Naslov
Kruljac Polak Jadranka, Kristalno jasno
(Kruljac Polak Jadranka, Crystal clear)

Autori
Fabijanić, Nenad

Izvornik
ORIS Časopis za arhitekturu i kulturu (1331-7571) III (2000), 7; 78-86

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
sućut; iskustvo smrti; javna područja i površine; urbani identitet
(compassion; the experience of the death; public areas and surfaces; urban identity)

Sažetak
"Modernitet postavlja zahtjev mjere koju ne smijemo prevršiti. Ta smjerna suzdržljivost jedino je stvarno sjećanje, jedini put iskrene sućuti…"(J.K.-P.) Dvadeseto stoljeće bremenito je iskustvom krvavih ideologija i smrti. Od prošlih različito možda samo njihovim velikim brojem. Smrt je, na ovim prostorima strašnom prisutnošću, teško dokučivim i često nerazumljivim razlogom postala okrutna stvarnost. Sućut će uvijek biti istina individualnog osjećaja, za žrtvu života nesrazmjeran način zahvale. Postoji li razmjeran način i kako ga oblikovati? Svako poslijeratno vrijeme pokazuje isto lice. Mjesta vječnog spomena ovih su se godina obilježavala kratkoročnim inspiracijama "umjetničkih" interpretacija. Trošila se iskrenost, razumijevanje i izražajnost. Deklarativne geste, manipulacije i brzopletost prekrile su grobove neizmjernim brojem neproporcionalnih križeva, izgrebenih šahovnica i granitnih kocaka, plošnim i iscrtanim pleterom, stranačkim simbolima, pukotinama i rezovima, golubicama i maslinovim grančicama… Narativnom patetikom, gomilom neartikuliranih simbola i metafora pokrivena su mjesta posljednjeg oproštaja, stvoreni nesporazumi našeg nerazumijevanja, površne osjećajnosti ili čak stvarne bezosjećajnosti. Zaboravljeni su oni kojih nema. Iskustvo smrti, iznenada žrtvovanih, herojskih, traži krajnje reduciran izričaj oblikovanog spomena. Patnja se zatvara unutar najbližeg, intimnog kruga. Naša prisutnost mora imati podlogu zahvalnosti, oblik dostojanstvenog suosjećanja, dignitet i ponos. Problem uvijek ostaje isti, velik i nerješiv mnogima; pronaći mjeru između smjerne distance i sućuti, nestalima slaviti imena, preostalima predati ponos žrtve. O projektu U ovom gradu baštinili smo raskošne javne prostore i površine, navikli na stogodišnje iskustvo uređenih trgova, perivoja, prospekata i parkova. Standardi i prototipovi urbanog mobilijara, vodoskoci, fontane, skulpture, s pratećim elementima definirali su svoje vrijeme, taložili memoriju poštovanja javne upotrebe i urbanog identiteta. Kao i uvijek i svugdje, ili često i uobičajeno, motivi posvete kojom se inspiriralo pri projektiranju i oblikovanju spomenika i urbanih skulptura tražili su se u događajima i ličnostima, češće mitološko-političkog nego stvarnog značaja. Politika i nacionalni naboj u mnogim su slučajevima imali odlučujući autoritet. Stoga se mnogima iz kruga politike i doba ratova kroz vrijeme gubio značaj, ostavivši ih bez aure, izmicao postament. Sretni i zauvijek, ostadoše samo umjetnici, pjesnici , književnici … golubovi. Njihovi su spomenici uvijek nekako drugačiji. Interes i svijest o recentnom uređenju javnih prostora opće upotrebe i značaja javili su se na našim prostorima tek razmjerno nedavno. Briga za periferiju najčešće je periferna! Snaga reprezentativnog gradskog centra na rubovima fragmentarno se reflektira skromnijim ambicijama, mogućnostima i oblikovanjem. Ulaz u Kustošiju, četvrt zagrebačke periferije, posvećen je žrtvama Domovinskog rata. Ovog puta zaključno i za sva vremena. Diskretni šarm suburbane scene i ambijenta prihvaćen je kao podloga oblikovnoj intervenciji spomeničkog tipa. Svijest o neumitnom kontrastu utjecaja i impresije groba s jedne strane, i impulsa životnog naboja i atmosfere malog, perifernog trga, s druge strane, arhitektica Jadranka Kruljac Polak uspješno prihvaća kao realno savladivu datost. Trg kao mjesto oblikovanog otoka gradi na principu proizašlog iz čitanja prostornih i komunikacijskih autoriteta. Materijalom različito strukturirana podnica definira mjesto i funkciju. Zemlja - kamen - bronca - voda. Jednakost u različitosti Na trgu su prisutni spomenici iz dva vremena i dva rata. Njihova veza je sukladno uspostavljena. Prihvaćajući i pristajući na jednakost u smrti, žrtvovanjem života, možda i za različite ideale, stanovnici ovog dijela grada, pa dakako i autorica, uvažavaju koegzistenciju likovnih izraza. U prostornoj prisutnosti svode se na bliski izraz i kvalitetu arhetipskih formi - kubusa i kvadra, solida u prostoru u materijalnom i strukturnom postojanju. Riječ je o kontrastu kamena i stakla i svega onoga što priroda nastanka i karakter materijala simbolično predstavljaju svojom obradom i efektima. Iz vrela opločenog crnim kamenom izranja stakleni monolit, simbolični, dramatični otklon od realnog, životnog i zemaljskog, prisutnog i stvarnog. Svladavanje stakla kao posebnog materijala po karakteru, strukturi i dimenzijama, ma kako se i za što koristi, stvar je posebnog osjećaja, ali i tehnoloških mogućnosti, a time i dilema. Autorica dokazuje osobni senzibilitet za odabir i mjeru upotrebom staklenog bloka niklog iz vode čime uspostavlja novu podlogu za imena palih žrtava. Savršenu, hladnu, prozračnu, refleksnu … Prihvativši, zapravo, jedino moguće… iza svega, iza života, iza čovjeka ostaje samo ime. Upisano ovdje u staklu. Jedina smetnja ovom ispravnom principu, ideji i konceptu, koja narušava čitkost integralne jasnoće, nastala je iz obzira prema cjelokupnom zatečenom zelenilu. Ovaj čisti i jasno urbani fragment trebalo bi proširiti urbanističkim projektom šire zone kroz nove i adekvatne sadržaje projektirane istom autorskom rukom. Arhitektica Jadranka Kruljac Polak svoje kvalitete i sposobnosti potvrdila je časno. Stalna briga i održavanje ovog urbanog detalja najbolje je što se arhitektu može dogoditi. Uspostavit će se tako, u vremenskom kontinuitetu, adekvatan odnos našeg uvažavanja memorijalnog motiva i cilja nastanka ovog spomena. Urbanističko-arhitektonska realizacija finalni je projektni rezultat natječajnog procesa raspisanog u dva navrata 1996. i 1997. godine. Pokrovitelji su bili Gradsko poglavarstvo grada Zagreba i Inicijativni odbor Kustošije. Spomen i trg stvarani su za mrtve i žive, za dan i noć, za ljeto i zimu … za vrijeme koje nas jedino vrednuje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA