Naslov
Međusobna suradnja hrvatskih psihologa na radovima indeksiranim u međunarodnoj bazi Web of Science u periodu od 1991. do 2010.
(Coauthorship of Croatian psychologists on papers indexed in Web of Science 1991 - 2010)

Autori
Letina, Srebrenka ; Zauder, Krešimir ; Jokić, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
19. godišnja konferencija hrvatskih psihologa: Vrijeme sličnosti i razlika - izazov psihologiji i psiholozima / Vladimir Kolesarić - Osijek : Naklada Slap, 2011, 48-48

ISBN
978-953-95216-1-3

Skup
19. godišnja konferencija hrvatskih psihologa

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 12.10.2011. - 15.10.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
znanstvena produktivnost; koautorstvo; analiza mreža
(scientific productivity; coauthorship; social network analysis)

Sažetak
Cilj rada je opis suradnje među hrvatskim znanstvenim djelatnicima u području psihologije. Pritom je primijenjena teorija i metodologija analize mreža na temelju bibliografskih podataka u međunarodnoj bazi radova Web of Science (WoS) za vremenski interval od 20 godina. Uzorak čine 169 hrvatskih znanstvenika iz područja psihologije (prema registru MZOŠ-a) koji u periodu od 1991 do 2010 u međunarodnoj bazi WoS imaju indeksiran barem jedan rad. Sastav uzorka po dobi je od 27 do 74 godina (M=44.7 ; SD=12.1), 27% muškaraca, i 73% žena. Prema radnom statusu 66% je aktivnih znanstvenika, 31% znanstvenih novaka i 3% umirovljenih znanstvenih djelatnika. Dobivena distribucija produktivnosti slijedi Lotkin zakon, prema kojem je manji broj autora unutar nekog područja izrazito produktivan i odgovoran za relativno veliki postotak publikacija, dok većina ostalih autora publicira samo jednu ili dvije publikacije. Distribucija je pozitivno asimetrična, s medijanom od 5 objavljenih radova po znanstveniku (M =7, 28 ; raspon od 1 do 33). U svrhu opisa suradnje autora iz skupa podaci su obrađeni i grafički prikazani u softveru vlastite izrade u programskom jeziku Python. Kao potpora izradi grafova korišten je modul IGraph, dostupan za Python i R. Mrežu čine čvorovi (pojedini znanstvenik) i veze koje predstavljaju suradnju. Rezultirajuća struktura mreže koautorstva znanstvenika iz našeg uzorka je opisana preko deskriptivnih pokazatelja preuzetih iz teorije mreža. Dobiveni broj veza (suradnji) uzorku je 201, prosječan broj suradnje po autoru s drugim autorima iz definiranog skupa je M=2, 38 (SD= 2, 19), i dobivena distribucija je pozitivno asimetrična (medijan je 2, raspon od 0 do 12). Utvrđena je pozitivna povezanost između broja suradnje i broja radova (Spearmanov rho je 0, 60 ; p<0, 01). Dobiven je jedan najveći klaster, u kojem je 63, 9% uzorka, dok je 19, 5 % bez ijedne suradnje sa ostalim autorima iz skupa. Veličina najveće klike (svako povezan sa svakim) je 4. Izračunati su medijani za sljedeće mjere:blizina - M=0, 01, te mjera povezanosti M=136, 78. Iz potonje mjere moguće je identificirati „najutjecajnije“ autore, i u ovom skupu je ponovljen nalaz da autori s najvišim vrijednostima povezanosti međusobno usko ne surađuju. Određeni su i tzv. artikulacijski čvorovi (N=33) - osobe koje predstavljaju poveznice s inače nepovezanim dijelovima mreže. Dobiveni rezultati su interpretirani u okviru postojećih spoznaja u području istraživanja produktivnosti u znanosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti, Psihologija

POVEZANOST RADA