Naslov
Disperzija i stilska funkcija biblizama u dramskom i romanesknom diskurzu Miroslava Krleže
(Dispersion and Stylistic Function of Biblisms in the Dramatic and Novelist Discourse of Miroslav Krleža)

Autori
Garvanović-Porobija, Đurđica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.05

Godina
2012

Stranica
292

Mentor
Bagić, Krešimir

Ključne riječi
biblizam; osnovni tekst; prototekst; intertekstualnost; diskurz; antiteza; paralelizam; tipologija; disperzija; stilska funkcija
(biblism; fundamental text; prototext; intertextuality; discours; antithesis; parallelism; typology; dispersion; stylistic function)

Sažetak
Disertacija pod naslovom Disperzija i stilska funkcija biblizama u dramskom i romanesknom diskurzu Miroslava Krleže sastoji se od analize devet dramskih tekstova (Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva, Golgota, Vučjak, U logoru, Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda) i triju romanesknih tekstova (Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi) s ciljem identifikacije temeljnih biblizama te određivanja njihove stilske funkcije. Stilističkom analizom teksta utvrđen je majoritetan broj biblizama u tekstovima iz različitih vremenskih perioda, pri čemu biblizmi kao konektori povezuju tekstove u jedinstven diskurz. Biblizmi su disperzirani na svim jezičnim razinama, od prozodijske do razine teksta i diskurza, a njihova temeljna funkcija je poetička/estetska, posebice ekspresivna, konativna, fatička, argumentacijska, karakterizacijska, ironizacijska, etička, odnosno utvrđuje se njihova stilska polifunkcionalnost. Posebno se prati metajezična funkcija, koja se ostvaruje angažiranom intertekstualnom aktivnošću uz pomoć frekventnih aluzija, parafraza i citata. Također se utvrđuje da je odnos prema prototekstu afektivan i dijalogičan, što uključuje i afirmaciju i negaciju, mjestimice do opstrukcije. Funkcija biblizama je i re/semantizacija osnovnog teksta, posebice u semantičkim poljima o nasilju/nenasilju, humanizaciji/dehumanizaciji, osobito u relacijama muškarac – žena, te o pitanju socijalne pravde. Najposlije, registrira se i heteroglosija, u kojoj se jasno razabiru i biblijski diskurzi: lamentacijski, himnički, diskurz gnjeva, diskurz plača, mudrosni, epistolarni i apokaliptički. Biblizmi potječu podjednako iz SZ i NZ, premda ih je najviše koji referiraju na Kristovu muku, koja je tipološki obrazac ljudske patnje. Biblizmi su pozicionirani na jakim ili rubnim tekstnim mjestima te često istaknuti stilskim postupcima i figurama ili su kao takvi preuzeti iz prototeksta, u čemu se ističu biblijska antiteza, paralelizam, hijazam, preokret, kulminacija, točka gledišta, parataksa i tipologija. Ova potonja je uvelike odredila karakterizaciju protagonista i dominantnih likova. Zaključuje se da je biblizam stilem i literarni karakterizem Krležina dramskog i romanesknog diskurza koji mu daje neospornu moć, a da je biblijski prototekst i u ovom slučaju pokazao svoju vitalnost i produktivnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA