Naslov
Individualne razlike i efikasnost individualiziranog obrazovanja u nastavi na daljinu
(Individual Differences and Efficiency of Individualized Education in Distance Education)

Autori
Matijević, Milan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.12

Godina
1981

Stranica
337 + 158

Mentor
Poljak, Vladimir

Ključne riječi
nastava na daljinu; individualne razlike; individualizirana nastava; obrazovanje odraslih; dopisna nastava; multimedijska nastava
(distance learning; individual differences; individualized instruction; adult education; correspondence courses; multimedia teaching)

Sažetak
Zahtjev da se svi obrazuju i želja da se svima pruže jednake šanse za obrazovanje i usavršavanje, uvjetovali su pojavu takvih sustava obrazovanja koji ne traže četa dolaženja onih koji uče u neki centar koji pruža obrazovne usluge. Ako bi takva obveza i postojala mnogima bi šansa za obrazovanje bila uskraćena. Globalni sustav obrazovanja na daljinu s raznim konkretnim varijantama jeste konceptualni okvir za koji se opredjeljuju svi koji se nađu pred zadatkom da edukativno djeluju na veći broj ljudi. Iako se radi u suštini o masovnom obrazovanju opća orijentacija instruktivne aktivnosti ne može biti usmjerena isključivo na cjelokupnu populaciju, već ona mora biti usmjerena i pojedinim sudionicima obrazovanja. Moraju se, dakle, uvažavati individualne posebnosti sudionika obrazovanja. Individualne razlike među sudionicima obrazovanja jesu uzrok koji uvjetuje specifičnu organizaciju odgoja i obrazovanja u svakoj nastavi, pa i u nastavi na daljinu. Postojanje individualnih razlika među sudionicima obrazovanja traži da se u svakoj obrazovnoj akciji, bez obzira kako je masovna, one identificiraju i registriraju, te da se u odgoju i obrazovanju uvažavaju. U nastavi na daljinu javljaju se specifični odnosi i uloge glavnih čimbenika nastave: učenika, nastavnika i nastavnih sadržaja, pa govorimo i o posebnoj tehnologiji kojom su ovi odnosi regulirani. Nastojanje da se odgojno-obrazovni proces što više približi zakonitostima učenja odrasla čovjeka uvjetovali su različite didaktičke modele koji u suštini nose obilježja nastave na daljinu: konzultativno.instruktivna, dopisno-konzultativna i multimedijska nastava na daljinu. Ovi se modeli razlikuju po stupnju instruktivne pomoći koja se pruža učeniku, stupnju didaktičke oblikovanosti osnovnih izvora znanja te stupnju samostalnosti obuhvaćenih učenika. Odgojno-obrazovna komunikacija u nastavi na daljinu determinirana je prostornom razdvojenošću osnovnih subjekata nastave (učenika i nastavnika) te medijima koji su osnovni nositelji obrazovnih informacija. Ova, kao i svaka druga komunikacija, podrazumijeva postojanje poruke (informacije) i aktivnosti osobe kojoj je poruka namijenjena., odnosno postojanje informacije i interakcije. S gledišta broja osoba koje se u toj komunikaciji javljaju govorimo o intrapersonalnoj, interpersonalnoj i masovnoj komunikaciji. Osim toga, odgojno-obrazovna komunikacija se javlja kao jednosmjerna i dvosmjerna, zatim kao personalna i nepersonalna, kao verbalna i neverbalna te kao neposredna i telekomunikacija. Za razumijevanje suštine nastave na daljinu važno je uočiti specifičnosti u odnosima koje se javljaju između poučavanja i učenja kao temeljnim i dijalektičko-didaktičkim kategorijama svake nastave, pa i nastave na daljinu. U vezi s prethodnim naznakama pokazano je kako se u jednom od najnižih stupnjeva nastave na daljinu (konzultativno-instruktivnoj nastavi) mogu uvažavati individualne razlike. Provjeravano je koliko je takav rad efikasniji od postojećih andragoških rješenja bez uvažavanja individualnih razlika. Uz posebno didaktički oblikovan materijal koji je poslužio kao osnovi izvor znanja, , organiziran je specifičan vid mentorskog rada nastavnika s učenicima, . Takav je rad omogućio učenicima učenje vlastitim tempom, da preskoče sadržaje koji nadilaze njihove mogućnosti ili da dobiju dodatne sadržaje kojima se udovoljava zahtjevu da dobiju dodatne sadržaje kojima se udovoljava zahtjevu da se optimalno uvažavaju njihove sposobnosti, a omogućeno je svakom učeniku dobivanje i individualne instruktivne pomoći kakvu nije mogao dobiti u uvjetima kada je na konzultacijama prevladavala kolektivna instruktivna pomoć. Testiranjem hipoteze o boljim općim efektima učenja u eksperimentalnoj grupi dokazano je da su bolji rezultati postignuti u grupi u kojoj su uvažavane individualne razlike od grupe u kojoj nisu uvažavane te razlike. Također je dokazano da su znanja i s njima povezane sposobnosti stečene individualnim i individualiziranim učenjem trajnije od znanja stečenih u uvjetima pretežno frontalnog rada na konzultacijama. Učenici su ocijenili da je individualni rad uz individualiziranu instruktivnu pomoć prihvatljiv i da bi barem polovinu nastavnih aktivnosti trebalo tako organizirati. Rad kao cjelina ne donosi potpune odgovore na brojna pitanja u vezi naznačena problema. Neka od njih su ostala otvorena i dalje, ali se i za većinu ipak daju odgovori koji će omogućiti mijenjanje odgojno-obrazovne prakse u smislu individualiziranja, racionaliziranja i intenziviranja odgojno-obrazovne komunikacije u obrazovanju na daljinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA