Naslov
Kardiovaskularni rizik i rana kardiološka rehabilitacija u procesu žalovanja.
(Cardiovascular risk and early cardiac rehabilitation in the process of bereavement.)

Autori
Njegovan, Marina, Miletić, Bojan, Pehar-Pejčinović, Vesna, Laškarin, Gordana, Ružić, Tatjana, Peršić, Viktor, Ružić, Alen.

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Liječnički vjesnik, Suplement / Anić Branimir - Zagreb : Hrvatski liječnički zbor, 2010, 101-102

Skup
8. kongres Hrvatskoga kardiološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem / 8 th Congress of Croatian Cardiac Society with International Participation

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 21.10.2010. - 24.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
kardiološka rehabilitacija; kardiovaskularni rizik; žalovanje
(bevearement; cardiovascular risk; cardiac rehabilitation)

Sažetak
Važnost psiholoških faktora, posebno stresa u etiologiji i razvoju kardiovaskularnih bolesti (KVB) ističe sve veći broj istraživanja. Jedan od čimbenika rizika koji se često razmatra kroz različite studije ali i nerijetko susreće u kliničkoj praksi jest proces žalovanja nakon smrti bliske osobe. Gubitak voljene osobe je prepoznat kao jedan od najvećih životnih stresora i kao takav zahtjeva visoku razinu psihološke prilagodbe. Povezuje se s povećanim rizikom obolijevanja ožalošćene osobe kao i povećanom incidencijom mortaliteta, iako rezultati istraživanja na ovom području nisu uvijek jednoznačni. Različita istraživanja potvrđuju žalovanje kao vrijeme povećanog rizika obolijevanja od kardiovaskularnih incidenata, pri čemu prvih nekoliko tjedana nakon smrti bliske osobe predstavlja najrizičnije razdoblje. U navedenom se periodu događaju snažne promjene u psihološkom stanju pojedinca kao i promjene na ponašajnom i fiziološkom planu. Žalovanje je tako označeno akutnim simptomima depresije, tjeskobe i ljutnje, promjenama u apetitu i ritmu spavanja te prema pojedinim studijama povezano s hemodinamskim promjenama i poremećajima koagulacije, koji ukupno mogu doprinijeti akutnom povećanju rizika obolijevanja od akutnih KVB. Osim u vrlo ranoj fazi žalovanja (prva dva tjedna), ožalošćene osobe imaju značajno višu razinu pojedinih simptoma i do šest mjeseci nakon gubitka bliske osobe u odnosu na kontrolne skupine. Prema navedenom, dostupne informacije upućuju na mogućnost da bolesnici u kojih je tijekom žalovanja došlo do razvoja KVB imaju lošiju prognozu od bolesnika s kardiovaskularnim incidentom izvan faze žalovanja. Navedeno otvara pitanje potrebe za prilagodbom terapijskog pristupa, u prvom redu uključivanja bolesnika višeg rizika u program sveobuhvatne rane kardiološke rehabilitacije s psihologijskim praćenjem. Identifikacija promjena u psihološkom, ponašajnom i fiziološkom funkcioniranju pojedinca nakon smrti bliske osobe predstavlja važan korak u prepoznavanju onih koji su pod povećanim rizikom obolijevanja od KVB. Također, sustavno uključivanje osoba oboljelih od KVB u fazi žalovanja u ranu kardiološku rehabilitaciju, jedno je od područja u kojem očekujemo korisne informacije iz budućih istraživanja. Relevance of psychological factors, especially stress in etiology and development of cardiovascular diseases (CVD), is highlighted by numerous researches. One risk factor often considered through studies and commonly seen in clinical practice is loss of a close person. Bereavement is recognized as one of life's greatest stresses requiring high levels of psychological adaptation. It is also associated with increased risk of mental and physical health problems in bereaved as well as increased mortality risk, although findings in this field are often inconclusive. Different papers confirm bereavement as period of increased risk for development of cardiovascular incidents, where the first few weeks after loss of a close person represent the highest risk period. Strong changes in psychological, physiological and behavioural state occur during this period. Bereavement can be marked with acute symptoms of depression, anxiety and anger, alterations in appetite and sleep and, according to some studies, connected with haemodynamic changes and coagulation disorders that can altogether contribute to acute increase of risk of developing acute CVD. Apart from early phase of bereavement (first two weeks), bereaved have significantly higher levels of some symptoms mentioned above even after six months, in comparison with control group. Available information lead to the possibility that patients who developed CVD during bereavement have poorer prognosis in comparison to not bereaved patients with cardiovascular incident. This brings the question of need to adjust therapeutic approach, primarily include high risk patients in comprehensive early cardiac rehabilitation program with psychological follow up. Identification of changes in psychological, behavioural and physiological functioning of a person after death of a loved one represents an important step in recognizing those under increased CVD risk. Also, systematic inclusion of patients with CVD incidents developed during bereavement in early cardiac rehabilitation program is an area where useful information from further researches is expected.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA