Naslov
Europske i srednjoeuropske komponente u konstituiranju nacionalne povijesti umjetnosti: hrvatska umjetnost dvadesetih godina 20. stoljeća
(European and Central European Elements in the Constitution of National Art History: Croatian Art of 1920s)

Autori
Maković, Zvonko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
3. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti. Knjiga sažetaka / Žmegač, Andrej - Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 2010, 47-47

ISBN
978-953-6106-85-1

Skup
3. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.11.2010. - 27.11.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
modernizam; avangarda; Srednja Europa; "naš izraz"
(modernism; avant-garde; Central Europe; "our expression")

Sažetak
Dvadesete godine 20. stoljeća predstavljaju iznimno intrigantno i važno vrijeme u kojemu se konstituira čitav niz posebnosti koji hrvatsku umjetnost čine prepoznatljivom u širem kontekstu. Njezin širi kontekst bio bi, prije svega, srednjoeuropski, a zatim i europski. Krajem Prvoga svjetskoga rata artikuliraju se jezički standardi koji hrvatsku lokalnu produkciju nastoje približiti matičnim zbivanjima jakih europskih središta. Vrlo često se takva približavanja čine putem posrednika, pri čemu je udio srednje Europe od iznimnoga značenja. Kao što je ranije bio München i Beč, sada je Prag jedna od važnih referencija u kojoj se artikuliraju mnoge vrijednosti iz kojih će se formirati modernizam, štoviše i radikalniji oblici modernizma koji već pripadaju području avangardi. Kao što ekspresionizam u Hrvatsku ne stiže direktnim utjecajima, već preko hibridnih verzija već prihvaćenih u drugim sredinama (Prag, Budimpešta...), tako je to i s dadom koja također na hrvatsku umjetničku scenu dolazi iz Praga. Isto će biti i s konstruktivizmom, zatim zakašnjelim verzijama kubizma. Čak i onda kada se nastoji otkriti lokalna posebnost, tzv. naš izraz, i tada je udio posrednika važan i nezaobilazan. Pod krinkom "naše" umjetnosti poseže se vrlo često za manje ili više apsolviranim jezičkim normama koje postoje u srodnim sredinama. Osnovna teza izlaganja je da bez čvrste povezanosti s bližim (srednjoeuropskim) i daljim (europskim) poticajima ne bi bilo ni onoga kompleksa koji hrvatsku dionicu u izabranome razdoblju, okvirno od kraja Prvoga svjetskoga rata pa do sredine tridesetih, čini posebnom i nedvojbeno iznimno zanimljivom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA