Naslov
Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti
(Bosnian Franciscans and their representatives at the Ottoman Porte)

Autori
Kursar, Vjeran

Izvornik
Prilozi za orijentalnu filologiju (0555-1153) 60 (2011); 371-408

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
povijest; Osmansko Carstvo; 19. st.; bosanski franjevci; Porta; diplomacija
(history; Ottoman Empire; 19th century; Bosnian Franciscans; Porte; diplomacy)

Sažetak
Dobivanje fermana i ostalih isprava koje su utvrđivale prava i povlastice bosanskih katolika, iziskivali su od franjevaca dosta financijskih sredstava, ali i diplomatske vještine u komunikaciji sa nižim lokalnim vlastima, bosanskim vezirom, kao i samom Portom. Pritom franjevci u odnosima sa lokalnim vlastima djeluju uglavnom samostalno, dok u odnosima sa višim instancama većinom traže posredovanje svjetovnjaka, od domaćih trgovaca sa vezama u Istanbulu, do diplomatskih predstavnika katoličkih država na Porti. Najčešće se radilo o poslanicima država kojima je Porta priznavala pravo duhovnog skrbništva nad osmanskim katolicima, poput Francuske, Austrije, i naravno, Svete Stolice. Posebnu pomoć bosanskim franjevcima pružala je Dubrovačka Republika, koja je, kao osmanski vazal i sjedište rimske Svete kongregacije za propagandu vjere za Balkan od 1623., imala veliki upliv na položaj katoličanstva u europskom dijelu Osmanskog Carstva. Sredinom 19. stoljeća prilike su se iz temelja izmijenile pod utjecajem reformi Tanzimata i modernizacije. Proglašena je pravna jednakost svih građana Osmanskog Carstva bez obzira na vjersku pripadnost, a nemuslimanskim vjerskim zajednicama je po prvi puta proklamativno zajamčena puna sloboda djelovanja. U novonastalim okolnostima vodstvo franjevačke provincije Bosne Srebrene odlučilo je utemeljiti stalno predstavništvo u osmanskoj prijestolnici Istanbulu. 1845. godine zalaganjem fra Filipa Pašalića (1806-1861) u selu poljskih emigranata Adamköyu (danas Polonezköy), udaljenom tridesetak kilometara od Istanbula, bosanski franjevci stječu svoje prvo uporište. Sedam godina kasnije franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja sa samostanskom zgradom na Galati u Istanbulu, i tu ostaju sve do 1882. godine, kada, uslijed prilika nastalih austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, nestaje potreba za franjevačkim predstavništvom u osmanskom prijestolnici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA