Naslov
Kategorija modalnosti: turski i hrvatski jezik u poredbenom prikazu
(Category of modality - Turkish and Croatian in comparative analysis)

Autori
Pavelić, Goran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
13.06

Godina
2008

Stranica
129

Mentor
Čaušević, Ekrem

Ključne riječi
deontička; dinamička; epistemička modalnost; evidencijalnost
(deontic modality; dynamic modality; epistemic modality; evidentiality)

Sažetak
Iako su, genetski i tipološki, turski i hrvatski različiti jezici, oba koriste slične gramatičke strategije za izražavanje širokog spektra modalnih značenja. To su nijekanje, pitanje, deontička, dinamička i epistemička modalnost. Na temelju Palmerove (1986 i 2001) razdiobe kategorije modalnosti vidljivo je da turski formalno posjeduje jednu pod-kategoriju epistemičke modalnosti (evidencijalnost) više od hrvatskoga. Za turski je karakteristična upotreba infinitnih oblika predikata, posebno u deontičkoj modalnosti. U hrvatskome je raširenija upotreba modalnih glagola. Oba jezika koriste modalne adverbijale i čestice. Važna razlika je i to da u turskome gramatička vremena mogu izražavati i modalna značenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA