ࡱ> gbjbjBrBr .  C&tS8G T.0__"\\\.+0+0+0+0+0+0+$/2.T+\\\\\T+i."""\~.+"\.+"":v#,#@w-2# +.0.# 22#2#d\\"\\\\\T+T+:\\\.\\\\2\\\\\\\\\ : Zdenka Janekovi Rmer O napuatanju, udomljivanju i posvajanju djece u srednjovjekovnom Dubrovniku i Dalmaciji Transmisija djece izvan obitelji po krvi jedno je od obilje~ja ljudskog druatva. Joa od prapovijesti dogaalo se da dijete na razli ite na ine odlazi iz obitelji po krvi i dolazi u obitelj hranitelja, udomitelja ili posvojitelja. Od srednjeg vijeka u zbrinjavanju djece izvan bioloake obitelji sudjelovale su i institucije, isprva vezane uz crkvene ustanove, a potom uz gradsku ili dr~avnu vlast. Prijelaz djece u nove obitelji otvara niz pitanja o njihovom pravnom i druatvenom statusu, filijaciji, identitetu, rodbinskim vezama i nasljeivanju. Rimska institucija adopcije otvorila je niz pitanja pravne prirode  o na inima i posljedicama adopcije te o prenoaenju roditeljskih odgovornosti i du~nosti na adoptivne roditelje. Raznolike prakse transmisije djece otvorile su i pitanja o prirodi roditeljstva, koje nije samo bioloaka nego i socijalna, pravna i duhovna kategorija. Prema antropoloakoj definiciji postoji pet temeljnih sastavnica roditeljstva: za ee i trudnoa, hranjenje i skrb, obrazovanje, uzdr~avanje i zaatita te pravni identitet. Od tih pet sastavnica samo je jedna vezana isklju ivo uz bioloako roditeljstvo, drugim rije ima, samo je jedna koja nije vezana uz adoptivno roditeljstvo. Napuatanje djece: izlaganje, prodaja, nauk, slu~inski ugovori, slu~ba u Crkvi Napuatanje djece bilo je joa od anti kih vremena te u srednjem i ranom novom vijeku jedan od na ina regulacije veli ine obitelji, rjeaavanja problema nasljeivanja, roenja djeteta nepo~eljnog spola, bolesti i deformiteta djece, druatvene osude zbog roenja izvanbra ne djece te one roene iz preljuba, incesta ili silovanja, kao i egzistencijalnih problema. Zbog tih jakih motiva, broj napuatene djece bio je vrlo velik. U anti kom rimskom svijetu napuatanje djece bilo je raairena praksa o kojoj ne postoje statisti ki podaci, ali postoji veliki broj pravnih, knji~evnih, filozofskih tekstova koji o tome govore. Rimsko moralno i pravno stajaliate bilo je da je napuatanje opravdano socijalnim i drugim razlozima. Ni zakon ni javno mnijenje nisu postavljali prepreke roditeljima koji su izlagali i davali djecu. Oni pisci koji su se suprotstavljali napuatanju inili su to prvenstveno zbog obiteljskih i dr~avnih interesa, a ne interesa napuatene djece. U Rimu je jedna od najraairenijih metoda bilo izlaganje djece na mjestima gdje bi ih mogli nai i preuzeti drugi ljudi. U srednjem vijeku zabilje~ene su i druge metode: povjeravanje male djece samostanima (oblacija), prisilno zareivanje, smjeatanje djeteta kod roaka ili stranaca, davanje ili prodavanje djece na ugovor o slu~instvu ili aegrtovanju. U antici su brigu o napuatenoj djeci preuzimali pojedinci, a u srednjem vijeku i Crkva te specijalizirane gradske ustanove. Kraanstvo je donijelo nova pravila i stavove o napuatanju, prodaji, posvojenju i podizanju napuatene djece. Kraanski pisci iz prvih stoljea kraanstva uglavnom su slijedili pragmati ne judaisti ke i rimske stavove prema napuatanju i prodaji djece. Napuatanje djece osuuju prvenstveno zbog mogunosti smrti izlo~enog djeteta i moguih incestuoznih odnosa zbog neznanja o porijeklu. Ne osuuju roditelje koji su ostavili djecu, smatrajui da su siromaani ljudi na to ponekad prisiljeni i da je to njihova ~rtva. Istovremeno, pokazuju razumijevanje i prema ljudima koji su preuzeli skrb za napuatenu djecu. U ranosrednjovjekovnim tekstovima u tom se kontekstu tuma e starozavjetni tekstovi o ~rtvovanju djece, a osobito napuatanje Abrahamova sina Jiamaela i Mojsija, kojeg je majka napustila da bi ga spasila od progona, a posvojila ga je faraonova ki. Evanelja donose novi stav o djeci  Isus o njima govori kao o najveima, o uzorima vjere, a istovremeno potrebitima zaatite. Pavlove poslanice naglaaavaju obavezu brige roditelja za djecu. No najmonija predod~ba Novoga Zavjeta koja je utjecala na odnos prema djeci, osobito prema napuatenoj djeci, jest ona o Bogu kao ocu, a ljudima kao brai i sestrama, Bo~joj adoptivnoj djeci. Novi Zavjet takoer mijenja starozavjetni obrazac ~rtvovanja djeteta Bogu  inverzno, Isusovim roenjem Bog daje dijete ovjeku, Sina ovje jeg i njega ~rtvuje za ljudsko spasenje. Od 4., a osobito od 5. st., Crkva sve intenzivnije poziva roditelje da brinu o djeci, ali ih i dalje ne osuuje ako ostave djecu. ak su i odluke koncila poticale zbrinjavanje djece u drugim obiteljima. S nestankom rimske zakonske regulative i pod utjecajem prava i obi aja barbarskih naroda, napuatanje i posvojenje djece postalo je neorganiziranije i slabije nadzirano. Jedino je Crkva pokuaavala uvesti pravila u to podru je donosei zakone protiv napuatanja djece i edomorstava. Istovremeno je brinula o napuatenoj djeci i posredovala izmeu roditelja po krvi i adoptivnih roditelja. Takoer, Crkva je dokinula rimsko o insko pravo da se slobodno rijeai djece i tome suprostavila moralnu du~nost da se poatuje ~ivot djece i da ih se odgaja.  U razvijenom srednjem vijeku se, zbog porasta standarda ~ivota, razvoja gradova i profesionalizacije, meu viaim slojevima druatva smanjio broj napuatene djece. Meutim, u rubnim i siromaanijim krajevima Europe te meu siromaanim stanovniatvom i dalje je bilo mnogo napuatanja i trgovine djecom. Oblacija je upravo u to vrijeme bila u zenitu. U 13. st. broj napuatene djece je rastao, prvenstveno zbog rasta broja stanovnika i sve vee mogunosti za raanje nezakonite djece. Stanje je uglavnom ostalo nepromijenjeno i u kasnom srednjem vijeku i ranom novom vijeku. Oblacija je jenjala, ali je joa postojala, kao i zareivanje u djetinjoj dobi te davanje djece u slu~bu. Nastavilo se i izlaganje djece, koje je u 14. i 15. st. bilo naju estalije u Italiji, zbog na ina nasljeivanja na jednake dijelove. U talijanskim i drugim ju~noeuropskim trgova kim centrima prisutno je i dje je ropstvo. U 14. st. mnogi europski gradovi osnivaju institucije za napuatenu djecu, a u 15. st. takve je domove imao gotovo svaki vei grad. Prema istra~ivanjima provedenima u Italiji, pristupa nost domova za naho ad poticala je napuatanje djece. Na dubrova kom podru ju je u kasnom srednjem i ranom novom vijeku izlaganje djece bilo u estalo, unato  postojanju Nahodiata. }ene su izlagale djecu u blizini crkava ili na putu, pred kuom ~upnika ili na vratima groblja  na mjestima gdje su ih prolaznici mogli ugledati i spasiti, u strahu da bi mogle biti otkrivene budu li nosile dijete u grad, u Nahodiate. O tome svjedo e slu ajevi kada je doalo do smrti djeteta i suenja majci zbog edomorstva. Naime, djeca koja nisu bila brzo naena umirala su od pothlaivanja i napada ~ivotinja. Glavni razlog izlaganja ili ostavljanja u nahodiatu bilo je izvanbra no roenje, bez obzira na spol djeteta. }ene su napuatanjem htjele prikriti nedozvoljenu seksualnu vezu i sa uvati svoju druatvenu poziciju i mogunosti. Slu ajevi razotkriveni na sudu pokazuju da je malo njih moglo ra unati na podraku unutar obitelji, atoviae da su podlijegale odmazdi i kaznama, osobito one na selu. Zakonom o Nahodiatu iz 1432. nije predviena nikakva kazna za napuatanje djece, ato zna i da je taj in bio druatveno prihvatljiv i opravdan. Takav odnos prema napuatanju temelji se na premisama rimskog prava, no ugraen je i u kanonsko pravo, koje je zabranjivalo i sankcioniralo poba aj i edomorstvo, a napuatanje djece smatralo nepo~eljnim ali legitimnim tra~enjem izlaza iz egzistencijalne krize. O tome svjedo i i zaatita koju je zakon pru~ao ~enama koje su ostavljale djecu na okretaljki, prijetei kaznama onima koji bi ih pokuaali sprije iti i razotkriti njihov identitet. }ene su esto plaale nekome tko bi umjesto njih odnio dijete na okretaljku, kako svjedo i jedna nesretna Cavtaanka 1727. godine:  ...ali sam i od prije raala vee puta i sve sam djecu poailala na sveto kratenje i na ospedo, i tomi je slijedilo od prije za aest puta, i sve sam plaala ko mi je nosio re enu djecu e valja na ospedao, kako imam dosta svjedod~be...  Knjige o porodiljama (sa uvane od 18. st.) svjedo e da su ~ene mogle doi tajno roditi u nahodiate, anonimno i bez ikakvih sankcija. O troaku doma bile su zbrinute petnaest dana nakon poroda, iznimno i mjesec dana. U knjizi nisu zabilje~ena njihova imena nego samo datum poroda, spol djeteta te troakovi doma. U slu~inskim ugovorima za maloljetnu, ak i vrlo malu djecu, krije se joa jedan na in napuatanja djece ili, bla~e re eno, rjeaavanja egzistencijalnih problema roditelja koji ih nisu mogli uzdr~avati. Europski dokumenti svjedo e o u estaloj prodaji djece, pogotovo u ranom i razvijenom srednjem vijeku - bila su to druatva u kojima je dje ji rad bio raairen i potreban. U dubrova kom arhivu je sa uvano mnogo takvih ugovora iz 13. i 14. stoljea. Ugovori ne spominju obaveze gospodara, naprotiv, izri ito ka~u da sa servima i ancilama mo~e postupati po svojoj volji. Roditeljima ili roacima su takvi ugovori donosili su zaradu, a djeci su osiguravali uzdr~avanje. Kasnije je ropstvo ustupilo mjesto ugovorima o slu~bi. Na sjeveru Europe, u Skandinaviji i u Engleskoj bilo je uobi ajeno da se djeca odgajaju izvan kue. I ona djeca koja su imala roditeljsku skrb provodila su dio djetinjstva u tuoj kui iz odgojnih razloga i zbog stjecanja zanata. Mediteranci su to smatrali barbarskim obi ajem, nebrigom i nedostatkom ljubavi prema djeci. Njihovi su sinovi ostajali s njima dugo nakon puberteta, a keri do udaje. Meutim, i na Mediteranu je mnogo djece privremeno ili stalno ~ivjelo izvan vlastite obitelji. U Dubrovniku su ak i vlasteoska djeca do tree godine ~ivota esto boravila izvan roditeljske kue, zbog obi aja da se dijete dade dojilji na selo, kako bi se njegova plemika majka mogla ato prije posvetiti novoj trudnoi. U ni~im slojevima druatva, osobito onima koji su bili na rubu egzistencije, veliki je broj djece morao ii u tuu kuu zbog slu~enja ili u enja obrta. Sluakinjice ( upe ili godianjice) su dolazile u kue gospodara u dobi od 10  12 godina, a obrtni ki djetii joa mlai, u dobi od 7  8 godina. Ugovori o aegrtovanju omoguavali su dje acima u enje zanata i druatveno napredovanje. Djevoj icama koje su postajale sluakinje u nekoj gradskoj kui takoer su s vremenom otvarale neke ~ivotne mogunosti  primjerice, po isteku slu~be mogle su dobiti miraz od gospodara. Bratovatinske matrikule navode jednake obaveze prema djetetu kao i ugovori o udomljenju i posvojenju. Dogaalo se da sluakinje i aegrti u kui gospodara budu primljeni u neku vrstu prisnog, obiteljskog odnosa, no mnogo eae je bilo nasilje. Joa jedan oblik napuatanja djece jest i zatvaranje maloljetne djece, pogotovo djevoj ica, u samostan. Zareivanje djece bio je prihvaen, ak i pohvalan na in regulacije veli ine obitelji i troakova. Zbog mirazne i ~enidbene politike plemstva veliki broj djevojaka za udaju odlazio je prisilno u samostan. Testamenti pokazuju da su ak i bogati o evi esto ve kod roenja djevoj ica odreivali koja e se udati, a koja ii u samostan. Mnoge od njih bile su joa u dje joj dobi, ak i mlae od 10 godina, jer su po statutarnoj odredbi roditelji imali pravo prisiliti ih da odu u samostan sve do zakonite dobi (12 godina). Dubrova ki zakon o mirazu iz 1423. godine ka~e da je takav postupak roditelja  protiv svake ljudskosti i obzira . Zareenje nije bilo jedini oblik napuatanja djece vezan uz samostane. Joa od ranog srednjega vijeka postojalo je i darivanje djece samostanu: oblatio. Taj obi aj ima i biblijsko utemeljenje u pri i o Samuelu kojega je majka Ana do~ivotno posvetila slu~bi Bo~joj u hramu. J. Boswell oblaciju smatra napuatanjem i ak je usporeuje s rimskim izlaganjem djece. Po njegovu mialjenju taj je obi aj imao prvenstveno socijalnu, a ne religioznu svrhu. U historiografiji se vodi diskusija o tome je li to doista tako, jer je oblacija omoguavala uzdizanje na druatvenoj ljestvici i zamjensku obitelj  samostansku zajednicu. Oblacija je sli na adopciji po tome ato implicira potpuno prenoaenje roditeljskih odgovornosti na opata i potpunu promjenu statusa djeteta. No oblacijom se nije prekidala filijacija. Veina suvremenika gledala je na oblaciju kao na in vjere i ~rtve, kojim tjelesni roditelji daruju dijete Bogu posredstvom samostanske zajednice. Imala je i jako socijalno zna enje, jer je stvarala nove veze. No ve su neki srednjovjekovni autori zapazili da je to u mnogim slu ajevima bio prikriveni na in napuatanja djece kako bi se roditelji oslobodili obaveze da ih uzdr~avaju i rijeaili problem nasljeivanja imanja. Vodila se ~estoka diskusija o tome mora li oblatus i u odrasloj dobi poativati darivanje svojih roditelja i ostati do~ivotno obvezan samostanu. To je pitanje rijeaeno krajem 12.st., papinskim odlukama o tome da oblati moraju potvrditi svoje zavjete i da mogu otii ako ~ele. Svakako, i kod oblacije i kod prisilnog zareenja postojali su socijalni motivi i posljedice: o ito je da se obitelj na taj na in rjeaavala djece i obveze da im da miraz ili nasljedstvo. I druatvena dobrobit je bila o ita: oblacijom su samostani dobivali radnu snagu i donacije novca, a lai ko druatvo je rjeaavalo demografske probleme i probleme nasljeivanja. Kroz taj obi aj Crkva je ponudila humaniju alternativu drugim oblicima napuatanja djece. Obi aj darivanja djeteta samostanu jenjao je izmeu 12. i 14. st. no u manjoj se mjeri odr~ao sve do Tridentskog koncila. Benediktinska regula eksplicitno je uklju ivala oblaciju, pa je jedan takav slu aj zabilje~en i u kartularu samostana Sv. Marije iz Zadra: opatica Rosana 1170. godine prima dje aka Prvoaa kojega majka daruje na samrti. Redovnice se obavezuju da e ga obrazovati. Bude li u io moi e postati sveenikom, a bude li se uzoholio i odbio u iti morat e do~ivotno slu~iti samostanu.  Razli iti oblici udomljivanja djece i brige o djeci izvan obitelji otvaraju pitanje ekskluzivnosti obitelji, odnosno bioloakih roditelja u odgoju i oblikovanju karaktera djece. Tu su prije svega rimski alumni, do~ivotni atienici prihvaeni u kuu na odgoj. Iako ima razli itih mialjenja o njihovom socijalnom polo~aju, prete~e uvjerenje da su to bila izlo~ena ili napuatena djeca koju su drugi prihvaali u svoju kuu i brinuli za njih kao o svojoj djeci, iako nisu bili formalno adoptirani. Za razliku od zakonske adopcije do koje je dolazilo zbog produ~etka roda, nasljeivanja i politi kih razloga, odnos prema alumnima temeljio se na osjeajnim vezama. O tome svjedo e brojni natpisi na kojima skrbnici izra~avaju svoje roditeljske osjeaje prema alumnima. Tim se neformalnim na inom esto slu~e ~ene kako bi zaobiale zabranu posvajanja jer nisu bile osobe sui iuris. Udomitelji su mogli alumnima oporu no ostaviti imetak. Poznat je takoer primjer dojilja i dadilja i njihove va~nosti ne samo u tjelesnom nego i u emocionalnom i intelektualnom razvoju djece. U dubrova kim vlasteoskim kuama svako je dijete imalo svoju dojilju, kasnije dadilju, kojoj je moglo biti privr~enije nego majci. O tome svjedo e izrazi ljubavi i legati dadiljama u oporukama, osobito kod ~ena koje su dulje ostajale pod okriljem dadilje negoli muaka djeca. Obrtni ke obitelji koje su prihvaale djetie u svoju kuu takoer su se obavezivale na odgoj i skrb. Spomenute vrste skrbi ulaze u pojam udomiteljstva ili hraniteljstva  u latinskom jeziku se rije i koje definiraju odnos s djecom temelje na hranjenju: nutrix, nutricius, mamma, alumni. Sli no je i u drugim jezicima. U odgoju djece sudjelovali su i u itelji te nerijetko postajali o inske figure u ~ivotu djeteta. Svi su ti odnosi uklju ivali dio spektra odnosa roditelj dijete, bilo u emotivnom bilo u socijalnom pogledu. Ne ulazei dublje u tu problematiku, spomenut u samo da su antropoloaka istra~ivanja razli itih druatava pokazala da nije atetno po dijete da se za njega brinu ljudi izvan obitelji, ukoliko je takva briga druatveno strukturirana i prihvaena te praena emocionalnom i drugom podrakom. Transmisija djece: adopcija, udomljivanje, institucionalna skrb Adopcija je prema rimskom pravu kona na  zna i prijelaz djeteta u novu obitelj uz kidanje ranijih obiteljskih veza. Prema rimskom pravu adoptivni sinovi bili su istom polo~aju kao i roeni  bili su punopravni lanovi obitelji oca-posvojitelja Zadr~avali su rodbinske veze po krvi, ali su se agnatske veze s bioloakom obitelji prekidale i uspostavljale se nove, u adoptivnoj obitelji. Kult predaka i mrtvih posvojenik je dugovao adoptivnoj obitelji. Osobno ime je dobivao prema adoptivnom ocu, preuzimao je obiteljsko ime i nadimak, a zadr~avao je i obiteljsko ime roda po roenju (ovo potonje osobito u doba Carstva). Adopcija je u Rimu bila uobi ajena i vrlo esta, osobito u ranom Carstvu. Posvojitelji su prema rimskom pravu mogli biti samo muakarci, jer ~ena nije imala potestas nad roenom djecom, pa je nije mogla dobiti ni nad posvojenom. To drugim rije ima zna i da ~ena posvojitelja nije postajala majka posvojenom sinu niti je on imao nasljedna prava na njezinu imovinu. Takvu mogunost je u nekim slu ajevima dopustio ve Dioklecijan, a Justinijan je unio ograni eno pravo ~ena na posvojenje u zakon. Ipak, nejednakost muakaraca i ~ena u posvojenju u praksi se zadr~ala i u srednjem vijeku. U rimskom i bizantskom druatvu te u europskim druatvima novoga vijeka oblici posvojenja se mogu lako utvrditi, jer su pravno jasno definirani. S druge strane, postoje i raznoliki oblici delegiranja roditeljske uloge koji ne zna e promjenu identiteta. U mnogim druatvima, izmeu ostalih u europskim srednjovjekovnim druatvima, postojale su neformalne adoptivne prakse koje su se ravnale po obi ajnom pravu i varirale na ine i stupnjeve preuzimanja odgovornosti o djeci, od hraniteljstva do potpune filijacije. Varijacije koje je omoguavalo obi ajno pravo naslanjaju se na Justinijanov zakon koji isklju uje pojam patria potestas iz adopcije. Time postaje mogue da dijete prijee u novu obitelj i stekne prava na nasljedstvo bez kona nog raskida s obitelji po krvi. Justinijan je donio i neke zakone koji su atitili udomitelje i posvojitelje i davali im pravo da odbiju zahtjev roditelja po krvi za povratom djece. Novele Leona VI. proairile su prava na posvajanje i time joa izrazitije naglasile socijalni aspekt adopcije. Zabrana sklapanja braka izmeu adoptivnog djeteta i lanova njegove adoptivne obitelj odra~ava shvaanje da adoptivne veze stvaraju srodstvo. U mnogim takvim slu ajevima granica nije bila posve jasna  adoptivna filijacija je postojala, ali nije nu~no bila kona na. Dok je rimska adopcija bila jasno pravno definirana filijacija motivirana kontinuitetom muake linije i nasljeivanjem patrimonija, u srednjem vijeku ona gubi zakonsku i proceduralnu podlogu. Zbog toga neki povjesni ari smatraju da u srednjem vijeku nije bilo prave adopcije. Postavlja se pitanje treba li adopciju definirati isklju ivo prema kriteriju rimskog prava ili se postojee srednjovjekovne adoptivne prakse mogu shvatiti kao takve, bez obzira na to ato nisu bile regulirane zakonski kao ato je to bilo u rimskoj adopciji. I u srednjem vijeku je bilo jasno da adopcija in koji izmeu dviju osoba stvara pravnu vezu analognu bioloakom odnosu roditelj  dijete. Kanonsko pravo se doista malo bavilo pitanjem posvojenja, no podrazumijeva tu mogunost u kontekstu kanona o braku i rodbinskim odnosima. Prema crkvenom zakonu adopcijom su se uspostavljale legitimne obiteljske i srodni ke veze, pa su vrijedile iste ~enidbene zabrane kao u bioloakim obiteljima. Talijanski kanonist Guido de Baysio oko 1300. donosi definiciju adopcije vrlo sli nu onoj iz rimskog prava:  ...adoptio est legitimus actus per quem qui filius non est pro filio habetur. Vel sic adoptio est legalis actio ad solatium eorum qui non habent liberos inducta, pene naturam imitans. Vel sic adoptio est extraneae personae in filium vel nepotem vel deinceps legitima assumptio . I drugi kanonski pravnici poput Balda de Ubaldi i Huguccia prihvaali su adopciju kao zakoniti in kojim se nekoga uzima za sina ili ker i koji time oponaaa prirodu. I u germanskom pravu postojale su prakse koje se u izvorima nazivaju adoptio i koje su bitno razli ite u odnosu na rimsko pravo. Svakako, praksa adopcije i drugih oblika prihvaanja i podizanja napuatene djece i siro adi bila je uobi ajena u kraanskim druatvima, bez obzira na nedostatak zakonske regulative iz ega proizlaze pravno nejasne procedure, neformalni odnosi i neprecizna upotreba termina. Shvaanja koja su bezuvjetno davala prednost porijeklu i identitetu po krvi u odnosu na porijeklo i identitet koje posvojenik dobiva od adoptivnih roditelja, izazvala su odreenu netrpeljivost prema adopciji kao ne emu ato ide protiv prirodnoga reda. Zbog toga ni kanonsko ni svjetovno zakonodavstvo nije do kraja reguliralo to pitanje. Pojedinci koji su ~eljeli adoptirati djecu bili su prisiljeni pravno regulirati taj in privatnim notarskim ugovorima. Ugovori o posvojenju naslanjaju se na bizantsku praksu, u kojoj su notarski ugovori, zajedno s imenovanjem nasljednika u oporuci posvojitelja, ozakonjivali posvojeno dijete. Iz te ugovorne prakse proizlazili su raznoliki odnosi koji nisu nu~no stvarali patria potestas ni agnatske veze niti su automatski povla ili sva zakonska prava legitimnog djeteta. O tome svjedo i i injenica da su lanovi obitelji po krvi zadr~avali pravo da u svakom trenutku zatra~e dijete natrag. U kasnom Rimskom Carstvu i u ranom srednjem vijeku pravo roditelja po krvi da naknadno tra~e dijete od adoptivnih roditelja je bilo potpuno zanijekano, no s promjenom stava prema adopciji ono se vratilo. Pod pojmom adoptio ne misli se uvijek na pravni in nego naprosto na uzdr~avanje djeteta koje se u kui tretira kao roeno, ali neformalno. esto se zamjenjuje naziv posvoj e s nazivom posinak/pokerka, iako u potonjem slu aju ne postoji filijacija. Zbog toga nije uvijek jasno u kakav su doista odnos djeca prihvaena u kuu  kao sinovi i keri, udomljenici ili kao sluge. No, bez obzira na nejasne granice, ipak se i u srednjem vijeku mogu razlikovati dva na ina transfera djece  jedan koji podrazumijeva nastanak zakonskog roditeljstva odnosno filijacije i drugi koji je privremen  to je udomljivanje koje je moglo imati vrlo razli ite oblike. Iz srednjeg i ranog novoga vijeka postoje svjedo anstva o posvojenju u Frana koj, Francuskoj, Skandinaviji, sjevernoj `panjolskoj, sjevernoj Italiji , dok je, primjerice, u Firenci Medicija pravno regulirano posvojenje bilo izuzetno rijetko. Ipak, i ondje postoje neformalne adoptivne prakse koje proizlaze iz osjeajnih potreba i ~elje za nasljednicima. U nedostatku zakonskih mogunosti posvojenja firentinski graani preuzimali su privatnu inicijativu  uzimali su djecu iz nahodiata kui i brinuli za njih bez ikakve pravne regulative. Iako ti ljudi pravno nisu bili roditelji djece nego udomitelji, hranitelji i odgajatelji, njihovi odnosi s djecom predstavljaju neku vrstu neformalne adopcije. U ugovorima esto govore o  svojoj adoptivnoj djeci , iako ta djeca nisu bila pravno uvedena u njihovu obitelj kao njihovi zakoniti nasljednici. Jack Goody je promovirao tezu da je Crkva bila suzdr~ana prema posvojenju i inzistirala na  naravnom srodstvu, ato je, prema njegovu tuma enju, bilo dio kanonske regulacije bra nog prava i nastojanja Crkve da donacije zemlje ljudi bez nasljednika usmjeri prema sebi. Meutim, ne postoje kanoni ni drugi crkveni tekstovi koji bi tako neato potvrivali. Naprotiv, ideja o adoptio divina, o Bo~jem posvojenju ljudi, bacila je novo svjetlo i na posvojenje ovjeka po ovjeku. Pod utjecajem te ideje na posvojenje se po elo gledati kao na spiritualno srodstvo, a ne samo kao na imitaciju tjelesne filijacije. Rije i Sv. Pavla o ovjeku kojega je Bog od roba u inio sinom i baatinikom u srednjem vijeku nisu bile tek metafora, atoviae, u formi odredbe uale su i u kanonsko pravo. Na tom tragu, u Bizantu se prakticiralo posvojenje kroz crkveni obred sli an kratenju, uz upaljene svijee i itanje Kristovih rije i o ljudima kao posvojenoj Bo~joj djeci. Obred je zavraao proskinezom posvojenika, kojemu bi se adoptivni otac obraao rije ima:  Uzeo sam te iz ruku sveenika i nakon svetog blagoslova izgovaram rije i:  Ti si sin moj, danas te rodih (Ps 2, 7). Iz toga je proizaalo shvaanje o duhovnoj dimenziji srodstva i roditeljstva: adoptivno dijete je roeno u novu obitelj duhovnim posvojenjem. To je dalo novo zna enje i kumstvu  kanonsko pravo je naglaaavalo adoptivnu funkciju kumstva, upravo temeljem duhovne veze koja nastaje kroz sakrament kratenja. Na tim se evaneoskim i kanonskim osnovama adopcija tijekom srednjega vijeka sve viae objaanjava osobnim motivima i osjeajnim razlozima te dobiva naglaaenu karitativnu i duhovnu dimenziju. Anti ki mitski, simboli ki modeli posvojenja, Edip, Romul i Rem, govore o politi kim i genealoakim vezama i motivima, opsesiji porijeklom koju adopcija ne razrjeaava  ipak ih snalazi sudbina koja im pripada porijeklom po krvi. Napuatanje Mojsija odvija se na podlozi politi ke tragedije u sukobu Egipana i }idova. Spaaen je posvojenjem koje najavljuje spasenje itavog njegovog naroda. Mojsije najavljuje Isusovu adoptivnu filijaciju koja ima teoloako zna enje za povijest spasenja. Isusovo pripajanje dugoj genealogiji koja simbolizira povijest ovje anstva daje zna enje itavoj genealogiji koja mu prethodi. Josipova uloga u tome podsjea na to da je svako roditeljstvo adoptivno - dajui Isusu ime, on ga prihvaa kao otac. Primjer Sv. Josipa, po kojem je Isus pripadao Davidovoj kui i koji mu je dao legimitet te loze, reflektira se u crkvenom pravu na sve posvojenike koji stupaju u puno srodstvo sa svim lanovima obitelji adoptivnih roditelja. Sna~enje kulta Sv. Josipa koji, kao Isusov adoptivni otac u humanizmu postaje model oca-odgojitelja, govori o odnosu Crkve prema adopciji. Pravnim razlikovanjem djece roene u braku od nezakonite djece Crkva je posredno utjecala na sumnji avost prema adopciji, koja je bila put za legitimaciju izvanbra ne djece. Meutim, odbijanje adopcije je prije svega proizlazilo iz potreba lai kog druatva Dok je u Rimu i u Bizantu bilo mogue posvojenjem mijenjati agnatsku liniju, obi ajno je pravo u europskom srednjovjekovlju zabranjivalo remodeliranje roda pomou adopcije. Najvei otpor posvojenju kao na inu promjene identiteta, odnosno ozakonjenja statusa djeteta pru~ali su plemiki rodovi. Obiteljsko nasljee temeljeno na prokreaciji i krvnoj vezi bilo je presudno meu plemstvom. To se reflektira u germanskom i obi ajnom pravu. U srediatu problema bilo je nasljedno pravo, u toj mjeri da se esto samo ustanovljenje nasljednih prava smatra de facto adopcijom. O tome svjedo e i ugovori o adopciji koji su u pravnom smislu podr~ani pravom donacije inter vivos. Naime, posvojenje djeteta kao nasljednika ugro~avalo je tradicionalne redove nasljeivanja. injenica da posvojenici nisu ulazili u sustav nasljednih redova zna i da oni nisu bili potpuno integrirani u obitelj, a to ujedno svjedo i o lai kom karakteru protivljenja adopciji. Tome se u ranom novom vijeku pridodaje ideja o istoi krvi i porijekla koju bi posvojenje dokinulo. Bioloaki utemeljeno poimanje obitelji i plemstva bilo je presudno za ranonovovjekovno plemstvo, atoviae, postalo je temeljnim atributom plemikog statusa. Iz tih je razloga praksa adopcije slabila tijekom 16. i 17. st. Mnogi komentatori iz toga vremena adopciju smatraju protivnom zakonima prirode i kraanstva. To se promijenilo u 18. st., kada je primjetan novi senzibilitet, novi koncept djetinjstva i roditeljskih obaveza u svim slojevima druatva. Idejne promjene uo i Revolucije inzistirale su na voljnom i osjeajnom zna aju obiteljskih veza i time rehabilitirale adopciju. Za vrijeme Revolucije (1792) donesen je i prvi zakon o adopciji. Osim posvojenja djece, u srednji vijek je iz rimskog prava preneseno i posvojenje odraslih osoba, prete~no muakaraca (adrogacija). Na taj se na in osiguravao kontinuitet obiteljskih prava na zemljiate i obraivanja zemlje, kao i skrb za posvojitelje u starosti. U praksi se naj eae radilo o posvojenju zeta. Odnos prema domazetstvu bio je raznolik. Dok je u Skandinaviji bilo prihvaeno i uobi ajeno da ljudi bez sinova putem ugovora posvoje zeta, roaka, vlastito nezakonito dijete ili stranca, u Firenci se smatralo neprili nim da se na bilo koji na in integrira stranca u obitelj, da mu se da ime, identitet i posjede. Upravo je domazetstvo jedini oblik adopcije koji je pravno reguliran u dubrova kom statutu. Za posvojenje je bila potrebna javna notarska isprava, bez koje sam in nije vrijedio. Posvojeni je zet stjecao prava na imovinu tasta i punice, s time da zakon atiti prvenstvo njegove ~ene, bioloake nasljednice. Adopcija zeta bila je eaa kod seoskog stanovniatva, u obiteljima kojima je nedostajalo radne snage. Treba istaknuti da taj zakon ne koristi termin adoptio nego afiliatio, posinjenje. U srednjem vijeku je prvenstveno Crkva skrbila o napuatenoj djeci i posredovala u nala~enju novog doma za njih. O tome su osobito brinuli novi redovi nadahnuti apostolskim siromaatvom  oni u 13. st. ustanovljuju karitativne ustanove za skrb o djeci. Tako je i u Dubrovniku od 1290. zabilje~ena organizirana skrb za napuatenu djecu u samostanu Sv. Klare. Skrb o djeci u vjerskim i gradskim institucijama karakteristi na je za gradove mediteranske Europe. Te su institucije slu~ile kao mjesto privremene skrbi, odakle su djeca mogla biti vraena roditeljima, poslana na dojenje ili posvojena. One su funkcionirale i kao skrbnici djece  o inski autoritet prebacivao se na upravitelja hospitala koji se obavezivao na uzdr~avanje i odgajanje djeteta. Dubrova ko dr~avno nahodiate Ospedale della misericordia utemeljeno je posebnim zakonom 1432. godine, u kojem vlada s nemalim ponosom govori o bogatstvu i srei grada Dubrovnika i o potrebi da se na tu Bo~ju milost odgovori brigom za  jadna i siromaana stvorenja, koja su stvorena na njegovu sliku i priliku, ali ne nailaze ni na iju pomo i milost osim Bo~je . Smatraju da je nehumano i sramotno da se tolika djeca  bacaju po gradu kao divlje ~ivotinje , a posebno su zabrinuti zbog toga ato esto umiru bez kratenja. Dubrova ko nahodiate je utemeljeno po uzoru na sli ne talijanske institucije koje su postojale joa u 14. (Venecija, Prato, Genova), ponegdje i u 13. stoljeu (Firenca, Siena, Pisa). Prema mialjenju Frana Gondole, vlada Republike bila je nadahnuta brigom za ope dobro, milosrem, uvjerenjem da je sramotno izlagati djecu stvorenu na sliku Bo~ju i strahom od njihove smrti prije kratenja. U hospitalu je dubrova ka vlada namjestila dvije ~ene koje su bile zadu~ene da prime svako dijete i o tome obavijeste upravitelje imenovane u Velikom vijeu. Oni su bili du~ni u najkraem roku krstiti djecu i potom im nai dojilje. Ponekad su djeca ve ranije bila kratena  tada su u okretaljku zajedno s djetetom stavljali i obavijest da je dijete krateno i koje mu je ime. Prema tom zakonu, djeca su trebala boraviti u hospitalu ili kod dojilje do aeste godine ~ivota, meutim, iz kasnijih je dokumenata vidljivo da je ta dob varirala. Djeca su kod dojilja ostajala do tree godine ~ivota, a zatim su bila udomljena ili posvojena ili su se vraala u Nahodiate. Povratak djece u Nahodiate te njihovo smjeatanje u obitelji, slu~benici Nahodiata su bilje~ili u posebne knjige. Prema sa uvanim knjigama iz 18. st. vidi se da su neka djeca posvojena/udomljena ve istog dana nakon povratka, dok su neka ekala nekoliko mjeseci. Neka su djeca u tom razdoblju umrla. Za djecu za koju nema sa uvanih notarskih ugovora o posvojenju teako je rei jesu li posvojena ili udomljena. Formula koja je koriatena u sa uvanoj knjizi iz 18. st. jest  tenere et alimentare come suo proprio figlio/figlia . U Nahodiatu su voene knjige o porodiljama, o dolasku/ povratku djece u nahodiate, o kratenju, o smrti djece, o dojiljama, posvojenjima i udomljenjima. Prema odluci Velikog vijea iz 1513. godine, u jednu knjigu trebalo je upisivati imena djece i podatke koji su bili poznati o njima, a u drugu imena dojilja i podatke o njihovoj slu~bi. Posebno se vodila knjiga s podacima o kratenju djece, a sa uvana je od 1675. godine. U toj knjizi djeca su navedena samo pod osobnim imenom. Tek u 19. st. uvedena je praksa da im se izmisli prezime koje je po injalo inicijalom njihova imena. Najstarija sa uvana knjiga Nahodiata iz 1590. godine sadr~i popis djece koja su dana dojiljama. Sve ostale knjige potje u iz razdoblja nakon potresa, a najviae ih ima iz 18. stoljea. Uz napuatenu izvanbra nu djecu, u nahodiate su smjeatana siro ad, a od 18. st. i legitimna djeca siromaanih roditelja, majki blizanaca i onih koje nisu imale mlijeka ili su bile bolesne te u slu aju nezaposlenosti ili smrti oca. U veini takvih slu ajeva roditelji su bili poznati upraviteljima Nahodiata, ali je bilo i slu ajeva da su djeca ostavljena uz pismo roditelja da su siromaani i ne mogu hraniti dijete te mole da ga prime na nekoliko mjeseci. Postojanje nahodiata svakako je smanjivalo broj edomorstava, ali se teako mo~e rei da je ono doista spaaavalo ~ivot veine djece. Smrtnost djece u nahodiatu bila je zastraaujue visoka, ato pokazuju sa uvani podaci iz 17., 18. i 19. stoljea  viae od polovice djece, u nekim razdobljima i do 90% djece umiralo je prije nego ato su dosegli dob od 3 godine. Takva je smrtnost naho adi zabilje~ena i u drugim europskim gradovima. U kasnijim dokumentima navodi se uzrok smrti, ato je naj eae groznica,. Meutim uzroci mogli su le~ati u nedostatku brige, loaoj prehrani i drugim razlozima koji su slabili imunitet djece. Spominju se i ozljede, utapanje, osip, boginje, a u kasnijim izvorima difterija, kaaalj, ospice, upala plua, suaica, gr evi, dizenterija i druge bolesti. Iako su upravitelji Doma za naho ad nadzirali dojilje i druge kojima je dijete povjereno na skrb, preko ~upnika i drugih glasnika, djeca su ipak mahom umirala. Dojilje su bile zainteresirane za pre~ivljavanje djece koja su im donosila zaradu i nagradu ako bi dijete pre~ivjelo do tree godine ~ivota, no bilo je slu ajeva nemara, loaeg ponaaanja prema djeci, nebrige i vraanja djece, osobito djece s tjelesnim i duaevnim nedostacima. Dogaalo se da im slu~benici Nahodiata uzmu djecu zbog nedovoljne brige ili zbog toga ato su rodile. S druge strane, neke dojilje se nisu mogle odvojiti od dojene djece, pa su ih posvajale. U 19. st. su nahodi nakon tree godine naj eae ostajali u kui dojilje. Uprave gradova su se ponosile domovima no njihov napor da umanje tragi ne posljedice napuatanja doveo je do sustava koji je jam io smrt veine djece. U Arhivu Dubrova ke Republike sa uvani su brojni ugovori o posvojenju, odnosno udomljenju djece iz Doma za naho ad, po evai od 15. stoljea. Va~no je napomenuti da su to notarski instrumenti, a ne isprave koje izdaje Dom za naho ad, ato zna i da su imali javnu vjeru i pravni u inak. Za usporedbu, suvremene firentinske ugovore o preuzimanju i zbrinjavanju djece nije izdavala notarska kancelarija nego upravitelji domova za naho ad. Termini filijacije koji se pojavljuju u dubrova kim ugovorima su: accipere/recipere in filiam et tamquam filiam; tractare et reputare in filium ac si ex eis procreatus et natus esset; tenere et tractare prout tenetur et tractantur fili legitimi et naturales; reputare in filium/filiam; accipere animo et intentione illam/illum habendi et tenendi in filiam/filium et pro filia/filio. Termini adoptare i adoptio se ne pojavljuju. Termin filius adoptivus/filia adoptiva u najstarijim se dokumentima rjee pojavljuje, a kasnije je redovit, uz termin filius proprius/filia propria . Terminologija upuuje na to da se nije radilo o adopciji u onom smislu kako je definira rimsko pravo. To potvruje i injenica da ugovori navode da e dijete imati sva prava zakonitog nasljednika, ato zna i da se to nije dogaalo via facti. Ipak, postoji jasna razlika izmeu takvih ugovora i onih u kojima ne postoji namjera filijacije. Ti su ugovori inili temelj adoptivne reprodukcije, povezujui adoptivne roditelje i djecu u obiteljski odnos. U ugovorima o posvojenju redovito se n2@ L  > j |  * . 8RhnB VXZ$(2ZjFrѼѼѼѼѼѢ㞚ߚ h-ho h-hbp h-h-.h-.hojh-h_|0JUjh-h`NE0JU h-h`NE h-h<- h-h h-h+ h-h ?h~ h-haN*hlSh-.hnCJaJ h-hn202XZ\02(/7$I&IZ`p dh`gdF dh`gd&~ dh`gd- dh`gdlS $dha$gd-dhgd-rtflP,.z  * 2!8!^!!!"8""""J#\#F$$$$$$%%%%%&&`&b&h&ٷپ럒jh-h/0JU h-h/jh-hXr0JUhm@B h-hu'b h-hXrjh-hX40JU h-h4zh5y h-hB h-hn h-hojh-hv[$0JU6h&&<'>'(L)N)P)X)Z))))))**---- /$/&/(/f/h////.0f0~00001.101v1ŹŹŹŹ~z~z~s~slzleze h-hm h-h h-h.Kh5y h-hjh-hWVp0JUhOhnH tH h-hOhnH tH hO h-hx/ h-h~w9h-h~w9hnH tH h5yhnH tH hwhnH tH jh-h 0JU h-h` h-ho h-h/ h-h'v112*2222304d4f4445F5n56777789R:::;;<<\>d>>?@?~?CCFFG Iɾ뱭||xq h-hYhYjh&~0JU h-h4Bh4Bjh-h_20JUh&~ h-h_2h_2hjh-hiT0JU h-hiTh5y h-h 6 h-hUp h-h~w9jh-h0JU h-h.K h-hXO h-h:* I"I$IdJJJKLL LMMVNXNNNNNPPbTdTUUUUVVVVVVVWHW^W`WdWXXXپྺ䏋لل}yljh-hV!_0JUhS h-h:;' h-h7(/h5yjh-hB/0JU h-hjh-hF0JUjhlq0JUhF h-hFjh-hb0JU h-hei h-h\hlq h-hn h-h_2jh-hY0JU(XYYBZTZxZZZZ[[\R\&]*^^___`8`:`<`@`|`~```^aaaaaaaɼɸɱɖɖɏ{sf_ h-hjjh-hj0JUh-hn6 h-hGjh-h m0JU h-hBO h-h mjh-h!E0JU h-h h-h!Eh&$jh-hBO0JU h-hnjh-hj0JU h-hV!_ h-h_^ h-h\ h-h+] h-h&$"abbbbRccddddddXeeeegNgRgglhnhvhhiTifilijjpj~j8kkk>l@lBlüüüñüÝÖ׎זyjh-hZ0JUhy'hZ6hy'hs6 h-hZ h-hjh-h|0JU h-h|hy' h-h78 h-hnjh-ha0JU h-hs h-ha h-h1jh-hXr0JU h-hXr/BlVnxnnooppp~qqvssssssuNuZu^uruuuwxyvzzzzzz{ {|2~4~6~¾㺳zvobojh-h4<0JU h-h4<h77Ujh-h0JU h-h$2h-h,6 h-h h-h,h-h n6 h-h n h-hk&hMhnjh-hs0JU h-hsjh-h#`\0JU h-hh h-h#`\hy' h-hn&pssʚFH0 dh`gdsN dh`gdw dh`gdDdhgd- dh`gd-6~2rtvxRބ*f̈ 0@ҍԍf»tjh-h ,0JUh-h ,6 h-h ,h77Ujh-hD0JU h-hD h-hnhMhDh , h-hg h-h4<jh-h n0JU h-h$2jh-h$20JUh-h+6 h-h+ h-h n-f^nVt|"8ZjȚʚ,8Jʜ̜$ޝ8NtzNȟҟ, h-hOhOhOhnH tH h-hOhnH tH hsNh h-hhw h-hMhM h-hjh-hD0JU h-hDY=jh-hDY=0JUh-hD6 h-hDhD0,.068:J|ƣ:LNZ\t"X^ :bRThЪ,@B\^ֶֺζڬֶڶڶڶڶ֨֡֨jh-hS0JU h-hShSjh0JUhsN hvhjh-h0JUh-h6h h-hh-hOhnH tH $jh-hO0JUhnH tH :,>\~жҶ`jз:\ >ƺBDFH^d\^`b "0Lʶʯh-hw6hnH tH h-hwhnH tH hwhnH tH  h-hd h-h>6[jh-h?0JU h-h: h-h?h5yhsN hSOhjh-h0JUh-h6 h-hh.VXZ\z4fh:NPRTj`,.̹հ}}p}dչ[TPTh>+ h-h>+h>+hnH tH h-hT\hnH tH jh-h0JU h-hh x h-hj+] h-h;, h-hL h-hh-hhnH tH h xhnH tH $jh-h 3}0JUhnH tH h5hnH tH h-h 3}hnH tH h-hwhnH tH $jh-hw0JUhnH tH .0nprBLfv 0}t}}h*hnH tH h-h1hnH tH h7nhnH tH h-h1hnH tH h5hnH tH hJhnH tH h-hOhnH tH hOhnH tH jhfN0JUhnH tH jhm@B0JUhnH tH hfNhm@Bhm@BhnH tH hfNhnH tH -0rx "28:, dt "$PZ"$&^֭֩֩΢ǍǍǍǀyr h-h h-hjh-hV*0JUhjh-h?0JUh* h-h?hCh-hC6 h-hDh!7g h-h h-hhJBhJ h-hChJhnH tH jh-hd0JUh-hdhnH tH )^`bz|, jzJf FlzӾӷym_m_mh-hn6hnH tH h-hnhnH tH jh-hob0JU h-hh QhO h-hobjh-h0JU h-h h-ha h-hnjh-h8B0JUh*h# h-h8BhR&h-h8B0JCJaJ h-hjh-h0JU%,l~"$XZ   ~   ϾϾ϶ϾϾϯϒϾώϾϾσ{hqoCJaJh-h QCJaJh/ h&~jh-hY0JUh-hY6hY h-hYh-h Q6jh-h Q0JUh h-h Qh Q h-hnh-hnhnH tH $jh-h dz0JUhnH tH - FHS]dho0v,dhgdN"dhgd-dhgdR< dh`gdGQ dh`gdR< dh`gd- & Fdh`gd Q dh`gd Q  v x 6FHL2T㷰~v~v~h-hq6 h-hq h-hl1h-hl16h-hn6jh-hl10JU h-h1 h-hnhjCh QCJaJh/ CJaJh5yCJaJhYCJaJhKpCJaJh-h QCJaJ!jh-h Q0JCJUaJ.R, !r!!!!!"N NVNNOObPPSSSSSTUVVVV,YYZZ$\V]t]]]] ^"^*^j^``aa`bbb~cͽͬͥͬjh-ho0JU h-hah;jhG_0JU h-hGQhGQjh-hR<0JUhth-hR<hnH tH  h-hR<Uhbj{ h-haRhaR h-h?h? h-hnh-hn63avodi da dijete uzimaju za svoje vlastito. U ugovorima koji ne podrazumijevaju ustanovljenje filijacije ka~e se samo: tenere in domo sua, te se nabrajaju materijalne obaveze udomitelja prema djetetu. Ugovor o posvojenju sastavljao je notar u prisustvu stranaka: posvojitelja i slu~benika Doma za naho ad. Dubrova ki zakon o Domu za naho ad iz 1432. govori i o treim osobama kojima slu~benici doma mogu povjeriti skrb za djecu na na in i rok koji im se budu inili prikladnima. Zakon te ljude naziva  dobrim osobama koje bi htjele hraniti, odgajati i pou avati djecu , ato zna i da je jedini uvjet na njihovoj strani bila dobra volja da uzmu djecu i brinu o njima. Ova formulacija je okvir koji podrazumijeva adopciju i razli ite oblike udomljivanja djeteta.  Ugovori pokazuju da su posvojitelji mogli biti parovi i pojedina ne osobe, muakarci i ~ene - udovice. esto su posvajali i oni koji su ve imali djecu., npr. udovice koje redovito posvajaju djevoj ice, ali i drugi ljudi. Meu udomiteljima nalazimo i crkvene osobe. Djeca su naj eae posvojena u dobi izmeu 3 i 5 godina, ali bilo je i slu ajeva posvojenja mlae i starije djece. Ugovori ne govore niata o tome koje e prezime djeca ubudue nositi i jesu li bila prihvaena kao roaci u airoj rodbini. Ako govore o motivima, ugovori spominju ~elju ljudi da imaju djecu, a takoer i milosre, jer su posvojenje smatrali dobrim djelom. Primjetno je i shvaanje djece kao jamstva sigurnosti i budunosti, pomoi i utjehe roditeljima u starosti. Ugovori pru~aju uvid u o ekivane roditeljske du~nosti toga vremena, a to su podizati, brinuti, hraniti, pou avati i odgajati dijete u vjeri. Posvojitelj se obavezivao da e dijete hraniti, brinuti o njemu i odgajati ga kao svoje vlastito dijete, te da e ga, kad odraste opskrbiti mirazom ili nasljedstvom. Motivacija tih ljudi otkriva druga ije shvaanje obiteljskih odnosa i druga ije definiranje obitelji od vrha druatva za koji je najva~nije bilo odr~anje agnatske linije i osiguranje nasljednika po krvi. Formule posinjenja odnosno pokerivanja u ugovorima nisu potpuno tipizirane. Na primjer, Radoslava, udovica nosa a uraaina, izjavljuje da etverogodianju Klaru uzima kao ker i za svoju ker, da e je uvijek smatrati svojom roenom keri i tako je odgajati. Nakon njezine smrti Klara e naslijediti sva njezina dobra i stvari, prema nasljednom pravu djece, bez ikakvog prava treih osoba da tome proturje e. Nikola i Radoslava Radi iz Stona ustvrdili su da e mali Marko biti njihov sin kao da je od njih stvoren i roen (procreatus et natus), kao i kod onih iji su sinovi zakoniti i roeni. Trgovac Miho  Radivojevi, koji je 1493. posvojio trogodianju djevoj icu Maruau, ka~e da je prihvaa za svoju ker i da e se za nju brinuti i opremiti je za udaju, kao ato ine i drugi dobri o evi. Dodao je da e ga djevoj ica naslijediti kao da je njegova roena, a ne samo zakonita ki. Ugovori svjedo e o tome da se posvojenje nije smatralo neopozivim. Razlog tome je ato kanonsko pravo nije bilo odreeno prema takvim slu ajevima - neki pravnici i pravni akti daju prednost adoptivnim roditeljima, a drugi na prvo mjesto stavljaju krvnu vezu, bez obzira na napuatanje djeteta i odbacivanje uloge roditelja. Prema zakonu iz 1432. bioloaki roditelji djeteta imali su pravo zatra~iti dijete natrag, uz zakletvu da je njihovo i uz nadoknadu troakova uzdr~avanja. Slu~benici su imali ovlasti oprostiti im taj dug, ako su bili siromaani. Neki ugovori dopuataju da se dijete vrati ukoliko bude bolesno ili se samo bude ~eljelo vratiti u nahodiate. U ugovoru Ivana Men etia iz 1486. o posvojenju trogodianje djevoj ice stoji da se ona mo~e vratiti u Nahodiate ne bude li se dobro osjeala kod njega.U nekim je slu ajevima dijete doista i vraeno u Nahodiate, a ugovor razvrgnut. Primjerice, Bratulj Pribilovi posvojio je 1493. trogodianjeg Ruska, izjavljujui da e mu on biti sin i brat njegovu sinu Marku, s kojim e biti potpuno jednak i dijeliti svu imovinu na jednake dijelove, kao ato dijele i roena braa. Pitanje je koji su zapravo bili motivi za posvojenje dje a ia, s obzirom na to da ga je Bratulj godinu dana kasnije vratio u Dom, s obrazlo~enjem da ga ne mo~e hraniti, jer ima u kui i druge sinove, a ne mo~e ni Marko, jer ima vlastitu djecu. Iako zakon iz 1432. govori samo o mogunosti vraanja djeteta iz Nahodiata u bioloaku obitelj, a ne i iz adoptivne obitelji, velik broj ugovora spominje mogunost da bioloaki roditelji zatra~e dijete natrag. Neki su posvojitelji strahovali od toga, kao, npr. Andrija i Ljubana Pribinji koji su izjavili da etverogodianju Orsulu uzimaju za svoju ker i da e je dr~ati u svome domu bez obzira bude li bolesna ili zdrava, hraniti je odijevati i odgajati u dobrim navikama, kao ato je du~nost oca i majka, te je udati kad odraste. Ako bi netko  tvrdio da joj je otac i htio je uzeti natrag i ia upati je iz njihovih ruku , to nee moi prije negoli plati troakove uzdr~avanja, prema procjeni prokuratora Doma za naho ad (1493). I drugi posvojitelji su se obvezivali da e vratiti dijete bioloakim roditeljima ako bi ovi to zatra~ili, uz naplatu troakova uzdr~avanja. Djecu iz Doma za naho ad neki su uzimali ne kao sinove i keri, nego kao sluge. Radilo se o veoj djeci, prete~no djevoj icama starima 9 ili 10 godina. Udomitelji su se obvezali da e ih hraniti i odijevati, pou avati te opremiti mirazom, u zamjenu za slu~bu. Tako je picokara Prvula, udovica Dobroslava, 1493. iz doma uzela devetogodianju djevoj icu Maruau da joj bude sluakinja. Prvula obeaje da e joj nabavljati odjeu i obuu, hraniti je, postupati s njome dobro i ljudski, u iti je kraanskim obi ajima, opominjati je i pou avati. Kada dosegne dob za udaju, udat e je i opremiti prema svojim mogunostima. Ukoliko bi je potra~ili njezini roditelji, moi e je dobiti natrag, s time da Prvuli moraju platiti 20 perpera po godini uzdr~avanja. Margarita i Marin Dobrijevi uzeli su u svoju kuu desetogodianju Pavlu za sluakinju (pedisequa et ancilla) do dobi od 20 godina, kada e je udati i opremati onako kako se opremaju sluakinje. Za razliku od djevoj ica, dje aci u dobi od 10 godina joa su imali aanse za posvojenje. U toj dobi posvojen je krajem 15. stoljea mali Ilija koji je postao sinom peara Radoja Bo~idarovia. O sudbini takve djece u odrasloj dobi znamo neato viae tek iz razdoblja 19. st. }ivotni put naj eae ih je vodio u grad, gdje su bili prihvaeniji i mogli raditi kao obrtnici i pomorci, a mnogi su emigrirali u Ameriku. Oni koji su bili posvojeni u kuu bez djece doista su dobivali status sinova i prezime oca. Djevojke su ostajale u kui do udaje, kada su dobivale opremu. Veina posvojenja dogaala se u ni~im socijalnim slojevima, kako je to bilo uobi ajeno i u Italiji u isto vrijeme. Meu posvojiteljima su pretezali seljaci, obrtnici i trgovci. injenica da su djecu, i to najradije muaku, naj eae posvajali seljaci navodi na zaklju ak da je motiv za posvojenje bila potreba za radnom snagom. Svakako, poznato je da je posvojenje bilo popularno na Peljeacu, u }upi Dubrova koj, a od 18. st. u Konavlima, te je od 18. st. ondje posvojeno 2/3 djece iz Nahodiata. Posvajali su i iz kotorskog nahodiata. Za Dubrovnik je specifi no to ato ondje nije bilo posvojenja meu plemiima. Tako neato nije bilo mogue u strogo zatvorenom i bilinearnom dubrova kom patricijatu. Iako je njihov svjetonazor bezuvjetno uklju ivao vrijednosti krvnog srodstva, obostrana istoa porijekla bila je va~nija. Vlastela su mogla biti skrbnici, ali ne i posvojitelji za razliku od, primjerice, firentinskih plemia i graana koji su takvu mogunost imali, uz prethodno odobrenje gradskih vijea. I u bliskom Zadru adopcija je bila prihvaena meu plemstvom: npr. zadarski plemi Ko~a de Saladinis i njegova supruga Dobra a imali su posvojenu ker Tomazinu, kojoj majka oporu uje imovinu 1298. godine, nazivajui je  svojom i pokojnoga Ko~e posvojenom keri (adoptiva filia) . Otac, koji je umro 1296. godine, nije joj ostavio niata, iako nije imao druge djece. U Dubrovniku je poznat slu aj neformalnog posinjenja u plemikoj obitelji. Genealogija Antun XE "Antunini:genealogija Antunina" ina pripovijeda da je Petar XE "Petar, sluga Nikole de Gondola" , sluga XE "sluga"  ser Nikole Pavlovog de Gondola XE "Gondola, Nikola Pavlov, zvan Rogoljan" , zvanog Rogoljan, na blagdan XE "blagdan:sv. Franje"  svetog Franje 1430. godine pred vratima vlastel XE "vlastela" inove kue naaao malog dje aka, umotanog u povoje. Ser Nikola je uzeo dje a ia u kuu, krstio ga imenom Frano,  odgajao plemiki i pripremio ga za ~ivot trgov XE "trgovci" ca. Kad je odrastao, Franko je postao jedan od najuspjeanijih dubrova kih trgovaca. Za patronimik XE "patronimik"  je uzeo ime sluge Petra koji ga je naaao, a za prezime nadimak svoga odgajatelja Nikole de Gondole, Rogoljan. Tako je postao rodona elni XE "rodona elnik" kom obitelji Rogoljan XE "Rogoljan, antuninski rod" , koju je uveo u bratovatinu Antunina XE "Antunini:bratovatina sv. Antuna" , 1466. godine. Njegovo nepoznato porijeklo nije uzrokovalo nikakve druatvene prepreke, atoviae, bio je toliko cijenjen da se 1460. o~enio Nikoletom XE "Rogoljan, Nikoleta, roena Kotrulj"  iz znamenite obitelji Kotrulj XE "Kotrulj, antuninski rod" . Umro je u dubokoj starosti, 1533. godine. Franko nije bio posvojen, dakle nije imao prava zakonitog sina na nasljedstvo, ime i grb. Dubrova ko plemstvo uvalo je staleaku granicu propisom o dvostrukom plemikom porijeklu od kojeg se nikada nije odstupalo. Pogovor Kod dijela srednjovjekovnih autora postojala je netrpeljivost prema adopciji kao prema ne emu ato ide protiv prirodnog reda. Njihov je prigovor bio da adopciji nedostaje bioloaka dimenzija i da je fikcionalna. Zbog toga je adopcija u klasi nom rimskom pravnom smislu rije i rijetka u srednjem vijeku. No treba rei da je srednjovjekovlje dodalo novu dimenziju razmialjanju o adopciji. Prije svega, kraanstvo u odnosu adoptivnih roditelja i djece ugrauje pojam caritas, djelatne ljubavi, ato proizlazi iz injenice da je caritas opa paradigma meuljudskih odnosa u kraanskom druatvu. Paternitas koja proizlazi iz kraanstva po iva na drugim osnovama u odnosu na rimsku adopciju. Utemeljenje adopcije u djelatnoj ljubavi je najvei doprinos srednjovjekovlja praksi adoptiranja djece i to e stoljeima biti dominantan oblik adopcije. Iako je u srednjem vijeku posvojenja bilo u carskim i kraljevskim obiteljima i meu plemstvom, upravo su ljudi iz srednjih i ni~ih slojeva, poput dubrova kih seljaka, obrtnika i malih trgovaca, stvorili mogunost za razli itu filijaciju od krvne i za alternativni model obitelji. U ranomoderno doba adopcija je odba ena kao neprihvatljiva, zbog refeudalizacije i ja anja ideje o istoi krvi, no temelji tog odnosa postavljeni u antici i srednjem vijeku ostali su sa uvani za kasnija razdoblja. U stvarnosti, pa tako i dubrova koj, postojao je itav raspon odnosa prema posvojenoj ili udomljenoj djeci, od prijezira i druatvenog odbacivanja do potpunog prihvaanja u obitelj. Stav pojedinog druatva prema adopciji mo~e se pratiti kroz legislativu i kroz praksu. Ponekad i malim koracima, praksa adopcije pomicala je prevladavajuu definiciju obitelji i rodbinskih odnosa temeljenu isklju ivo na krvnoj vezi. Adopcija airi pojam obitelji, roditeljstva, sinovstva/kerinstva, ona razbija obi ajne i kulturalne predod~be otvarajui mogunost roditeljstva, sinovstva / kerinstva izvan prirodne nu~nosti. Time adopcija propituje ato to ini obiteljske veze, propituje rod koji od krvi ini na elo kontinuiteta meu generacijama, propituje  prirodnost roditeljstva i filijacije kroz ljudsku povijest. Iako bitno individualno iskustvo, ona je i povijesna, znak je kulturalnih promjena statusa obitelji. Svojim odgovorom da nema filijacije osim u afilijaciji ona airi obzore ljudskosti. Zdenka Janekovi Rmer O napuatanju, udomljivanju i posvajanju djece u srednjovjekovnom Dubrovniku i Dalmaciji Sa~etak Napuatanje djece bilo je joa od anti kih vremena te u srednjem i ranom novom vijeku jedan od na ina regulacije veli ine obitelji, rjeaavanja problema nasljeivanja, roenja djeteta nepo~eljnog spola, bolesti i deformiteta djece, druatvene osude zbog roenja izvanbra ne djece te one roene iz preljuba, incesta ili silovanja, kao i egzistencijalnih problema. U Rimu je jedna od najraairenijih metoda bilo izlaganje djece na mjestima gdje bi ih mogli nai i preuzeti drugi ljudi. U srednjem vijeku zabilje~ene su i druge metode: povjeravanje male djece samostanima (oblacija), prisilno zareivanje, smjeatanje djeteta kod roaka ili stranaca, davanje ili prodavanje djece na ugovor o slu~instvu ili aegrtovanju. U antici su brigu o napuatenoj djeci preuzimali pojedinci, a u srednjem vijeku i Crkva te specijalizirane gradske ustanove. Kraanstvo je donijelo nova pravila i stavove o napuatanju, prodaji, posvojenju i podizanju napuatene djece. Tijekom srednjega vijeka Crkva sve intenzivnije poziva roditelje da brinu o djeci, a istovremeno poti e zbrinjavanje djece u vlastitim institucijama i u drugim obiteljima. Pod utjecajem Crkve adopcija tijekom srednjega vijeka dobiva naglaaenu karitativnu i duhovnu dimenziju. Kasnije institucionalnu skrb o napuatenoj djeci, siro adi i egzistencijalno ugro~enoj djeci preuzimaju gradovi i dr~ave. Adopcija je u rimskom pravu zakonom jasno regulirana i ima jasne pravne posljedice. U srednjem vijeku takvo zakonsko utemeljenje adopcije ne postoji, ali adopcija postoji i ima pravne posljedice. Kanonsko pravo donekle je regulirao adopciju priznanjem da ona uspostavlja legitimne obiteljske i srodni ke veze. U nedostatku potpune zakonske regulative, posvojitelji su pribjegavali privatnim notarskim ugovorima i oporu nom imenovanju nasljednika. Adopciji se u srednjem vijeku suprotstavlja lai ko druatvo zbog preferiranja prokreacije i krvne veze u definiranju roda i nasljednih prava. To se po elo mijenjati tek od 18. stoljea, s nastankom graanskog druatva i novog senzibiliteta u odnosu na modeliranje obitelji. U Dubrovniku su o napuatenoj djeci od 1290. brinule klarise, a 1432. osnovano je dr~avno Nahodiate. Slu~benici Nahodiata su primali djecu, distribuirali ih dojiljama, a ako bi pre~ivjeli, posredovali su u njihovom posvojenju nakon navraene 3. godine ~ivota. Posvojenje se pravno temeljilo na notarskim ugovorima koji su djeci jam ili polo~aj zakonitog djeteta u obitelji, sa svim nasljednim i drugim pravima. Posvojitelji su dolazili iz ni~ih druatvenih slojeva  bili su to obrtnici, trgovci i seljaci, parovi i pojedinci. Postoje i ugovori o udomiteljstvu, u kojima se prete~no radi o osiguravanju radne snage u kuanstvu i na imanju. Bez obzira na nedostatak zakonske regulative i jasne procedure posvajanja, srednjovjekovlje je neprijeporno dodalo novu dimenziju razmialjanju o adopciji. Utemeljenje adopcije u djelatnoj ljubavi je najvei doprinos srednjovjekovlja praksi adoptiranja djece. Zdenka Janekovi Rmer Kratki sa~etak U radu je rije  o napuatanju, posvojenju i udomljenje djece u srednjem vijeku, posebno u Dubrovniku i Dalmaciji. Naglasak je stavljen na na ine zbrinjavanje napuatene djece te na zakonske procedure posvojenja. Autorica istra~uje utjecaj posvojenja na shvaanje filijacije te stvaranja obitelji i modeliranja obiteljskih odnosa. Klju ne rije i: srednji vijek, Dubrovnik, djeca, napuatanje, posvojenje Key words: Middle Ages, Dubrovnik, children, abandonment, adoption About abandonment, foster care and adoption of children in medieval Dubrovnik and Dalmatia Since antiquity, the Middle Ages and the early modern period, abandonment of children has been a method of regulating the size of family, dealing with inheritance problems and children of unwanted sex, children's illness or deformity, handling social condemnation for giving birth to extramarital children or children born out of adultery or incest, in addition to managing other existential problems. In Rome, one of the most widespread methods was exposing children in places where they could be found and taken by other people. In the Middle Ages, other methods were recorded such as entrusting little children to monasteries (oblatio), forced ordainment, leaving children with relatives or strangers and giving or selling children under servitude or apprenticeship contracts. In antiquity, it was individuals who took care of abandoned children, while in the Middle Ages, they were provided for by the Church and specialised town institutions. Christianity introduced new regulations and approaches to the abandonment, sale, adoption and raising of abandoned children. In the Middle Ages, the Church urged parents to care about their children but also accommodated abandoned children in its own institutions or in other families. Under the influence of the Church, adoption acquired a distinctive charity and spiritual dimension. Care of abandoned children, orphans and existentially endangered children was later assumed by towns and states. Roman law clearly regulated adoption and its legal consequences. In the Middle Ages, there was no such legal foundation for adoption. Nevertheless, adoption existed and it had legal consequences. Canon law partially regulated adoption recognising the fact that it established legitimate family ties and relations. Lacking a thorough legal regulation, adopters resorted to private notarial contracts and testamentary appointment of heirs. In the Middle Ages, adoption was opposed by the society on the ground of preferring procreation and blood ties in defining relations ad inheritance rights. Such practice gradually changed in the 18th century with the creation of a civil society and a new family model. In Dubrovnik, abandoned children were taken care by the Poor Claires from the year 1290, while the state home for foundlings (Hospital misericordiae) was established in 1432. Officials working at the home received children, distributed them to wet nurses, and, if they survived, they acted as intermediaries in their adoption following their third birthday. Adoption was legally founded on notarial contracts that guaranteed the position of a legitimate child in the family together with all inheritance and other rights. Adopters came from lower social classes - they were mainly craftsmen, merchants and peasants, both couples and individuals. There are also foster care contracts mainly geared to securing workforce in households or estates. Regardless of a lack of legal regulations and clear adoption procedures, the Middle Ages undoubtedly added a new dimension to the perception of adoption. Foundation of adoption on active love is its greatest contribution to the practice of adopting children.  Mireille Corbier, "Adopts et nourris.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 5-9.  Esther Goody, Parenthood and Social Reproduction. Cambridge: Cambridge University Press, 1982, 18-20.  John Boswell, Kindness of Strangers: The Abandoment of Children in Western Europe from Late Antiquity to the Renaissa nce. Chicago: University of Chicago Press, 1998, 37-80.  Anita Guerreau-Jalabert, "Qu'est-ce que l'adoptio dans la socit chrtienne mdivale?" Mdivales 35 (1998), 33-49.  Post 21, 9-20; Izl 2, 1-10; Gal 4; Dj 7; J. Boswell, The Kindness, 138-147, 155.  Mk 9, 33; 10, 13, 15, 17-29; Lk 9, 46; 11, 11; 18,17; Mt 18; 19, 13.  2 Kor 12, 14; 2 Tit 4, 2.  Mt 1, 2; LK 2, 1-20; Iv 3, 16; J. Boswell, The Kindness, 153-156.  J. Boswell, The Kindness, 157-177, 183-184, 219-223  Isto, 272-334, 341-345, 360-361.  Richard C. Trexler, "The Foundlings of Florence." History of Childhood Quarterly 1 (1974), 267; J. Boswell, The Kindness, 397-408, 415.  Niko Kapetani, Nenad Vekari, Stanovniatvo Konavala, sv. 1. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1998, 352-357; Nella Lonza, " Dvije izgubljene duae : edomorstva u Dubrova koj Republici (1667-1808)." Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 39 (2001), 267, 270-272.  Liber viridis, ur. Branislav Nedeljkovi. Beograd: SANU, Zbornik za istoriju, jezik i knji~evnost srpskog naroda, od. III, knj. XXIII, 1984, c. 202.  N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 355.  Misericordia, sv. 20, Libro delle partorienti; R. Jeremi, J. Tadi, Prilozi, sv. 1. 207;  Medieval Trade in the Mediterranean World, ur. R. S. Lopez, I. W. Raymond, New York: Columbia University Press, 1955, 115.  Gregor remoanik, "Izvori za istoriju roblja i servicijalnih odnosa u naaim zemljama srednjeg vijeka." Istorijski glasnik 1 (1949), 151-162; Vinaver, Vuk, "Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku." Anali Historijskog instituta u Dubrovniku 2 (1953): 125-147; Neven Budak, "Oslobaanje serva i ancila i napuatanje upotrebe njihove radne snage na isto nom Jadranu." Historijski zbornik 38 (1985), 115-130.  Anu Pylkknen, "Substitute Children and Adoption in Finnish Legal History.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 206-207; Jeremy Goldberg, "Orphans and Servants: The Socialisation of Young People Living Away from Home in the English Later Middle Ages.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 231-246.  Vlastelin Andrija Antojev de Pozza u privatnoj knjizi pisanoj krajem 16. st.spominje posjete svojoj djeci koja su bila kod dojilja i poklone koje su u takvim prilikama nosili. Zdenka Janekovi Rmer, "Obiteljska knjiga Andrije Antojeva de Pozza (1569-1603).", u: Med srednjo Evropo in Sredozemljem. Vojetov zbornik, ur. S. Jerae. Ljubljana: Zalo~ba ZRC, 2006, 494-495.  Monumenta historica Ragusina. Spisi dubrova ke kancelarije., sv. 1 (1278-1282), ur. G. remoanik. Zagreb: JAZU, 1951, 106, 116, 137, 153, 185, 192, 202, 208, 209; Monumenta historica Ragusina. Spisi dubrova ke kancelarije, (1282-1284), sv. 2, ur. J. Lu i, Zagreb: JAZU, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta,1984, 196, 200, 206, 208, 210, 219, 223, 230, 232, 238, 250; Jorjo Tadi, Graa o slikarskoj akoli u Dubrovniku XIII-XVI veka. sv. 1-2. Graa, knj. 4,5, Istorijski institut, knj. 3,4. Beograd: SANU, 1952, 22, 39, 42, 47.  Dragan Roller, Dubrova ki zanati u XV i XVI stoljeu. Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 2, Zagreb: JAZU, 1951, 162; Josip Lu i, Obrti i usluge u Dubrovniku do po etka XIV stoljea. Zagreb: Institut za hrvatsku povijest, 1979, 222-230; Z. Janekovi Rmer, Rod i grad. Dubrova ka obitelj od 13. do 15. stoljea. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zavod za hrvatsku povijest FF-a u Zagrebu, 1994, 111-112, 122-125.  Slavica Stojan, Vjerenice i nevjernice. }ene u svakodnevici Dubrovnika (1600-1815). Zagreb-Dubrovnik, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Prometej, 2003, 108-109, 131-135.  Z. Janekovi Rmer, Rod i grad, 66-67.  Dr~avni arhiv u Dubrovniku (DAD), Testamenta notariae, ser. 10, sv. 9, f. 152'; sv. 10, ff. 110, 122'; sv. 11, ff. 26'-28, 46', 74-75'; sv. 12, ff. 66-66'; sv. 13, ff. 4'-5', 134-134'; sv. 14, ff. 13'-14, 21-22; 192-194; sv. 18, ff. 137-137'; DAD, Distributiones testamentorum, ser. 10. 2, sv. 9, ff. 53'-58; sv. 12, ff. 118-120; DAD, Chiese e monasteri,ser. 14, sv. 10, Licenza per monacatione, ff. 28, 30; DAD, Acta Consilii Maioris, ser. 8, sv. 14, f. 199; Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272, uredili Ante `olji, Zdravko `undrica, Ivo Veseli, Dubrovnik: Dr~avni arhiv u Dubrovniku, 2002, IV, 61; Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode. Dubrova ka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999, 202-203.  Liber viridis, c. 180.  Anselmo Lentini, "Note sull oblazione dei fanciulli nella regola di S. Benedetto." Studia Anselmiana 18-19 (1947), 195-225;  1 Sam 1, 2; Mayke de Jong, In Samuel' s Image: Child Oblation in the Early Medieval West. Leiden, New York, Kln: Brill, 1996, 158-162.  J. Boswell, The Kindness, 228-255.  M. Corbier, "Adopts et nourris.", 22; Andr Burguire, "Un aussi long refus. Droit et pratique de l'adoption en France du XVe sicle au temps prsent.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 126; A. Guerreau-Jalabert, "Nutritus/oblatus: parent et circulation d'enfants au Moyen Age.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 271-275.  M. de Jong, In Samuel' s image, 224, 267-288.  J. Boswell, The Kindness, 299-317.  Isto, 264-265.  Kartular samostana sv. Marije u Zadru, f. 34'.  Suzanne Dixon, "Roman Nurses and Foster-Mothers: Some Problems of Terminology.", u: Papers and Synopses from the 22nd Congress of the Australasian Universities' Language and Literature Association, sv. 22. Canberra: AULLA, 1984, 9-24; Keith R. Bradley, "Dislocation in the Roman Family." Historical Reflections / Rflexions historiques 14 (1987), 33-62; J. Boswell, The Kindness, 116-121; Hanne Sigismund Nielsen, "Alumnus: A Term of Relation Denoting Quasi-Adoption." Classica et Mediaevalia, 38, (1987), 141-188; Isti, "Quasi-Kin, Quasi-Adoption and the Roman Family.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 249-262.  DAD, Testamenta Notariae, ser. 10, sv. 9, ff. 89-89', 160'-161, 165, 177'-178', 202-203, 212'-213; sv. 10, ff. 1'-2, 69, 106'-107, 109'-11; sv.12, ff.49-50, 157-157'; sv.14, ff. 21-22, 102'; DAD, Distributiones testamentorum, ser. 10.2, sv. 7. f. 230; sv. 8, ca. 66-67'. Z. Janekovi Rmer, Rod i grad, 107.  A. Guerreau-Jalabert, "Nutritus/oblatus.", 263-270.  Margaret Mead, "A Cultural Anthropologist's Approach to Maternal Deprivation.", u: Deprivation of Maternal Care. A Re-Assessment of its Effects. Geneva: World Health Organization, 1962, 45-62; E. Goody, "Kinship Fostering in Gonja. Deprivation or Advantage?", u: Socialization. The Approach from Social Anthropology, ur. P. Mayer. London-New York, Sydney, 1970, 51-74.  Jane Gardner, "Status, Sentiment and Strategy in Roman Adoption.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999: 63-64, 75.  Olli Salomies, "Names and Adoptions in Ancient Rome. The Possibility of Using Personal Names for the Study of Adoption in Rome.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999: 141-156.  J. Boswell, The Kindness, 115-117.  Mile Boras, Lujo Margeti, Rimsko pravo. Zagreb: Informator, 1986, 85; Justinijan, Institucije, ur. Ante Romac. Zagreb: Latina et Graeca, 1994, I, 11; J. Gardner, "Status, Sentiment.", 65.  Justinijan, Institucije, I, 11. 9, 10. Bizantsko pravo dopuata posvojenje i neplodnim muakarcima, ali ne i kastratima.  Justinijan, Institucije, I, 11; Les Novelles de Lon VI le Sage, ur. P. Noailles, A. Dain. Paris: Les belles lettres, 1944, novele 24, 26, 27, 94-95, 100-111; C. Pitsakis, "L'adoption dans le droit byzantin.", 21-22.; J. Boswell, The Kindness, 190-193; Ruth Macrides, "Substitute Parents.", 308.  R. Aubenas, "L'adoption en Provence.", 700-726; Michael M.Sheehan, "The European family and canon law." Continuity and Change 6, 3 (1991), 347-360.  Franck Roumy, L'adoption dans le droit savant du XIIe au XVIe sicles. Paris: Librairie gnrale de droit et de jurisprudence, 1998, 93-94.  Prema: Thomas Kuehn,"L' adoption Florence la fin du Moyen ge."Mdivales 35 (1998), 74-75; A. Guerreau-Jalabert, "Qu'est-ce que l' adoptio", 34-35.  Bernhard Jussen, "Adoptiones franques et logique de la pratique. Remarques sur l'chec d'une importation juridique et les nouveaux contextes d'un terme romain.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 101-121.  Ruth Macrides, "Kinship by Arrangement: The Case of Adoption." Dumbarton Oaks Papers 44 (1990), 109-118.  Grard Delille, "La non-adoption: orphelinats et Monts de mariage en Italie (XVIe  XVIIIe sicles).", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 365; J. Boswell, The Kindness, 128; Roger Aubenas, "L'adoption en Provence au Moyen Age (XIVe  XVIe sicles)." Revue historique de droit franais et tranger 4, 13 (1934), 700-726; Agns Fine, "Le don d' enfant dans l' ancienne France.", u: Adoptions. Ethnologie des parents choisies, ur. A. Fine. Paris: Maison des sciences d' homme, 1998, 61-95.  Eduard Hlawitschka, "Adoptionen im mittelalterlichen Knigshaus.", u: Beitrge zur Wirtschafts- und Sozialgeschichte des Mittelalters. Festschriftt fr Herbert Helbig, ur. K. Schulz, Kln-Wien: Bhlau, 1976, 1-32,; B. Jussen, Spiritual kinship as social practice: Godparenthood and adoption in the Early Middle Ages., Newark, University of Delaware Press, 2000, 53-114; Kristin Gager, "Adoption Practices in Sixteenth and Seventeenth-Century Paris.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 187-192; Jacqueline Roubert, "L' adoption des enfants par des particuliers Lyon sous l' Ancien Rgime." Socit franaise d' histoire des hopitaux 36-37 (1978), 41-67; A. Pylkknen, "Substitute Children and Adoption.", 199-214.  R. Trexler, "The Foundlings of Florence.", 259-284, Th. Kuehn, "L'adoption Florence.", 69-81; Christiane Klapisch-Zuber, "L'adoption impossible dans l'Italie de la fin du Moyen Age.", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999: 321-328.  Jack Goody, The Development of the Family and Marriage in Europe. Cambridge: Cambridge University Press, 1983, 101-102.  A. Guerreau-Jalabert, "Spiritus et caritas. Le baptme dans la socite mdivale.", u: La parent spirituelle, ur. Fr. Hritier, E. Copet-Rougier. Paris: ditions des Archives Contemporaines, 1995: 42-44.  Gal 4, 5; Decretum Gratiani, C. XXIII, q. 4. c. 15; q. 6, c. 4; XXXIII, q. 3, D. 4, cc. 9, 11, 12.  Giannino Ferrari, "Formulari notarili inediti dell' et bizantina." Bulletino dell' Istituto storico Italiano 33 (1912), 65, br. 40; Constantin Pitsakis,  L'adoption dans le droit byzantin. Mdivales 17, 35 (1988), 26-27; R. Macrides, "Substitute Parents and their Children in Byzantium. ", u: Adoption e fosterage, ur. M. Corbier. Paris: De Boccard, 1999, 309-312. Takav obred posvojenja prvi se puta spominje u Noveli 24 Leona VI. Les Novelles de Lon VI le Sage, 94-95.  Decretum Gratiani, C. XXX, q. 3, cc. 1, 3; A. Guerreau-Jalabert, "Spiritus et caritas.", 133-203.  Jean  Philippe Pierron, On ne choisit pas ses parents. Comment penser l' adoption et la filiation? Paris: Seuil, 2003, 33-79.  Mt 1, 1-16; Lk, 1, 26; 3, 23.  A. Burguire, "Un aussi long refus.", 1999, 123-127.  G. Delille, "La non-adoption.", 358-359; K. Gager, Blood Ties and Fictive Ties. Adoption and Family Life in Early Modern France. Princeton: Princeton University Press, 1996, 4-5; K. Gager, "Adoption Practices.", 186-187, 193  Ellery Schalk, From Valor to Pedigree: Ideas of Nobility in France in the Sixteenth and Seventeenth Centuries. Princeton: Princeton University Press, 1986, passim.  Joel F. Harrington, "Hausvater and Landsvater: Paternalism and Marriage Reform in Sixteenth-Century Germany." Central European History, 21, 1 (1992), 52-75; Pierre, Bels, "Le contrle des moeurs dans l glise rforme aux origines de la rforme franaise.", u: Droit, Histoire et Sexualit., ur. J. Poumarde, J. P Royer. Lille: L Espace juridique, 1987, 121-130; K. Gager, Blood Ties and Fictive Ties, 3-4; Ista, "Adoption Practices.", 183-184.  A. Burguire, "Un aussi long refus.", 130-132.  J. Gardner, "Status, Sentiment.", 64.  A. Pylkknen, "Substitute Children.", 206.  Statut grada Dubrovnika, IV, 70. U budvanskom statutu spominje se posvojenje roaka, sa svrhom osiguranja kontinuiteta nasljeivanja obiteljske imovine. Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae et civitatis et insulae Lesinae, ur `ime Ljubi. Zagreb: JAZU, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, sv. 3, c. 151, 82.  Risto Jeremi, Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, sv. 1. Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, 1938, 126, 129-130.  A. Burguire, "Un aussi long refus.", 129-130.  R. Jeremi, J. Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, sv. 1. Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, 1938, sv. 3, 192.  Liber viridis, c. 202; Acta Consilii Maioris, sv. 10, f. 6, R. Jeremi, J. Tadi, Prilozi, sv. 3, 197.  Misericordia, sv. 22, 23, Libro dei ragazzi che si trovano all' Ospedale; sv. 24, Libro delle obligationi 1589., sv. 25, Oblighi delli figlioli che si distribuiscono dall' Ospitale della misericordia 1599.  Acta Consilii Maioris, sv. 18, ff. 253-253'; Najstarija sa uvana knjiga s podacima o primljenoj djeci je DAD, Misericordia, sv. 22, Libro degli ragazzi. Podaci o dojiljama zabilje~eni su u Glavnim knjigama koje su sa uvane za viae godina.  Podaci o kratenju djece sa uvani su od 1675. godine. Misericordia, sv. 21, Libro del batesimo; N. Vekari, N. Kapetani, Stanovniatvo Konavala, 359.  Misericordia, sv. 24, 25, Oblighi delli figlioli che si distribuiscono dall' Ospitale della Misericordia (1590-1783.  Misericordia, sv. 15, Libro delle spese, f. 1; sv. 8c, Libro 1690, ff. 2, 3, 5, 15, 23, 77; sv. 8d, Libro maestro 1704, f. 22.  N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 364-369; J. Boswell, The Kindness, 421-426.  Misericordia, sv. 8b, Libro maestro, ff. 52', 69', a tergo 1-2; sv. 22, Libro degli ragazzi, br. 60, 61; N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 369.  Izvjeataji ~upnika s terena naeni su umetnuti u knjigu Misericordia, sv. 14, Spese 1710. U tim su pisamcima ~upnici iz okolice javljali upraviteljima Nahodiata da su djeca ~iva ili da su umrla. Ponekad su preporu ali upraviteljima da preuzmu dijete koje njihovi siromaani ~upljani nisu mogli uzdr~avati.  U 18. st. je plaa iznosila 30 pp godianje, a nagrada 50 pp. Misericordia, sv. 9, Libro maestro, passim; sv. 11, Amministrazio nosocomii, f. 44.  Acta Consilii Maioris, sv. 18, ff. 253-253'; Misericordia, sv. 8b, Libro maestro, ff. 34, 52'; Libro 1690, f. 6, 27.  Misericordia, sv. 8b, Libro maestro, ff. 56, 96, 1 a tergo,; sv. 22, Libro degli ragazzi, br. 47, 59; N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 359.  Th. Kuehn, "L' adoption Florence." 71.  Liber viridis, c. 252.  N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 361-363.  DAD, Diversa Notariae, ser. 26, sv. 72, f. 192'.  Diversa Notariae, sv. 73, f. 40'.  Diversa Notariae, sv. 72, f. 121.  Liber viridis, c. 252. Jedan takav slu aj dogodio se 1740., kada je dijete iz Nahodiata vraeno majci Anici Removi, jer se dokazalo da je to njezino izvanbra no dijete. Misericordia, sv. 22, Libro degli ragazzi, f. 95; Iz 19. st. ima viae podataka o povratku djece iz nahodiata bioloakim roditeljima. N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 367.  Diversa Notarie, sv. 26, ff. 167, 40'.  Diversa Notariae, sv. 73, f. 54'.  Diversa Notariae, sv. 72, ff. 71, 143, 182'.  Diversa Notariae, sv. 72, f. 170.  Diversa Notariae, sv. 73, f. 8'.  Diversa Notariae, sv. 73, f. 10.  N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 372.  U najstarijoj knjizi Nahodiata u koju su bilje~ena posvojenja (1594-1613), od dvadeset devetero djece petnaestero je posvojeno na selo, jedanaestero u Dubrovniku, a troje u Stonu i Cavtatu. R. Jeremi, J. Tadi, Prilozi, sv. 1, 211.  N. Kapetani, N. Vekari, Stanovniatvo Konavala, 360-361.  Th. Kuehn, "As if concieved within a Legitimate Marriage. A Dispute Concerning Legitimation in Quattrocento Florence." American Journal of Legal History 29 (1985), 275-300.  Spisi zadarskih bilje~nika Ivana Qualis, Nikole pok. Ivana, Gerarda iz Padove 1296-1337, sv. 2, ur. Mirko Zja i, Jakov Stipiai. Zadar: Historijski arhiv u Zadru, 1969, 11-12.  Spisi zadarskih bilje~nika Henrika i Cresta Tarallo1279 1308, sv. 1, ur Mirko Zja i. Zadar, Dr~avni arhiv u Zadru, 1959, 85-90.  DAD, Vlajkijeva genealogija Antunina, sig. RO 161 (Ostavatina ingrija), 234-234'; Testamenta notariae, sv. 36, f. 185.  Z. Janekovi Rmer, Rod i grad, 116-118; Ista, Okvir slobode, 192, 241-244.  Th. Kuehn, "L'adoption Florence.", 75,77.  B. Jussen, Spiritual kinship, 53-114 .     PAGE  PAGE 24 ~ccdddd4g`grgggbhdhfhhhhhiikkk.k^kvkkkklbodofohotoooolpp qqqNqZqqqqqss$t6t>t@t򖏖hbb} h-hF h-h hTXnjh-he0JUjh-hw}0JU h-hw}jh-h6I0JUh5y hhR< h-hR<hR<jh-ho0JU h-hn h-ho6@tuu2u*v,v.v:xz{ | |^||||}}}@~ ^`T؅&(*,tпзп򪦜ו̕vrk h-h#:h-.jhP;90JUhP;9hG_jh-h-.0JU h-h-.jh_g0JUh_gjh-h 0JUh-hC6jh-hC0JUhbb} h-hC h-hn h-h ajh-hF0JU h-h h-hF*tL؉ډ܉6TXbr  2LPrt@BPRjl@Btǻλ{nfnnfnnfnnfnnfh-hnjh-hnU$jh-h 0JUhnH tH $jh-hU0JUhnH tH h-hU6hnH tH h-hnhnH tH h-hUhnH tH  h-hnhTXnhnH tH $jh-h#:0JUhnH tH hN"hnH tH h-h#:hnH tH (tv֏؏8:VX>@RTz|24<>z|ҖԖԘ>˾˵h-hnhnH tH hTXnhnH tH h-hN"hnH tH hN"hnH tH hd(hnH tH jh-hd(0JUh-hd(hnH tH jh-hr?0JUh-hn h-hnjh-hnU/>@:HlpȜ24HF$(|Xᾷth\hhOh-hn0JCJaJh-h9hnH tH h-hOhnH tH $jh-hp]'0JUhnH tH h-hxhnH tH h-hx6hnH tH  h-hn h-h9)h-h`#<6 h-h`#<h-h`#<hnH tH h-hn6hnH tH hTXnhnH tH h-hnhnH tH $jh-h9)0JUhnH tH ޤ&2>tvxzJ"Zܭޱ8<T:ҽbÿzzh-h*hnH tH h*hnH tH h4hnH tH h&~hnH tH h-h&~hnH tH h-.h&~CJaJ h-h&~h&~h- h-h-h~h7h^ MhN" h-h@hh0JCJaJh-ha0JCJaJ0<0λ"$Fgd ~ dh`gd&~dhgd&~ $dha$gd&~dhgdTXn dh`gdTXntX68:,< پٲ٫{tmemXQGhYvhv[$6\ hYvhv[$jhYvhv[$0JUhYvh_|6 hYvh_| hYvh~jhYvh_|0JU hYvh>whYvh`NE6 hYvh`NEjhYvh`NE0JU h-h ~hsEph ~6mH sH h ~H*mH sH h ~6mH sH h ~5mH sH h ~mH sH h ~hnH tH h*hnH tH h-h*hnH tH F\.468L<p0Tgd&~gd_2gd-. dh`gd&~gd ~>DJLNZ,<>xpr,ƿƿƷƪsle]hYvh`6 hYvhB hYvh jhYvh 0JUjhYvh/0JU hYvh`hYvhXr6 hYvh/ hYvhXrjhYvhXr0JUhYvhX46 hYvh&$ hYvhX4 hYvh>wjhYvhX40JU hYvh;, hYvhkX{ hYvhv[$hYvhv[$5\!,.02LdhpFHJ»}}unfn}YR hYvh_2jhYvh_20JUhYvh.K6 hYvh.KhYvhiT6 hYvhiT hYvh%cjhYvhiT0JU hYvhMw hYvhUp hYvhXO hYvhUb hYvh^ hYvhjhYvh0JU hYvh~w9 hYvhahYvhWVp6jhYvhWVp0JU hYvh hYvhWVp8b TVXrn$RX÷ѭ}ung`g}SjhYvhlq0JU hYvhvy: hYvhei hYvhUbhYvhei 6 hYvhbjhYvhb0JUhYvhY6 hYvhYjhYvhY0JUjh&~0JUhYvh&~hnH tH hYvh&~6hnH tH  hYvh&~jhYvh&~0JUhYvh_26 hYvh_2h&~h&~6h&~ j.T T   " 4 |gd-.gdYvxzRTVHJ(*4\lXZ̷̫扂zrk hYvhYhYvhF6hYvhZ 6 hYvhZ hYvhFjhYvhF0JUhYvh6hnH tH hYvhhnH tH hYvh+6hnH tH  hYvhYvhYvh+hnH tH hYvhlq6hnH tH  hYvh&$hYvhlqhnH tH  hYvhlq'Z<L(NZ:f*||n|bUN hYvhV!_jhYvhV!_0JUhYvhlqhnH tH hYvhtU6hnH tH hYvhtUhnH tH hYvhB/hnH tH hYvhbp%hnH tH hYvh~DhnH tH hYvh~D6hnH tH  hYvhB/jhYvhB/0JU hYvhFhYvh&$B*phhYvhF6B*ph hYvh&$hYvhFB*ph TjlFhjl.02糧癧璅~v~ibZbMF hYvh!EjhYvh!E0JUhYvhBO6 hYvhBOjhYvhBO0JUhYvhj6 hYvhjjhYvhj0JU hYvhV!_hYvhN6hnH tH hYvhNhnH tH hYvhxhnH tH hYvhV!_6hnH tH hYvh5yhnH tH hYvh|v6hnH tH hYvhV!_hnH tH hYvh|vhnH tH 2v BNRZjvz"ZnpFJl&$ӽhYvhrhnH tH hYvh,6uhnH tH hYvh%ahnH tH  hYvh%ahYvh%a6hYvh!E6hnH tH hYvh!EhnH tH hYvh)5+hnH tH hYvh)5+6hnH tH  hYvh)5+8$>RTVXrv.02Tp:ƿ{ng`X`gKjhYvha0JUhYvh|6 hYvh| hYvhXrjhYvhXr0JUhYvhj6 hYvhy' hYvhj hYvh%ajhYvhj0JUhYvh%ahnH tH hYvh%a6hnH tH  hYvh mjhYvh m0JU hYvh!EhYvh!EhnH tH hYvhNhnH tH hYvhN6hnH tH   ( * . P X Z   " J     X Z d       4 T ܺzskshYvh|6 hYvh|jhYvh|0JU hYvh>whYvh:b6 hYvh:b hYvh94hYvh%a6 hYvh%a hYvh78 hYvh1 hYvhy' hYvh^ jhYvha0JU hYvha hYvh#`\hYvhj6 hYvhj hYvh5y$T V p            " $ 4 D F     "bdf02>ϻ{{tlte hYvh$}hYvh("=6 hYvh("=hYvh6 hYvh77U hYvh hYvhhjhYvh0JU hYvhnThYvhnT6 hYvhsjhYvhs0JU hYvh< hYvh#`\jhYvh#`\0JUhYvhZ6 hYvhZjhYvhZ0JU'>Nbd  &,48:246Bh~T~}uha hYvh94jhYvh$20JUhYvh4<5hYvh<16hnH tH hYvh<1hnH tH hYvh4<6hnH tH hYvh4<hnH tH hYvh4<6 hYvh4<jhYvh4<0JUhYvh,6 hYvh, hYvh$}hYvh6 hYvh77U hYvh hYvh("=& .0.$L\8Pд{ hYvh=hYvh ,6 hYvh ,jhYvh ,0JU hYvhkNhYvhD6 hYvhDjhYvhD0JUhYvh6 hYvh hYvh njhYvh n0JU hYvh5y hYvh:b hYvh77U hYvh$2/"4HJlnp|~npl>V л䴬zsghYvhOhnH tH  hYvhOjhYvhO0JU hYvhUi hYvhI hYvhhghYvh5y6hYvhl6hYvhD6 hYvhDjhYvhD0JUhYvhDY=6 hYvhDY=jhYvhDY=0JU hYvh= hYvh , hYvhkN hYvhl'|n  "B# %% */124N599:;;F=>BvBB CE G 7$8$H$gd-.gd-.gdfNgdOgd-.     !~!!!!!! """"*"Z"""""""".#0#B#D#h#j#$$$$$ %"%B%D%%%%%˼˝˼ˎ˼˼˼˼ÇzssskhYvhS6 hYvhSjhYvhS0JU hYvh hYvh94hYvhGK/6 hYvhY.hYvhGK/0JB*phhYvhGK/B*ph hYvhGK/hYvh6 hYvhjhYvh0JU hYvhOhYvhOhnH tH hYvhO6hnH tH *%%%&&&&'N'p'''''((,(.((((((&)()2)))) * **6*8*****Z+r++++++廴廦嘟廭兑}vvo hYvhM, hYvhhYvhkw6hYvhkwhnH tH  hYvhkw hYvhfN hYvhI hYvhY. hYvhGK/ hYvh hYvh6 hYvh15hYvhR`6 hYvhR`hYvh15hnH tH  hYvhjhYvh0JU hYvhS++,-------->.P.R.T....@/\/^/h////////0080:0N0V0f0h0~0000001X1b1111112v22𞗐hYvh?6 hYvh? hYvhO7jhYvh?0JU hYvhsN hYvh hYvhGK/jhYvh0JU hYvhZ hYvh_X hYvh5y hYvh-Z hYvh hYvhhYvh642222233333344f444445L5N5P5R5b5v5x5555,6B6\66ש{tmamamYtmR hYvh=hYvh6hYvhhnH tH  hYvhj+] hYvh hYvhjhYvh0JUhYvh 3}B*phhYvh 3}6 hYvh 3}jhYvh 3}0JUhYvh:bB*ph hYvh:bhYvhw6 hYvh hYvhw hYvh94jhYvhw0JU hYvh? hYvh>6[ 66777,7778&8.8088899 9 9.929b9f999999999:::ž۩uunaZRZhYvhm@B6 hYvhm@BjhYvhm@B0JU hYvh:bhYvh15hnH tH  hYvhQ7 hYvh94hYvh 3}B*phhYvh 3}6 hYvh 3}jhYvh 3}0JUhYvhL6 hYvhL hYvh15 hYvh;,hYvhI6 hYvh hYvhI hYvh4 hYvh=hYvh=6 ::;;;2;4;\;^;z;|;;;;;;;;< <"<<<<D=F=ĽЩxk]kPI hYvh*hYvh*0JCJaJhYvhM,0J6CJaJhYvhM,0JCJaJhYvh 0J6CJaJhYvhD0J6CJaJ hYvhD hYvh? hYvhR`jhYvh?0JU hYvh1 hYvhihYvh hnH tH  hYvhd hYvh%ajhYvhd0JU hYvhfNjhYvhfN0JUF=H=h=$>:>t>>>>>>>>>>>>2?p?r?t???????X@@@@@ARA\AtAAAABBܽzmf hYvh*hYvh*0JCJaJhYvhM,0J6CJaJhYvhM,B*phhYvh+B*phhYvh6B*ph hYvh+hYvh/_!B*phhYvhB*ph hYvhjhYvh0JU hYvh/_!hYvhV*6 hYvhV*jhYvhV*0JU(BBB4B`BvBxB~BBBBBBBBBBCC C"C$CRCdCfCVDE@Eµxm]QmhYvh6CJaJhYvhCJaJhnH tH hYvhCJaJhYvh dz6CJaJhYvh dzCJaJ!jhYvh dz0JCJUaJ hYvhM hYvhob hYvhYjhYvhob0JU hYvh hYvhkNjhYvh0JU hYvh+ hYvh8B hYvh%ajhYvh8B0JU@EBEEEEEEFFFG G"GhGjGGGG(H2HHHHHHHIϾ{tmt{taWNt{tFtFhYvh Q6hYvh QPJhYvh QPJ]hYvh Q6PJ] hYvh hYvh QjhYvh Q0JUhYvh QCJPJ]aJhYvh Q6CJPJ]aJhYvh QCJPJaJhYvh QCJaJ!jhYvh Q0JCJUaJhYvh dzCJaJhYvhCJaJhnH tH hYvhCJaJhYvh5yCJaJ GGHI2KMBN0O2PP2RTUVW>XpXXNYYY\\D]]]0^v^^gdYgd-.I&IhIvIIIIII&J:JtJJ.K2K4K6K`KvKxKLL*L>LdLLLMMMMMM N4N@NBNDNFN^NzN.O0O2O4OLO`OOOOO P2P4P6PjPPPPPPPP궮򪢞hKphqohqo6hqoh/ h/ 6h/ hYvhjhYvh Q0JUhYvhY6 hYvhYjhYvhY0JUhYvh Q6 hYvh Q hYvhM>PP Q Q,Q:QQQQ$R0R2R4RRRRRTTU.U@ULUZU~UUUUUUVVV4VHVbVfVVVVVVVVVV:W`WWWWWWWX񧟧 hYvhl1jhYvhl10JUh/ h/ 6h/ hYvhg*hYvhg*6 hYvh4v hYvhY'hYvhY'6jhYvh Q0JUhKphKp6hKphYvh4v6hYvh Q6 hYvh Q6XX2X4X6XX@XBX\X`XlXnXpXrXXXXXXXYY,Y8Y:Ya&bȶxtg`Y hYvh#: hYvhY.jhYvh#:0JUhG_hP;9hP;96hP;9jhP;90JUhYvh-.6 hYvh-.jhYvh-.0JUh_gh_g6h_gjh_g0JUhYvh 6 hYvh jhYvh 0JUjhYvhC0JU hYvhC hYvhLyhYvhC6^`4abcdeffgBgDgHgJgNgPgTgVghgjglggggh]hgdz &`#$gdzgd{(gd-. 7$8$H$gd-.gd-.&bhbbbbDcHcVcccctdddee eJeeeeeeeeeܼ{od{\{UD!jhYvhd(0JCJUaJ hYvhLyhYvhYv6hYvhYvmHsHhYvhYv6mHsH hYvhYv hYvhr?jhYvhr?0JUhYvhCJPJaJhYvh6CJPJaJhYvh CJaJ!jhYvh 0JCJUaJ hYvhhYvhU6 hYvhUjhYvhU0JU hYvh#:hYvh#:6ef2fHfPfTfnfrffffffffffffg&g:gg@gDgFgJgLgPgRgVgXgdgﰩxqmemememem[U hz0Jjhz0JUjhLevUhLev hYvh#hYvhp]'6 hYvhp]' hYvhLyjhYvhp]'0JU hYvhY. hYvh?|g hYvh9)jhYvh9)0JUhYvhiCJaJhnH tH hYvhLyCJaJhnH tH "hYvhd(6CJaJhnH tH hYvhd(CJaJhnH tH !dgfghglgngzg|ggggggg h-h ~hLevh ~0JmHnHuhz hz0Jjhz0JU ggg dh`gd&~,1h. A!"#$% b 666666666vvvvvvvvv6666>6666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~PJ_HmHnHsHtHD`D nNormalCJPJ_HaJmHsHtHDA`D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List 2O2 n postbody1CJaJJ0@J n List Bullet  & FCJaJmH sH 4@4 nHeader  p#6!6 n Header CharPJtH.)@1. n Page Number>@B> `NE Footnote TextCJaJ@Q@ `NEFootnote Text CharPJ@&@a@ `NEFootnote ReferenceH*4X@q4 GK/@Emphasis 56\]PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 9 p0oY "b#I$1&Y'j(]))+@,,Q--c/602]45|9;:<F>N@@CABFGLMCNNNRGThW!Z/[[,]^_qcSdeij/k}lmnp?rsVwy{P}C~~Às̓PՈsu0SzƤ[i@  !"#$%&'()*++-./00223457899:;<=>?ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`aabcdfghrU2U;] 9 X '1V3Du4jo>c"\ !t""$'(W)&**h,,M-m--../01G1t12t33D44}5n67|77\880:::;;<<X<<<<9>b>>>>>?W?B@~@-AAcBB+CYCCC %%%%%(rh&v1 IXaBl6~f,.0^ ~c@ttt>,Z2$T > %+26:F=B@EIPXY]&bedgg456789;=>?ABCDEFGHIJLMNOPQRSTVWXYZ\]^pF| G^gg:<@KU[_ !(!!8@0(  B S  ?\Z||}C~?HVVãBstƧǧȧާppzoĸ7001DEef\Z||}C~?HVVãBstƧǧȧާppzoĸ701DEef\Z||}C~?HVVãBstƧǧȧާppzoĸ7efUWcrstMNquvNSrrsB;>?IJ[[\]c$(Guxyf0  hh^h`OJQJo(hh^h`o(.f0+L[}<7UB/SzS3bo94a>Q[ ei m B ^   5q x +_XQ )$} xC dMMX(-,<u~h6c|1@A`P/_!##Ke#$$&$v[$bp%R&:;'Y'p]'y'd({(3*aN*V*g*)5+[, ,;,4-<-Y.7(/GK/b/x/;1l1o23X44"}4Q5026RV6Q7w78{9P;9~w9!:vy:`#<=("=m3=DY=P> ?[?r@B4Bm@BjC!E`NE&6FMH#eH6I>Ig\I.K@NKML^ MkNsNfNBOXOIvOSlSJTnTGTtUU77U?U=XrXYL/Z>6['l[T\#`\?{\i]j+] g]V!_Z_R`q`a%a a%Gau'b:bw/bwdw xb xfy dz?{kX{bj{ v{*|s} 3}bb}&~&~M~?4z<*>+>{i aB~=ho;YlY;,No*O?'m@J4vyT #7GQz-IS?D QZtH5YaRSOBi`!%8+]O7Rgd_2` ![r 6~1fji0M,d5y9)*8B-Z#;YCi15fG_C^D?/UgoZ 4FYvMag  tXr4<OV_7<_^)ZR`ksw\vAG|OA@Ojw}L~D?po -/iT78Fx6bow{$2G+UpjJN"Ly_|5R<q r?,?FMwz1`:=3x ~Mkw/*9+n.6Kp\z-. 507#:C5SjLM,2 , <14<k&4kw n=vp+z>ehg-p9JBHj`@-@a`Ub/ 0 m;K6Ss+S N0:@ k "),./1369:;<=@EHIJKLMNPQRSTYZ[]^`agjmoqrtz|88 8 88888 8"8$8&80828:8>8L8Z8`8d8f8j8n8t8z8|8~888888888888888888888888888888888 888888NUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.{ @CalibriA BCambria Math"13 j '(m*!03qHX $Pn2!xx..  Oh+'0`   ( 4@HPX.Normal.532Microsoft Office Word@4̇@jV@]2(՜.+,0 hp   Deftonesm  Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`bcdefghijklmnopqrstuvwxyz|}~Root Entry F ~-21Tablea2WordDocument .SummaryInformation({DocumentSummaryInformation8MsoDataStorep_-2@w-2TSOC3WZNPMA==2p_-2@w-2Item PropertiesUCompObj y   F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q