Naslov
Jedna priča i dva pripovjedača: pripovjedne perspektive u dvojnome diskursu suvremene slikovnice
(One Story and Two Narrators: Narrative Perspectives in the Dual Discourse of the Contemporary Picturebook)

Autori
Narančić Kovač, Smiljana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
21.03

Godina
2011

Stranica
Xiv, 418

Mentor
Zalar, Diana

Ključne riječi
Slikovnica; pripovijed; diskurs; pripovjedač; fokalizacija; pripovjedno gledište; slikovno pripovijedanje; pripovjedna komunikacija; dijalogičnost; višemodalnost
(Picturebook; narrative; discourse; narrator; focalization; point of view; visual narration; narrative communication; dialogical principle; multimodality)

Sažetak
Istraživanje semantičke strukture slikovnice i pripovjednih perspektiva u suvremenoj pripovjednoj slikovnici provedeno je u obzoru suvremene teorije pripovijedi i uzimajući u obzir dosadašnje, pretežno anglističke rezultate istraživanja slikovnice i njezine pripovjedne komunikacije. Analiziran je korpus od 112 izabranih slikovnica, uglavnom s engleskog govornog područja, uzimajući komparatistički u obzir i primjere hrvatske slikovnice. Teorijski model slikovnice, koji je izgrađen u osloncu na model pripovijedi Seymoura Chatmana, pokazuje da se u slikovnici jedna priča posreduje dvama zasebnim diskursima – jezičnim (verbalnim) i slikovnim (vizualnim). Utvrđeno je da je pripovjedač sastavnica oblika diskursa (izraza) svake pripovijedi, tj. pripovjedna konstanta, te u slikovnici svakomu diskursu pripada zaseban pripovjedač. Po tome se slikovnica razlikuje od drugih srodnih vrsta pripovijedi. Analiza svojstava građe dvaju diskursa otkrila je strategije kojima se uspostavljaju pripovjedna svojstva i posreduju pripovjedne informacije. Osobito je slikovni diskurs mnogostruk, višeglasan, te izrazito interaktivan i zahtjevan u odnosu prema čitatelju. Nadalje, diskursi uzajamno razmjenjuju svojstva i utoliko su intermedijalni. U suvremenoj je slikovnici čest dvojni diskurs, u kojem se jezični i slikovni diskursi isprepliću, ali nikada ne dolazi do njihova potpunoga stapanja u jedinstveni diskurs, pa i pripovjedači ostaju zasebni. U nastavku se razmatraju kombinacije pripovjednih situacija jezičnoga i slikovnoga pripovijedanja, polazeći od tablice pripovjednih mogućnosti Gérarda Genettea, i od njegovih određenja pripovjednih obilježja konstitutivnih za pripovjedača, uključujući i fokalizaciju (pripovjedno gledište). Utvrđeno je da pripovjedači u slikovnici u svoje pripovijedanje uvode sve tipove fokalizacije (nultu, unutrašnju i vanjsku), kao i njihove kombinacije. Višestrukim glasovima pripovjedača pridružuju se različite pripovjedne perspektive, koje pripovjedači uključuju u posredovanje priče zasebnim, medijski uvjetovanim modusima, te je slikovnica u cjelini s jedne strane višeglasna, a s druge strane i višemodalna pripovijed. Provedena je sustavna analiza različitih vrsta pripovjednih perspektiva u dvama slikovničkim diskursima, te je opisan model njihovih mogućih kombinacija. Pripovjedna je komunikacija u slikovnici, koja se opisuje u osloncu na Chatmanov model pripovjedne transmisije, višestruka. Dvama diskursima pripadaju dva para pripovjedača i adresata, pripovjedači priču posreduju dijaloški, a u dijalog se aktivno mora uključiti i čitatelj. Zaključuje se da je slikovnica interaktivna, ergodična, dinamična pripovijed, otvorena prema čitatelju, koji ulazi u dijaloški odnos s njenim pripovjedačima i zajedno s njima, u razgovoru, otkriva različite interpretativne mogućnosti koje su ponuđene upravo osobinama same slikovnice kao pripovijedi dvostrukoga ili dvojnoga diskursa. Stoga je temeljno načelo pripovjedne slikovnice dijalogičnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA