Naslov
LE REMPLOI DES IVOIRES DANS L'OCCIDENT HAUT-MÉDIÉVAL(VIIe-XIe SIÈCLES)
(The reuse of ivory items in the Western Early Middle Ages)

Autori
Caillet, Jean Pierre

Izvornik
Hortus artium medievalium : journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages (1330-7274) 17 (2011); 115-127

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni rad, znanstveni

Ključne riječi
ivories; diptyque; reliquaire; pyxides; livre d'ivoire; antiquité tardive; époque carolingienne; les Ottoniens; origine byzantine
(ivory; diptych; reliquary; pyxis; book binding; Late Antiquity; Carolingian Period; Ottonian Period; Byzantine origin)

Sažetak
Jedna od specifičnosti fenomena reupotrebe bjelokosti u ranom srednjem vijeku rezultat je pomanjkanja neobrađenog materijala, što je posljedica gotovo u potpunosti prekinutih putova kojima se snabdijevao kršćanski Zapad od trenutka kada su istočne obale Mediterana pale u ruke Muslimana. To je razlog zbog kojega se, u najmanju ruku sve do kraja karolinškog vremena, pribjegava kasnoantičkoj bjelokosti, koja se ponekad ponovno upotrebljava takva kakva jest, no najčešće se ipak ponovno obrađuje. Druga činjenica koju treba uzeti u obzir jesu različite upotrebe tih predmeta. Često je riječ o pločicama na čijim se stražnjim stranama nalaze zabilježene liste svetaca, biskupa ili donatora ; događa se ponekad da se stare stranice diptiha ugrađuju u relikvijar ; a možda se još uvijek koriste pikside za pohranu hostija. No, od kraja 8. stoljeća, u franačkoj sredini, glavna namjena ovih bjelokosti je ukrašavanje korica rukopisa. Oko tisućite godine, kada otomansko carstvo uspostavlja uske veze sa bizantskim svijetom, predmeti recentne izrade koji dolaze iz Bizanta često se koriste ; i ponovno od toga profitiraju korice rukopisa. Ali, ako se pruži prilika, također se prikupljaju i bjelokosti ranijih razdoblja za ukras predmeta koji služe kultu (kao u poznatom ambonu Henrika II u Aachenu). Osim «praktičnog» karaktera, na ove reupotrebljene bjelokosti treba naravno gledati kao na stvar prestiža koji se želi nametnuti. Preuzimanje materijala za kojega se zna da je bio vrlo cijenjen u antici, kao i predmeta ukrašenih figurativnim reljefima, više ili manje klasičnog karaktera (čak ponekad ako su im i teme bile poganske), moglo se preporučiti za izradu predmeta od osobitog liturgijskog ili memorijalnog značaja. Stoga, u slučajevima ponovnog oblikovanja ne začuđuje što se nastojalo imitirati antičke i ranokršćanske sheme. Osim toga, kod otonske dinastije, susrećemo istovremenu reuporabu karolinških i bizantskih bjelokosti: što je u direktnom odnosu s dva «velika» politička modela na koja se tada pozivalo. Konačno, studija otprilike pet stoljetne povijesti bjelokosti ukazuje na praksu reuporabe kao izuzetno značajno polje koje u sebi sadrži mnogostruke vrijednosti.

Izvorni jezik
Fra

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA