Naslov
Petrićeva borba s metodama
(Petri´s Struggle with Methods)

Autori
Girardi-Karšulin, Mihaela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
19. Dani Frane Petrića. Petrić i renesansne filozofske tradicije / Zagorac, Ivana ; Martinović, Ivica - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2010, 202-204

ISBN
978-953-164-145-6

Skup
Petrić i renesansne filozofske tradicije

Mjesto i datum
Cres, Hrvatska, 22.09.2010. - 25.09.2010

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
metode u filozofiji; metodologija; istina; stroga znanost; Petrić; Platon; Aristotel
(methods in philosophy; methodology; truth; strict science; Petrić; Plato; Aristotle)

Sažetak
Novovjekovna filozofija kod Descartesa započinje formuliranjem nove metode, filozofske i znanstvene. Ta metoda treba osigurati bezpretpostavni, jedan jedini, temelj sve znanosti. Formuliranje nove metode ne događa se, međutim, u zrakopraznom prostoru, ne dolazi – kako bi sebe htjelo shvatiti i kako sebe reklamira– iz bezdana mišljenja utemeljenog samog u sebi. Moja je teza u ovom referatu koju želim obrazložiti: novovjekovno uspostavljanje nove metode dolazi iz (ili bar: nakon, ali ne bez smisaone veze) renesansne borbe oko metoda. Kao primjer neka posluži Petrić: Poznato je da Petrić u Novoj sveopćoj filozofiji u podnaslovu apostrofira tri metode. Koje su to i što one znače – o tome sam već dosta pisala i sada o tome nije riječ. No, o Petrićevoj metodi (metodama) moglo bi se reflektirati i u Deset dijaloga o povijesti i u Deset dijaloga o retorici, ali ni to nije moja današnja tema. U Peripatetičkim raspravama, međutim, Petrić prakticira tri (odnosno četiri) metode, a na jednom mjestu i reflektira o tome koja je metoda za filozofiju primjerena – dakle Petrić uključuje i metodološko razmatranje. Ono što je tu za Petrića karakteristično je činjenica uvida u mnoštvo metoda. Nasuprot budućem novovjekovnom putu k jednoj metodi, Petriću mnoštvenost metoda nije suspektna, ne dovodi u pitanje istinu i utemeljenost, nego je dapače poželjna. Iako je za Petrića kao platoničara istina jedna, put k istini – a to metoda i (etimološki) znači: put (k istini), mnogostruk je. To je držim jedan aristotelovski residuum ; u tom shvaćanju, naime, odzvanja Aristotelova misao o mnogostrukosti bića i puteva k njemu. U referatu se izlažu metode koje je Petrić primijenio u Peripatetičkim raspravama (ukazuje se na različitost tematike koja je njima intendirana) kao i Petrićeve metodološke refleksije. Na kraju želim pokazati kako je put u novovjekovnu metodu popločan nemogućnošću da se pri očitoj razglobljenosti i facetiranosti predmeta i metoda zadrži i održi ideja teorijske, stroge znanosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA