Naslov
Revitalizacija grafičkog medija - grafika izlazi iz sjene
(Revitalisation of the Graphic Medium)

Autori
Magaš, Lovorka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Strast i bunt - ekspresionizam u Hrvatskoj

Urednik/ci
Maković, Zvonko

Izdavač
Galerija Klovićevi dvori

Grad
Zagreb

Godina
2011

Raspon stranica
36-47

ISBN
978-953-271-052-6

Ključne riječi
ekspresionizam, grafika, Proljetni salon, Miroslav Kraljević, Ljubo Babić, Marijan Trepše, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Sergije Glumac
(expressionism, graphic art, The Spring Salon, Miroslav Kraljević, Ljubo Babić, Marijan Trepše, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Sergije Glumac)

Sažetak
Tekst govori o hrvatskoj ekspresionističkoj grafici, njezinom razvoju i značaju u kontekstu hrvatske međuratne umjetnosti. Grafika zauzima važno mjesto u kompleksu ekspresionističkih strujanja koja su obilježila europsku i hrvatsku umjetnost u prvim desetljećima 20. stoljeća, te dovela do afirmacije medija u odnosu na slikarstvo i kiparstvo. Hrvatska ekspresionistička grafika nije se formirala pod izravnim utjecajem njemačke umjetnosti i dresdenske grupe Die Brücke već je do prihvaćanja novih vizualnih obrazaca došlo posrednim putem i iz sekundarnih izvora. Predstavnici tzv. praške četvorke Marijan Trepše, Vilko Gecan i Milivoj Uzelac nova su stremljenja upoznali tijekom školovanja u inozemstvu, preko strane literature i avangardnih časopisa (Waldenova "Der Sturma") te zahvaljujući ostalim vizualnim medijima poput njemačkoga ekspresionističkog filma i scenografije, a ključnu ulogu u oblikovanju njihove inačice ekspresionizma imala je domaća likovna tradicija i djelo Miroslava Kraljevića. Grafika puni uzlet doživljava između 1919. i 1921. s najmlađom generacijom umjetnika (Trepše, Gecan, Uzelac) i u sklopu "Proljetnog salona", iako se naznake novoga javljaju već u radovima Miroslava Kraljevića i Ljube Babića. Temeljne sižejne, morfološke i stilske odrednice hrvatske ekspresionističke grafike su narativnost i brojni motivi koji deriviraju iz književnosti ili prikazuju povišena emocionalna i psihička stanja (Trepše), konstruiranje prostora scene, dinamičnih svjetlosnih kontrasta i mračne atmosfere po uzoru na njemački ekspresionistički film (Gecan, Glumac), deformiranje anatomskih detalja i fizionomija radi ostvarivanja jače dramatičnosti prizora te učestalo korištenje tehnika dubokog i plošnog tiska. Posebno je značajan opus Marijana Trepšea koji je bio i školovani grafičar, dok su ostali umjetnici (Uzelac, Kolombar, Tartaglia itd.) povremeno koristili grafičke tehnike. Kraj drugog i početak trećeg desetljeća obilježeni su i pojačanim interesom za grafiku koji se manifestirao na brojnim razinama – organiziraju se izložbe domaćih i inozemnih grafičara, izdaju časopisi ("Grafička umetnost", 1919-21.) te grafičke mape u kojima se promovira ekspresionistički oblikovni vokabular ("Mapa Proljetnog salona", 1920. ; Gecanovo "Ropstvo u Siciliji", 1921.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA