ࡱ> q` 0bbjbjqPqP .::&.<$```t<<<8t ,tB"@@@@@@@$}ChE@`@``B)))J``@)@))``) ` <$&)@B0B)F@)F))F`))@@)BtttD tttttt`````` Avangardni manifest kao poeti ko-politi ki ~anr Branislav Oblu ar  Zamjeraju nam ato vi emo: Ubij! pa ih onda nasamarimo , piae Louis Aragon u Raspravi o stilu (1928), branei se od prigovora upuenih nadrealistima  da im postupci nisu u skladu s rije ima, tj. retori kom paljbom po graanskom druatvu koja u kona nici ipak ne ostavlja leaeve po ulici. Slika pucnjave nije slu ajna  uprizoruje ju najizravnije Andr Breton u Drugom manifestu nadrealizma (1930) smatrajui nadrealisti kim inom par excellence izlazak na ulicu s piatoljem iz kojega bi se nasumi no pucalo po prolaznicima (Nadeau 1980: 178). Takoer, nije nimalo slu ajno ato doti nu sliku kao primjer skandaloznog acte gratuita Breton plasira upravo putem manifesta, ~anra koji je u najveoj mjeri kanalizirao bijes i agresivnost svojstvene avangardi, pa bi prigovor upuen itavom nadrealisti kom pokretu bio sasvim legitiman uputi li se i samom avangardnom manifestu. Takvih prigovora nije manjkalo: avangardni manifest ~anr je koji je izravno pozivao umjetnike na djelovanje  kako na revolucioniranje umjetnosti, tako i druatva  na dokidanje autonomnog statusa umjetnosti, no budui da u inci naj eae nisu bili sasvim sukladni proklamacijama, retoriku manifesta te~ilo se uzeti s rezervom. Relacija rije   in jednim je od sredianjih problema raspravljanja o ~anru, koji kao da hoe objediniti obje ove pozicije, pa se u studijima avangarde esto postavljalo pitanje performativnosti manifesta. Nepovjerenje teoreti ara u vjerodostojnost napada ke retorike manifesta potaklo je i pitanje njegova diskurzivnog statusa: budui da su im iskazi esto hinjeni i teatralizirani, prepoznalo ih se kao knji~evne ~anrove, premda im je ta ladica tijesna, jer s jedne strane pokazuju o itu sklonost metatekstualnosti, a jednim bitnim dijelom svog rodoslovnog stabla podsjeaju na politi ke korijene i uronjenost u sferu pragmati ke komunikacije. U ovom u tekstu nastojati barem donekle raspetljati niti ovoga diskurzivnog vora. 1. Na koji na in avangardni manifest participira u knji~evnom polju, kakva je njegova poetika? Na pitanje je nastojao odgovoriti Aleksandar Flaker u tekstovima Teze o prou avanju avangarde i Avangardni manifest kao knji~evni ~anr, ne bez odreenih prijepora. Da je avangardni manifest za prou avanje razdoblja nezaobilazan ~anr, potvruje i injenica da Flaker o njemu govori ve u prvoj od svojih Teza. Ipak, doima se da je manifest tek mjesto tranzita na putu prema prou avanju  pravih knji~evnih djela na kojima bi se trebala potvrditi poetika avangarde. `toviae, manifest na tom putu nije samo nu~na postaja, ve i mogua prepreka. Flaker opominje da su  predmet povijesti knji~evnosti estetski funkcionalni tekstovi , a budui da manifestima nedostaje naglaaena poetska funkcija, upisuje ih u skupinu  popratnih knji~evnih tekstova (1982: 20). On im, tom logikom, pripisuje izrazitu metatekstualnost, prisutnu doista u mnogim manifestima koji posjeduju dimenzije knji~evnokriti kog ili knji~evnoteorijskog diskursa (npr. manifesti ruskog futurizma ili nadrealizma). Pa ipak, premda manifesti prema Flakeru pripadaju grupi tekstova koji  prate knji~evna djela, kao pratitelji oni baa i nisu pouzdani, joa manje kao  vodi i prema umjetni kim i knji~evnim strukturama (1982: 22). Tek ato im je oduzeta primarna literarnost i tek ato su pribli~eni redu metadiskursa, Flaker ih vraa u knji~evnu domenu tvrdnjom da se njihovu govoru ipak ne mo~e vjerovati, jer im retorika po iva na estetskoj provokaciji i u njoj se iscrpljuje (ibid.). Prou avanje se avangarde ne mo~e zaustaviti na sumnjivo izravnom govoru manifesta jer to bi bila linija manjeg otpora: Flaker prigovara onima koji pristaju na sirenski zov manifesta i poetiku avangarde zasnivaju citirajui njihove iskaze i zahtjeve. No Flakerov oprez ipak nije urodio metodologijom koja bi ovome ~anru mogla pristupiti uzimajui u obzir sve njegove slo~enosti i proturje ja. `toviae, proturje ja manifesta kao da se ponavljaju i na razini Flakerove argumentacije. Nedoumice se tako nastavljaju i u drugom tekstu, koji ve svojim naslovom nagovjeatava raa iaavanje stvari oko poetike ~anra. Dok je u Tezama o prou avanju avangarde pokuaaj definicije ~anra ostao bitno viaezna an, na samom po etku ovoga teksta, u svojevrsnom teorijskom uvodu, Flaker ~eli odbaciti svaku sumnju promi ui avangardni manifest u isto knji~evni ~anr, u posebnu knji~evnu vrstu, i to najprije preko Jakobsonovog pojma poetske funkcije, koja je u manifestima dominantna te relativizira i neutralizira prisutnost ostalih funkcija, a potom i preko pojma fikcije, koju prepoznaje u brojnim iskazima koji ne podlije~u istinosnom kriteriju (1988: 215-216). Da ova odreenja ipak nisu dovoljna, odnosno da je avangardne manifeste teako svesti na okvire zadane knji~evne rubrike, pokazuje sam Flaker u itanju manifestativnih tekstova hrvatske, slovenske i srpske avangarde, od kojih zahtijeva iznoaenje pojmova o poetici avangarde, budui da je upravo ono signal zrelosti ~anra. Dakle, tek ato je manifestima zagarantirana esencijalna literarnost (i to dvostruko  preko poetske forme i fikcijskog sadr~aja), ona je poljuljana kada se od njih kao va~na komponenta tra~i teorijsko-kriti ka odnosno spoznajna funkcija. Ovaj za arani krug Flakerove argumentacije, koji avangardne manifeste dr~i u limbu izmeu knji~evnih i neknji~evnih tekstova, tematizirala je Gordana Slabinac u Hrvatskoj knji~evnoj avangardi, gdje jasno postavlja dilemu:  treba li manifeste tuma iti kao 'totalan knji~evni rod' ili ih i nadalje valja prou avati kao ostvarenja diskurzivne svijesti (1988: 27). S potrebnom mjerom opreza kada je o hibridnim diskurzivnim tvorevinama poput avangardnih manifesta rije , Slabinac prepoznaje sva ostvarenja avangarde kao dijelove iste cjeline, a itanje manifesta postavlja strateaki: prou avanje avangarde mora se temeljiti i na analizi manifesta i knji~evnih djela, pri emu se manifesti  'za potrebe posla' & mogu proglasiti specifi nim knji~evnim ~anrom (ibid.). S druge strane, kada se ~ele prou iti karakteristike eksplicitne ili implicitne poetike avangarde,  knji~evne manifeste valja sagledati kao poeti ke proizvode diskurzivne svijesti (ibid.). Iz ovakvog dvostrukog smjeatanja manifesta proizlazi i va~an zaklju ak o karakteru knji~evnosti avangarde: kao ato se u manifestima daju prepoznati na ini knji~evnog oblikovanja, tako se mo~e govoriti i o  manifestativnomu, odnosno o programatskom karakteru avangardnih knji~evnih struktura (1988: 29). Na tragu takvoga zaklju ka je i teoreti ar Martin Puchner koji manifestativnost pronalazi i u drugim umjetnostima (kola~u i fotomonta~i), objedinjujui ih nazivom  manifesto art . (2006: 6) Iz upravo re enoga vidljivo je da manifesti ne pripadaju onome ato Gerard Genette u raspravi Fikcija i dikcija naziva konstitutivnim ili esencijalnim re~imom literarnosti, unato  tome ato ih je Flaker nastojao u njega uklju iti, i to pojmovima koji su za taj re~im odreujui. Naime esencijalne poetike Genette definira dvostrukim kriterijem  fikcijskog sadr~aja i poetske forme  a pripadnost njima neko knji~evno djelo ostvaruje preko u eaa u jednome od temeljnih knji~evnih rodova. Meutim, esencijalne poetike ne pokrivaju itavo podru je literarnosti, naro ito ne ne-fikcijsku proznu literaturu, primjerice autobiografiju, esej, didakti ke ili polemi ke ~anrove. Genette takve tekstove, koji u knji~evno polje ulaze izvana, a iz njega mogu i izai, opisuje pojmom kondicionalnog re~ima literarnosti ili jednostavnije, kondicionalnih poetika. One po ivaju na pojmu ukusa koji je, premda posve subjektivan, klju an da se neki tekst odredi kao literatura:  Ovdje je zapravo rije  o kapacitetu svakoga teksta ija prvobitna, odnosno prvobitno dominantna funkcija nije bila estetska, ve primjerice didakti ka ili polemi ka, da je nad~ivi, odnosno podredi procjeni individualnog ili kolektivnog ukusa koji u prvi plan izvla i njegove estetske kvalitete (2002: 21). Ukratko, ulaskom u polje knji~evnosti, pragmati ka ili referencijalna funkcija slabe onoliko koliko estetska ja a:  Ne sla~em se, no dobro je sro eno , uzre ica je koja najbolje detektira ovakav tip prevrednovanja (ibid.). Avangardni manifesti u polje bi se knji~evnosti tako mogli uklju iti upravo preko kondicionalnih poetika, moglo bi ih se u airem smislu svrstati i u grupu polemi kih tekstova, na koje Genette referira kao osobito podlo~ne naknadnoj estetizaciji. Pa ipak, trebalo bi joa preciznosti da se manifeste avangarde postavi spram knji~evnoga polja u koje ulaze, budui da su oni otpo etka, ako se tako mo~e rei, kucali na njegovim vratima imajui odreene ideje u vezi njegove budunosti. Naime, moglo bi se ak ustvrditi da je, iz perspektive manifesta, proces estetizacije iji porast Genette dijagnosticira zapravo poraz njihovih utopijskih htijenja, koja su ujedno i htijenja samih avangardnih pokreta. Te se zahtjeve najpreciznije mo~e opisati preko ve spomenute te~nje avangarde za dokidanjem autonomnog statusa koji umjetnost u~iva u graanskom druatvu kako bi se posve uklopila i nestala u svakodnevnoj praksi, o emu piae Peter Brger u Teoriji avangarde. Manifeste je zadesila ista sudbina kao i avangardu uope: od ~elje da se dokine pojam lijepoga, on je na koncu proairen pa zahvaa i svoju suprotnost. Stoga pristup manifestima avangarde zahtijeva i razmatranje aspekta koji je va~an na razini intencije ovih tekstova, ije je poigravanje knji~evnim kodovima (poetskom formom i elementima fikcije) u odreenom smislu bilo strateako i te~ilo imati izravan politi ki u inak. Ukratko, uz estetiku manifesta, treba imati na umu i njihovu pragmatiku odnosno politiku; ma koliko sam odnos ovih razina bio asimetri an i inkompatibilan, on samo dodatno uslo~njuje hibridnost ~anra, koji opetovano postavlja pitanje ato ga s dozom skepse, ali i znati~elje isti e i Genette  je li mogue duh istodobno zavesti i uvjeriti? Ili, dodat u, joa viae: je li mogue publiku istodobno vrijeati i pridobiti je za svoju stvar? 2. Kada se govori o politi nosti ~anra, nu~no je uzeti u obzir njegovu povijest, koja je u velikoj mjeri retrospektivno utemeljena. Svojevrsnu pretpovijest modernih manifesta nastojalo se prepoznati u tekstovima koji su samo sporadi no ili uope nisu koristili ime manifesta, ali su pokazivali stanovit broj zajedni kih karakteristika; kao ato je sa~ela teoreti arka Galia Yanoshevsky  da bi postao manifestom, tekst ne treba nu~no biti nazvan tim imenom dok god izgleda i ponaaa se kao da to doista jest (2009: 260). Neki su teoreti ari zato odustali od utvrivanja vrstih granica odnosno identiteta ~anra, radije ga prepuatajui komunikaciji i pro~imanju s drugim tekstovima sli ne funkcije, u kojima se mogu pronai njegovi zameci ili tragovi, ono ato teoreti ar Claude Abastado naziva criture manifestaire, a Hubert van den Berg i Ralf Grttemeier jednostavno manifestativnoau i proklamativnoau, u smislu dominirajuih tekstualnih funkcija (Yanoshevsky, ibid.). Manifest tako, kao pluralna i otvorena forma, postaje lanom itave  obitelji tekstova, naj eae polemi ke naravi, od kojih mu ovisno o prilici u susjedstvu stoje deklaracija, dekret, pamflet, program, peticija, teorijsko pisanje itd. Neki od poznatijih politi kih dokumenata koji se esto priklju uju ovoj grupi su Deklaracija nezavisnosti i Deklaracija o pravima ovjeka i graanina. Ipak, povijest manifesta se~e i dublje u proalost od ovih dokumenata; dok su preko njih razvidni njegovi moderni demokratski korijeni, dio njegova rodoslovlja vezan je i uz apsolutisti ki tip vlasti. Za eci politi ke ina ice ~anra nalaze se tako joa u 12. st., kada su europski dr~avni i crkveni poglavari, kao i osobe od javnog zna aja, koristili manifeste kako bi iznijeli  religijske dokaze, akademske aksiome i dr~avne odluke kao ato su egzekucija politi kih zarobljenika, odlazak u rat i donoaenje dekreta jasno razumljivih pismenoj javnosti (Winkiel 2006: 66). Laura Winkiel u tekstu Retorika nasilja: avangardni manifesti i mitovi o rasnoj zajednici smatra da ovakva upotreba ~anra, kao  tiskane deklaracije, objaanjenja ili opravdanja , nosi pe at racionalne komunikacije, ija je glavna osobina doslovnost, izostanak potrebe za interpretacijom  rije  je o jeziku koji je evidentan, injeni an (ibid.). Pa ipak, upravo ta evidentnost nala~e da je se shvati kao zapovijed, stav s kojim nije dopuateno ulaziti u raspravu budui da po iva na neosporivom autoritetu; stoga, upuuje Winkiel,  apsolutna izvjesnost poruke sadr~i prijetnju nasilja (2006: 67). Ako se injenice dovedu u pitanje, racionalnost iskaza poduprijet e mo suverena. Odatle i dvostruka etimologija imena ~anra; nali je latinskog  manifestus , u zna enju: o it, jasan, bjelodan, otkriva se razlaganjem pridjeva na sastavnice, pa  manus i  festus zna e  nasilnu ruku , ato Winkiel zatim povezuje i s  manihejskim retori kim strukturama manifesta: mi protiv njih, sadaanjost (a mo~e se dometnuti: i budunost) protiv proalosti, koje postaju dominantne u obliku koji manifest dobiva kasnije (ibid.). Ako je ~anr tako u svom inicijalnom periodu poslu~io kao produ~ena ruka kojom vlast upravlja svojim podanicima, u 16. st. zbiva se  subverzivno preozna avanje ~anra koji postaje oru~jem potla enih i pobunjenih klasa koje zahtijevaju da se uva~i njihov glas. Napisati manifest sada zna i, kako piae Janet Lyon,  oglasiti participaciju, ma koliko diskurzivnu, u povijesti borbe protiv opresivnih snaga (ibid.). Rije  je o raanju revolucionarnog manifesta:  Revolucionarni manifest prekinut e vezu izmeu autoriteta, govora i djelovanja na kojoj je stari manifest po ivao i umjesto toga stvoriti ~anr koji mora uzurpirati autoritet koji sam ne posjeduje, ~anr koji je mnogo nesigurniji i time agresivniji u svojim pokuaajima da rije i pretvori u djela, a zahtjeve u stvarnost (Puchner 2006: 12). Ipak, rani revolucionarni manifesti joa uvijek ne posjeduju svijest o ~anru; tekstovi koje piau Thomas Mntzer te Levellers i Diggers, pobunjenici protiv dr~avnih autoriteta, a koji sadr~e klju ne odrednice ~anra, samo su sporadi no imenovani manifestima. Pritom ih joa jedna to ka razdvaja od osvijeatenih modernih potomaka, smjeatajui ih u pretpovijest ~anra, naime, i Mntzer i Levellersi odnosno Diggersi, da bi osporili jedan autoritet, moraju se pozvati na drugi (Otkrivenje i Magna Carta). Za roenje modernog revolucionarnog manifesta klju na su dva dogaaja  s jedne strane Francuska revolucija, pri emu se obi no misli na manifeste jakobinaca, te Komunisti ki manifest, koji su mnogi teoreti ari skloni vidjeti kao to ku zaokreta, trenutak kada manifest stje e ~anrovsku samosvijest, o emu je najsustavnije pisao Martin Puchner u knjizi Poezija revolucije: Marx, manifesti i avangarde. Karl Marx i Friedrich Engels uvode dvije va~ne to ke razlike spram vlastitih prethodnika. Jedna je historiografska naracija, sklonost da se svi povijesni sukobi razmotre iz novog interpretativnog o iata (klasne borbe) koje te~i totalnoj viziji   povijest kao takva , a ne tek povijest socijalizma (2006: 21), u kojoj va~nu ulogu igra graanska klasa koja e u kona nici ustupiti mjesto proletarijatu kao pravom revolucionarnom subjektu. S obzirom na to, preispisujui povijest, Manifest se u bitnome smislu okree bliskoj budunosti u kojoj e revolucija i klasa koju priziva izazvati kona ni, ~eljeni povijesni obrat. Upravo je ta budua projekcija mjesto njegove neizvjesnosti u trenutku dok nastaje, i u tom se razlikuje od razlikuje od manifesta koji mu prethode: dok oni svoja prava zahtijevaju pozivajui se na ve utvrene autoritete, Komunisti ki manifest vlastitu autorizaciju tek o ekuje, no to ekanje nije pasivno, jer svojim rije ima Manifest nastoji aktivno sudjelovati u promjeni koju navijeata. Neke e klju ne osobine modernog revolucionarnog manifesta koji oli enje dobiva u Marxovom i Engelsovom tekstu naslijediti i avangardni manifest. No da bi njegovo rodoslovlje bilo potpuno, va~no je istaknuti i manifeste koji mu prethode u estetskoj sferi. Devetnaesto stoljee i u ovom je slu aju prekretnica, umjetni ki manifesti koji tada nastaju ve baatine neke karakteristike politi koga ~anra. Ipak, njihova je funkcija prvenstveno metaesteti ka, kako upuuje Benedikt Hjartarson u tekstu Mitovi prekida: manifest i koncept avangarde (2007: 176). Devetnaestostoljetni manifesti i programi slu~e kao medij kojim se pisci i umjetnici, uslijed transformacija tr~iata, obraaju sve brojnijoj publici kako bi objasnili i opravdali svoju umjetni ku praksu te joj tako pribli~ili svoja djela. Va~na je njihova funkcija pritom i razgrani enje poetike koju proklamiraju od one konkurentskih pravaca. Simbolizam Jeana Morasa iz 1886. naj eae je istican manifest tog perioda i sadr~i obje ove karakteristike. Objava poetike simbolizma neodvojiva je od kriti ke oatrice upuene naturalizmu. Simbolizam ve sadr~i neke elemente militantne retorike karakteristi ne za avangardu, i to u pojmovima kojima se opisuje smjena umjetni kih pravaca (trijumf, revolt, bunt, slava, bitka), no presudan pojam kojim se opisuje razvoj knji~evnosti joa uvijek je evolucija  u skladu s tim Moras e, umjesto nove koncepcije pjesni kog jezika, ipak pozvati na o~ivljavanje stare metrike, na arhetipski i kompleksan stil (1967: 91). Avangardni manifesti ine va~an zaokret od prakse devetnaestostoljetnih, koja se zadr~ava isklju ivo na sporovima unutar esteti ke sfere; Benedikt Hjartarson isti e razliku:  inei manifest primarnim medijem estetske prakse, povijesna avangarda odreuje ga kao esteti ki i politi ki projekt. Manifesti avangarde ine radikalan prekid s tradicionalnom funkcijom esteti kog manifesta kao sekundarnog medija koji objavljuje i objaanjava esteti ke ciljeve umjetni ke i knji~evne produkcije. Manifesti avangarde su kompleksne retori ke izvedbe ato ciljaju na transformaciju modernog subjekta. (2007: 177-178). Za Hjartarsona, projekt avangarde smjera dakle i redefiniciji politi kog, airei mu granice izvan usko materijalisti ke, ekonomske sfere na kulturu u cjelini. U tome je meu ostalim i razlika izmeu politi ke i umjetni ke avangarde: dok politi ka prije svega cilja promijeniti ekonomske uvjete ~ivota kao bazu za kojom slijedi kulturna nadgradnja, kojoj ona uostalom ima i slu~iti, program umjetni ke avangarde je maksimalisti ki. Odnosno, kako su to istaknuli Marinetti i Breton, s razli itih ideoloakih pozicija, politika u pragmati nom obliku je i za talijanski futurizam i za nadrealizam bila tek minimalan program, va~na po etna, ali nikako i zavrana to ka. Mo~da upravo stoga sretna sinteza politi kog i umjetni kog manifesta i nije bila mogua, premda su se meusobno pro~imali i nadopunjavali, i modernu povijest jednoga, smatra Puchner, nemogue je artikulirati bez oslonca na povijest drugoga:  manifest, sada smjeaten i u politici i u umjetnosti, postao je ~anr kroz koji umjetnost i politika mogu komunicirati, vrsta membrane koja je omoguila razmjenu izmeu njih istovremeno ih dr~ei odvojenima (2006: 79). 3. Avangardni manifest, dakle, evoluciju umjetni ke sfere odlu no zamjenjuje te~njom da se ona radikalno revolucionira, i to je mjesto njegova najizravnijeg priklju enja na liniju politi kih manifesta. Ona je ve vrlo jasno prisutna u temeljnom manifestu umjetni ke avangarde, Utemeljenju i manifestu futurizma Filippa Tommasa Marinettija objavljenom 1909. u presti~nom pariakom listu Figaro. Marinetti posjeduje punu svijest o mogunostima ~anra, o emu ne svjedo e samo njegovi brojni manifesti, ve i iskazi koji se ti u njihove proizvodnje, ono ato on u pismu Ginu Severiniju naziva  arte di far manifesti  umijeem za koje je potrebno  nasilje i preciznost (Puchner 2006: 75). Da bi ispu` @ N P h t  4 8 ^   D X ûì{t{l{t{ldl{h_?hpW6h_?hSO6 h_?h9b h_?hSO h_?h*" h_?h h_?hK h_?h&K h_?h' h_?h]7 h_?hbhjThvh_?hD?6 h_?hD?h_?hUw6 h_?hUw h_?h 3 h_?hh_?h 35CJaJh_?h$5CJaJ&`^r'1V<GP6V8V:VVdgdyw$d`a$gd'W$d`a$gdbG$d`a$gd.} $da$gdAHdgdb$d`a$gd3 $da$gd48Aa.b < T V p "fhjtVXZ\`LZ"(nüüõʙ}vooh h_?h|w h_?hP h_?hf. h_?h!K h_?hU~ h_?hO$ h_?hH h_?h h_?hI h_?h3 h_?h h_?h h_?hjX h_?h< h_?h#h_?hWu6 h_?h h_?hWu h_?hV h_?hSOhv h_?hY'n&,jx|zV*^b"n 0^Ⱥȳzskcz\z h_?h0h_?h/,6h_?hzL]6 h_?hzL] h_?h/,h_?hW6 h_?hWq h_?hW h_?h% h_?hAH h_?hx h_?hb h_?h h_?hl^ h_?h9e h_?hDb h_?h3` h_?h h_?hY h_?h h_?h#U h_?h|w h_?hQ$^P0FJNXpv : D V !!!!!!|"~###### $$.$Ϻ{ttmt{f_ h_?hm[ h_?hS h_?hPXl h_?hGO, h_?hMr h_?hF h_?hn=+ h_?h'\ h_?h0 h_?h I h_?h. h_?hi{ h_?hM9z h_?hP~! h_?hn h_?h^ h_?hr h_?h h_?h' h_?hk{g h_?hZ h_?h\jM h_?hF%.$P$R$$%%%%*&L&&&&&p'r'''<(J(p((((((\))P*T***++++++++Z,ֺϺyyrky h_?h}& h_?h1 h_?hd? h_?h' h_?h E h_?h h_?h}}h_?h}}6h_?hE+6 h_?hE+ h_?hXi h_?h0 h_?hS h_?h= h_?hA5 h_?h+ h_?h+# h_?h;k h_?h2 h_?hGO, h_?hS(Z,,,,B-p--|.....(/1112 2H2222333>5f5x566f8v8z889L9P9zsle^e h_?h[A h_?hX h_?h; h_?h 6 h_?h+{ h_?hb| h_?hzY h_?hNh_?h;6 h_?h0 h_?h; h_?h0jh_?hS0JU h_?h h_?h^ dh_?h&N6 h_?h&N h_?h.} h_?hX h_?h(8 h_?h[ h_?h^#P9:::;;;"<<<@<D<P<T<V<\<z<<<<<=2=T>f>h>|>>>$@RABPCZCC(F4FGGιyrkrd h_?h\ h_?h0 h_?hgB h_?h-X0 h_?hM h_?h7 h_?h_` h_?h h_?h+ h_?h(;h_?hL 6 h_?hL h_?h/z h_?h[A h_?h( S h_?h. h_?h h_?hh_?hZ6 h_?h0 h_?h; h_?hZ%GGGGH8HDH^HhH>I|IIIIJJ(K^KlKK.LBLnLLLLLL6MOVOxO|OOhPPPPDQQzsl h_?h>a h_?h h_?h h_?hk) h_?h h_?h/ih_?hA6 h_?hA h_?h'W h_?hXp h_?h9d h_?h@PT h_?h,# h_?hzS h_?hQ h_?h' h_?h h_?h3C h_?h/z h_?hgB h_?h+ 'QQ0R2RRRRRRRSSVDVFVVVDWJWW6XRXdXhX{tmtftft h_?hrTA h_?h7 h_?h+ h_?h_* h_?h h_?h h_?hAH h_?h* h_?h9d h_?h l h_?hA h_?h w h_?hZx h_?h[ h_?he h_?hm h_?hC0 h_?h & h_?hS h_?hE# h_?h)Lx h_?hEB(>VDVFVnbn(x6"Z$d`a$gd`$d`a$gdcP$d`a$gd" $da$gdbG$d`a$gdbG $da$gd48 $da$gdAHhXX2ZHZJZNZvZ~ZZZZZ2[[\n\\\\\\N]R]]]]]]]]0^^^`^p^r^^Z_l__Ϲϲ눲zsszle h_?hkV h_?h$ h_?hE h_?h9 h_?h^PO h_?hj h_?hQ h_?h1| h_?hm h_?h : h_?h% h_?hsh_?hi6 h_?h / h_?hm h_?hi h_?h_* h_?h h_?hZo h_?h/F h_?h] h_?hrTA&__`N`P`````(a.a>aabbhbjblbnbbbb cjcdeee"e(e8eDeJeLePe\ezzsf_ h_?hJ(jh_?hQ0JU h_?h7 h_?h`O h_?hG h_?h5 h_?h' h_?h h_?h  h_?h k h_?hS h_?hE h_?hNf h_?hO h_?hI@ h_?h h_?h' h_?h__h_?h+m6 h_?hM, h_?h+m h_?h#\ele~effffggh h@hhiiiiiii>jVjdjfj|j~jjjj6k>kllllmmmmmnnzszl h_?hHL h_?hP>5 h_?h'= h_?h/k h_?h h_?h-% h_?hDV` h_?hL h_?h h_?htU h_?htN h_?h*! h_?hT h_?hR h_?hs h_?hi< h_?h(`k h_?hh_?he@f6 h_?he@f h_?hRA(nnnjnnnnnnoXop prpp"q$q6q8qRqqqqqqssssst4t>ttt{tmf_X h_?hJa h_?h_L h_?hI:v h_?h! h_?htn h_?hvY h_?h] h_?hjo h_?hBJ[ h_?hA h_?h# h_?hGd h_?hZ9 h_?h h_?h h_?hd, h_?hm~ h_?hC h_?h h_?h<*. h_?hxe^ h_?hY h_?hz9 h_?heb"ttu u"u4uHuLuuuuuvvvvvvvv wh_?hQ[6 h_?hQ[ h_?hhS h_?hE h_?h0 h_?hAH h_?h<^ h_?h$d h_?h% h_?hL0 h_?h?C%nio svoju funkciju, smatra Marinetti, manifest mora raspolagati efikasnim pojmovima i atraktivnim ozna iteljima, od kojih on sastavlja itav leksikon, svojevrstan priru nik za upotrebu (ibid.). Vrhunac samosvijesti ~anr dosti~e s manifestima Tristana Tzare, posebno u onom iz 1918, nastalom u kontekstu ve uvelike obilje~enom futuristi kom manifestomanijom, zbog ega njegov Manifest dade, nastojei da se odupre utjecaju, ima oblik samoparodije,  metamanifesta , otpo injui ironi nom autorefleksijom:  Da bi se objavio manifest potrebno je: A. B. C. &  (De Micheli 1990: 195). Tzara tako, rugajui se, isti e zapravo va~an element koji umjetni ki manifesti dijele s politi kima, a koji se mo~e podvesti pod Marinettijev pojam  preciznosti  rije  je o objavi programatskih tvrdnji, esto numeriranih, iznesenih u obliku teza o novoj umjetnosti koju avangardni pravci proklamiraju i nastoje prakticirati. Neizostavan udio u tome ima i te~nja da se novo izgradi na ruaevinama staroga  kako stare umjetnosti, tako i druatva  odnosno da se povijest konceptualizira od nulte to ke, pri emu pojam prekida, reza, postaje glavnim mehanizmom odnosa prema tradiciji. }elja za cjelokupnim brisanjem tradicije, proklamirana u brojnim manifestima, izravno je povezana s retorikom nasilja, drugim pojmom Marinettijeve recepture, razvidnom u brojnim manifestativnim iskazima, od Marinettijeve pohvale rata kao jedine higijene svijeta, preko pohvale ubojstvu Wyndhama Lewisa, aamara ruskih futurista, Bretonova spomenutog zazivanja pucnjave po uli noj masi sve do `imieva poziva da se poubijaju kriti ari, kao mo~da najslikovitijeg o itovanja napada na instituciju knji~evnosti. Upravo se u ovim hiperboli kim iskazima mo~e locirati retori ka i ~anrovska hibridnost avangardnog manifesta koji ~eli proizvesti kratak spoj izmeu sfera estetike i politike, govora i djelovanja. Kako smatra Martin Puchner, ako ikoji ~anr nastoji djelovati na stvarnost, odnosno u initi neato rije ima, to je upravo manifest. Nije stoga slu ajno ato se u kriti kim tekstovima opetovano isti e performativnost ~anra, koja ne cilja samo na injenicu da je avangardni manifest esto bio dijelom razli itih uli nih ili kabaretskih izvedbi avangardnih skupina gdje je njegov sadr~aj glasno deklamiran, ili su pak leci s tekstom raspar avani na razli ite na ine, primjerice Marinetti ih baca kroz prozor jureeg automobila (2006: 88); performativnost cilja prije svega na status manifesta kao govornog ina kako ga tuma i J. L. Austin, kao iskaz koji ~eli proizvesti u inke samim iskazivanjem. Puchner, itajui Austina, nasljeduje njegovu ideju o potrebi postojanja odreenih druatvenih preduvjeta za u inkovitost performativa  da bi govorni in bio uspjeaan, tj. rezultirao u incima, potrebno ga je utemeljiti u nekoj vrsti autoriteta ili institucije, instance koja e in proglasiti legitimnim. Preko Austinova isklju enja teatra iz razmatranja performativa, odnosno isklju enja teatarskih govornih inova koje dr~i neozbiljnima, Puchner uvia konkurenciju dviju razina unutar manifesta, kako umjetni kog tako i politi kog  s jedne je strane te~nja manifesta za performativnim u inkom, za ovjerovljenim djelovanjem, a s druge strane njegova teatralnost, koja se o ituje u elementima literarnosti diskursa koje se iz pragmati ke politi ke perspektive mo~e dr~ati neozbiljnima. Teatralnost je, piae Puchner, poput sablasti koja opsjeda manifest, prijetnja da e njegovim govornim inovima biti imputiran scenski karakter:  Teatralnost stoga funkcionira kao prepreka koju manifest mora prevladati da postigne svoj cilj (2006: 25). No to prevladavanje teatralnosti ne podrazumijeva njezino brisanje  nakon ato ustvruje inkompatibilnost dviju dimenzija manifesta, Puchner upuuje i na konstruktivnu stranu njihove konkurencije. Prijepor na relaciji performativnost  teatralnost razli ito se ogleda u politi kim i u umjetni kim avangardnim manifestima. S prijetnjom teatralnosti u svom se uvodu te~i obra unati i Komunisti ki manifest, nastojanjem da se  bauku o bajci komunizma suprotstavi manifest same Partije kao objava istine o revolucionarnoj klasi ija je egzistencija realna, a ne tek fikcionalna kategorija. No da bi se  bauk otklonio, potrebno je argumentacijom pridobiti potencijalne pristalice na svoju stranu. A u tu svrhu, kako pokazuje Puchner, Manifest se oslanja na diskurzivne strategije koje u sebi sadr~e elemente drame, primjerice u dijelovima kada se autori dijaloaki razra unavaju s oponentima komunizma (2002: 462). Pojmom teatralnosti mo~e se odrediti i jedan od suatinskih aspekata Manifesta, njegova budunosna projekcija, koja posjeduje dimenziju politi ke fikcije  ona nadomjeata trenuta nu slabost Manifesta s obzirom na autoritet koji mu nedostaje, koji je tek u procesu nastajanja i pridobivanja snage. Stoga se manifest mora osloniti na teatralnost jer mu ona omoguuje da govori:  Teatralnost opisuje prostor izmeu potpune nemoi i sigurne pozicije suverena& Bez teatralnosti, drugim rije ima, ne bi bilo poze, ne bi bilo drskosti, projekcije, budunosti; bez teatralnosti ne bi bilo manifesta (2006: 26). Zato je konkurencija izmeu performativnosti i teatralnosti u politi kom revolucionarnom manifestu pozitivna  govorei dijalekti ki, performativnost u politi kom manifestu mora proi kroz teatralnost diskursa kako bi na koncu  ma koliko neizvjestan on bio  doala sebi. Za razliku od politi kog subverzivnog manifesta, koji obeava i nastoji elemente politi ke fikcije u budunosti preto iti u injenice, zbog ega fikciju razumijeva kao bitno prijelazan diskurs, jer jedino mu kao takav on mo~e biti koristan, avangardni manifest svoj legitimitet nalazi prije svega u samoj teatralnosti, u ilokutornoj snazi jezika kojom kao da te~i pod svaku cijenu izazvati privid u inka, ato se mo~da najbolje o itava u njegovoj ve nazna enoj hiperboli noj retorici, koja upravo svojim bijesom, bukom i nasilnoau nastoji prikriti vlastitu nemo ili pak izazvati aroliju kratkog spoja koji e govor pretvoriti u in. Ime tog kratkog spoja (pri emu kratko valja pojmiti i u smislu kratkoro no) na strani recipijenta je aok, rezultat gesla pater le bourgeois, pouzdanog oru~ja avangardnog manifesta. Verbalni su manifestativni napadi na mjestima javne izvedbe pritom poduprti i sasvim konkretnim provokacijama koje esto zavraavaju u izravnom sukobljavanju s publikom, ukratko  fizi kim nasiljem. Rije  je o osobitom na inu persuazivnosti kojom avangardni manifesti apeliraju na javnost, koju ne ~ele pridobiti argumentacijom, ve je potaknuti na tjelesnu identifikaciju s agresivnim modelom ponaaanja propisanom u njima. Laura Winkiel piae kako je ~eljeni u inak nasilne retorike manifesta tjelesna tenzija koja bi u itatelja trebala izazvati imaginativnu spremnost na akciju i konfrontaciju:  Vrijeajui publiku, pisci manifesta nastoje promijeniti njezino iskustvo poti ui je na sudjelovanje u kaoti nim uvjetima modernog ~ivota. Oni zazivaju fizi ki osjet nasilja i tehnikom aoka proizvode o vrsnule graane (2006: 80). Nasiljem manifesti publiku tako privode vrijednostima moderniteta, polarizirajui njezine odgovore: pasivnost zna i biti pass, a agresivan zna i biti moderan (2006: 79). Na retoriku nasilja dovezuje se i mitoloaki govor manifesta, koji je mjesto invencije nekog superiornog politi kog subjekta, dijakronijski smjeatenog  bilo u daleku proalost, bilo u budunost, pri emu se izmeu ovih vremenskih to aka naj eae uspostavlja neki kru~ni tok. Ova dvostruka projekcija i ina e je karakteristi na za avangardu  zainteresiranu za predcivilizacijske odnosno pretkulturne komplekse ili pak futuristi ke topose. Toj mitologiji manifesta pripada primjerice zenitisti ka ideja Barbarogenija, Krle~ino veli anje Naroda kao primordijalne slijepe Nemani koja zna i brodolom sviju starih vrijednosti ili pak Marinettijeva ideja multipliciranog ovjeka koji se oslanja na snagu vlastitog mozga. Ove revolucionarne figure hipertrofirane tjelesnosti budunosna su projekcija koja kao da s neke neodreene vremenske razdaljine podr~ava avangardisti ke strategije za uzurpiranje graanske javnosti, kanalizira to anarhi no iskustvo postajui buduim jamcem njegovih u inaka. Piaui o avangardnim manifestima, Alain Badiou u knjizi Stoljee navodi Bretonov manifestativni iskaz  da je pobuna iskra koja tra~i barut  te ustvruje:  iskra je svakako ispunjenje sadaanjosti, no gdje je onda tra~eni 'barut'? (2005: 131). Moglo bi se rei da je spremiate baruta upravo u toj neodreenoj buduoj to ki, za koju je nemogue unaprijed dati obeanje, ali koja, kako piae Badiou, zaatitni ki obavija sadaanjost manifesta (ibid.). Ta neodreena budua to ka, ukratko, prazno je mjesto iz kojega avangardni manifest crpi svoju sadaanju volju i snagu. I dok je politi ki manifest toj buduoj to ki okrenut uz oslonac na konkretnu partiju, zbog ega i teatralnost postaje tek mehanizmom politi koga govora, avangardni manifest se utoliko viae oslanja na teatralnost ato je njegova druatvena pozicija nesigurnija. Umjetni ka avangarda djeluje na mnogo neodreenijem podru ju: izmeu graanske institucije umjetnosti iz koje se ~eli izmjestiti i uniatiti je i nekog budueg polo~aja umjetnosti koja bi postala totalna ~ivotna praksa, za koju su materijalni uvjeti tek polaziate. Za tu preobrazbu politi ka je revolucija nu~an, ali ne i dovoljan uvjet. Upravo je ta nedovoljnost jedne u o ima druge mjesto njihova konstantnog prijepora, razlog one minimalne distance koja ne dopuata njihovo sjedinjenje, ali s druge strane omoguuje da komuniciraju. 4. Avangardni manifest, dakle, hibridna je tvorevina, rezultat je kri~anja razli itih diskursa (poetskog, kriti kog, politi kog, proro kog, mitskog, reklamnog itd.), ija je nesukladnost najo itija prilikom pokuaaja jednozna ne definicije ~anra. Ona je upravo zbog te njegove bastardnosti nemogua  u ovom se tekstu nastojalo ukazati na dvije razine koje upuuju na njegova  kriva srastanja s drugim tipovima diskursa od kojih uvelike posuuje retori ke strategije. Jednom je stranom avangardni manifest tako u dosluhu s metadiskursom, teorijom ili kritikom, bivajui istodobno uronjen u avangardne umjetni ke prakse, ato je razvidno ne samo na razini semantike i stila, ve i operacionalizacije vizualne razine (primjerice uloga tipografije, dinamiziranje prostora stranice itd.), pa Marjorie Perloff smatra kako umjetnost manifesta otvara put postupnom omekaavanju granice izmeu literarnih i teorijskih tekstova (1984: 93). S druge strane, poetiku je avangardnih manifesta nemogue promialjati bez politike, pri emu nu~no promialjamo i pragmatiku manifestativnog diskursa, koja je donekle suspendirana njegovom retrospektivnom estetizacijom, tj. injenicom da ga se danas poima prije svega kao literarni diskurs. Pa ipak, kada na umu imamo njegovu pragmatiku, nu~no je postaviti se druga ije spram njegovih rije i  tada ih valja razmotriti s obzirom na u inak koji su imale u kontekstu razdoblja povijesne avangarde, kao i s obzirom na intencije njihovih autora. Premda je izmeu govora i djelovanja na toj razini otvoren jaz, pa su provokacije tim ~eae ato su manje ostvarive, doslovno shvaena ostvarenost tek je jedan od na ina vrednovanja u inaka rije i, mo~da i ne presudan. Njihova buka i bijes, kako je inzistirao i Aragon u Raspravi o stilu, prije svega bila je usmjerena na dokidanje  tiaine svojstvene doksi , jer  odlu iti da se viae ne protestira ni protiv ega, da se auti, to zna i pasti u zamku&  (Nadeau 1980: 165-166). Avangardni manifest bio je ~anr koji je najglasnije i najupornije upozoravao upravo na tu opasnost zamke, i za to je koristio sva raspolo~iva sredstva. LITERATURA Badiou, Alain (2008), Stoljee, Zagreb: Izdanja antiBarbarus, preveo: Ozren Pupovac Bourideu, Pierre (1992), `to zna i govoriti, Zagreb: Naprijed, preveli: Alka i Mladen `kiljan Brger, Peter (2007), Teorija avangarde, Zagreb: Izdanja antiBarbarus, prevela: Nataaa Medved De Micheli, Mario (1990), Umjetni ke avangarde XX. stoljea, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, prevela: Mihaela Vekari Flaker, Aleksandar (1988), Avangardni manifest kao knji~evna vrsta, u: Nomadi ljepote, Zagreb: Grafi ki zavod Hrvatske, str. 213-223. Flaker, Aleksandar (1982), Teze o prou avanu avangarde, u: Poetika osporavanja, Zagreb: `kolska knjiga, str. 20-32. Gerard Genette (2002), Fikcija i dikcija, Zagreb: Ceres, preveo: Goran Rukavina Hrvatska knji~evna avangarda. Programski tekstovi (2008), ur. Ivica Mati evi, Zagreb: Matica hrvatska Goldberg, RoseLee (2003), Performans od futurizma do danas, Zagreb: Test! / URK, preveli: Vianja Rogoai, Mario Kova , Lana Filipins Hjartarson, Benedikt (2007), Myths of Rupture: The Manifesto and the Concept of Avant-Garde, u: Modernism, ur.: Astradur Eysteinsson, Vivian Liska, Amsterdam / Philadelphia: John Benjamins Publishing Company, str. 173-194. Moras, Jean (1967), Simbolizam, u: Simbolizam, Cetinje: Obod, preveo: Mom ilo Pavlovi Nadeau, Maurice (1980), Istorija nadrealizma, Beograd: BIGZ, preveo: Nikola Bertolino Perloff, Marjorie (1984),  Violence and Precision : The Manifesto as Art Form, u: Chicago Review 34:2, The University of Chicago, str. 65-99. Puchner, Martin (2006), Poetry of the Revolution: Marx, Manifestos, and the Avant-Gardes, Princeton / Oxford: Princeton University Press Puchner, Martin (2002), Manifesto = Theatre, u: Theatre Journal 54, The John Hopkins University Press, str. 449-465. Slabinac, Gordana (1988), Hrvatska knji~evna avangarda, Zagreb: August Cesarec Winkiel, Laura (2006), The Rhetoric of Violence. Avant-Garde Manifestoes and the Myths of Racial Community, u: The Invention of the Politics in the European Avant-Garde (1906-1940), ur.: Sascha Bru, Gunther Martens, Amsterdam / New York: Rodopi, str. 65-88. Yanoshevsky, Galia (2009) Three Decades of Writing on Manifesto: The Making of a Genre, u: Poetics Today 30 (2): 257-286, Duke University Press SA}ETAK Avangardni manifest kao poeti ko-politi ki ~anr Branislav Oblu ar Rad se bavi poeti kim i politi kim implikacijama avangardnog manifesta kao jednog od dominantnih ~anrova razdoblja povijesne avangarde. Osobito je pritom naglaaena njegova hibridnost, istodobno uklju ivanje raznorodnih jezi nih funkcija (poetske, apelativne, spoznajne), ato za sobom povla i i problem klasifikacije unutar knji~evnog polja. Rad nastoji predo iti i njegovu genealogiju, ije je ishodiate u sferi politike, u kojoj je manifest upotrijebljen bilo na strani vladajuih, bilo na strani potla enih klasa, a njegov je ~anrovski identitet stabiliziran tek pojavom Komunisti kog manifesta kao politi ke paradigme ~anra, o emu piae teoreti ar Martin Puchner u knjizi Poezija revolucije. Puchner prepoznaje avangardni manifest kao posljedicu premjeatanja ~anra iz politi kog u umjetni ki kontekst, a jedan od glavnih problema koji pritom iskrsava jest pitanje performativnosti, tj. odnosa izmeu rije i i ina, akcije na koju avangardni manifesti pozivaju svojom esto nasilnom, teatralnom retorikom. Klju ne rije i: manifest, ~anr, avangarda, politika, performativnost  Flaker manifeste na po etku teksta uvratava meu metapoetske tekstove koje je razvijala avangarda, deklaraciju, program te rezoluciju (1988: 215-216). Pritom prije svega nastoji istaknuti razliku koja manifeste kao literarne tekstove udaljava od prethodnih. Da granice nije uvijek lako povui, i da to razgrani enje mo~e ii nauatrb itanja samih tekstova, pokazuje Flakerovo razmatranje manifesta srpske nadrealisti ke grupe koji  iskazuje vei stupanj kognitivnosti (1988: 222), ime iska e iz okvira ~anra i dodiruje ga se tek rubno. Prema kriterijima koje postavlja pred ovaj tekst, ni jedan od temeljnih manifesta avangarde, naime Bretonov Manifest nadrealizma, upravo zbog svoje sklonosti esejizmu, bliskosti akademskom diskursu upotrebom fusnota i  referencijalnosti u odnosu na druatveni moral ne bi se odr~ao u okvirima ~anra kako ih Flaker zamialja.  Ovaj vid upotrebe prisutan je i u 20. st. kada car Franjo Josip I. proglaaava po etak 1. sv. rata dokumentom koji naziva Manifest.  Ovi tekstovi rezultat su revolucionarnih previranja. Thomas Mntzer djeluje i piae u vrijeme selja kih ustanaka u 16-stoljetnoj Njema koj, predstavljajui radikalno, pobunjeno krilo reformizma koje se odmee od Luthera. Mntzer piae polemi ke tekstove u kojima opoziva crkveni autoritet i zala~e se za praksu kontinuirane objave, koristei teoloaki rje nik u osloncu na Otkrivenje. Levellers i Diggers 1640-ih za engleske graanske revolucije predstavljaju radikalnu revolucionarnu frakciju koja pola~e zahtjeve za veom socijalnom jednakoau i pravima. Neke od svojih tekstova nazivaju i manifestima; dok Levellers svoje zahtjeve podupiru pozivanjem na Magna Cartu, jedan od glavnih glasnogovornika Diggersa, Gerrard Winstanley u manifestativnim tekstovima oslanja se, poput Mntzera, na retoriku Otkrivenja. (Puchner 2006: 12-18)  O dadaisti kim manifestima kao metamanifestima vidi: Puchner (2006: 146-165). Perloff pak Tzarine manifeste, zbog inzistiranja na prvome licu mno~ine umjesto karakteristi nog manifestativnog  mi , pribli~ava formi pjesme u prozi (92), dok Puchner upozorava i na dramski aspekt, budui da se manifesti izravno oslanjaju na Tzarine drame.  Puchner svoje itanje Austina dovezuje na marksisti ku teoriju (Pierre Bourdieu, Kenneht Bourke, Louis Althusser), stoga i govori o  marksisti kim govornim inovima (2006: 23), ime se naglasak s jezi nog aspekta, va~nog primjerice za poststrukturalizam, premjeata na kontekstualne, druatvene uvjete iskazivanja. Za Pierrea Bourdieua, performativni subverzivni diskurs (naziva ga  hereti kim ) politi ko je predvianje koje te~i realizaciji onoga ato iskazuje. Pritom Bourdieu smatra da djelotvornost takvoga diskursa nije u nekoj magiji imanentnoj samoj moi jezika, u njegovoj ilokutornoj snazi, ve je ovisna o konstituiranju subjekata koji e se tim diskursom druatveno legitimirati, a time i njega u initi legitimnim, tj. odagnati njegovu potencijalnu teatralnost ili fikciju, kao prijetnju njegovoj realnoj politi koj u inkovitosti. (Bourdieu 1992: 128-129).  RoseLee Goldberg u Performansu od futurizma do danas pridaje pa~nju i ovom aspektu pravaca, od kojih su najagresivniji u svojim nastupima bili talijanski futurizam i berlinska dada. Za Marinettija tako piae:  Inzistirao je da futuristi moraju nau iti sve autore i performere kako da preziru publiku. Pljesak je predstavljao 'neato mediokritetsko, dosadno, izba eno iz ~eluca ili predobro probavljeno'. Zvi~danje je glumca uvjeravalo da je publika ~iva, a ne samo zaslijepljena 'intelektualnom intoksikacijom'. Sugerirao je razli ite trikove smialjene da razbjesne publiku (prodavanje duplih karata za ista mjesta, prekrivanje sjedala ljepilom) i poticao svoje prijatelje da na sceni rade sve ato im padne na pamet (2003: 12-13).  Sintagma Pierrea Bourdieua iz re enice koja kao da se dovezuje na Aragonovu obranu:  Naprotiv, dominantne grupe, kako ne mogu ponovno uspostaviti tiainu svojstvenu doksi, nastoje isklju ivo reakcionarnim diskursom proizvesti nadomjestak za sve ono ato je ugro~eno samim postojanjem hereti kog diskursa (1992: 132).     PAGE  PAGE 20 J >@BNV\r~VZ"`rz *hxƲƲzslse h_?hkT h_?h~5 h_?hsfJ h_?h) h_?hnTK h_?h} h_?hC? h_?hiI h_?h:D h_?h-c h_?hO h_?h\jh_?htl0JU h_?h; h_?hZ h_?h{h_?h$X6 h_?h$Xh_?h 6 h_?h h_?h!8^'(BTVjTtxZVd򺥺{t h_?h h_?h4| h_?h1N h_?h}1 h_?hX h_?h$ h_?hc h_?hS h_?h8 h_?hH h_?hSG h_?hO h_?hpd/ h_?hz9b h_?hZ h_?h h_?hU h_?hkT h_?hA8Z h_?hw))df.\,&n&(RT2>Jzsksds]s h_?hJd h_?h7Kh_?hHw6 h_?hHw h_?h>0 h_?hlh_?hCc6 h_?hm h_?hCc h_?hB6 h_?hf h_?hvP h_?h]m h_?h h_?hE( h_?h h_?hf h_?hDf h_?hS: h_?h h_?hSGjh_?h1N0JU#JVfj0FZx "ǹDzzsl h_?h h_?h s h_?h h_?h7- h_?hN h_?h$ h_?hGA* h_?h0 h_?hcP h_?h{ h_?hZi h_?h" h_?h= h_?h.n h_?h- h_?h} h_?h h_?h/mh_?h6 h_?hV h_?h',0~*,.BNZrvD 48HXbιܫܤܜ܀܎yܕ h_?hU h_?hdo h_?hD h_?h  h_?hU]h_?h}Aj6 h_?hx h_?h3 h_?h{; h_?h? h_?hWU h_?hi h_?h% h_?h< h_?h}Ajh_?hRz6 h_?hRz h_?h; h_?hlW,":@:D@DPVXZ*N\ J    " 8 < > Ⱥȳ{{ttmt h_?h}t h_?h4H( h_?hs^5 h_?h&.M h_?h9 h_?h% h_?hU h_?h[ h_?h; h_?h-' h_?h` h_?hLC h_?h [ h_?h"g h_?h+ h_?h ` h_?hy h_?hU] h_?h}Ajjh_?hy0JU*> T z ~          r     ,,0Lֹzsle h_?h ^t h_?hd2 h_?hilE h_?hAH h_?h h_?hb h_?h% h_?hZ h_?hq h_?hak h_?h Tx h_?h h_?hjp h_?h h_?h _0h_?hvDY6 h_?h% h_?h9 h_?h] h_?hvDY h_?h h_?h}t&,'.'0'2'J'L''(n)j*x+`,--. $da$gdp6 $da$gdP- $da$gd] $d`a$gd)y $da$gdAH $da$gdULfj$H^tn!!!>"B"d"p""{tmfm h_?h5! h_?h6q3 h_?hMP h_?hA h_?h_S h_?hP h_?hyT h_?h% h_?h)y h_?ht& h_?h:Ap h_?hq h_?h h_?hB\ h_?h/ h_?hG&x h_?hF h_?h^_ h_?hXJ h_?hHS h_?h ^t h_?ho("*#L#N#d#f#n#t#######^$~$$$$$$$% % %%%%%% &(&.&&&$'('*'ݹݲݫ{tmtmtf_tm h_?h h_?hQ h_?hn-n h_?h\J h_?h h_?h h_?hWjh_?h2#0JU h_?hU h_?h=p h_?hq! h_?hNh_?h!6 h_?h5! h_?h| h_?hX@ h_?h  h_?h! h_?ht& h_?h4 h_?h\ h_?hRw|%*'.'0'2'4'H'J'L'x'''&(J((())l)n)))j**+Z+b+d+++ƺƯƘ΁uj^jSHjShP-hm.CJaJhP-hiCJaJhP-hdj6CJaJhP-hdjCJaJhP-h 6CJaJhP-h CJaJhP-h_?6CJaJhP-h_?CJaJhP-hp66CJaJhP-hp6CJaJh=h&m6CJaJh&mCJaJhP-hLCJaJhP-hP-CJaJ h_?hL h_?hb > h_?h_ h_?hvI)+,\,^,`,,,-b--.B...//0000x00000ǻǯvkk`UJhP-hf9ACJaJhP-hW~CJaJhP-h7fCJaJhP-h"UFCJaJhP-h& 6CJaJhP-h& CJaJhP-hmp6CJaJhP-hmpCJaJhP-hPdCJaJhP-hPd6CJaJhP-hW#6CJaJhP-hW#CJaJhP-hdjCJaJhP-hm.CJaJhP-hiCJaJhP-hi6CJaJ.0J113&455788F9l9n9NARAAAHI6P8P$a$gdH $a$gd/$a$gd94[$a$gd*U~ $da$gd~ x $da$gd $da$gd] 00J1z111112222333D3t3v333&444 555D5ݻwlaVaVaKhP-hcCJaJhP-h~CJaJhP-h)R"CJaJhP-hMKCCJaJhP-h& 6CJaJhP-hmp6CJaJhP-hmpCJaJhP-hh |CJaJhP-h\PCJaJhP-h ahCJaJhP-heCJaJhP-h&CJaJhP-h^6CJaJhP-h^CJaJhP-hf9ACJaJhP-hf9A6CJaJD5|55677888D9F9h9j9l9n9=>>>RApAAAAAFGHHIIIIƾuqiquqaqZ hQhvhEjhv6hxhv6hvjhv0JUhP-h~CJaJ hPh~ xhHh~ x5hbMh~ x6 h h~ xh~ x h~ x6hqUh~ x5 h~ x5h~ xCJaJhP-hCJaJhP-hC,6CJaJhP-hC,CJaJhP-hcCJaJhP-hc6CJaJ IIILLOOOOPP4P6P8P:PRRRSS0TFTxYYYYYYZd_f_h_aaaaaaaaaaab b bbbb b꠶꜔ꊄ hv0Jjhv0JUjheCPUheCP hZ{hvhZ{hv6 hq/hvjhv0JUhH hvCJaJhvCJaJh$hv6CJaJh{hvCJaJhv!jhhv0JCJUaJ18PRYf_aaaaaaaaaa bbb(b*b,b.b0b $da$gd] h]hgd.8 &`#$gd3$a$gd-.$a$gdB$a$gd4|$a$gd1 b$b&b(b,b.b0bhP-h~CJaJheCPhv hv0Jjhv0JUh~ x0JmHnHu,1h/ =!"#$% @@@  3NormalCJ_HaJmHsHtH V@"V B Heading 2dd@&[$\$5CJ$\aJ$mH sH DA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List4 @4 .8Footer  _$.)@. .8 Page Number>@> S Footnote TextCJaJ@&@!@ SFootnote ReferenceH**W@1* BStrong5\.7N2Xfyb+ 0BC+V$'''''"'#'7-38=CFJGJHJKJLJS[b-iCo]r^r_r`rcrdrvzzzzzzzY{{5||0}}}m~MׁقjsS؋q֓0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@000@0@0@0@0@0@0@0@00@0I0@0I0@0I0@0I0@0@0@0@0@0@0I0\CFJGJHJKJLJScrdrvzK00 =K0I0I0I0I0K0K0 I0K0K0 %%%( n^.$Z,P9GQhX_\entzJdJ> L"*'+0D5I b0bQTUVWXYZ[]^_`abcde>V.8P0bR\.bS !(!!:AOUes^d4 : O U L \ # * , . 4 NTv~Wc-7!W_w{59'4ntu|Za C"J"####&&&&4'@'(((( *&*'*/*7*?*@*L*P*V*[*^*_*c*f*j*k*v*******++....//001111122$22233,414246444 66666666667777778 8 88I9V9d9k99999j:p:m;z;Q?^?v??'A,A-A4ABBD!DEEGGGG(I/IKKKKKKKKKKLLLLLLM$MbMoMMMMMMNUNeNNNNNNN1O8OEOJOOOO PQ+QRR\RiRRRRRRRSSaThTU"UUV&V/VcVrVVVW WWW{WWWW:XCXfXrXXX@YNY+Z2Z[[[[I]T]]]^_a,aaaRc]ce eee&f4fffhhhijjjjkk"k/kkk,l6l-m2m3m9mSm[mnnnnssltytjumutu|u}uuvv&y,yyyyyzzzzzzz{{ {P{W{Y{_{a{f{{{{{{{%|,|-|4|5|;|||0}6}7}>}b}g}}}}}}}~ ~H~O~c~k~m~w~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~  )*45<MSUY #,/23<@CDHMTU[befpt{€̀ҀՀրۀ܀ +47>CJKRWZ[_`ghrsxׁށ $'(-178AFIJSWZ[cgjkstył˂ق $*/4;<AXbchIPnu*,.އ$/bkqyAGXadk8Ahmns =LSZlsx `gszĐː̐ҐԐِڐ_qÑБHP’GIēؓߓŖƖϖY^/0AC*+U$V$''!'#'6-7-3388==CCEJHJJJLJSS[[bb,i-iBoCo\r`rbrdrvvzzzzzzX{Y{{{4|5|||/}0}}}}}l~m~LMցׁ؂قikrsRU׋ڋpsՓؓcbzzEjQ[RVmv0;Q:A  !C?`%.X~m1sy!X#$0iUw=p$.Q\W#{;HBl . ?f | q> A U Mf } |` :x =} M T Y _ s }u u 'p"iPXWMaOz 9''/EBE]~-)1COS+m  st{!BMT2OyTXnMr_7@\J>0Sih5c=H%Me  '|7;MU5\3_`p%l.1_SoP$]'==H`OdoPH"%''=oE[/i"0@&A*GxYp\Wu  '  & + 0 XJ Q` *!5!kR!W!gW!q!y!P~!\!*"5C"C")R"##'#+#,#2#3#q:#E#G#c#$$0$%F$O$g$%y%-%&&"&=&`&n&n&t&q&''9['(2(4H(J( L(CL(7Q(S()-)<)vI)[J)j*!*GA*\*^*?l*y*|+.+n=+E+~\+Wd+i+=y+\,M,{ ,d,,/,9,C,GO,\,f,]y,--)-7-P-[-`-f-. .<*.#^.f.n. /L/pd/v/00L0-X0Z0 _0Lt0y03k1}12)!2 22[52d2p2 3 3C36q3 434z%4~55P>5s^5^5z5$666u6K 777T=7I78.848P8TU8tx829I9M9DS9Z9#]9{a9\g9p9: : :: :::S:]l:m:oF;"<Id<~h<i< = ===>(=b >>4>in>y> ??@4?D?d?<@I@Eu@A[A8Af9ARArTAlAnAYvA7{AgBR>B^C C3C?CMKC|~C*D"D:D(LDE2E4CEIEbEilEbmE^FnF/F{,F1F"UFwyFYG!GSGWGWGbG%HAH,TMT@PTiTkTLUU#UWUwU-}UV"%V.V';VAVCVHVkV'WW:"W'WKWUW `WpW"tW"}W X$X[XlXuX6YvDYvY'ZA8ZXZ{Z [94[<[BJ[Q[ph[u}['\)\.\B\4Q\Lz\]t]]NL]zL]O]v]hz]^!8^hB^xe^l^5_8_|<_J___ `{+`TQ`DV`Ab`mw`anaLaJab b,b.bz9b9bDbZbebc c1c:cBcPc^ d9dGdJdMd eCe_e.e9eaf7fe@fDfNf`fkfpfg9g?gk{ghhhhhh.hUh ah_iiiiXi}AjOjdjjj|tj|jR k/k(`kl0 l l2l-3lvDlIlPXleltlvlvl&m/mmnnn-n.n.nPn._no'&o5oXpp:ApRpDepmp(q4qHrcrsPss=as~hstL2t\2t ^tkt8lt]st}tDuUutuvI:v GvKv wuw|wUuw~ xxG&x)Lx TxZxZxtx)yVy}yzzM9z6>zGzRzezoz+{;{Z{i{Q|h |4|"|2|b|i|hk|Rw|}}{}~~~!~R~*U~U~g~m~t~ni4HT[fH(BPc5SjXZ?{~(Zn w1W~7>HT # 3@BuDHD_cppy}\?"gl64ILcFu+  )Qem^=N^{ek l*,#0VYY[Z7fER`ffm ._L #x-C]f^d,!AZ+Qeu U 67NSDfZipKrywU9;LkL{{ i$G8_?hSinw '.\2^_r/L !5 k]xz )0Z" k)<?B3IOjT$iO( 5'7KRTKQ c/LCCPlWA~C<^|s}&4]7=7 +L6=Ffe&14F]2PIhr &_* 6 EGJN,T-x tUFZ$d2$ )-A^YuyY W#E(5J^f||%0-1Z[l9m* F qrjIbpqMv ]=TqM'*+ 3=3EJL_=H.Y\E^oc_#%"=/?&N;Fm4r *-bm %($4!KPd|ER X@EVY\P } /17 XClEHHOW>aa|u}} 1?OaeFpe{W;ACHN[m#p~_Y,(8C  1SRclyxRk%A}N[]13+dPS{&|-4*D-cuw@_/RYjn}pw [76"\Eacnqx %%rOZoxR7z9MPcQV` fpq} %3`dxsy'."Yr @C0AS;k+Skcdn{$9AQSV.SGb~"-3jp*!5{5oy}7DMRU[{#;=arby.@LZ{ h;A5&@GN#Z8wVm[Ws3yC8FSUg&w)KuIB6D9yA]G!H}BL#7YRJ,@=UbS'-.m.0AP/z;}^a3<Poex+(;AW|j Q ! p#o+./9W9p-> IakH -'FVky#,&J[u.}v1G,&)qV+s] Ll 'Q8KS>e]m m6IqR|W)iLbn1|J7@vTjo>Be6gnxU=zY BIOcPT[itnE{<Df*W@ EOMi 0'I "&BtNU]7:+K`OZ*+?L EB"7>QadwL+5;^>| Y8?`c~&$8(JNAR\4e fp4 `q^Cc5wC0p6eFQu[`g&I([ o?kDLP`Hw"Ls {rs !4;LAWqS u%[1Z@tr  "$%')*+-/03468:<=>AFHM`` ````` `$`.`2`F`H`L`P`R`V`Z`\`^`b`f`h`n`p`t`x`|```````UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1hE{F& JsEJsE!42HX ? 32/Avangardni manifest kao poeti ko-politi ki ~anrBraneBraneOh+'0 (8 X d p|0Avangardni manifest kao poetiko-politiki anrBrane Normal.dotBrane1426Microsoft Office Word@l3_@Б@e Js՜.+,0 hp  HOMEE 0Avangardni manifest kao poetiko-politiki anr Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Ff 1TableFWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q