Naslov
Obična oskoruša (Sorbus domestica L.)
(Service Tree (Sorbus domestica L.))

Autori
Drvodelić, Damir ; Španjol, Željko ; Štambuk, Stanko ; Vučetić, Marko ; Miljas, Marijana ; Barčić, Damir ; Rosavec, Roman

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Zbornik sažetaka 6. znanstveno-stručno savjetovanje hrvatskih voćara s međunarodnim sudjelovanjem / - , 2011, 118-119

Skup
6. znanstveno-stručno savjetovanje hrvatskih voćara

Mjesto i datum
Ilok, Hrvatska, 04.03.2011. - 05.03.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
plodovi ; sorte ; cjepljenje
(fruits ; varieties ; grafting)

Sažetak
Listopadno, srednje visoko drvo (rijetko kad visoko 20-30 m), s jakim deblom, i okruglastom krošnjom. Kora u mladosti glatka, svijetlosivkasta do crvenkastosmeđa, kasnije potamni, uzdužno raspucana i stvara pločast lub. Jednogodišnji su izbojci sivkasto dlakavi, stariji goli. Pupovi su ovalno konični , tupo ušiljenih vrhova, zelenkasti, ponešto ljepljivi. Ljuske pupova su gole, na vrhu ponekad narijetko dlakave. Perasto sastavljeni listovi sastoje se od 13 do 21 listića, dugih oko 5 cm, duguljasto ovalnih ili ovalno okruglastih, oštro nazubljenih, sjedećih, pri vrhu više-manje zašiljenih, a na osnovi zaobljenih. Oni su s gornje strane svijetlozeleni, s donje strane plavkastozeleni, u proljeće dlakavi. Brojni bjelkasti i dlakavi cvjetovi skupljeni u široke vršne gronje. Imaju po 5 tučaka, a vrške čaške trokutasto su zašiljene. Oskoruša je samooplodna voćka i ne treba joj oprašivač. Kruškoliki plodovi (1, 5 do 3 cm u promjeru) žućkasti su sa smeđim pjegama. Oskoruša je sredozemno-srednjoeuropska vrsta, voli vapnenačku podlogu, suhe i tople položaje. Raste u mješovitim listopadnim šumama i šikarama. Kod nas se javlja pojedinačno u zajednici šume hrasta medunca i kukrike i u zajednici šume hrasta sladuna i cera. Sve vrste roda Sorbus L. u Republici Hrvatskoj, kao i u većini europskih zemalja, su rijetke i ugrožene. Oskoruša je rasprostranjena u južnoj i srednjoj Europi, sjevernoj Africi, na Krimu i u Maloj Aziji. Sjeverna granica rasprostranjenja u Europi nalazi se u južnoj Švicarskoj, južnom Tirolu i u južnom dijelu Mađarske. Teško je odrediti točne granice prirodne rasprostranjenosti, budući da je od davnina sađena i širena kao kultura. Težište areala je na Balkanskom poluotoku, Apeninskom poluotoku i u južnoj Francuskoj. Ova je voćna (šumska) vrsta u nas je slabo raširena, a i ne baš poznata. Uglavnom je nalazimo kao pojedinačna stabla u vrtovima, poljima, pokraj vinograda. Kod nas je više rasprostranjena u mediteranskom dijelu , nego u kontinentalnom.Vrlo je lijepa i dekorativna voćka. Po skromnosti kvalitete njenog relativno sitnijeg ploda, a velikoj drvnoj masi stabla odlične kvalitete, oskoruša je značajnija kao šumska nego kao voćna kultura. Zbog sporog rasta, drvo oskoruše daje sitnovlaknasto, vrlo tvrdo i elastično drvo, koje je vrlo cijenjeno za stolarske, tokarske i rezbarske radove, iz kojeg se izrađuju najkvalitetniji drveni instrumenti i glazbala. Davno prije naši su preci ovo drvo koristili za izradu raznih kotača i zupčanika za vodene mlinove. Oskoruša dobro podnosi sušu i hladnoću (do -30°C). Najbolje uspijeva na dubokim i suhim karbonatnim tlima. Postoje intenzivni nasadi oskoruše i to najviše u području Armenije, Gruzije, Irana, Afganistana. Plodovi su mesnati, najčešće kruškolikog oblika, sa 5 – 6 sjemenki, s jedne strane žuti, a s druge strane crvenkasti. Plodovi dozore nakon duljeg stanja u kutijama ili ako su na stablu nakon prvog mraza kada posmeđe i posve omekšaju, kao da su sagnjili. Plodovi se na stablu obično najviše nalaze u grozdovima. Plodovi se beru dok su još žućkasto-crveni, (dakle u vrijeme berbe grožđa u rujnu ili početkom listopada), i treba ih pospremiti u obične kartonske kutije ili drvene, i pustiti ih da skroz dozriju, odnosno dok ne potamne. Njeni plodovi vrlo su ukusni i imaju veliku hranjivu vrijednost. Sadrže oko 14% šećera i to uglavnom u lako pristupačnom obliku (oko 10% fruktoze, od 3-5% glukoze i 1% saharoze). Od vitamina vrlo je bogata C- vitaminom, čiji je sadržaj jednak kao i kod crnog ribiza. Također ima vitamina A i B2. Pojedinačna stabla mogu dati prinos i preko 800 kg, a u plantažnoj proizvodnji postižu se prinosi i do 18 000 kg/ha. Od sorti oskoruše, malo ih je poznato, uglavnom su to sorte: Likernaja, Burka, Granatajna. Oskoruša se koristi kao svježe voće u zrelom stanju, zatim kao sušena i prerađena u sokove i marmelade. Od plodova se priprema odlična žestica (rakija). Od oskoruše se radi i ljekoviti napitak od 0, 5 kg soka oskoruše, pomiješanog sa 0, 5 kg meda i taj se napitak koristi za osvježenje i za jačanje organizma. U Francuskoj se proizvodi vrlo cijenjeni liker od oskoruše: « Sorbette». Sok od oskoruše često se prije dodavao voćnom moštu (jabučnom i kruškovom) i to 1% mošta od oskoruše za poboljšanje trajnosti, okusa izgleda i bistrenja. Samonikla i uzgojena iz sjemena oskoruša sporije raste, dugovječna je (ima stabala i preko 400 godina starih) i prorodi tek u 13-15 godini. Kad se uzgoji cijepljenjem, onda se brže razvija i dolazi u puni rod u 7. godini. Kao dekorativno stablo s gustom krošnjom lijepog izgleda, i k tome dobrog uroda s prekrasnim plodovima, ona je prava vrsta, koju treba očuvati kao zaboravljenu voćnu vrstu!

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo

POVEZANOST RADA