.3. Utvrenje Suda 44. Europski sud je u nekim ranijim slu ajevima (npr. Shofman, Mizzi) utvrdio kako je nemogunost podnositelja zahtjeva da osporavaju o instvo zbog proteka zakonskih rokova nerazmjerna legitimnom cilju kojeg se htjelo postii. Dok se u tim predmetima radilo o podnositeljima zahtjeva koji su u svoje o instvo posumnjali tek nakon isteka propisanih rokova, u konkretnom slu aju podnositelj je takve sumnje imao od po etka. Pokuaao je osporiti presumirano bra no o instvo ve dva mjeseca nakon roenja djeteta, ali kako nije raspolagao dokazima, nije uspio oboriti presumpciju. Meutim, kada je DNA testom uspio dokazati da nije otac djeteta, svejedno nije mogao osporiti svoje o instvo. Unato  tome ato nije sumnjao u to nost rezultata DNA testa, domai sud je odbio zahtjev podnositelja iz razloga ato se ponovno otvaranje postupka moglo tra~iti samo na temelju dokaza koji su postojali u vrijeme postupka i bili su nedostupni zbog viae sile, ali uz ocjenu kako se znanstveni napredak ne mo~e smatrati viaom silom. 45. Sud je istaknuo kako Vlada nije dala niti jedan razlog zbog kojeg bi u demokratskom druatvu bilo nu~no odbiti zahtjev podnositelja u konkretnom slu aju. Sud nije niti uvjeren u Vladin argument o zaatiti interesa djeteta kojem su te~ili domai sudovi u konkretnom slu aju. Osim toga, i dijete ima pravo znati tko mu je bioloaki otac. U skladu s praksom Suda, situacija u kojoj zakonska presumpcija ima prednost pred bioloakom ili socijalnom realnoau, bez obzira na utvrene injenice i ~elje zainteresiranih osoba, nije kompatibilna s obvezom dr~ave da osigura poatovanje privatnog i obiteljskog ~ivota pojedinca. 46. Sud je ocijenio kako u ovom slu aju nije ostvarena pravedna ravnote~a izmeu opeg interesa za zaatitom pravne sigurnosti obiteljskih veza i prava podnositelja da zahtijeva reviziju zakonske presumpcije njegova o instva na temelju bioloakih dokaza. Sud smatra da su domai sudovi trebali tuma iti va~ee propise upravo u svjetlu znanstvenog napretka i njegovih socijalnih posljedica. Slijedom toga, Sud je zaklju io da su turske vlasti propustile osigurati poatovanje privatnog ~ivota podnositelja zahtjeva i time povrijedile l. 8. Konvencije. 5.7. Presuda u slu aju Jevremovic v. Serbia donesena 17. srpnja 2007. godine /kona na 17. listopada 2007. godine/ (zahtjev br. 3150/05) 5.7.1. injeni no stanje 47. U ovom predmetu, injeni no vrlo sli nom predmetu Mikulic v. Croatia, podnositeljice zahtjeva (maloljetna ki i majka) smatraju da postupak radi utvrivanja o instva i uzdr~avanja nije okon an u razumnom roku i pozivaju se na l. 6. st. 1. Konvencije. Takoer, prva podnositeljica se pozvala na l. 8. Konvencije zbog pravne nesigurnosti u pogledu svog osobnog identiteta uzrokovane dugotrajnim postupkom, te zbog injenice da je za svo to vrijeme bila liaena uzdr~avanja od strane bioloakog oca. Obje podnositeljice su se pozvale na l. 13. Konvencije zbog nepostojanja u inkovitog pravnog sredstva kojim bi mogle postii ubrzanje postupka. Pored toga, prva podnositeljica se na isti lanak pozvala zbog toga ato domai pravni sustav ne predvia nikakve mjere kojima bi se moglo obvezati tu~enika u postupku radi utvrivanja o instva da pristupi DNA testiranju koje je sud odredio. Prva podnositeljica zahtjeva je dijete, roeno izvan braka 1999. g., a druga podnositeljica je njezina majka. U lipnju 1999.g. pokrenule su postupak radi utvrivanja o instva i uzdr~avanja pred beogradskim Opinskim sudom. U studenome iste godine Zavod za transfuziju obavio je testiranje krvnih uzoraka, sa zaklju kom da je tu~enik otac prve podnositeljice s vjerojatnoau od 97,14%. U periodu od 2001. do 2002. godine u aest navrata pokuaano je DNA testiranje, ali se tu~enik nijednom nije pojavio na zakazanom testiranju. Opinski sud je dva puta presudio u korist tu~iteljica, ali je predmet povodom ~albe vraen na ponovno suenje. Unato  brojnim pozivima, tu~enik se nijednom nije pojavio na zakazanom DNA testiranju. Opinski sud je trei put presudio u korist tu~iteljica u srpnju 2006. g., i ta je presuda kasnije povodom ~albe i revizije tu~enika potvrena od strane viaih sudova u dijelu koji se odnosi na utvreno o instvo, dok je Vrhovni sud povodom revizije smanjio dosueni iznos uzdr~avanja i vratio predmet na ponovno odlu ivanje u odnosu na ostali dio tra~enog iznosa uzdr~avanja i troakove postupka. Podnositeljice su, takoer, navele kako je u srpskim medijima bilo mnogo napisa o njihovom slu aju, te o njihovim i tu~enikovim osobnim okolnostima. 5.7.2. Mjerodavno domae pravo 48. Prema mjerodavnom domaem pravu, Zakon o braku o porodi nim odnosima (ZBPO) u l. 310.b obvezuje sudove na ~urno postupanje u predmetima u svezi s uzdr~avanjem. Porodi ni zakon iz 2005. godine obvezuje na ~urno postupanje u svim obiteljskopravnim sporovima koji uklju uju djecu. Prvo ro iate mora biti odr~ano u roku od 15 dana od podnoaenja tu~be sudu. Prvostupanjski sud mora ato prije okon ati postupak, nakon ne viae od dva ro iata, a drugostupanjski sud mora odlu iti o ~albi u roku od 30 dana ( l. 204.). Sli no je predvieno za tu~be radi uzdr~avanja (prvo ro iate mora biti odr~ano u roku od 8 dana, a drugostupanjski sud o ~albi mora odlu iti u roku od 15 dana), ( l. 280.). Revizija je u obiteljskopravnim sporovima na elno uvijek dopuatena, osim kada je izri ito zakonom druga ije odreeno ( l. 208.). Stupanjem na snagu Porodi nog zakona iz 2005. g. prestao je va~iti raniji ZBPO. Odredbom l. 357. Porodi nog zakona predvieno je da e se isti primjenjivati na sve postupke pokrenute prije 1. srpnja 2005. g., osim u predmetima u kojima je nadle~ni sud ve donio prvostupanjsku odluku prije tog datuma. 5.7.3. Utvrenje Suda 49. Razmatrajui odluku Europskog suda isklju ivo glede povrede odredbe l. 8. Konvencije, treba kazati kako je Sud istaknuo da postupak za utvrivanje o instva s ciljem utvrivanja veze podnositeljice s bioloakim ocem spada pod obuhvat l. 8. zbog izravne veze izmeu utvrivanja o instva i privatnog ~ivota podnositeljice. Dok je osnovni cilj l. 8. Konvencije zaatita pojedinca od arbitrarnog mijeaanja javne vlasti, on namee i odreene pozitivne obveze radi osiguranja poatovanja privatnog i obiteljskog ~ivota pojedinca. Radi utvrivanja (ne)postojanja takve obveze potrebno je pa~ljivo odmjeriti ope interese i interese pojedinca. 50. `to se ti e nesigurnosti u odnosu na osobni identitet prve podnositeljice, Sud primjeuje da u domaem pravu nisu predviene mjere prisile prema tu~eniku radi DNA testiranja, isto kao ni izravne posljedice odbijanja takvog testiranja. Meutim, srpski sudovi su mogli donijeti odluku po diskrecijskoj ovlasti, na temelju ocjene pribavljenih dokaza i injenice da jedna od stranaka uporno opstruira utvrivanje relevantnih injenica. Opinski sud je to i u inio u tri navrata, a tek je 2007. godine Vrhovni sud potvrdio tu odluku. Osobe, kao ato je prva podnositeljica, imaju vitalni interes, zaatien Konvencijom, za istinom o tom va~nom dijelu vlastitog identiteta. S druge strane, zaatita treih osoba mo~e isklju ivati mogunost od prisile na bilo kakvo medicinsko testiranje. Dr~ave lanice imaju razli ita rjeaenja za slu aj kada navodni otac odbija podvrgnuti se potrebnim testovima. Sustav kakav postoji u Srbiji mo~e se smatrati usklaenim s l. 8. Konvencije i unutar granica slobode odlu ivanja. Meutim, u takvim sustavima interes pojedinca koji tra~i utvrivanje o instva mora biti zaatien na drugi na in. U konkretnom slu aju nije ostvarena ravnote~a izmeu prava podnositeljice na otklanjanje nesigurnosti u odnosu na njezin identitet bez odgode i prava navodnog oca da se ne podvrgne DNA testiranju, i nije ostvarena razmjerna zaatita interesa uklju enih osoba. Nadle~na tijela su propustila osigurati podnositeljici pravo na poatovanje njezina privatnog ~ivota, dakle, po injena je povreda l. 8. Konvencije. 5.8. Presuda u slu aju Shofman v. Russia donesena 24. studenoga 2005. /kona na 24. velja e 2006./ (zahtjev br. 74826/01) 5.8.1. injeni no stanje 51. Podnositelj zahtjeva gosp. Shofman smatrao je da su mu povrijeena prava zajam ena l. 8. Konvencije zbog toga ato je njegovo pravo na osporavanje o instva zastarjelo zbog isteka roka propisanog mjerodavnim propisima, va~eima u vrijeme predmetnih dogaanja. Radi se o osobi s dvojnim dr~avljanstvom (ruskim i njema kim). Ina e, ~ivi u Njema koj i ima sina, roenog u braku 1995. godine. Registriran je kao djetetov otac. Preselio se u Njema ku 1996. godine. No, nekoliko mjeseci kasnije supruga mu je obznanila kako njihov brak nema budunosti, prakti no da je gotov, te da e tra~iti uzdr~avanje za dijete. Otprilike u isto vrijeme lanovi obitelji gospodina Shofmana su mu ukazivali na okolnost kako on, zapravo, nije otac tog djeteta. On je zatra~io razvod braka i pokrenuo postupak radi osporavanja o instva u prosincu 1997. godine. 52. Na temelju rezultata DNA analize nadle~ni ruski sud utvrdio je da podnositelj ne mo~e biti otac djeteta, ali je utvrdio kako se na taj predmet ima primijeniti Zakon o braku i obitelji iz 1969. godine koji propisuje jednogodianji rok za pokretanje paternitetskog spora. Kako je podnositelj zahtjeva pokrenuo postupak tek 1997. g. njegovo pravo je zastarjelo. Viai sud je potvrdio tu odluku. Zahtjev njegove supruge za uzdr~avanje je prihvaen 2002. godine. 5.8.2. Mjerodavno domae pravo 53. Glede mjerodavnog domaeg prava, Zakon o braku i obitelji iz 1969. g. u l. 49. propisivao je da muakarac upisan kao otac djeteta u registru roenih mo~e osporavati taj upis u roku od godine dana od dana kada je saznao ili mogao saznati za taj upis. 54. Obiteljski zakonik Ruske Federacije iz 1995. godine (koji je na snazi od 1. o~ujka 1996. godine) u l. 52. predvia u gore navedenom slu aju mogunost osporavanja o instva sudskim putem, ali bez vremenskog ograni enja. 55. Rezolucijom br. 9 Vrhovnog suda Ruske Federacije od 25.10.1996.g. 'O primjeni od strane sudova Obiteljskog zakonika na predmete u vezi s o instvom i uzdra~avanjem' utvreno je da se u odnosu na djecu roenu prije 1. o~ujka 1996. g. ima primjenjivati ranije va~ei Zakon o braku i obitelji. 56. Podnositelj zahtjeva je naveo kako, unato  tome ato je osporavanje o instva bilo usmjereno na raskid postojeih obiteljskih veza, utvrivanje njegovih pravnih veza s djetetom svakako predstavlja dio njegova privatnog ~ivota, zaatienog l. 8. Konvencije. Osim toga, interesi djeteta u konkretnom slu aju nisu protivni njegovom pravu na osporavanje o instva s obzirom na to da on ~ivi u Njema koj od 1996. g. i stvarna obiteljska veza izmeu njega i djeteta uope ne postoji. 5.8.3. Utvrenje Suda 57. Europski sud prihvaa da postavljanje rokova za pokretanje paternitetskih sporova mo~e biti opravdano pravnom sigurnoau obiteljskih veza i interesima djeteta. U dosadaanjoj praksi Sud se bavio predmetima u kojima su podnositelji bili sigurni, ili su imali osnove za pretpostavku, da nisu o evi joa od trenutka roenja djeteta ali, zbog razloga nevezanih za zakon, nisu mogli osporavati o instvo unutar propisanih rokova. Ovdje je situacija druga ija jer je podnositelj posumnjao u svoje o instvo tek dvije godine nakon roenja djeteta. 58. Prema domaem pravu gosp. Shofman bi imao pravo osporavati o instvo tu~bom u roku od godine dana od roenja djeteta. U nekim drugim dr~avama lanicama dr~avni odvjetnik u iznimnim slu ajevima mo~e odobriti pokretanje takvog postupka i nakon isteka roka. Ruski Zakon o braku i obitelji nije predviao nikakva pravna sredstva za o eve koji su posumnjali u svoje o instvo tek nakon isteka godine dana od roenja djeteta. Vlada u svom odgovoru nije navela nikakve razloge zbog kojih bi takav strogi rok bio nu~an u demokratskom druatvu. 59. Stoga, Sud je smatrao da nemogunost podnositelja zahtjeva da osporava svoje o instvo iz razloga ato je saznao da mo~da nije otac djeteta tek nakon proteka godine dana od roenja djeteta nije razmjerna cilju kojeg se htjelo postii. Zaklju ak je Suda da je Rusija propustila osigurati poatovanje podnositeljeva prava na privatni ~ivot, ime je povrijeen l. 8. Konvencije. 6. Umjesto zaklju ka 60. Glede postupaka za utvrivanje/osporavanje o instva, Sud smatra da takvi postupci nedvojbeno spadaju u domaaaj l. 8. Konvencije. Jasno je, zadatak Suda nije odlu ivati u paternitetskim sporovima umjesto nadle~nih domaih tijela, ve utvrditi jesu li odluke donesene od strane tih tijela u skladu s pozitivnim obvezama dr~ave prema l. 8. Konvencije. Sud ne propuata isticati kako je potrebna posebna revnost u predmetima koji se odnose na graanski status i poslovnu sposobnost, kao i stajaliate o tome da l. 8. Konvencije osim negativne obveze suzdr~avanja od zadiranja u obiteljski ~ivot pojedinca, uklju uje i pozitivne obveze za dr~avu radi osiguranja poativanja obiteljskog ~ivota. Iako nije lako precizno odrediti i definirati granice izmeu pozitivnih i negativnih obveza dr~ave, primjenjiva na ela ipak su sli na. Pri utvrivanju postoji li takva obveza ili ne postoji, potrebno je uzeti u obzir pravi nu ravnote~u koju treba uspostaviti izmeu opih interesa i interesa pojedinca, a u oba konteksta dr~ava u~iva odreenu slobodu procjene. 61. Ono ato se nerijetko isprije i kao klju ni problem u paternitetskim predmetima jest s jedne strane vitalni interes pojedinca (zaatien Konvencijom) na potrebne informacije kako bi se otkrila istina o najva~nijem segmentu njegovog osobnog identiteta, a s druge strane nemogunost apstrahiranja injenice da zaatita treih osoba mo~e biti ozbiljna zapreka jer se te tree osobe, uglavnom, ne mo~e prisiliti na medicinsko testiranje, pa tako ni na DNA testiranje. U tom kontekstu treba imati na umu, ve izneseno, kako dr~ave predviaju razli ita rjeaenja ovog problema. U nekim dr~avama, sudovi mogu doti noj osobi izrei nov anu ili zatvorsku kaznu, na ato e ona zasigurno radije pristati, nego 'nai se' u ulozi oca. Upitna je u inkovitost takve sankcije. Ne mo~emo se oteti dojmu da ista postaje sama sebi svrha? U drugima, pak, nepostupanje prema sudskoj naredbi mo~e stvoriti presumpciju o instva odnosno predstavljati nepoativanje suda koje za sobom mo~e povla iti kazneni progon. Sud smatra da se u svakom sustavu koji nema sredstava kojima bi se navodnog oca prisililo da postupi prema naredbi suda i podvrgne se DNA testiranju (koje niti je po zdravlje atetna, niti invazivna metoda), potrebno je zaatititi interese pojedinca koji tra~i utvrivanje o instva. Nepostojanje ikakve postupovne mjere kojom bi se osobu prisililo da postupi po sudskoj naredbi u skladu je s na elom proporcionalnosti jedino ako je osigurano alternativno sredstvo pomou kojeg se neovisnom tijelu omoguuje da o instvo utvrdi brzo. Nadalje, prilikom odlu ivanja o zahtjevu za utvrivanjem/osporavanjem o instva sudovi moraju uzeti u obzir temeljno na elo interesa djeteta. No, nerijetko Sud smatra da se postojeim postupcima ne uspostavlja pravi na ravnote~a izmeu prava podnositelja zahtjeva da se bez nepotrebnog odugovla enja otkloni njegova/njena neizvjesnost glede osobnog identiteta i prava njegovog/njenog navodnog oca da se ne podvrgne DNA testovima, te samim tim po mialjenju Suda zaatita uklju enih interesa nije razmjerna. Ovakve prosudbe Suda bile bi rjee kada bi dr~ave stranke Konvencije imale viae sluha za praksu Suda, kada bi postojalo kontinuirano usavraavanje i specijalizacija sudaca. Tada sigurno ne bi bilo potrebe za suenjem pred Europskim sudom za ljudska prava u predmetima s viae nego sli nim injeni nim stanjem (primjerice, Mikuli protiv Hrvatske /2002./ i Jevremovi protiv Srbije /2007./). Sva dr~avna tijela trebala bi pomoi sudovima, a sudovi bi trebali imati svijest o tome da svako dijete ima pravo da u razumnom roku sud odlu i o zahtjevu za utvrivanjem ili osporavanjem o instva. Pravo na identitet dio je moralnog integriteta djeteta koje je segment prava na obitelj i obiteljski ~ivot. Kraenjem prava na pravi no suenje i suenje u razumnom roku, krai se i pravo na privatni i obiteljski ~ivot. 62. Nadalje, Sud stoji na stajaliatu kako interes za saznanjem istine o podrijetlu ne umanjuje protek vremena, ne nestaje godinama, baa naprotiv. Tim viae ako je taj interes bio stalan. Stoga, prema mialjenju Suda, nije ispravno zaklju iti "& podnositelj zahtjeva je ve osoba u poodmakloj ~ivotnoj dobi, imala je mogunost razviti svoju li nost bez obzira na neizvjesnost glede identiteta njegova bioloakog oca, te medicinski nije utvreno da je zbog te neizvjesnosti nastala ateta po njegovo psiho-fizi ko zdravlje". injenica neizvjesnosti glede podrijetla, kao i stalno nastojanje podnositelja zahtjeva da ju otkloni, nu~no ostavljaju traga u smislu moralne i psihi ke patnje, koja ne mora biti medicinski verificirana. Glede mogunosti DNA testiranja nad preminulom osobom radi utvrivanja o instva (konkretno u slu aju Jggi v. Switzerland), Sud isti e kako privatni ~ivot preminule osobe ne bi bio povrijeen uzimanjem DNA uzorka nakon njezine smrti. 63. Takoer, prema mialjenju Suda, prevladavanje pravne predmnijeve nad bioloakom i druatvenom realnoau suprotno ~eljama i nastojanjima zainteresiranih osoba, predstavlja povredu l. 8. Konvencije, primjerice, u slu aju Znamenskaya v. Russia (v. supra, 5.1.). Potvrdu takvog stajaliata Suda iznalazimo i u slu aju Kroon and others v. The Netherlands u kojem majka nije mogla osporavati presumirano (bra no) o instvo svog djeteta jer su joj mjerodavni propisi to dopuatali samo ako je dijete roeno u braku ili 306 dana od prestanka braka. Time je prakti ki onemogueno stvaranje pravne veze izmeu djeteta i njegova bioloakog oca ije se o instvo moglo utvrditi tek nakon osporavanja presumiranog. I tu je Sud istaknuo kako bioloaka i druatvena zbilja moraju imati prednost pred pravnom presumpcijom, odnosno, uz svaku presumpciju o instva mora postojati i mogunost njezina osporavanja. Time dr~ava nije osigurala podnositeljima zahtjeva poativanje njihova obiteljskog ~ivota. Do im, u predmetu Nylund v. Finland podnositelj zahtjeva je tra~io utvrivanje o instva nad djetetom koje je njegova bivaa supruga za ela dok je joa bila u braku s njim, ali je dijete roeno nakon ato je ona sklopila novi brak zbog ega je presumirano bra no o instvo maj inog novog supruga. Sud je ispravno ocijenio da se iz l. 8. Konvencije ne mo~e izvesti za podnositelja zahtjeva pravo da tra~i osporavanje presumiranog o instva i utvrenje njegovog uz obrazlo~enje da to ne bi bilo u interesu djeteta. Samo ustanovljavanje bioloakog o instva ne bi stvorilo prava i obveze meu zainteresiranim osobama, a uz to bi remetilo obiteljske odnose u djetetovoj obitelji. Vidimo, u ovom slu aju Sud se je, voen najboljim interesom djeteta, sustegao od stava temeljem kojeg bioloaka i druatvena zbilja imaju prednost pred pravnom presumpcijom. 64. Spram rokova propisanih za pokretanje paternitetskih sporova, Sud zauzima afirmativni stav uz napomenu kako mogu biti opravdani interesom pravne sigurnosti i interesom djeteta. Sud ne prihvaa striktno propisani rok zastare koji te e bez obzira na djetetovu mogunost da pribavi potrebne dokaze. Neprihvatljivim smatra to da dr~ave dopuataju da pravna ograni enja nadvladaju bioloake injenice, i to na temelju apsolutnog karaktera propisanih rokova, ak i neovisno o injenici da su podnositelji zahtjeva podastrli rezultate DNA testiranja kao dokaz. Problem se uslo~njava ukoliko domae pravo ne predvia nijedno drugo pravno sredstvo kojim bi podnositelji zahtjeva mogli ostvariti svoja prava. Inzistiranjem na strogoj primjeni rokova, neovisno o okolnostima svakog konkretnog slu aja, vrijea se, prema mialjenju Suda, sama bit prava na poatovanje privatnog, a posredno i obiteljskog ~ivota pojedinca. 65. Suvremena dokazna sredstva u paternitetskim postupcima (tipa DNA testova), imaju ogromnu ulogu u otklanjanju i najmanje sumnje glede podrijetla djeteta od oca. No, ponekad dr~ave ne dopuataju podnositeljima zahtjeva, primjerice, osporavati o instvo jer se znanstveni napredak (u vidu rezultata DNA testa) ne smatra dovoljnom osnovom za dopuatanje ponovnog pokretanja postupka (Tavli v. Turkey, 5.6.). Sud je, u konkretnom slu aju, ispravno ocijenio da nije ostvarena ravnote~a izmeu opeg interesa zaatite pravne sigurnosti obiteljskih veza i podnositeljeva prava na obarenje zakonske presumpcije njegova o instva na temelju bioloakih dokaza. Ponekad se rezultatu DNA testiranja pristupa kao neprihvatljivom dokazu zbog neke okolnosti koju tu~enik istakne kao 'slamku spasa', te se niti ne nalo~i novo DNA testiranje. Primjer za to je Kalacheva v. Russia (v. supra, 5.4.), slu aj utvrivanja o instva u kojem je, temeljem DNA testiranja utvreno o instvo tu~enika, ali mu je isti uspio osporiti valjanost zbog nepravilnog ozna avanja omotnice s uzorcima krvi. Domai sud je ocijenio test neprihvatljivim dokazom i odbio tu~beni zahtjev bez da je nalo~io novi DNA test. Naravno, Sud je istaknuo u svojoj odluci kako je domai sud trebao u veoj mjeri voditi ra una o najboljem interesu djeteta, a taj interes je zahtijevao nedvojbeni odgovor na pitanje o o instvu, tim viae ato je u ovom slu aju za kraenje pravila o proceduri pohrane uzoraka odgovorna dr~avna ustanova. 66. Iz svih ovih predmeta o kojima je bilo rije i razaznaju se stavovi Suda o domaaaju l. 8. Konvencije u paternitetskim sporovima, izvanbra nom roditeljstvu promatranom kroz prizmu obiteljskog ~ivota s aspekta svih sudionika tog odnosa, te ulozi i zna aju DNA testiranja na putu utvrenja bioloake i pravne istine. Spram razmatranih odluka, iskustava pojedinih europskih dr~ava, te stavova koje je Sud zauzimao nu~no se namee odreeni respektabilitet koji po iva na na elu experientia docet. Nova saznanja uvijek mogu poslu~iti kao ishodiate dobrih ideja znanstvenika na planu izmjena va~eeg zakonodavstva Republike Hrvatske de lege ferenda, s pozitivnim refleksijama i na sudsku praksu.  Europska konvencija za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Convention for the protection of Human Rights and Fundamental Freedoms - ETS 005, 1950), stupila je na snagu 4. studenoga 1953., a za Republiku Hrvatsku je obvezujua od 5. studenoga 1997. godine. Vidi: Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 18/1997, 6/1999 i 8/1999. Protokoli br. 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 doneseni uz Konvenciju za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 18/1997, 14/2002 i 1/2006). Konvenciju je do listopada 2010. ratificiralo 47 dr~ava, v. http://conventions.coe.int/treaty/Commun/chercheSig.asp?NT=005&CM=1&DF=12/10/2010.  Europski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights) sa sjediatem u Strasbourgu osnovan je 1959. godine na osnovi Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jedna od triju institucija (uz Europsku komisiju za ljudska prava i Odbor ministara VE) u sustavu provoenja obveza Konvencije u dr~avama koje su je ratificirale. O djelovanju Suda, v. opairnije: M. W. Janis, R. S. Kay, A. W. Bradley, European Human Rights Law - Text and Materials, Third Ed., Oxford University Press, Oxford, New York, 2008, str. 69-119.  Convention on Human Rights and Biomedicine (CETS No. 164). Konvencija je donesena 1997., a stupila je na snagu 1. prosinca 1999. godine. Vidi. http://conventions.coe.int/Treaty/Commun/ChercheSig.asp?NT=164&CM=&DT=&CL=ENG  White Paper on principles concerning the establishment and legal consequences of parentage, Committee of Expert on Family Law (CJ-FA), Strasbourg, 15-17 November 2006,http://www.coe.int/t/e/legal_affairs/legal_co-operation/family_law_and_children%27s_rights/documents/CJ-FA_2006_4e%20Revised%20White%20Paper.pdf (podatak je preuzet s navedene stranice dana 23. studenoga 2010.).  E. Decaux, Enjeux et perspectives, Revue qubcoise de droit international, 13, 2000, 1, str. 110.  V.: D. Jakovac-Lozi, Susreti i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem u presudama Europskog suda za ljudska prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 55, 2005, 3-4, str. 877.  A. Lester, D. Pannick & J. Herberg (eds.), Human Rights Law and Practice, LexisNexis, Butterworths, (Third ed.), 2009.  Openito, privatnost bi obuhvaala podru ja: identiteta, integriteta, nadzora, policijske djelatnosti i dr~avne uprave, te zaatite podataka, pristupa povjerljivim evidencijama i medija.  Mikuli v. Croatia, (Appl. no. 53176/99; Judgment of 7 February 2002). O ovom predmetu, detaljnije u: A. Kora, Izbjegavanje medicinskog vjeata enja i razumni rok u paternitetskim sporovima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52, 2002, 6, str. 1253-1284.  Gaskin v. United Kingdom, (Appl. no. 10454/83; Judgment of 7 July 1989).  A. Kora, op. cit., str. 1270-1271.  Odivre v. France, (App. no. 42326/98; Judgment of 13 February 2003).  Usp.: D. Hrabar, Posvojenje na razmei interesa posvojitelja i posvojenika, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 58, 2008, 5, str. 1132-1135 i N. Hla a, Pravo majke na anonimnost poroda - "L'accouchement sous X - Porod pod X", Gynaecol Perinatol, Vol. 16, 2007, 3, str. 159.  Tako: C. McGlynn: Families and the European Union - Law, Politics and Pluralism, Cambridge University Press, Cambridge, 2006, str. 16.  To utje e i na razli iti terminoloaki pristup zastupljen u odlukama Europskog suda. Tako, Sud, primjerice operacionalizira pojmovima: "obitelj", "obiteljske veze", "obiteljski odnosi". Op. cit., bilj. 85, str. 916.  Vidi odluke Berrehab v. Netherlands, Application no. 10730/84, /1988/, ECHR 14, Judgment of 21 june 1988 i Abdulaziz, Cabales and Balkandali v. United Kingdom, Application no. 9214/80, /1985/, ECHR 7, Judgment of 28 May 1985. Iako, u spomenutim slu ajevima prijeporno je bilo jesu li brakovi bili zakoniti i nefiktivni. Naime, brak zaklju en radi dobijanja vize, odnosno dr~avljanstva (tj. fiktivni brak) za rezultat ima stavljanje istog izvan podru ja zaatite o kojem govori l. 8. Konvencije.  Paula and Alexandra Marckx v. Belgium (Appl. no. 6833/74; Judgment of 13 June 1979).  Rije  je o slu aju koji je bio aktualan prije viae godina, ali koji je ukazivao na izvjesne ozbiljnije zakonske nedostatke (u ovom slu aju belgijskog zakonodavca) kojim se uope nije povezivao koncept obitelji i srodstva s maj instvom izvanbra nog djeteta. ak i kada je takvo maj instvo bilo utvreno, ono je stvaralo samo pravnu vezu s majkom, a dijete nije postalo dijelom maj ine obitelji, ato je za posljedicu imalo, izmeu ostalog, i isklju ivanje od zakonskog nasljeivanja. Nadalje, ako bi djetetovi roditelji umrli ili postali poslovno nesposobni, dijete nije moglo bez suglasnosti skrbnika sklopiti brak prije navraene dvadeset i jedne godine ~ivota, a prema l. 159. Graanskog zakona Belgije. Zakonom se nisu stvarale automatske obveze uzdr~avanja izmeu npr. djeteta i njegovih baki i djedova. Majka koja je priznala izvanbra no dijete ali je odlu ila ostati neudana, mogla je donekle poboljaati svoj polo~aj, odnosno polo~aj djeteta, posvojenjem vlastitog djeteta. Time bi ono steklo prava 'zakonitog' djeteta u odnosu na imovinu posvojiteljice (tj. svoje bioloake majke), ali i dalje nije moglo za razliku od 'zakonitog' djeteta, naslijediti maj ine srodnike. Podnositeljice zahtjeva (u ovom slu aju majka i ki, smatrale su da je primjena odredbi belgijskog Graanskog zakona o izvanbra noj djeci i neudanim majkama protivna l. 3., 8., 12. i 14. Konvencije, kao i l. 1. Protokola 1. Sud je istaknuo kako Konvencija ne pravi razliku izmeu zakonite i nezakonite djece. Takvo razlikovanje bilo bi protivno zabrani diskriminacije iz l. 14. Konvencije. Vidi: Predmet Paula and Alexandra Marckx v. Belgium (Appl. no. 6833/74; Judgment of 13 June 1979). Takoer, opairnije i u: P. Booth, "It's a Wise Man (sic) Who Knows His Own Father& " - Fatherhood's 'Human Right' Recognised: The Unmarried Father and English Law, u: P. Ldrup and E. Modvar (ed.), Family Life and Human Rights,Gyldendal Akademisk, Oslo, 2004, str. 104.  V.: Paula and Alexandra Marckx v. Belgium (Appl. no. 6833/74; Judgment of 13 June 1979), 28-34.  Johnston and others v. Ireland, (Appl. no. 9697/82; Judgment of 18 December 1986).  Usp. predmete: Lebbink v. The Netherlands, Grgl v. Germany (v. supra, bilj. 9), Yousef v. The Netherlands, (Appl. no. 33711/96, Judgment of 5. November 2002); Johnston and others v. Ireland, (Appl. no. 9697/82, Judgment of 18 December 1986).  V. predmete: Sahin v. Germany,(Appl. no. 30943/9; Judgment of 8 July 2003) i Sommerfeld v. Germany, (Appl. no. 31871/96; Judgment of 8 July 2003). Rije  je o predmetima o koji su detaljnije obraeni u radu: D. Jakovac-Lozi, Susreti i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem u presudama Europskog suda za ljudska prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 55, 2005, 3-4, str. 904-916.  J. Herring, Family Law, Pearson Education Limited, Second ed., Harlow, London, 2004, str. 310.  Ibid., str. 309.  Sderbck v. Sweden, (Appl. no. 24484/97; Judgment of 28 October 1998). U ovom predmetu (koji se odnosio na posvojenje) Sud je zauzeo stav da postoji de facto obiteljska veza izmeu izvanbra nog oca i njegove keri, iako nije postojalo kohabitacije i iako su njihovi susreti i dru~enja bili povremeni, jednom rje ju, rijetki.  Boughanemi v. France, (Appl. no. 22070/93; Judgment of 24 April 1996). U ovom predmetu odnos izmeu podnositelja zahtjeva i njegovog izvanbra nog sina s kojim je odr~avao rijetke kontakte, Sud je okarakterizirao kao obiteljski ~ivot u smislu l. 8. Konvencije. Vidi: U. Kilkelly, Annual Review of International Family Law, in: A. Bainham (ed.), The International Survey of Family Law, 2006 Edition, Jordan Publishing Limited, Bristol, 2006, str. 13.  Keegan v. Ireland, (Appl. no. 16969/90; Judgment of 26 May 1994). Podnositelj zahtjeva je odr~avao izvanbra ni odnos s djetetovom majkom dvije godine (od ega su godinu dana ~ivjeli u kohabitaciji), te su kanili sklopiti i brak. Rezultat te nakane je i za ee zajedni kog djeteta. Sud je bio mialjenja kako se njihov odnos mo~e podvesti pod kategoriju obiteljskog ~ivota, neovisno ato je kohabitacija u meuvremenu prestala. Dijete roeno u takvom odnosu od trenutka svog roenja ipso iure uklju eno je u taj obiteljski odnos i izmeu njega i njegovih roditelja postoji obiteljski ~ivot, pa i onda kada oni od njegovog roenja viae ne ~ive zajedno. Ovo je bilo odlu ujee i za ostvarenje daljnjih prava izvanbra nog oca koji je ~elio onemoguiti prepuatanje vlastitog izvanbra nog djeteta na posvojenje bez njegovog pristanka, a ato je bila namjera djetetove majke.  Kroon and others v. The Netherlands, (Appl. no. 18535/91; Judgment of 27 October 1994).  Rije  je o predmetu G. v. The Netherlands (1990) u kojem je muakarac G donirao sjeme lezbijskom paru. Nakon djetetovog roenja on je nastojao ostvariti stalan kontakt s djetetom. No, njegovom zahtjevu Sud nije udovoljio. Sli no je bilo i u slu aju Leeds Teaching Hospital NHS Trust v. A. (2003). Vidi u: J. Herring, str. 310. U svezi s tim, mo~emo navesti i odluku Vrhovnog suda Irske donesenu 2009. godine u predmetu McD v. L & Another. Ista je imala zna ajne implikacije za status izvanbra nih parova, i to kako razli itog, tako i istog spola, ali i za ulogu Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u irskom pravu. Naime, donor sjemena koji je pomogao jednoj od partnerica u lezbijskoj vezi kako bi za ela, nije u po etku bio uklju en u djetetovo podizanje, ali kasnije je zahtijevao skrb i mogunost pristupa djetetu. Lezbijski par koji je bio zajedno dvanaest godina i zasnovao partnerski odnos u Velikoj Britaniji, usprotivio se tome. Odlukom Vrhovnog suda u ijem donoaenju je sudjelovao sudac Heding, ina e bivai sudac Europskog suda za ljudska prava, odbijena je ~alba donora sjemena. Sudac je istaknuo kako bi samo par i dijete tvorili 'de facto obitelj' i da bi samo oni imali prava kakva trebaju u~ivati lanovi obitelji temeljem l. 8. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Takva prava, poma~u pravagnuti nastojanja bioloakog oca McD. Ina e, prema Ustavu priznaju se samo obitelji utemeljene na braku, ali sudac podvla i da su irski sudovi po eli priznavati postojanje 'de facto obitelji' koje su zasnovali izvanbra ni heteroseksualni parovi u stabilnom odnosu. Takoer isti e da treba vidjeti zaato i istospolni parovi ne bi trebali biti kvalificirani kao 'de facto obitelj'. Svoja nastojanja temeljio je na najboljem interesu djeteta. Vidi: Court rejects 'de facto families' in lesbian couple case, V.: www.flac.ie/download/pdf/110210_michael_farrell_article.pdf ( lanak je preuzet s navedene stranice dana 14. listopada 2010. godine.  Vidi predmete: L. v. Finland, (Application no. 25651/94; Judgment of 27 April 2000); X, Y and Z v. United Kingdom, (Appl. no. 21830/93; Judgment of 22 April 1997); Keegan v. Ireland, (Appl. no. 16969/90; Judgment of 26 May 1994); Lebbink v. The Netherlands, (Appl. no. 45582/99; Judgment of 1 June 2004); Grgl v. Germany, (Appl. no. 74969/01; Judgment of 26 February 2004); Sahin v. Germany, (Appl. no. 30943/9; Judgment of 8 July 2003).  Moustaquim v. Belgium, (Appl. no. 12323/86; Judgment of 18 February 1991).  Boyle v. United Kingdom, (1994) 19 EHRR 179. Vidi: J. Fortin, Children's Rights and the Developing Law, Second ed., Lexis Nexis, Butterworths, London, 2003, str. 61.  V. predmete: L. v. Finland, (Application no. 25651/94; Judgment of 27 April 2000); Bronda v. Italy, (40/1997/824/1030) 9 June 1998; Jucius and Juciuvien v. Lithuania, (Appl. no. 14414/03; Judgment of 25 November 2008).  X. v. Switzerland, (Appl. no. 8257/78, 10 July 1978). Viae, u: U. Kilkelly, The right to respect for private and family life - A guide to the implementation of Article 8 of the European Convention on Human Rights, Human rights handbook, No. 1, Directorate General of Human Rights Council of Europe, Strasbourg, 2003, str. 19.  Foster care podrazumijeva program roditeljske skrbi za djecu kojim se nadomjeata roditeljski odnos kojeg bi dijete, po naravi stvari, trebalo ostvarivati s bioloakim roditeljima ili posvojiteljima. Foster care placement podrazumijeva, obi no samo privremeno, in smjeatanja djeteta u kuu s osobom ili osobama koje mu osiguravaju skrb i brigu. Tako: B. A. Garner (ed.), Black's Law Dictionary, Seventh ed., West Group, St. Paul, Minn., 1999, str. 666. Nadalje, rije  je o djetetu s kojim udomitelj nije u srodstvu, niti udomitelj spram njega ima roditeljsku odgovornost. Potreba za takvim zbrinjavanjem djeteta o ekivano bi trebala trajati du~e od dvadeset i osam dana. Takvo pojaanjenje sadr~ano je u: L. Rutherford & S. Bone (ed.), Osborn's Concise Law Dictionary, Eight ed., Sweet & Maxwell, London, 1993, str. 151.  X, Y and Z v. United Kingdom, (Application no. 21830/93, Judgment of 22 April 1997). U predmetu se radilo o X, ~eni koja je postala muakarac podvrgnuvai se kirurakoj promjeni spola (u daljnjem tekstu ta osoba e biti tretirana kao muakarac). Osoba X osamnaest je godina ~ivjela sa osobom Y, ~enom. Dijete Z, osoba Y je dobila postupkom potpomognute oplodnje pomou donirane sperme. Prethodno je par zajedni ki podnio zahtjev da im se omogui da dijete dobiju na takav na in ato im je odobreno. X je bio uklju en u cijeli postupak i nastupao je kao Z-ov otac u svim aspektima nakon roenja djeteta. Budui da se tu~ba X nije odnosila na injenicu da domae zakonodavstvo ne sadr~i odredbe koje omoguuju registraciju promjene identiteta osoba promijenjenog spola, nego na injenicu da takva osoba, prema nacionalnom zakonodavstvu, ne mo~e biti registriran kao otac djeteta, Sud se odlu io na razmatranje slu aja s obzirom na obiteljski, a ne prvenstveno na privatni ~ivot. Sud je ustvrdio da obiteljske veze fakti ki povezuju ove tri osobe i stoga je l. 8. Konvencije bio primjenjiv u pru~anju zaatite njihovom obiteljskom ~ivotu. Do tada se od Suda tra~ilo samo da razmotri obiteljske veze koje postoje izmeu bioloakih roditelja i njihove djece. Ovaj slu aj iznio je novi problem budui je dijete za eto potpomognutom oplodnjom i nije bilo u bioloakom smislu veze sa X-om. Meutim, praksa Suda instruira nas kako se takvi parovi koji ~ive zajedno mogu smatrati de facto obiteljima ako udovoljavaju kriterijima koje Sud postavlja. Relevantni faktori mogu, primjerice, biti da par ve dulje vrijeme ~ivi s djecom iz ranijih veza ili da je uaao u registrirano partnerstvo. Tretiranje zajednice izmeu osoba X, Y i Z kao jedne de facto obiteljske zajednice zasniva se prvenstveno na injenici da je ovaj odnos u svim to kama bio sli an odnosu koji postoji u tradicionalnoj obitelji, te na injenici da je osoba promijenjenog spola (transseksualac) u estvovao u postupku potpomognute oplodnje u (kvalitativnom) svojstvu "oca" djeteta. Ipak, Sud je odlu io na na in da nije bilo povrede l. 8. Konvencije time ato je odbijen upis ove osobe kao oca djeteta u maticu roenih. Naglaaeno je kako dr~ave nisu du~ne priznati o instvo jednoj osobi koja nije bioloaki otac djeteta. Opairnije o cijelom slu aju, vidi: M. Holdgaard: Family Life and Transsexuals, u: P. Ldrup and E. Modvar (ed.): Family Life and Human Rights, Gyldendal Akademisk, Oslo, 2004, str. 285-287. O pravima osoba promijenjenog spola, viae u: D. Jakovac-Lozi & L. Kraljevi: Prava osoba promijenjenog spola razmatrana u svjetlu l. 8. i 12. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Hrvatska pravna revija, God. VI., 2006, 9, str. 75-85.  P. Booth, "It's a Wise Man (sic) Who Knows His Own Father& " - Fatherhood's 'Human Right' Recognised: The Unmarried Father and English Law, u: P. Ldrup and E. Modvar (ed.), Family Life and Human Rights,Gyldendal Akademisk, Oslo, 2004, bilj. 41, str. 105.  O fleksibilnom tuma enju konvencijskih odredaba, vidi opairnije u: J. Fortin: Children's Rights and the Developing Law, (Second edition), LexisNexis, Butterworths, 2003, str. 60-61.  Komisija za europsko obiteljsko pravo osnovana je 2001. godine s ciljem teorijskog i prakti nog istra~ivanja na temu harmonizacije obiteljskog prava u Europi.  Usp.: K. Boele-Woelki, F. Ferrand, C. Gonzlez Beilfuss, M. Jnter-Jareborg, N. Lowe, D. Martiny, W. Pintens: Principles of European Family Law Regarding Parental Responsibilities, Intersentia, Antwerpen - Oxford, 2007, str. 32-33 i 82-119; J. Mair and E. rc (eds.): Juxtaposing Legal Systems and the Principles of European Family Law on Parental Responsibilities, Intersentia, Antwerp-Oxford-Portland, 2010, str. 285-288.  U kontekstu Na ela europskoga obiteljskog prava koja se ti u roditeljske odgovornosti, primjerice na elo 3:2 pojaanjava kako mogu postojati ak i viae od dva nositelja tj. vraitelja roditeljske skrbi. Tako: K. Boele-Woelki, F. Ferrand, C. Gonzlez Beilfuss, M. Jnter-Jareborg, N. Lowe, D. Martiny, W. Pintens: Principles of European Family Law Regarding Parental Responsibilities, Intersentia, Antwerpen - Oxford, 2007, str. 33.  Sud je u tom predmetu istaknuo da poatovanje prava na obiteljski ~ivot podrazumijeva (u zakonodavstvima dr~ava potpisnica Konvencije) pravnu mogunost da se od trenutka roenja djetetu omogui integracija u obitelj.  N. Lowe: A study into the rights and legal status of children being brought up in various forms of marital and non-marital partnerships and cohabitation - A Report for the attention of the Committee of Experts on Family Law, http://www.coe.int/t/e/legal_affairs/legal_co-operation/family_law_and_children%27s_rights/Documents/CJ-FA5NigelLowe1%2007%2009.pdf (podatak preuzet s navedene stranice dana 10. srpnja 2009.).  Francusko zakonodavstvo poznaje acouchement sous 'x'. Opairnije o tome, vidi: D. Hrabar, Posvojenje na razmei interesa posvojitelja i posvojenika, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 58, 2008, 5, str. 1131-1134.  Ibid., str. 1131, bilj. 90.  Usp.: K. O'Donovan, Interpretations of children's identity rights, in: J. Bridgeman and D. Monk (eds.), Feminist Perspectives on Child Care Law, Cavendish, London, 2000, str. 68-85 i predmet: Odivre v. France (App. no. 42326/98; Judgment of 13 February 2003), 19. U Njema koj je prijedlog Zakona o anonimnom poroaju u Bundestagu odbijen u svibnju 2002. godine, ali je praksa baby-klappen (sandu ia za bebe) prihvaena u viae njema kih gradova. Sli no dopuata i medicinska praksa Maarske ali i Austrije. U Austriji ve deset godina postoji kontroverzni 'sandu i' u koji majke, potpuno legalno i anonimno, mogu ostaviti svoju tek roenu bebu. Ono ato je nedvojbeno za 'babyklappe' je to da on za odba enu djecu zna i ~ivot. V.: Babyklappe:Austrijsko rjeaenje za napuatene bebe,http://dnevnik.hr/bin/article_print.php?article_id=126352&section_id_10002 (podatak je preuzet s navedene stranice dana 28. listopada 2010.).; R. J. Blauwhoff, Foundational Facts, Relative Truths (A Comparative Law Study on Children's Right to Know Their Genetic Origins), Intersentia, Antwerp-Oxford-Portland, 2009, str. 115.  Berrehab v. The Netherlands, (Appl. no. 10730/84; Judgment of 21 June 1988).  U predmetu Kroon and others v. The Netherlands dijete je roeno za vrijeme trajanja braka. To nije, bra ni drugovi su prestali zajedno ~ivjeti 1980. godine. Suprug je napustio Nizozemsku 1986. i njegovo prebivaliate nije bilo poznato. Brak im je razveden tek 1988. godine. No, kako je majka u meuvremenu zasnovala izvanbra nu zajednicu, rodila je dijete 1987., dakle, kada se joa nalazila formalno u braku sa svojim suprugom, tako da je ono u mati nu knjigu bilo upisano kao bra no dijete ge. Kroon i njenog supruga. Prema nizozemskom pravu bra no o instvo je mogao osporavati samo mu~ majke, koji to nije napravio, a nije mu se znalo niti prebivaliate, bioloaki otac djeteta (maj in izvanbra ni partner) nije imao mogunost utvrditi svoje o instvo. Navedene okolnosti bile su i razlogom obraanja Sudu s isticanjem povrede prava na poatovanje obiteljskog ~ivota. Sud je, po tko zna koji put, istaknuo kako pojam obiteljski ~ivot ne mo~e biti rezerviran isklju ivo za odnose utemeljene brakom, te da se dijete roeno u takvoj izvanbra noj zajednici smatra dijelom iste i to od trenutka roenja. Ovom odlukom Sud je ponovno ukazao na mogunost nametanja ne samo negativnih, ve i pozitivnih obveza dr~avama strankama Konvencije, konkretno, Nizozemskoj koja je, prema mialjenju Suda, trebala pravno omoguiti stvaranje i zaatitu obiteljskih veza izmeu izvanbra nog roditelja i djeteta.  Primjerice, u brojnim pravnim sustavima djeca roena u roku od 300 dana od prestanka braka (302 dana u njema kom pravu ili 306 dana u nizozemskom pravu), imaju bra ni status. I to vrijedi, u pojedinim zemljama, za slu aj da je brak prestao smru mu~a majke. Ukoliko je prestao poniatajem ili razvodom, takva predmnijeva se ne primjenjuje. Konkretno, takav slu aj je s pravnim sustavima Njema ke ( 1599. Graanskog zakonika) i `vicarske ( 256 b Graanskog zakonika).  N. Lowe: A study into the rights and legal status of children being brought up in various forms of marital and non-marital partnerships and cohabitation - A Report for the attention of the Committee of Experts on Family Law, http://www.coe.int/t/e/legal_affairs/legal_co-operation/family_law_and_children%27s_rights/Documents/CJ-FA5NigelLowe1%2007%2009.pdf (podatak preuzet s navedene stranice dana 10. srpnja 2009.).  N. Lowe, op. cit. Ako je dijete roeno u gestacijskom periodu, veina jurisdikcija primjenjuje presumpciju bra nog o instva, a neke i u slu aju razvoda braka. Jedino Finska primjenjuje ovu presumpciju na drugi brak, bez obzira na vremensku distancu od prethodnog braka.  Primjerice, Estonija, Litva, Rusija, Norveaka, `vedska dopuataju priznanje i za vrijeme trudnoe. No, iako to N. Lowe ne navodi, istina je da i Republika Hrvatska takoer, dopuata priznanje za etog ali neroenog djeteta uz uvjet da dijete bude ~ivoroeno kako bi priznanje o instva proizvodilo pravne u inke.  N. Lowe, op. cit.  Nigel Lowe je profesor prava i direktor Centra za meunarodne studije obiteljskog prava na Sveu iliatu u Cardiffu.  Prof. N. Lowe u tom smislu navodi pravne sustave Njema ke, `vedske, Nizozemske, Srbije i Litve.  Na ~alost, joa uvijek neki pravni sustavi ustraju na razlikovanju bra ne i izvanbra ne djece kada je rije  o njihovim nasljednim pravima. Rije  je, primjerice, o pravu Engleske i Wales-a gdje, iz povijesnih razloga, izvanbra no dijetet ne mo~e nasljediti titulu, plemstvo. Ili, npr. u Malti gdje izvanbra no dijete mo~e nasljediti samo nasljedstva koje bi mu ina e pripadalo ako su ostavitelja nad~ivjela djeca roena u braku. N. Lowe, op.cit.  European Convention on the Legal Status of Children Born out of Wedlock - ETS no. 085, (1975.), http://www.convention.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/085.htm (stranica je posjeena dana 3. studenoga 2010.).  Mazurek v. France, (Appl. no. 34406/97; Judgment of 1 February 2000). Opairnije, u: Human Rights Case Digest, Martinus Nijhoff Publishers, Vol. 11, 2000, 1-1, str. 37-40. Samo aesnaest godina ranije Sud je u sli nom predmetu (Rasmussen v. Denmark, Appl. no. 8777/79; Judgment of 28 November 1984) donio sasvim suprotnu odluku. No, i to govori u prilog tvrdnji kako se konvencijske odredbe trebaju tuma iti sukladno datostima trenutka u kojima se odluka donosi.  Z. Ponjavi, Pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota, Pravni ~ivot, God. LII, 2003., 9, str. 838.  Andrew Bainham, Christ's College, University of Cambridge.  P. Booth, op. cit., bilj. 53, str. 106.  Olsson v. Sweden (no. 1), (Judgment of 24 March 1988).  J. Herring, op. cit., str. 311.  Rije  je o: ispitivanju krvnih grupa i fakora (temelji se na usporeivanju istih i to djeteta, majke i navodnog oca), te HLA sustavu kod kojeg se u paternitetskim postupcima odreuju genski produkti kojima se odreuju fenotipska obilje~ja koja su izra~ena ve pri roenju djeteta i ostaju stabilna tijekom ~ivota. Vidi opairnije: D. Hrabar, u: M. Alin i, D. Hrabar, D. Jakovac-Lozi, A. Kora Graovac, Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 177-180.  Ostale vrste bioloakih tragova, kao ato su znoj, suze, serum - koji nemaju stani ne jezgre - ne mogu se ispitati standardnom analizom DNA. DNA je izolirana i iz materijala kao ato su ~elu ani sokovi i stanice fecesa (izmeta). Meutim, iz ovih izvora je teako dobiti dovoljnu koli inu DNA u uzorcima za ispitivanje. Tako: M. Milosavljevi, D. Milosavljevi, S. Milosavljevi, Forenzi ko bioantropoloaki segment identifikacije lica na osnovu (tragova) noktiju, Pravna misao, Sarajevo, XLI, 2010., 5-6, str. 92.  Podjednako se koriste kratice DNK (dezoksiribonukleinska kiselina) i DNA (dezoksiribonukleinski acid).  Tako: Z. Milovanovi, M. Draaki, DNK otisak - nova metoda utvrivanja bioloake individualnosti osoba, Pravni ~ivot, 1996., 9, str. 527 i dalje.  Joa o va~nosti i na inu izvoenja DNA testiranja, vidi: Dragan Primorac, M.S.Schanfield, Damir Primorac, Application of Forensic DNA Testing in the Legal System, Croatian Medical Journal, 41, 2000, 1, str. 32-46; A.J. Jeffreys, M. Turner, P. Debenham, The Efficiency of Multilocus DNA Fingerprint Probe for Individualization and Establishment of Family Relationships, Determined from Extensive Casework, The American Journal of Human Genetics, 48, 1991, str. 824-840; R. A. Hegele, Molecular Forensics: applications, implications and limitations, Canadian Medical Association Journal, Vol 141, 1989, October 1, str. 668-682; D.W. Gjertson, M. R. Mickey, J. Hopfield, T. Takenouchi, P. I. Terasaki, Calculation of Probability of Paternity Using DNA Sequences, American Journal of Human Genetics, 43, 1988, str. 860-869. O tome kakav pristup DNA testiranju (u svrhu utvrivanja ili osporavanja o instva/maj instva) zauzimaju pojedine ameri ke federalne jedinice, vidi: S. K. Bernal, Who's Your Daddy?, Journal of Andrology, Vol. 25, November/December 2004, No. 6, str. 860-861.  U Njema koj, temeljem sudske odluke, svatko je du~an dopustiti ispitivanja na svom tijelu, ponaosob kad je rije  o krvnim testovima. Ako osoba odbija povinuti se takvom zahtjevu suda, sud mo~e izrei zatvorsku kaznu ili nov anu kaznu, a ako je nu~no mo~e odrediti da se testiranje i prinudno izvrai (v. 372a, a u svezi s 390. njema kog Zakonika o graanskom postupku /Zivilprozessordnung, ZPO/ ). Takva odredba je nerijetko bila predmet kritike, no ono ato se ini joa zanimljivijim, da njena nu~nost i opravdanost nisu bile nikada ozbiljnije razmatrane. Opairnije, u: R. Frank, Compulsory Physical Examinations for Establishing Parentage, International Journal of Law, Policy and Family, Vol. 10, August 1996, 2, str. 205-206. Unato  zakonskim izmjenama u posljednje dvije godine, a glede utvrivanja roditeljstva, ovakav pristup sadr~an u 372a njema kog Zakonika o graanskom postupku nije preispitan. Dakle, i dalje pojedinac mora, izuzev u slu aju medicinski opravdanog razloga, biti obvezan poativati nalog suda da se podvrgne ispitivanju roditeljstva. Kontroverzno je to ato iako ovakav pristup predstavlja svojevrsni relikt stavova nacional-socijalista, smatra se da ta povijesna injenica ne potkopava njegov suvremeni legitimitet jer slu~i ostvarenju temeljnih pravnih odnosa. Ili, kako R. Frank (v. supra) isti e "& na meunarodnoj, komparativnoj razini to je fascinantan fenomen jer se gotovo u svim pravnim sustavima fakt tjelesnog integriteta na ljestvici vrijednosti nalazi iznad bioloake istine, a njema ko zakonodavstvo predstavlja u tom pogledu izuzetak". Imajui na umu odredbu l. 2. st. 2. njema kog Ustava, njema ko pravo je u tom smislu, kako isti e R. J. Blauwhoff, o ito spremno ~rtvovati, ako je potrebno, pravo na tjelesni integritet u svrhu ostvarenje 'prava na poznavanje bioloake istine', tako: R. J. Blauwhoff, Foundational Facts, Relative Truths - A Comparative Law Study on Children's Right to Know Their Genetic Origins, Intersentia, Antwerp - Oxford - Portland, 2009, str. 265. Usp.: R. J. Blauwhoff, Tracing down the historical development of the legal concept of the right to know one's origins - Has 'to know or not to know' ever been the legal question?, Utrecht Law Review, Vol. 4, 2008, Issue 2 June, str. 112 i 116.  Viae u: N. Dethloff, K. Kroll, Strengthening Children's Rights in German Family Law, u: B. Atkin (ed.), The International Survey of Family Law, 2008 Edition, Family Law - Jordan Publishing Limited, Bristol, 2008, str. 129-133; N. Dethloff, Equality, Access to Justice and the Prevention on Misuse in Family Law, u: B. Atkin (ed.), The International Survey of Family Law, 2010 Edition, Family Law - Jordan Publishing Limited, Bristol, 2010, str. 133-136; R. J. Blauwhoff, Foundational Facts, Relative Truths - A Comparative Law Study on Children's Right to Know Their Genetic Origins, Intersentia, Antwerp - Oxford - Portland, 2009, str. 261-287.  U `vedskoj, osoba koja dragovoljno ne sudjeluje u postupku utvrivanja o instva, tj. koja se dragovoljno ne podvrgne DNA testiranju, onako kako je to sud odlu io, izla~e se riziku privoenja od strane policije i prinudnom testiranju. Family Law - Information on the rules, Regeringskansliet, Stockholm, Revised ed., 2009, str. 29. Vidi: http://www.sweden.gov.se/content/1c6/13/83/44/12624b3b.pdf (podatak je preuzet s navedene stranice dana 12. studenoga 2010.). Ina e, DNA analiza se u `vedskoj koristi za utvrivanje o instva od 1991. godine. Viae o na ininima i svrsi koriatenja DNA testiranja u paternitetskim postupcima, vidi: . Saldeen, Paternity and Custody, u: A. Bainham (ed.), The International Survey of Family Law, Family Law - Jordan Publishing Limited, Bristol, 2000, str. 351-356. Usp.: B. Hocking, E. Ryrstedt, Ethics, Parenthood and Human Rights, u: P. Ldrup, E. Modvar (eds.), Family Life and Human Rights, Gyldendal Akademisk, 2004, str. 640.  U sporovima o podrijetlu djeteta od majke, isklju eno je ustanovljavanje bioloakih nasljednih karakteristika od oca, pa se viae koristi metoda DNA, a unutar nje vjeata enje tzv. mitohondrijske DNA. Tako: D. Hrabar, u: M. Alin i (et al.), Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 181.  R. J. Blauwhoff, Foundational Facts, Relative Truths - A Comparative Law Study on Children's Right to Know Their Genetic Origins, Intersentia, Antwerp - Oxford - Portland, 2009, str. 237.  Znamenskaya v. Russia, (Appl. no. 77785/01; Judgment of 2 June 2005). U ovom slu aju odnos podnositeljice zahtjeva i njenog supruga bio je prekinut. Ona je po ela ~ivjeti s drugim muakarcem, gospodinom G. Podnositeljica zahtjeva je zatrudnjela. U isto vrijeme su se podnositeljica zahtjeva i njen mu~ razveli. On je potom zatvoren te je u zatvoru umro otprilike etiri mjeseca kasnije. Dok je on bio u zatvoru, podnositeljica zahtjeva je rodila muako mrtvoroen e. Usprkos tome ato su bili razvedeni, mrtvoroen e je zavedeno pod imenom bivaeg mu~a. Podnositeljica je predala izjavu da je djetetov bioloaki otac gosp. G. Nije bilo spora oko toga je li on bio otac ali s obzirom na njegovo zatvaranje i kasniju smrt, podnositeljica zahtjeva i gosp. G. nisu bili u stanju predati zajedni ku izjavu kojom bi bilo utvreno o instvo djeteta. Podnositeljica zahtjeva je htjela utvrditi o instvo gosp. G. i promijeniti djetetovo prezime. Nalo~eno je da postupak bude obustavljen. Sud je prihvatio da je podnositeljica zahtjeva razvila jaku povezanost s fetusom kojeg je iznijela skoro do kraja trudnoe, uklju ujui ~elju da mu dodijeli ime i utvrdi njegovo bioloako podrijetlo. To je utjecalo na njen 'privatni ~ivot'. Sud je smatrao da je mijeaanje u njen privatni ~ivot bilo nerazmjerno jer je zakonska pretpostavka prevladala nad bioloakom i druatvenom stvarnoau, bez obzira na obje utvrene injenice i ~elje uklju enih osoba i bez koristi za bilo koga.  R. J. Blauwhoff, Foundational Facts, Relative Truths - A Comparative Law Study on Children's Right to Know Their Genetic Origins, Intersentia, Antwerp - Oxford - Portland, 2009, str. 242.  D. Hrabar u: M. Alin i (et al.), Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagre, 2007, str. 173.  Isyyslaki, Lagen om faderskap - Paternity Act (700/1975; amendments up to 379/2005 included), Ministry of Justice, Finland, http://www.finlex.fi/en/laki/kaannokset/1975/en19750700.pdf  Perustuslaki, Grundlagen, Act no. 731/1999 (na snazi od 1. o~ujka 2000. godine), http://www.om.fi/21910.htm (navedanoj stranici se pristupilo 25. studenog 2010.).  Laki avioliiton ulkopuolella syntyneist lapsista, lagen om barn utom ktenskap, Act on Children Born out of Wedlock - Act no. 173/1922.  Laki isyyslain toimeenpanosta, Lagen angende infrande av lagen om faderskap - Act no. 701/1975.  Report of the Legal Affairs Committee LaVM 5/1975 vp, p. 10. Vidi: Backlund v. Finland, 24.  The Civil Procedural Code of the Russian Federation (CCP), Adopted by the State Duma on October 23, 2002; Enforced February 1, 2003. Vidi: http://arbitratus.ru/english/rf_codes/civil_p.shtml (pristup navedenoj stranici: 29. studenoga 2010.).  The Family Code of the Russian Federation, No. 223-FZ of December 29, 1995, http://www.jafbase.fr/docEstEurope/RussianFamilyCode1995.pdf (navedenoj stranici se pristupilo dana 30. studenoga 2010.).  Case of Kalacheva v. Russian Federation, 16.  Vidi: Case of Paulk v. Slovakia, 17.  Ibid., 19.  Zkon o rodin (Law no. 94/1963). Zakon je na snazi od 4. prosinca 1963. godine. Meutim, imao je brojne izmjene i takav je na snazi od 31. o~ujka 2005. godine (Law no. 36/2005). Vidi: Zkon o rodin, Texty zkono - prvn stav ke dni 1.01.2009, C.H. Beck, Praha, 2009.  Civil Procedure Code of Slovakia, (Law no. 99/1963). Vidi: www.manches.com/practices/family/service.php?id=307  Civil Code of Slovakia, (Act No. 40/1964).  Sud je ocijenio kako nema potrebe posebno razmatrati predmet u odnosu na l. 6., 8., 13. i 14., te je odbacio ostale zahtjeve.  Code of Civil Procedure, (CCP, na snazi od 4. 10. 1927.).  Law no. 4721 of 22 November 2001. Tekst Zakonika je dostupan na stranici: http://www.tusev.org/userfiles/image/turkey%20tr%20civil%20code%20provisions.pdf Istina, nije dostupan u cijelosti ali navodi na odreene slu~bene listove u kojima se nalazi dopunjen i izmijenjen (Law no. 4963, 6 August 2003, published in Official Gazette no. 25192, 7 August 2003).  Shofman v. Russia, (Appl. no. 74826/01; Judgment of 24 November 2005); Mizzi v. Malta, (Appl. no. 26111/02; Judgment of 12 January 2006). Vidi: Case of Tavli v. Turkey, 32.  Mikulic v. Croatia, (Appl. no. 53176/99; Judgment of 7 February 2002). Rije  je o predmetu detaljno analiziranom u radu: A. Kora, Izbjegavanje medicinskog vjeata enja i razumni rok u paternitetskim sporovima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52, 2002, 6, str. 1253-1284. Upravo stoga, ovaj predmet nije detaljnije razmatran u ovom radu.  Porodi ni zakon, (stupio je na snagu 1. srpnja 2005. godine, /Sl. glasnik RS, 18/05.).  RSFSR Marriage and Family Code of 30 July 1969 (>e:A !$!  > 1@0:5 u A5<L5).  Ce<e9=K9 :>45:A $.  Mikulic v. Croatia, (Appl. no. 53176/99; Judgment of 7 February 2002), 58.  Primjera radi, vidi: Mikulic v. Croatia, Jevremovic v. Serbia, (Appl. no. 3150/05; Judgment of 17 May 2007). Takav je slu aj i Hefkov v. Slovakia, (Appl. no. 57237/00; Judgment of 31 August 2005), iako se ovdje podnositeljica zahtjeva poziva na povredu l. 6. st. 1. Konvencije zbog injenice da je trajanje postupka radi utvrivanja o instva njezine izvanbra ne keri prekora ilo zahtjev razumnog roka. Postupak je trajao aest godina i osam mjeseci. Podnositeljica je pred nadle~nim tijelima ozna ila osobu koju je smatrala ocem svog djeteta, i to jugoslavenskog dr~avljanina koji je ~ivio u `vicarskoj. Slova ki sud je uputio zamolnicu avicarskom sudu radi DNA testiranja. Meutim, zamolnici nije udovoljeno jer je navodni otac propustio doi na zakazano vaenje krvi, a prema avicarskom pravu nema mogunosti prisiliti ga na davanje uzrka krvi bez pristanka. Vrlo sli an slu aju Hefkov v. Slovakia je i slu aj Szarapo v. Poland, (Appl. no. 40835/98; Judgment of 23 August 2002). Poljski sud je sasluaao stranke u postupku, svjedoke i vjeatake, ali tu~enik se izri ito odbijao podvrgnuti DNA testiranju koje je sud odredio. Uporno odbijanje tu~enika da se podvrgne DNA testiranju trebalo je stro~e cijeniti s obzirom da je i sam lije nik i morao je znati koliki je zna aj takvog dokaznog sredstva u paternitetskom sporu.  Vidi Jggi v. Switzerland.  Kroon and others v. The Netherlands, (Appl. no. 18535/91; Judgment of 27 October 1994), (vidi bilj. 47).  Nylund v. Finland, (Appl. no. 27110/95; Judgment of 29 June 1999).  Vidi: Shofman v. Russia, (Appl. no. 74826/01; Judgment of 24 November 2005); Mizzi v. Malta, (Appl. no. 26111/02; Judgment of 12 January 2006); Tavli v. Turkey, (Appl. no. 11449/02; Judgment of 9 November 2006); Phinikaridou v. Cyprus, (Appl. no. 23890/02; Judgment of 20 December 2007) i dr.  ((((((((((((   PAGE 30 PAGE 39 6666GGHHH*INIPIYYYb[d[bbbsttttNPFHjޯ24rt>@BԹnݽݽh BhFL6hSEhFL6 hvhFL hohFLhuhFL6]jhFL0J6UhEhFL6] hFL6] hFL6jhFL0JUhFLhY-hFL6>@.CxG|GHHOpXYYY<_>`bbbgksttvx{dhgdudhgd8{gd[(dhgdEdhgd;mdhgd;mPP\HҔҤ4\dhgdZedhgd1dhgd;mdhgd;mdhgd8{dhgdu*prtXZ\H |28Dr,0 (X L̳h`E!hxhG h6O6hXh6O hXhl@h3 hX6hXhl@hV h 6h h6mhZeh2h uh WjhFL0JUh:1hFL6jhFL0J6UhFL hFL63,~<6tfzVD*r`dhgd;m dhgd;mgdxdhgdmdhgdZeLr *:<@,.l|~:<>@468P0rtv dʾʾʶʯʾʨʾʡʾʚʾʓʾ hxhD h~hD h+?hD h&Q1hD hy@rhDh[hD6 hD6 hB!hDhDjhD0JU hs(hXhX h`E!hmh`E!h`E!6h`E!h h`E!67dfh~ `xz|VX|&DF`&(*,.z@ P V l :   (*n׻״״hBshD6 hKhD h#hD h4hD hb&hD hz*hD hD6 h=hDh=hD6hDjhD0JU h9:hDA Vz prtR^`b~,&prt46XZ\^tprtv6 Z 6! h6a:hD h%0hDh:hD6hm\hD6 hlzhD h &hD h2.hD h>3hD hKhD hD6hDjhD0JU hhD>`r4Zr<$$'488:;P>ADZ\]^(beBgj$@$$$$$%H%~%%&4'<(d(r(t($.4.01t223344444R5X55566t66 727778888L888888499::ݷ h`hD hN_hD h.VhDh9BhD6h$ZhD6 hz*hDh,DhD6hQhD6 hhD hD6jhD0JU h7nhDhDhhD6<::":@:::;X;;;;;;\<p=N>P>R>T>l>? @ @:AjADVDDDDDDD4PFPR*R@RRRVWfWWXYZZZ,Z.[r[[\\\\]]]^^hphD6h,hD6 h *hD hr"hDhhD6hhD6h$ZhD6 hzhDh/hD6 h@ hD h.hD hD6hDjhD0JU<^^_<``a&b(b*bd,eeeBgDgXg|hjjjjjj@kk:llxlzllmLmmm nrooqqq6rrst$u&u(u*uduuuuu$v|}Vҁ h HhD h$ UhDh$ UhD6 heDhD hhDh98hD6 h'_hDh'_hD6 hlhD hAhD hD6hDjhD0JU@n&uuL&N8|RƘ аμdhgd;mFF|JLNb&(NP8:|~. "Hʓږ*RTVĘƘȘ  4XL4HLNh`|hD6 h<hD h_hD hP[hD h1hD he`{hD hPTkhD hD6jhD0JU h HhDhDGN|ʡT~ԥp V|2VlzrZnL̼μм|@@BbZ hjlLp<>@h}JhD6 h+ hD h2X}hD hehDhhD6 h<hD hzhD hD6jhD0JUhDh`|hD6Fj>Jv6fb2Ddhgd8{dhgddhgd;m@BpbHJLNf:Ptvxz*468:lp "x" hzhD hRhDhRhD6 hJhD hJ~"hDh2hD6 hchD hL}hDhL}hD6 ht1hDjhD0JU hD39hD hD6hD>"Zdfh  "bdf0246\V<BDFHjV h4hD hhD hY9hDhY9hD6 hR(hD h-\hDh)]hD6 hx+QhD hGhDhx+QhD6jhD0JU hsBhDhD hD6=f(^&`#$`dhgd dhgd3<dhgdwXWdhgdVdhgd8{VdfhhPvL\^`n :ܿ饝 j h rjh rUh rhY9hD6 h:1hD hBhD h BhDh BhD6 hVhD h|hD hD6hzhD6hDjhD0JUh8{hD67  Ϳ廴 hs(hXh rhDh50JOJQJhD0JOJQJjhD0JOJQJU hDCJhD0JCJjhD0JCJUgdx; q. 000 &P P8$BP. A!"#$%  d@dNormal$7d`7a$'CJOJQJ_HkHmHnHsHtHuDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List 4+4 Endnote Text>*> Endnote ReferenceH*6@6 Footnote Text@&@!@ Footnote ReferenceH*4 @24Footer  !.)@A. Page Number4@R4Header  !>'a> Comment ReferenceCJBOrBNaslov$d a$ 5;CJ6O6Sazetak7x`7LOL Podnaslov$$h`a$5HOHNaslov-engleski $a$58O8Summary $a$5:O: Summary-tekst1$88 Comment TextCJROR|Podnaslov Char5CJ_HmHnHsHtHu:O:Cross-reference $!W"%?&,.g/ 1127L8y::;<>?1@W@,CCCCCDDDF0HIpJL^R6SSSSYZ[\\^a1dfhii p)p?tuw}|~8Bu1:*|uE`'c*+q9\AFI:LPw  !"#$%&'()*+,-../01235689:;<=>?@ABCDEFGJKMNOPSUVV\]^_`abcdef9n q * ? ~8/,t8!!)++,_-.1<=C>>@EB CDEEJaJOQISZTUUV}V=XYZ@[}[[[\]_@`` emnp4t`uv{||}I~~:VԂEr0ILciՏ؏w.0K#$\me | R%,.i/$1Z9;=@/C7FKHM$NQ8SWW\acgAknpsBtwwOx|}G loʔE78NΞ-Ew3аP)I@)|$\eKLbM_ )g:1?0IM g  /H!78N $A%Z%a&(q*r**+q,-v/w//13=5R556s9D;R=^ADYGCHLaORxUXYh[j[](`abbcdde&fLffg2h ijUkrMsst"vvvwy}a}~;CɈًHN.%2|˥8į)xGLnBA=sQPW8S?,>] d}Kh?@BCPQUVXYefgstux000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0@00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00Տ@00@00@00@00@0@0@0@0@0@00'5558*LV{..4#^rv6Ld6!:^N@"V    $2E&@`n    #'.18!!8@0(  B S  ?SSIQl<<<< GGI I I IPPYg[i[j[bbbcvvvv?@@@@@@@@@@ABBCCDOPQUVXYdgrstux/0JK"$[]lmd e { | QR%%,,..h/i/#1$1Y9Z9;;==@@.C/C6F7FJHKHMM#N$NQQ7S8SWWWW\\aaccgg@kAknn ppssAtBtwwwwNxOx||}}FG kl noɔʔDE68MN͞Ξ,-DEvw23ϰаOP()HI?@(){|#$[\deJLabLM^_ ()fg9:01>?/0HILM  f g   ./GH !68MN  $$@%A%Y%Z%`&a&((p*r***++p,q,--u/w///1133<5=5Q5R55566r9s9C;D;Q=R=]A^ADDXGYGBHCHLL`OaORRwUxUXXYYg[j[l[]^'`*`a abbbbccddddee%f(fKfNfffgg1h4h i ijkTkWkrrLsOssstt!v$vvvvvwwyy} }`}c}~~:=BEȈˈ؋ًGJMP-0 $'12{~ʥͥ7:ïƯ()wzFIKNmpAD@C<?ruPQORVW7:RU >A+/=@\_  cf|}JMgj>@@BBCCPQUVXYaduxSSIQl<<<< GGI I I IPPYg[i[j[bbbcvvvv?@@BBCCPQUVXYuxTSC@"<E"`yY(X3|/$DGoD"^@ 4  + ! U{  6 p QY-b&*'o<)~,}E _1I\.t(-It23ROW:1%Pzo _ki7'\;WYz3z|B!`E!0"3"J~"M)#i#Q$OW$r$&rK&[(p(s(B )Q)V{)* *$>*+-3-.hD.6G1&Q1t19x1#2{26}3F4x5E67989D39|9R:9:oS:6a:l:=7;?;D;3<G<x<s=v=#>M,>}2>+?]d?l@AA#AsB~C^CeCD,D>DSDESEZE>FmF)(FSOFG H/HI2I}ItqJ}JJ_KFL6kLyM+OcPx+QR?RfRMSVST$ U> V.VRV@W WWwXW`!XbXfXYOY}Yj!Z$Z9ZBbZ8[:F[P[-\p]\)]~%^[_V_aFaiabbob1c. c)=ccc`?dgdld{Me(fbgg3gRg7h;hfPhAi1wiSjj:.jzkPTk%^kjk m&m6m;m{mw n@nf:njn;ptEp=qFqjqqqy@rer~}rsBsdtE t;t uGuHug^uvyC,ylz@zDzHz{%{e`{uN|L}{M}2X} ~~& ~zI~}~Iap4GUN_Qg%K_AG.uH4>3FGMWdzI6@.DA}5 V9'BQ^d}W`MR7nK'z{"^Jf1eL5/pz*n5&yGE_ 296KnUpu*RVY<1*3CGX e=xAySZehsK^6X|*n%0 2:U/VW~F+;M$^g$+@inxm] c<tw=&L0xI/T/iis ,4/r"<-i!m 9Spr8{|!aPo &03c@[m\"z(WX+Y9:gzw2<i.01@}]-&^E-MYN|'^'_[&FV&z`|eD}N^ |\\N Kif})N '2xYUm&RSV;?h[D<V%u})6O c4~7Y2hG R(isa :"el3 v#T7`Nct(=/#?SGzO Bnv f Jyo El_51 gAl}OBD]tDtJX}#E7Q %?+V[PCnAcf7{Tao?}^d r9 Km9B\D2.=eQSnQ fkx%_E<j[](`jvvgژݥ ?@BPUXux{{#l030303030]@|03000303030030@l/XD./12>?DHJNQRWegpuwxwPP PPPP$P*P.P0P@PBPdPfPjPlPPPPPPPPPPPPPPPP PPP&P,P@PLPjPlPxP~PPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial[ CRO_DutchTimes New Roman"h+FNB;;f3'v3'v"4dZZ2HP?:"29C:\Program Files\Microsoft Office\Templates\Predlo~ak.dotPredlo~ak za lankeDijana Jakovac-LoziDijanaOh+'0 ,8 X d p |Predložak za èlankeDijana Jakovac-LozićPredložak.dotDijana216Microsoft Office Word@]h@@Iwd@,S3'՜.+,0  px  8vZ' Predložak za èlanke Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMOPQRSTUWXYZ[\]dRoot Entry FҨfData 1Table :ZWordDocument=/SummaryInformation(NDocumentSummaryInformation8VCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q