Naslov
Otoci Ist i Škarda u srednjem i ranom novom vijeku – pristup istraživanju i nove spoznaje
(Ist and Škarda in Middle Ages and Early Modern Period - Approach to the Research and New Findings)

Autori
Juran, Kristijan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Otoci Ist i Škarda

Urednik/ci
Faričić, Josip

Izdavač
Sveučilište u Zadru ; Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije ; Ogranak Matice hrvatske u Zadru ; Hrvatsko geografsko društvo Zadar

Grad
Zadar

Godina
2010

Raspon stranica
221-250

ISBN
978-953-7237-75-2

Ključne riječi
otoci Ist i Škarda, zadarski komunalni otoci, obitelj Lantana, srednji vijek, rani novi vijek
(Ist and Škarda Islands, Zadar communal islands, Lantana Family, Middle Ages, Early Modern Period)

Sažetak
Tijekom srednjeg i ranog novog vijeka Ist i Škarda nisu bili administrativno i posjedovno povezani kao danas. Ist je bio gospodarski i upravno ovisan o otoku Molatu, a Škarda o otoku Premudi. Stoga je istraživanje starijeg povijesnog razvoja Ista i Škarde na određen način uvjetovano poznavanjem, odnosno paralelnim proučavanjem još uvijek nedovoljno istražene povijesti Molata i Premude, kao i zadarskog otočja u cjelini. Ist i Škarda su do 1639. godine, zajedno s Molatom, Premudom, Olibom, Silbom, Sestrunjem, Žverincem, Kornatima, Vrgadom i nekim manjim otočićima, činili skupinu zadarskih komunalnih, odnosno državnih otoka, za razliku od Dugog otoka, Ugljana, Pašmana, Iža i Rave, koji su pripadali skupini zadarskih privatnih otoka u vlasništvu gospode, crkvenih institucija i samih otočana. Mletačke su vlasti 1639. godine komunalne otoke prodale četvorici zadarskih građana – Jakovu Califfiju, Battisti Soppi, Jeronimu Borgu i Ivanu Lantani – koji su ih godinu dana poslije među sobom podijelili, tako da su Molat i Ist pripali Lantani, a Premuda i Škarda Califfiju. Poput ostalih komunalnih, odnosno državnih otoka, Ist i Škarda su od ranoga srednjeg vijeka do privatizacije 1639. godine, pa i kasnije, bili namijenjeni isključivo stočarstvu. Zadarska ih je komora davala u zakup, Ist zajedno s Molatom, a Škardu s Premudom, na rok od deset godina. Zakupnici, u prvom redu zadarski plemići i trgovci, na otoke su dovodili svoja stada ovaca i koza (ili su preuzimali postojeća stada od prethodnih zakupnika), dajući ih potom na upravu bravarima i pastirima, najčešće iz redova domaćeg stanovništva. Ist se tako u pisanoj građi prvi put spominje 1332. godine (a na plovidbenim kartama dva desetljeća ranije), kad na njemu stoku drži zadarski građanin Vučina Martinušić. Domicilno stanovništvo Ista i Škarde bavilo se uglavnom stočarstvom i zemljoradnjom, dok se ribarstvo i brodarstvo snažnije razvijaju tek od početka 19. stoljeća. Najveći dio zemljišta na Istu i Škardi, kao i na ostalim komunalnim otocima, činili su šume i pašnjaci, dok su skromne oranične površine bile okupljene oko naselja i u izoliranim poljima. Kako bi se sačuvao fond pašnjačkih i šumskih površina, vlasti su ograničavale sadnju vinograda. Stoga su stanovnici komunalnih otoka često uzimali na obradu vinograde na najbližim privatnim otocima – Ugljanu i Dugom otoku. U drugoj polovici 15. stoljeća Išćani su, zajedno s Molaćanima, Brguljcima i Zapuntelcima, dobili dopuštenje da u dogovoru s vlasnikom zemljišta, obitelji Detrico, mogu saditi vinovu lozu u Zapuntelskom polju na otoku Molatu. Premda se na samom Istu, kao i na Škardi, u dosad proučenim izvorima vinogradi ne spominju prije 18. stoljeća, skloni smo zaključku da je krčenje i zasađivanje pogodnijih dijelova zemljišta počelo nakon privatizacije otoka sredinom ili tijekom druge polovice 17. stoljeća. Zemljišni odnosi između zakupnika, odnosno vlasnika otoka i otočana bili su uređeni običajima i pravnim aktima. Budući da neka prava nisu bila najbolje regulirana ili su se različito tumačila, dolazilo je do povremenih razmirica i zemljišnih sporova. O tome svjedoče brojni spisi iz ostavštine obitelji Lantana, nekadašnjih vlasnika otoka Ista, koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru. Najviše je prijepora bilo oko korištenja pašnjaka i šuma, potom i oko uvjeta obrađivanja vrtova, oranica i vinograda. Otočani su tvrdili da vlasnici neopravdano uvode nove zemljišne namete i ograničavaju im slobodnu ispašu i sječu drva, a vlasnici su prijavljivali otočane zbog prikrivanja količine sabrane ljetine, krijumčarenja drva, izbjegavanja davanja zemljarine i sl. Sporovi su u pravilu rješavani u korist zemljišnih vlasnika. Pomoću mandata kojima su zadarski knezovi i generalni providuri nastojali uvesti red u zemljišne odnose na otoku Istu, utvrđeno je da su otočani imali pravo slobodno sjeći drva samo za vlastite potrebe, da je broj stoke koju su mogli držati po pojedinoj obitelji bio ograničen, da su od vinograda gospodarima morali davali četvrtinu, počevši sa sedmom godinom nakon podizanja nasada, te da su mogli slobodno uživati jedan gonjaj vrta, na koji nisu bili dužni davati dio dohotka. Tako su, zahvaljujući arhivu obitelji Lantana, zemljišni odnosi na otoku Istu u 17. i 18. stoljeću najbolje dokumentirani povijesni sadržaj na prostoru i u razdoblju koje je ovim radom obuhvaćeno.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA