Pregled bibliografske jedinice broj: 538202
Doprinos J. H. Newmana rješenju problema odnosa vjere i razuma
Doprinos J. H. Newmana rješenju problema odnosa vjere i razuma // Acta ladertina, 7 (2011), 3-20 (podatak o recenziji nije dostupan, izvorni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 538202 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Doprinos J. H. Newmana rješenju problema odnosa vjere i razuma
(Contribution of J. H. Newman in resolving the problem of relation between fait and reason)
Autori
Dadić, Borislav ; Poljak, Maja
Izvornik
Acta ladertina (1845-3392) 7
(2011);
3-20
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni rad, znanstveni
Ključne riječi
Newman ; vjera ; razum ; pristanak ; formalno rasuđivanje ; neformalno rasuđivanje.
(Newman ; faith ; reason ; assent ; formal reasoning ; informal reasoning)
Sažetak
Pitanje odnosa vjere i razuma spada među najstarija filozofska pitanja te su kroz povijest filozofije razni mislioci pokušali na nj dati odgovor. Neki su razum pretpostavljali vjeri, drugi vjeru razumu, dok su treći pak polazili od toga da je odnos vjere i razuma komplementaran i harmoničan odnos. Među mislioce posljednje filozofske tradicije ubrajamo i J. H. Newmana, velikog engleskog mislioca, čije ćemo shvaćanje i doprinos navedenom pitanju proučiti u ovom radu. Pitanje odnosa vjere i razuma, možemo slobodno reći, spada među najznačajnija pitanja Newmanove filozofske misli te ga je on prvenstveno obrađivao unutar dvije filozofske discipline: filozofije spoznaje i filozofije religije. Naš autor polazi od toga da vjera kao specifično ljudski čin ima racionalni karakter, te da joj razum može poslužiti pri objašnjenju i jednim dijelom pri prihvaćanju nadnaravnih istina omogućavanjem čovjeku da uvidi da ne postoje nikakve racionalne prepreke koje bi ga spriječile u prihvaćanju objavljenih istina. U radu ćemo se također upoznati s Newmanovom shvaćanjem uloge razuma u shvaćanju i prihvaćanju misterija, te njegovom podjelom rasuđivanja na dvije vrste, formalnog i neformalnog. Unutar proučavanja posljednje vrste rasuđivanja susrest ćemo se s Newmanovim originalnim shvaćanjem posebne uloge koju neformalno ili implicitno rasuđivanje ima u pristanku na navedene istine, te njegovom jasnom distinkcijom između psihološke i logičke strukture procesa rasuđivanja zahvaljujući kojoj je pokazao da formalno rasuđivanje nije jedina racionalna vrsta rasuđivanja, te samim time nije jedino mjerilo racionalnosti pristanka.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
POVEZANOST RADA
Projekti:
269-2690616-0617 - Personalistička etika za suvremenog čovjeka (Tićac, Iris, MZOS ) ( CroRIS)
269-2690616-0618 - Metafizičko utemeljenje ljudske osobe (Dadić, Borislav, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Sveučilište u Zadru
