Naslov
Feynmanov pristup elektrodinamici i gravitaciji
(Feynman's approach to electrodynamics and gravitation)

Autori
Jurić, Tajron

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet, Fizički odjel

Mjesto
Zagreb

Datum
02.05

Godina
2011

Stranica
50

Mentor
Meljanac, Stjepan

Ključne riječi
Maxwell-ove jednadžbe; Feynman-ov pristup; Lorentz-ova sila
(Maxwell's equations; Feynman's approach; Lorentz's force)

Sažetak
R. P. Feynman je 1948. pokazao svom kolegi F. J. Dysonu svoj izvod Maxwellovih jednadžbi. Feynman je polazeći od komutacijskih relacija između koordinata položaja i brzine nerelativističke čestice došao do Lorentzove sile i homogenih Maxwellovih jednadžbi. Taj rad nikad nije objavio. Dyson je nakon njegove smrti objavio Feynmanov dokaz i tako je zahvaljuju ći njemu taj zanimljiv Feynmanov rad postao dostupan i nama . Otada je u literaturi otvorena rasprava o Feynmanovom pristupu baždarnim teorijama i gravitaciji. Feynman je tražio najopćenitiji mogući oblik za silu, namećući samo Heisenbergove komutacijske relacije na koordinate položaja i brzine nerelativističke čestice koja se giba u skladu s Newtonovim zakonom i došao do rezultata da mora postojati električno i magnetsko polje koja zadovoljavaju homogene Maxwellove jednadžbe te silu u formi dobro poznate nam Lorentzove sile. Kako je iz pretpostavki koje su invarijantne na Galilejeve transformacije dobio rezultat koji je relativistički invarijantan? U tu ćemo raspravu ući nakon što u detalje izložimo orginalni Feynmanov izvod. Tome ćemo posvetiti cijelo drugo poglavlje. Feynmanov izvod je matematički rigorozan, ali relativistička kovarijantnost nije u njemu manifestna. To je ponukalo S. Tanimuru da napravi poopćenje Feynmanove procedure na specijalnu i opću teoriju relativnosti. Tu ćemo proceduru izložiti u trećem poglavlju i ona predstavlja središnji dio ovoga rada. Vidjet ćemo da ta procedura na kraju vodi na zaključak da je najopćenitija sila koja može djelovati na česticu elektromagnetska i gravitacijska sila. Ono što je fascinantno je da u Feynmanovom pristupu nema lagranžijana, hamiltonijana niti varijacionog principa, a ipak kao rezultat daje Lorentzovu silu kao najopćenitiju formu sile u kojoj figuriraju polja koja moraju zadovoljavati homogene Maxwellove jednadžbe. U četvrtom poglavlju ćemo pokazati kako formulirati Feynmanov pristup u slučaju ne-Abelove teorije i u tu svrhu ćemo se upoznati s Wongovim jednadžbama, koje predstavljaju poopćenje Lorentzove sile zbog djelovanja ne-Abelovog baždarnog polja. Tako smo, na neki način, objedinili sve sile unutar jednog pristupa. Nakon što smo razmotrili sve posljedice Feynmanova pristupa i zaključili da kao rezultat dobivamo "staru" fiziku, pokušat ćemo ilustrirati kako bi se s ovom novom metodom mogla otkrivati "nova" fizika. Kao zanimljiv primjer ponuditi ćemo mogućnost tretiranja magnetskih monopola te na samome kraju dati i kratak motivacijski uvod i moguću primjenu na nekomutativne prostore. Na kraju završavamo ovaj rad s nekoliko komentara u vezi same interpretacije ovog pristupa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Fizika

POVEZANOST RADA