Naslov
Dvojba o induciranim matičnim stanicama (iPSC)
(Doubt about induced pluripotent stem cells (IPSC))

Autori
Pavelić, Jasminka

Izvornik
Medix

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostali članci/prilozi

Godina
2011

Ključne riječi
matične stanice; inducirane
(stem cells; induced)

Sažetak
Netom nakon otkrića humanih embrionalnih matičnih stanica (hESC) započinju istraživanja njihove moguće primjene u regenerativnoj medicini. Tako je rođeno terapeutsko kloniranje. hESC su specijalizirane stanice koje imaju sposobnost samoobnavljanja kroz duži vremenski period i diferencijacije u bilo koji tip specijalizirane stanice. Prema mogućnosti diferencijacije dijele se u: totipotentne (embrionalne), pluripotentne (embrionalne) i multipotentne (adultne). Osnovni preduvjet upotrebe matičnih stanica je što veća tkivna podudarnost sa svrhom izbjegavanja imunološke reakcije domaćina protiv davaočevih ESC. Embrionalne matične stanice mogu se dobiti na dva načina: iz blastule tj. embrija (npr. zaostalih nakon in vitro oplodnje) i tzv. somatic nuclear trasfer – prijenosom jezgre somatske stanice u enukleiranu jajnu stanicu. Međutim, upotreba embrija preostalih nakon in vitro fertilizacije predstavlja ogroman, još uvijek neriješen, etički problem. Stoga je otkriće reprogramiranja diferenciranih somatskih stanica u pluripotentne matične stanice izuzetno važno. Reprogramiranje se provodi unosom tzv. stemness gena u somatske stanice. Novonastale stanice nazivaju se induced pluripotent stem cells (iPSC). Ipak, ni upotreba iPSC nije posve bezopasna. Glavni je problem kliničke primjene iPSC njihova sklonost stvaranja tumora. Ipak, u prilog terapeutske upotrebe iPSC ide mišljenje da unos iPSC u oboljelu osobu ne može pokrenuti imunološku reakciju organizma oboljele osobe prema transplantiranim iPSC. Međutim, nedavno je pokazano da iPSC ipak mogu pokrenuti imunološku reakciju u transplantiranoj jedinki, za što su odgovorna tri gena, tj. njihovi proteinski produkti - Hormad 1, Zg16 i Cyp3a11. Ovi nalazi nedvojbeno pokazuju da imunološki sustav može odbaciti čak i autologne (u genetski identičnom primaocu) iPSC, što nameće oprez o zaključcima o njihovoj mogućoj terapeutskoj primjen. Bez obzira na velika postignuća u istraživanjima iPSC ona su još uvijek u začetku i bit će potrebno još neko vrijeme za pronalaženje boljih strategija reprogramiranja, prije nego što će primjena iPSC u klinici postati rutina.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA