Naslov
Apsolutni nominativ u hrvatskim svetopisamskim prijevodima
(Nominative Absolute in Croatian Translations of the Bible)

Autori
Vrtič, Ivana

Izvornik
Zbornik Matice srpske za društvene nauke (0352-5732) LIII (2010), 2; 35-48

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
povijesna sintaksa; gerundske konstrukcije; apsolutni nominativ; povijest hrvatskog jezika; svetopisamski prijevodi
(historical syntax; gerund phrases; nominative absolute; history of the Croatian language; Scripture translations)

Sažetak
Apsolutni nominativ, gerundska konstrukcija koja se sastoji od gerunda i imena u nominativu, bio je općeslavenska sintaktička konstrukcija. Prema dosadašnjim istraživanjima potvrđen je u crkvenoslavenskom, staroruskom, staročeškom, staropoljskom i starosrpskom jeziku. Metodom unutrašnje komparacije navedena sintaktička konstrukcija istražuje se u okviru hrvatskog sustava u različitim fazama njegova razvoja (od XV. do XIX. stoljeća), i to u jednom žanru – hrvatskim svetopisamskim prijevodima. Istraživanje pokazuje da je apsolutni nominativ dobro potvrđen u većini starijih hrvatskih svetopisamskih prijevoda (u Konzulovu i Dalmatinovu prijevodu Novog zavjeta, zatim u Kašićevu prijevodu Svetog pisma te u Katančićevu prijevodu Svetog pisma), kao i u starijoj lekcionarskoj tradiciji (u Zadarskom, Bernardinovu, Ranjininu, Zborovčićevu, Andriolićevu, Bandulavićevu, Kašićevu, Kesićevu, Pavićevu i Kneževićevu lekcionaru). Sintaktičko-semantičkom analizom primjeri apsolutnog nominativa klasificiraju se prema semantičkim tipovima i podtipovima unutar funkcije adverbijalnog determinatora, najčešće sintaktičke funkcije apsolutnog nominativa u hrvatskim svetopisamskim prijevodima. Izbor i upotreba apsolutnog nominativa a ne neke druge konkurentne strukture, nominalne ili verbalne, posljedica je jezičnih i izvanjezičnih čimbenika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA