Naslov
Računovodstveno praćenje pričuvnih (rezervnih) dijelova i sitnog inventara
(Accounting of spare parts and consumables)

Autori
Tušek, Boris

Izvornik
Računovodstvo i financije (0350-4506) 10 (2010); 31-36

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
rezervni dijelovi; sitni inventar; priznavanje i mjerenje; MRS 2
(raw material; spare parts and consumables; recognition and measurement; IAS 2)

Sažetak
Zalihe jesu sredstva koja se drže u redovnom tijeku poslovanja, u procesu proizvodnje za takvu prodaju ili u obliku materijala ili dijelova zaliha koja se troše u proizvodnom procesu ili pružanja usluga. Najčešće se javljaju u nekoliko pojavnih oblika: zalihe sirovina i materijala, rezervnih dijelova i sitnog inventara, zalihe nedovršene proizvodnje, zalihe gotovih proizvoda i zalihe trgovačke robe. Zalihe trgovačke robe i zalihe gotovih proizvoda jesu zalihe namijenjene prodaji u redovonom tijeku poslovanja. Zalihe nedovršene proizvodnje jesu zalihe koje se nalaze u nekoj od faza proizvodnje. Zalihe sirovina i materijala, pričuvnih (rezervnih) dijelova i sitnog inventara jesu zalihe koje su namijenjene potrošnji u proizvodnom procesu ili pružanju usluga. Pod pričuvnim (rezervnim) dijelovima podrazumijevaju se predmeti koje poslovni subjekt nabavlja radi ugradnje u opremu koju koristi kao dugotrajnu materijalnu imovinu, odnosno radi popravaka (održavanja) opreme. Pod sitnim inventarom se iskazuju predmeti kojima je vijek uporabe do godine dana, bez obzira pojedinačni trošak nabaveAmbalaže i autoguma jesu predmeti dugotrajne imovine manje vrijednosti koji su stoga klasificirani kao kratrokrajna imovina. Temeljni okvir kojim se utvrđuju načela i daju smjernice glede računovodstvenog tretmana zaliha definiran je HSFI-om 10 Zalihe za male i srednje poduzetnike koji prema odredbama Zakona o računovodstvu sastavljaju i prezentiraju financijske izvještaje primjenom HSFI, odnosno MRS-om 2 Zalihe za velike poduzetnike. Uspoređujući odrednice ovih standarda može se zaključiti da u kontekstu priznavanja, mjerenja i objavljivanja nema bitnih razlika među njima. Cilj ovih standarda je propisati računovodstveni postupak za utvrđivanje, obračunavanje i evidentiranje zaliha. Temeljni zadatak računovodstva zaliha je obuhvatiti sve troškove koji su nastali u formiranju zaliha i koje treba priznati kao imovinu u procesu poslovanja do priznavanja povezanih prihoda. Standardi sadrže upute za određivanje troškova i njihovim kasnijim priznavanjem kao rashoda, uključivši bilo koje otpisivanje do neto vrijednosti. Također upućuju na metode utvrđivanje troškova koje se koriste za određivanje vrijednosti zaliha

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA