Pregled bibliografske jedinice broj: 537899
Petrićeva antinomija
Petrićeva antinomija // 20. Dani Frane Petrića / Zagorac, Ivana, Martinović, Ivica (ur.).
Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2011. str. 148-149 (pozvano predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 537899 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Petrićeva antinomija
(Petrić´s Antinomy)
Autori
Girardi-Karšulin, Mihaela
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
20. Dani Frane Petrića
/ Zagorac, Ivana, Martinović, Ivica - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2011, 148-149
Skup
Od Petrića do Boškovića: Mijene u filozofiji prirode
Mjesto i datum
Cres, Hrvatska, 21.09.2011. - 24.09.2011
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
vječnost neba; sferični oblik; kontinuiranost sfera; kontrarnost
(eternity of haeven; spherical form continuity of spheres; contrariety)
Sažetak
U šestoj knjizi IV sveska Peripatetičkih rasprava suprotstavlja se Petrić Aristotelovoj tvrdnji da je nebo vječno. Ne suprotstavlja se protutezom, odnosno dokazivanjem protuteze, nego kritikom Aristotelove argumentacije, tj. osporavanjem dokaza da je nebo vječno , jer u nebu nema ničeg kontrarnog. Ta je argumentacija imanentna kritika, tj. Petrić dokazuje da je po vlastitim Aristotelovim tezama netočno - da u nebu nema ničeg kontrarnog. Kontrarnost u nebu dokazuje Petrić na temelju Aristotelove teze da se nebeske sfere kontinuirano nadovezuju i sferno oblikuju jedna po drugoj. U tom oblikovanju ono što oblikuje, tvrdi Petri, je tvrdo, dok je ono oblikovano mekano – a tvrdo i mekano su, kaže Petrić, kontrarnosti. Petrić se, međutim, ne zadovoljava dokazom da u nebu postoji ono kontrarno – što bi bilo dovoljno da ospori Aristotelovu tezu da u nebu nema ničeg kontrarnog. Na temelju teze o međusobnom oblikovanju sfera dokazuje Petrić da se jedna te ista sfera može odrediti i kao tvrda i kao mekana, već prema tome, odakle se počinje pratiti oblikovanje sfera. Ako se krene od krajnje sfere, onda je ona najtvrđa, sfera Saturna koja za njom slijedi je mekanija itd., ako se krene od okruglosti vode na zemlji prema kojoj se oblikuje okruglost zraka, vatre itd, - slijedit će da je voda najtvrđa, a prva nebeska sfera najmekanija. Te izvode naziva Petrić aristotelovskim nakazama, mi ih možemo nazvati Petrićevom antinomijom. Ono što je Petrić njome dokazao je sljedeće: Ako se međusobno i kontinuirano oblikovanje nebeskih sfera tumači prema međusobnom oblikovanju stvari u svijetu – pri čemu se moramo odreći kontrole osjetilima i formalizirati odnose međuoblikovanja – onda se za istu sferu može dokazati da je u jednom proslijedu ona koja oblikuje, odnosno ona tvrda, dok je u obrnutom proslijedu ona koja je oblikovana, tj. ona mekana. Ono što bi se moglo smatrati kao dokazano tom antinomijom jest neprimjerenost primjene paradigme međusobnog oblikovanja (sferalnog ili kojeg drugog) na predmete nedostupne osjetilima (osim osjetilu vida).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
POVEZANOST RADA
Projekti:
191-1911112-1100 - Grisogono i Petrić – dva svijeta renesansne filozofije (Girardi-Karšulin, Mihaela, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Institut za filozofiju, Zagreb
Profili:
Mihaela Girardi-Karšulin
(autor)