Naslov
Citomorfološka i imunocitokemijska analiza u dijagnostici T i B nodalnih i Hodgkinovih limfoma
(Cytomorphological and immunocytochemical analysis in the diagnostic of T and B nodal and Hodgkin's lymphomas)

Autori
Gjadrov-Kuveždić, Koraljka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
20.04

Godina
2011

Stranica
91

Mentor
Aurer, Igor

Ključne riječi
citologija; imunocitokemija; B limfomi; T limfomi; Hodgkinov limfom
(cytology; immunocytochemistry; B-cell lymphomas; T-cell lymphomas; Hodgkin's lymphoma)

Sažetak
Uvod: SZO klasifikacija limfoma temelji se na ukupnosti morfoloških, imunofenotipskih, genetičkih i kliničkih karakteristika različitih podvrsta. Takvo shvaćanje teoretski omogućuje da se i citologija, a ne samo patologija, u pojedinim slučajevima koristi kao osnovna morfološka metoda u postupniku dijagnostike pacijenata sa limfomom. Cilj: Ustanoviti mogućnosti citomorfologije dopunjene imunocitokemijom u postavljanju dijagnoze zloćudnih tumora limfoidne loze, određivanjem osjetljivosti citološke i imunocitokemijske analize punktata limfnog čvora zahvaćenog limfomom u postavljanju dijagnoze limfoma, pouzdanosti u razlikovanju B- i T- staničnih limfoma i Hodgkinovog limfoma, te pouzdanosti i obnovljivosti u svrstavanju limfoma u podtipove Bolesnici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 250 bolesnika, novootkrivenih kao i onih već ranije liječeni zbog limfoma kojima je od zadnje terapije prošlo više od 6 mjeseci, kojima je patohistološki potvrđen limfom, a biopsiji je prethodila citološka punkcija suspektnog limfnog čvora. Uzorci dobiveni aspiracijskom punkcijom uključeni su u istraživanje bez obzira na adekvatnost dobivenog uzorka. Uzorci su bojani May - Grűnwald Giemsa bojenjem, potom je primijenjen osnovni imunocitokemijski panel (CD3, CD20, CD43), a ovisno o morfologiji stanica i nalazu osnovnog panela i dodatna protutijela. Uzorci dijagnosticirani kao limfom svrstani su u podvrste prema SZO klasifikaciji. Šifrirane uzorke su reanalizirali dva citomorfologa (nazvani A i B) neovisno jedan o drugome. Dobiveni rezultati statistički su obrađeni deskriptivnim statističkim metodama, χ2 i Fisherovim egzaktnim testom. Rezultati: Citolog A i citolog B našli su 11 neadekvatnih uzoraka, dok su postavili istovjetne dijagnoze u 220/250(88%) slučajeva (uključujući neadekvatne uzorke). U 197/250 (78.8%) slučajeva dijagnosticirali su istovjetan limfomski tip i podtip, podudaran s patohistološkom dijagnozom. Citolog A dijagnosticirao je B-stanične limfome uz osjetljivost od 95, 6%, specifičnost 99, 1%, PPV 99, 2% i NPV 95, 3% ; T-stanične limfome uz osjetljivost od 95.8%, specifičnost 98.5%, PPV 93.8%, i NPV 99.0% ; Hodgkinove limfome s osjetljivošću 86, 0%, specifičnošću 99, 0%, PPV 97, 0%, i NPV 95, 0%. Citolog B dijagnosticirao je B-stanične limfome uz osjetljivost od 96, 3%, specifičnost 99, 1%, PPV 99, 2% i NPV 95, 9% ; T-stanične limfome uz osjetljivost od 100%, specifičnost 99, 0%, PPV 96, 0%, i NPV 100% ; Hodgkinove limfome s osjetljivošću 86, 0%, specifičnošću 100%, PPV 100%, i NPV 95, 0%. Statistički značajna razlika pronađena je pri usporedbi dijagnoza citologa A i B s patohistološkim dijagnozama pojedinih podtipova B- i T-staničnog, te Hodgkinovog limfoma, ali ne pri usporedbi dijagnoza oba citologa. Zaključci: Citomorfološka analiza, dopunjena imunocitokemijskim metodama, može s visokom pouzdanošću postaviti dijagnozu limfoma, odrediti jesu li B-, T-staničnog tipa ili tipa Hodgkinovog, te dijagnosticirati podtipove limfoma koji imaju karakterističnu citomorfološku sliku, kao SLL, BL, prekursorski T-stanični limfom, PTCL i MF. Visoka podudarnost citomorfoloških dijagnoza upućuje na ustaljenost kriterija citomorfološke dijagnostike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA