Naslov
Arhitektonska baština Brodogradilišta Danubius / Ganz-Danubius / Cantieri Navali del Quarnaro / 3. Maj
(The Architectural Heritage of Danubius / Ganz-Danubius / Cantieri Navali del Quarnaro / 3. Maj Shipyard)

Autori
Palinić, Nana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
IV. Međunarodna konferencija o industrijskoj baštini posvećena temi Rijeka i brodograđevno naslijeđe jučer - danas - sutra - Zbornik radova / 4th International conference on industrial heritage thematically related to The city of Rijeka and its shipbuilding heritage yesterday - today - tomorrow - Conference proceedings / Đekić, Velid, Palinić, Nana - Rijeka : Pro Torpedo Rijeka, 2012, 379-402

Skup
IV. Međunarodna konferencija o industrijskoj baštini posvećena temi Rijeka i brodograđevno naslijeđe jučer - danas - sutra / 4th International conference on industrial heritage thematically related to The city of Rijeka and its shipbuilding heritage yesterday - today - tomorrow

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 21.04.2010. - 23.04.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Rijeka; brodogradilište Danubius; arhitektura; baština
(Rijeka; Danubius shipyard; architecture; heritage)

Sažetak
U zapadnome obalnom dijelu Rijeke zvanom Brgudi postojalo je u 19. stoljeću malo brodogradilište za popravak drvenih brodova. Godine 1892. njemačka brodogradilišna tvrtka Howalds Werke iz Kiela podignula je na ovome mjestu pogon koji je radio do 1902., kada je napušten, a brodogradnja zaustavljena. Gradske vlasti raspisuju 1905. natječaj za aktiviranje brodogradilišta, a među pristiglim ponudama, odabrana je ponuda mađarskih industrijalaca Danubiusa, Schoenichena i Hartmana iz Budimpešte. Oni se udružuju radi obnove, proširenja i osuvremenjivanja postojećeg brodogradilišta te 1906. osnivaju brodogradilište pod imenom Danubius. Uslijedilo je prvo veće investiranje u infrastrukturu i suprastrukturu brodogradilišta. Prema planovima inženjera Josipa Kaplaneka i L. Ferdinanda, riječki arhitekt, graditelj i poduzetnik Vjenceslav Celligoi preuzeo je izradu izvedbenih planova i samu izvedbu. U svibnju 1906. gradnja je bila uglavnom dovršena, izgrađeni su hala za kotlove, rezervoari, upravne zgrade, električna centrala, hala za tesare, crtaonica, hala za kovače, radionica za bušenje, pocinčavanje i kalajisanje, kao i navoz, a do brodogradilišta je doveden željeznički priključak. Na poticaj bankarskih krugova, brodogradilište se udružuje s budimpeštanskom ljevaoničko-strojarskom tvrtkom Ganz & Co. te od 1911. posluje pod imenom Ganz - Danubius. Između 1910. i 1912. uspješno je okončana daljnja modernizacija brodogradilišta, uklonjene su brdske kosine, nasuta obala, izgrađena dva nova navoza, dva željezna mosta, niz radionica, priručne ambulante, vatrogasna zgrada, a cjelokupni je prostor proširen. Između dva rata, za talijanske uprave, brodogradilište je preimenovano u Cantieri Navali Del Quarnaro, a nakon 1943. je pod njemačkom vojnom upravom. U završnim akcijama oslobođenja Rijeke, njemačka je vojska u povlačenju eksplozivom uništila sve građevine, strojeve i uređaje brodogradilišta. Nakon oslobođenja brodogradilište, preimenovano u Kvarnerska brodogradilišta, obnavlja se i proširuje, a 1948. biva preimenovano u 3. maj, kako se naziva i danas.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Brodogradnja, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA